Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRIMJENA SPORAZUMA O PRIZNANJU KRIVICE: Otkup slobode

Objavljeno prije

na

Budvanski biznismen Branislav Gugi Savić početkom ove nedjelje izašao je iz Istražnog zatvora u Spužu poslije pet mjeseci provedenih iza rešetaka. Prema saznanjima dnevnika Vijesti, on se nagodio sa specijalnim tužiocem da prizna krivicu u višemilionskim malverzacijama u Budvi.

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić kazao je na sjednici skupštinskog Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu da je tužilaštvo potpisalo sporazum po kojem jedan od okrivljenih treba da vrati državi 6.000.000 eura. Katnić nije precizirao sa kim se tužilaštvo nagodilo, ali izvori Vijesti tvrde da je to sporazum sa Savićem, kumom nekadašnjeg gradonačelnika Budve i ključnog svjedoka saradnika u korupcionaškim aferama Rajka Kuljače. Po tom sporazumu, Savićeva firma Gugi commerce moraće da nadoknadi milionsku štetu Opštini Budva i to isključivo u novcu, a ne u nekretninama.

Ovih dana rješenjem Višeg suda u Podgorici usvojen je Sporazum o priznanju krivice zaključen 13. maja ove godine između Specijalnog državnog tužilaštva i Lazara Rađenovića zbog produženog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja na organizovan način. Njegov advokat Željko Đukanović ranije je rekao novinarima da će, ukoliko sporazum bude usvojen, Rađenović biti osuđen na 18 mjeseci zatvora i novčanu kaznu od 30.000 eura, koju će uplatiti u državni budžet.

U Crnoj Gori je, u proteklih šest godina, potvrđen 161 sporazum o priznanju krivice, saopštio je nedavno Centar za monitoring i istraživanje (CeMI). Najviše sporazuma zaključeno je prošle godine. Na nivou svih tužilaštava u Crnoj Gori zaključena su 53 sporazuma o priznanju krivice.

Više državno tužilaštvo u Podgorici je poslije 31. marta zaključilo još 19 sporazuma o priznanju krivice, dok je Specijalno državno tužilaštvo zaključilo još 15 sporazuma koji su dostavljeni sudu i još se o njima čekaju sudske odluke. Od 2010-2015. godine doneseno je 3.879 rješenja o odloženom krivičnom gonjenju. Zanimljivo je, kako je saopštio CeMi, da se u preko 90 odsto slučajeva, okrivljeni i branioci javljaju kao inicijatori za zaključenje sporazuma o priznanju krivice.

Glavni specijalni tužilac Crne Gore Milivoje Katnić kaže da je do sada Specijalno državno tužilaštvo zaključilo 24 sporazuma o priznanju krivice za krivična djela iz oblasti organizovanog kriminala i korupcije.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva dobili smo sljedeće podatke sa stanjem od 21. jula. Pokrenut je postupak protiv 38 fizičkih lica i pet kompanija. Sporazume o priznanju krivice potpisalo je deset fizičkih lica i tri kompanije. Oduzeta je imovina od kriminalnih grupa vrijedna 23,5 miliona eura. Blokirana je imovina – finansijske istrage u toku protiv 74 fizička lica i pet kompanija. U toku su krivične istrage protiv 26 fizičkih i tri pravna lica.

,,Prednosti sporazuma o priznanju krivice su brže okončanje krivičnih postupaka, smanjenje troškova krivičnih postupaka i mogućnost bržeg pokretanja finansijskih istraga u cilju oduzimanja imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću”, saopšteno nam je iz Specijalnog državnog tužilaštva.

,,Sporazum o priznanju krivice je institut uveden u naš pravni sistem prije pet godina. Od tada pa do unatrag pola godine taj pravni institut je bukvalno bio mrtvo slovo na papiru i gotovo se primjenjivao u sporadičnim slučajevima. Međutim, u posljednje vrijeme doživio je punu primjenu. Ovo pogotovo u predmetima iz oblasti organizovanog kriminala, u kojima je Specijalno tužilaštvo zaključilo veliki broj sporazuma o priznanju krivice i to u predmetima koji su izazvali interesovanje javnosti, a tiču se opštine Budva. Od tada zaključen je veliki broj sporazuma o priznanju krivice i u predmetima opšte nadležnosti, i to prije svega zahvaljujući činjenici što je Specijalno tužilaštvo ‘probilo led’ i tako otvorilo prostor za što veću primjenu ovog instituta”, objašnjava za Monitor Zdravko N. Begović, predsjednik Advokatske komore Crne Gore.

Predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja Zlatko Vujović kaže da nakon sprovedenih finansijskih istraga, do sada je oduzeto oko dvadeset miliona eura imovinske koristi i imovine stečene vršenjem krivičnih djela. ,,Ukoliko bi predloženi sporazumi o priznanju krivice koji se trenutno nalaze pred Višim sudom u Podgorici bili potvrđeni, finansijski efekat pimjene ovog instituta bi bio uvećan za oko četiri miliona eura”, kaže Vujović.

Vrhovni državni tužilac Crne Gore Ivica Stanković kazao je na prošlonedjeljnoj konferenciji u okviru projekta ,,Jačanje istražnih kapaciteta u Crnoj Gori – upotreba pregovaračkih mehanizama za efikasnu istragu”, da to što je sa nekim zaključen sporazum o priznanju krivice ne znači da se protiv njega paralelno ne mogu voditi finansijske istrage.

„Naprotiv, sporazum ne limitira finansijske istrage. Tužilaštvo može da zaključi sporazum o priznanju krivice, a da istovremno vodi finansijske istrage koje mogu da dovedu i do trajnog oduzimanja imovine”, kaže Stanković.

Vrhovnog državnog tužioca pitali smo da za Monitor objasni po kakvim se kriterijumima zaključuje sporazum o priznanju krivice, koliko se trenutno finansijskih istraga vodi protiv osoba sa kojima je zaključen taj sporazum i kakve su prednosti pravnog instituta kao što je sporazum o priznanju krivice i odloženog krivičnog gonjenja. Odgovor nismo dobili.

Koje su prednosti i nedostaci ovog pravnog instituta?

,,Kao i svaki pravni institut i sporazum o priznanju krivice ima određenih prednosti i mana. Prednosti su: relativno brzo okončanje postupaka, koji bi, imajući u vidu dosadašnju sudsku praksu, trajali po nekoliko godina, pa i više, čime se takođe smanjuju troškovi sudskih postupaka. Što se tiče nedostataka ovog instituta, postoji opravdana bojazan da će se u predmetima gdje se pojavljuje više lica, kao saizvršioci, zaključeni sporazum o priznanju krivice, koji je potvrđen od strane suda i koji dobije svojstvo pravosnažne presude, u postupku protiv ostalih saizvršilaca tretirati kao dokaz. Shodno tome, izreka presude po sporazumu o priznanju krivice obuhvatala bi radnje izvršenja i ostalih saizvršilaca, što u konačnom dovodi u pitanje pretpostavku nevinosti u odnosu na ta lica i u mnogome otežava njhov krivično-pravni položaj i prije početka samog suđenja”, objašnjava advokat Begović.

Sudija Vrhovnog suda Crne Gore Stanka Vučinić, kako je rekla na pomenutoj konferenciji, očekuje da će ubuduće na ovaj način biti završen veći broj predmeta ,,što će omogućiti sudijama da se pozabave predmetima gdje okrivljeni ne priznaje krivično djelo i gdje treba voditi glavni pretres i na glavnom pretresu utvrđivati postojanje ili nepostojanje krivice”.

Prema priječima predsjednika Višeg suda u Podgorici Borisa Savića taj sud je od 2010. do 2016. godine imao oko 25 presuda koje su donesene na osnovu sporazuma o priznanju krivice.

„U tom periodu imali smo dominantna krivična djela iz oblasti zloupotrebe opojnih droga – oko dvije trećine. Broj predmeta koji su riješeni kroz ovaj sporazum je oko dva odsto”, naveo je Savić na konferenciji u okviru projekta ,,Jačanje istražnih kapaciteta u Crnoj Gori – upotreba pregovaračkih mehanizama za efikasnu istragu”.

Sudija Savić zadužio je jedan od dva sporazuma o priznanju krivice u kojima je bivši visoki funkcioner Demokratske partije socijalista Svetozar Marović priznao da je bio glavni vinovnik malverzacija u pet budvanskih afera. O drugoj nagodbi odlučivaće Savićev kolega sudija Dragoje Jović. Prema tim sporazumima, Marović mora izdržati zatvorsku kaznu od pedeset mjeseci, uplatiti 100 000 eura u dobrotvorne svrhe i isplatiti državi milion i 100 000 eura. Dva sporazuma odnose se na osam budvanskih afera, odnosno namještanje poslova određenim kompanijama prilikom ugovaranja projekata.

Marović je uhapšen 17. decembra prošle godine, a Viši sud u Podgorici zakazao mu je suđenje za 1. avgust.

Kada se sve sabere, prema dosadašnjim slučajevima ispada da se ipak isplati krasti državu. Za milionske malverzacije odleži se nekoliko godina zatvora, nekome se oduzme malo opljačkane imovine i – na slobodu. Mnogi ovako obezbijede, što se tiče finansija, bezbrižnu budućnost i praunucima. Sudski postupak za kriminal moćnih znčajan je i zbog toga što se tako javnosti predočava čitava lepeza činjenica i okolonsti. U sudnici se bolje vidi lik i pozadina zločina. Zato – oprez sa nagodbama. Treba nam istina o nama i o ovom društvu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo