Povežite se sa nama

Izdvojeno

PRIPREMLJENA RADNA VERZIJA PROGRAMA MEDIJSKE PISMENOSTI ZA OSNOVNE ŠKOLE U CRNOJ GORI: Kritičko razmišljanje nužno od malih nogu

Objavljeno prije

na

Prema najavama nadležnih, osnovci u Crnoj Gori će, od septembra ove godine, moći da biraju medijsku pismenost kao izborni predmet. Do sada su taj predmet imali prilike da izučavaju samo gimnazijalci, i u tragovima – učenici srednjih stručnih škola. Podaci evropskog Instituta za otvoreno društvo potvrđuju – naša država do sada nije na valjan način prepoznala važnost medijskog opismenjavanja

 

Osnovci u Crnoj Gori će, od septembra, prema najavama nadležnih, moći da biraju medijsku pismenost kao izborni predmet. Ukoliko tu inicijativu odobri Nacionalni savjet za opšte obrazovanje. Taj su predmet do sada imali prilike da izučavaju samo gimnazijalci, i u tragovima – učenici srednjih stručnih škola. Školski sistem nije pružio adekvatan odgovor na izazove sa kojima se suočavaju mladi ljudi, koji kao glavni izvor informisanja koriste internet i onlajn medije – prostor u kom bujaju dezinformacije i lažne vijesti.

Medijska pismenost, koja kao izborni predmet postoji više od deset godina, do sad je bila dostupna otprilike samo oko 30 odsto učenika u Crnoj Gori. To ne znači  da su je svi oni i izučavali. ,,Tako se sadržaj koji podstiče razvoj kritičkog mišljenja nalazi na margini obrazovnog sistema i zavisi od dobre volje pojedinaca u prosvjeti koji su prepoznali njegov značaj i motivisali učenike/ce da je izučavaju”, navodi se u publikaciji Instituta za medije pod nazivom Medijska pismenost za sve đake koja je objavljena krajem prošle godine.

Od Instituta, kao i od neformalne koalicije za medijsku pismenost – tijela koje čine predstavnici Zavoda za školstvo, Univerziteta Crne Gore, profesora medijske pismenosti u školama u Crnoj Gori, stručnjaka za medije, novinara i NVO sektora, i potekla ideja da se medijska pismenost uvede u škole.

Iz Zavoda za školstvo su predlogu dali zeleno svjetlo. ,,Nacrt Predmetnog programa nedavno je dostavljen našoj ustanovi na evaluaciju, ali i drugim institucijama kao što su: Univerzitet Crne Gore, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Centar za stručno obrazovanje i nezavisni eksperti. Cilj je da se dobije, sa stručne ali i metodičko-pedagoške strane, kvalitetan program. Od suštinske je važnosti da osnovci kroz nastavu medijske pismenosti stiču vještine kritičkog mišljenja, analiziranja ponuđenih sadržaja u medijima, osviješćenog pristupanja virtuelnom svijetu, ali i stvaranja i kreiranja medijskih sadržaja”, kažu za Monitor iz Zavoda za školstvo Crne Gore (ZZŠCG).

Predviđeno je da učenici osnovnih škola uče o vrstama medija i medijskih sadržaja, informacijama, dezinformacijama i lažnim vijestima, o odnosu medija i algoritama, vještačkoj inteligenciji, notifikaciji, aplikaciji i bezbjednosti na internetu. Osposobljavaće se, između ostalog, da prepoznaju govor mržnje, plasiranje stereotipa i predrasuda putem socijalnih mreža i portala.

Iz te institucije najavljuju i da bi i unaprijeđena verzija izbornog predmeta za gimnaziju mogla da bude završena do početka juna sljedeće godine.

Prema podacima Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) i Instituta za medije, iz godine u godinu interesovanje učenika za ovaj predmet sve je veće.

U školskoj 2019/2020. ovaj predmet biralo je 200 učenika/ca, što je tri puta više nego 2018, kad ih je bilo oko 60. U 2020/2021. ovaj izborni predmet odabralo je 148 đaka crnogorskih gimnazija, a grupe su bile formirane u sedam gimnazija. U tekućoj školskoj godini – 248 učenika, iz devet gimnazija. Najviše zainteresovanih je u Podgorici (47), Danilovgradu (38) i Bijelom Polju (35).

,,Medijska pismenost omogućava nastavnici/ku da otvori potpuno novo polje komunikacije sa učenicima. Riječ je o sadržajima koji su aktuelni, tiču se medija, a svjesni smo da posjedovati smart telefon znači biti sve vrijeme izložen različitim medijskim sadržajima. Teme o kojima se razgovara na ovim časovima kreću se od emocija izazvanih medijskim sadržajem, preko učenja o razlici između informisanja i ubjeđivanja, do tipova medijske manipulacije, velikih podataka i klikbejta. Sadržaji su zanimljivi i korisni”, kaže za Monitor Svetlana Koprivica, profesorica medijske pismenosti koja u školi radi gotovo dvije decenije.

Kada je riječ o izbornim predmetima u gimnazijama, do sada je na menadžementu škole bilo da procijeni hoće li uključiti i medijsku pismenost, odnosno da li će formirati grupu i omogućiti učenicima da razviju vještine za razumijevanje medijskog sadržaja. U srednjim stručnim školama i u osnovnoj školi ovog predmeta nema. No, ima entuzijasta, koji, uz podršku uprava škola, katkad, u modulima medijski opismenjavaju učenike.

Godinama se realizuju i obuke nastavnika/ca. Akreditovane obuke Zavoda za školstvo je, zaključno sa 2020. godinom, prošlo 250 nastavnika/ca srednjih i osnovnih škola. Neformalne oblike usavršavanja završilo je najmanje njih 200.

Svetlana Koprivica ističe da medijska pismenost, za sada, nije dobila mjesto koje joj objektivno pripada: ,,Očekuje se da ovaj predmetni sadržaj bude dostupan osnovcima od sedmog do devetog razreda, ali i učenicima srednjih stručnih škola. Nećemo poraniti ni ukoliko ovakve aktivnosti ponudimo u predškolskom uzrastu. Gotovo da nema škole u Crnoj Gori koja nije prisutna na društvenim mrežama, pa bi bilo korisno da posvete pažnju medijskom opismenjavanju. Svjedoci smo koliko to prestaje da bude poželjno, a postaje neophodno”, objašnjava.

Učenici od 12 do 14 godina, prema različitim analizama (domaćim i evropskim), u prosjeku provode po osam sati na portalima i društvenim mrežama koje obiluju neprovjerenim informacijama, stavovima i oblicima ponašanja koji mogu loše da utiču na njihov socijalno-emocionalni razvoj.

U 2020, prema istraživanju UNICEF-a u Crnoj Gori iz te godine, porastao je broj roditelja koji svojoj djeci postavljaju ograničenja u vezi s korišćenjem televizije i interneta.

Boraveći u onlajn prostoru, kako još ističe profesorica Koprivica, svi postajemo kreatori medijskih poruka ili njihovi prenosioci. Zato je, kako kaže, neophodno napuštati ‘eho komoru’ i sagledati širi kontekst tumačenja sadržaja. ,,Medijski pismena osoba, u tom smislu, ima set različitih vještina – umije da dekonstruiše medijsku poruku, da razumije da postoji razlika između empirijske i medijske stvarnosti, i da svakom trenutku procjenjuje na koji način je određena medijska poruka čitana od strane različitih tipova publike. Takva osoba ima potrebu da pogleda impresum nekog medija, da porazmisli o tome ko su njegovi vlasnici, da razmotri u kojoj mjeri neki tekst poštuje etički kontekst kad je u pitanju novinarska profesija. Nije jednostavno, ali je veoma važno”.

Medijska nepismenost i odraslih i učenika/ca, upozoravaju iz Zavoda za školstvo, umnogome suzbija dalji razvoj demokratskog kapaciteta društva. ,,U našem obrazovnom sistemu, kao i u evropskim, ali i svjetskim obrazovnim politikama, treba da ima status jedne od ključnih kompetencija za 21. vijek”, navode još za Monitor.

Analizirajući podatke evropskog Instituta za otvoreno društvo iz Sofije – naša država do sada nije prepoznala važnost medijskog opismenjavanja građana. Indeks medijske pismenosti te organizacije za 2021. godinu, kojim se procjenjuje potencijal 35 evropskih društava da se odupru fenomenu post-istine, smjestio je Crnu Goru još niže na samo dno ljestvice – sa 31. na 32. mjesto. Gore se u ovoj oblasti od naše države snalaze samo Albanija, Bosna i Hercegovina i Sjeverna Makedonija. Države sa najvišim stepenom medijske pismenosti su Finska na prvom mjestu, a potom Danska, Estonija, Švedska i Irska. Sem što njihovi građani od malena razvijaju sposobnosti da razumiju medijske poruke, te su države donijele i različite zakone čiji je cilj da spriječe širenje dezinformacija i lažnih vijesti.

Vrijeme je da medijska pismenost zaživi i u našim školama, jer nam je, zarad kritičkog razmišljanja, prijeko potrebna.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis

 

Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava  i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.

Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.

“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.

Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.

Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili  sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija:  “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak

 

Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.

,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.

Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.

Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.

U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.

Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani  dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.

Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma  je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški  izazovi za Beograd i Prištinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića  Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana  pronašla  ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije  Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“  i rekao  da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“

 

U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska,  dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave  i krvoprolića.

Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala  sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo