Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Privatizacija ili pljačka

Objavljeno prije

na

Jedan od bivših sindikalnih lidera beranske Fabrike kože Polimka Dušan Veljić i njegov kolega Marko Radević ni poslije više od godinu nijesu dobili odgovor na pitanje da li u prodaji i privatizaciji njihove kompanije ima elemenata organizovanog kriminala i korupcije. Njih dvojica su u ime grupe radnika ovo pitanje postavili specijalnom državnom tužiocu, nakon što je Osnovni sud u Beranama odbacio krivičnu prijavu protiv rukovodstva kompanije kao neosnovanu.

RAZOČARENJE I NEMOĆ: „Mi smo razočarani u državne organe. Pozivaju na borbu protiv korupcije, a ne postupaju po prijavama građana. Mi ćemo i dalje čekati odgovore, a s krivičnom prijavom ići ćemo, ako je potrebno, i do Strazbura” – kažu oni za Monitor.

Petnaest radnika bivše Polimke, i pored pritisaka kojima su u maloj sredini kakva je beranska bili izloženi, podnijeli su krivičnu prijavu protiv izvršnog direktora, nekoliko najbližih saradnika, kao i predstavnika Vlade, u kojoj su tražili da neko odgovara zbog promjene djelatnosti kompanije, prodaje imovine za simboličnih hiljadu eura, kao i da se ispita šta je bilo s robom i repromaterijalom iz magacina kojih je u trenutku privatizacije bilo u vrijednosti od milion eura.

Nakon što je sud njihovu prijavu u nedostatku dokaza odbacio kao neosnovanu, oni su pokušali da dođu do dokumentacije iz fabrike, ali to nije bilo moguće.

„Jednostavno nam nije dozvoljen ulazak u fabriku. Portir na kapiji nam je rekao da mu je izvršni direktor naredio da nas dvojicu ne pušta”, kaže Veljić.

Bivši radnici Polimke izražavaju zbog toga sumnju da je dokumentacija u međuvremenu uništena.

Radević je bio glavni kontrolor u nekadašnjoj fabrici, pa je veoma dobro poznavao stanje magacina, robe i repromaterijala na zalihama.
Poslije nekoliko bezuspješnih pokušaja i višegodišnjeg traženja odgovarajućeg partnera, Polimka je u drugoj polovini 2008. godine prodata podgoričkom preduzeću KIPS. Danas nema šrafa koji ne možete pronaći u beranskoj fabrici kože. Usput možete kupiti i pločice za kupatilo, od kikindskih do španskih i italijanskih. Dobar primjer uspješne privatizacije. Doduše, kada se radi o koži, možete pronaći samo kožni namještaj. Teško da bi se moglo osporiti da je uložen znatan novac u adaptaciju dijela zgrade, samo što je usput kožara promijenila djelatnost i preuređena u najbolje snabdjevenu gvožđaru u gradu.
Još početkom 2004. tadašnji potpredsjednik Vlade Branimir Gvozdenović prekinuo je radnički štarjk glađu obećanjem da će fabrika biti prestrukturirana i brzo privatizovana. Zaposlenima jedino nije objasnio šta znači prestrukturiranje. Na kraju je ispalo to što je ispalo – prodavnica. Sada starih radnika i onako nema, da ga podsjete na ono što je pričao. Svi su umirovljeni ili uz otpremnine od nepunih dvije-tri hiljade eura upućeni na biro rada. U prodavnicu su primljeni novi, mladi radnici, visokokvalifikovani da glasaju za DPS na prvim izborima koji su uslijedili.
BRATSKA PRODAJA: Industrija kože AD Polimka Berane, pod kojim nazivom se kompanija još vodi u registru Centralne depozitarne agencije, prodata je više nego bratski, za simboločnih hiljadu eura, odgovarajući socijalni program i obavezu investicionih ulaganja od milion eura.
Ova posljednja stavka zvučala bi vjerovatno impresivo, kada se ne bi znalo da su samo dvije glavne mašine za preradu kože, koje su ostale u fabrici, bile, kako radnici tvrde, vrijedne dva miliona. O sudbini tih, kao i drugih brojnih mašina, ništa se ne zna, a iz KIPS-a nijesmo dobili odgovor na uredno postavljeno pitanje.
„Mašine su bile ispravne i konzervirane, i uz manji remont, mogle su biti stavljene u funkciju. Sve dok nam ih ne pokažu, mi sumnjamo da su prodane i da su od tih para izmirene sve obaveze prema bivšim radnicima preuzete socijalnim programom”, kaže Veljić.
Bivši radnici Polimke čudom se ne mogu načuditi kako je njihova fabrika, nekada četvrta u tom rangu u Evropi, uništena i zašto joj je promijenjena djelatnost. Oni se pitaju da li je moguće da nije mogao da se nađe kupac, koji bi nastavio da radi u toj branši.

Vlada je prodala državnih 64,03 odsto akcija. U startu, nakon masovne vaučerske privatizacije, država je u ovoj kompaniji imala 50,03 odsto akcija, ali je još 14 procenata dobila „na penale” od slovenačke kompanije Koroški, kada je ova firma odustala od privatizacije Polimke.
„To s Koroškim, prije KIPS-a, bilo je pomalo zagonetno. Njima je fabrika data za jedan euro uz obavezu da nastave da rade i investiraju, i oni su je uzeli i počeli da otkupljuju akcije od radnika. Tako su došli do tih 14 procenata koje su kasnije morali da ustupe crnogorskoj Vladi kada su se povukli. Zanimljivo je to što se o predstavniku te firme, koji je boravio u Beranama i obećavao brda i doline, nije moglo naći ništa na internetu”, priča Veljić.
Bivši radnici ne mogu prihvatiti činjenicu da njihova kompanija nije prodata ni nekoliko godina ranije jednoj francuskoj korporaciji, čiji je vlasnik imao velike planove, čak i aktiviranje beranskog aerodroma i pravljenje centralnog servisa za helikoptere na Balkanu.
PROPALA ŠANSA: „Rekao nam je u otvorenom razgovoru da kupuje Polimku 99 odsto, ali je dodao da mu je taj jedan procenat, koji zavisi od crnogorske Vlade, teži od svih 99. Mi ne znamo šta se tu desilo, ali je posao, koji je bio šansa za grad, a ne samo našu fabriku, propao”, kaže Veljić.
Industrija kože i kožne galanterije Polimka u Beranama izgrađena je pedesetih godina prošlog vijeka. Bila je to zadugo najjača fabrika ne samo u ovom gradu, već i na čitavom sjeveru. Običan radnik imao je u zlatno doba veću platu od ljekara. Bila je to potpuno rentabilna kompanija, za razliku od mnogih drugih socijalističkih giganata. Gigant je i sama bila sa skoro osamsto zaposlenih. Radnici se prisjećaju kako nije bilo svjetskog sajma na kojem Polimka nije osvajala nagrade i priznanja.
Polimka je nesebično pomagala svima. Opremala bolnice, škole, davala nepovratne pozajmice drugim preduzećima, kojima je to bilo potrebno. I sve je to tako hodalo do devedesetih i raspada bivše Jugoslavije, kada je izgubljeno glavno tršište za nabavku sirovine i plasman gotovih proizvoda. Za njeno poslovanje bio je fatalan prekid platnog prometa između Crne Gore i Srbije. Fabrika je nekako preživljavala do 2002. kada je proizvodnja prekinuta. Pred kraj 2003. radnici su stupili u štrajk glađu, pokušavajući pritiscima da izdejstvuju aktiviranje mašina, kao najvažniji od svih zahtjeva.
„Samo smo dobijali obećanja od premijera preko njegovih saradnika i ministara. Sada vidim da je sve bilo uzalud”, kaže Veljić.
Bivši radnici, ipak, ne mogu da shvate kako je takva kompanija, jedina u oblasti kožne industrije u Crnoj Gori, pretvorena u stovarište i prodavnicu.
„Nije to bila fabrika kože nego fabrika para”, dodaje njegov stariji kolega Marko Radević.
Radnici sada traže odgovore na pitanja kako je promijenjena djelatnost Polimke i zašto je prodata za hiljadu eura, gdje je otišao novac od prodaje robe i repromaterijala iz magacinskih zaliha, i konačno, šta se desilo sa skupocjenim mašinama i drugom kožarskom opremom nakon prodaje. Oni, kažu, samo odgovorno i građanski hrabro postavljaju pitanje ima li tu posla za specijalnog tužioca?
Zanimljivo je da ovi problemi kao da ne dotiču dva značajnija manjinska akcionara: Fond zajedničkog ulaganja Trend, koji prema registru CDA u strukturi kapitala Industrije kože AD Polimka ima 13,4 procenta i Atlasmont banku sa 5,8 procenata.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave

Objavljeno prije

na

Objavio:

Euforija oko dočeka, marketing i reklame u brojnim medijima, blještavost i sjaj novogodišnjih plastičnih ukrasa, svakodnevna pirotehnika i dronovi na noćnom nebu iznad grada, samo su fasada iza koje stoje interesi donosioca odluka. Za ovogodišnju zabavu na trgu koja će, prema nezvaničnim informacijama, koštati oko 1,5 miliona eura, TO Budva izdvaja oko 400.000 eura. Ostatalo ide iz opštinske kase, na račun građana Budve

 

 

Opština Budva neće štedjeti novac za organizaciju svečanog dočeka Nove 2026. godine na trgu ispred Starog grada. Za sedmodnevni program pjesme i zabave izdvojiće oko 1,5 milion eura, što je u  tradiciji organizovanja novogodišnjih zabava u centru crnogorskog turizma, dugoj 25 godina, ubjedljivo najveći iznos.

Doček Nove godine u Budvi pod sloganom Visit & Remember, danima se u medijima najavljuje kao vrhunski spektakl.  Nastupaće 25 muzičkih sastava i solista, koji će tokom najdužih novogodišnjih praznika, počev od 29. decembra pa sve do 4. januara, zabavljati goste na prostoru između Starog grada i hotela Mogren i Avala.

Na velikoj bini sa specijalnim binskim efektima nastupiće 25 izvođača sa pratećim bendovima koji zajedno broje preko 200 učesnika, uz tradicionalni koncert klasične muzike koji se održava 1. januara u podne. Svoju tačku imaće Dječji hor i Gradska muziku Budve.

Zvijezda novogodišnje noći biće popularni srpski folk pjevač Aco Pejović. Prije njega, u poslednjoj noći stare godine goste će zabaviti pjevačice Teodora Šćepanović i Emina Jahović.

U prvima danima nove 2026. posjetioci će slušati  grupe Bijelo Dugme i Perper. Sara Jo, Relja i Nikolija, Lexington bend, Sergej Ćetković, Peđa Medenica, Boban Rajović, Jovana Pajić i Mirza Selimović neke su od brojnih muzičkih zvijezda koje će nastupiti do kraja novogodišnjih praznika..

Pored velikog broja izvođača i prazničnih dana organizatori su pripremili i specijalne vizuelne i pirotehničke  efekte. Svi koncerti biće upotpunjeni bogatim vatrometima koji će biti izvođeni tokom svih prazničnih večeri.

Kao ekskluzivitet novogodišnjeg ugođaja planiran je „drone show“, posebna svjetlosna predstava sa oko 500 dronova koji će na nebu iznad Budve u najluđoj noći izvesti sjajne performanse sa novogodišnjim porukama i čestitkama. Ova skupa ali atraktivna prezentacija, prvi put organizovana na nekoj zabavi u Crnoj Gori, koštaće opštinsku kasu 300.000 eura.

Specifičnost ovogodišnjeg programa dočeka nove godine u Budvi ogleda se u tome da je cjelokupan program osmišljen i pripremljen u kabinetu predsjednika Opštine Budva, Nikole Jovanovića. Kako se nezvanično saznaje, kompletan program sa imenima izvođača, vatrometom i spektaklom sa dronovima, pripremljen je u lokalnoj upravi, koja nema nadležnost za takve poslove.

Organizacija novogodišnjih programa i sličnih manifestacija posao je Turističke organizacije, javne ustanove zadužene za promociju i razvoj turizma. U TO Budva postoji poseban sektor za manifestacije koji se bavi pribavljanjem ponuda slobodnih izvođača i pregovorima oko cijena nastupa. Zaposleni u TO obično pripremaju nekoliko varijanti predloga programa koje predstavljaju prvo direktoru ove opštinske organizacije, da bi krajnji predlog bio predstavljen Izvršnom odboru TO i predsjedniku Opštine, koji je ujedno i predsjednik Skupštine Turističke organizacije.

U pripremi programa za ovu godinu  procedura TO nije ispoštovana. Gotov program stigao je iz lokalne uprave pred članove Izvršnog odbora kojima je preostalo da podignu ruku i glasaju za ili protiv.

Euforija oko dočeka, marketing i reklame u brojnim medijima, blještavost i sjaj novogodišnjih plastičnih ukrasa, svakodnevna pirotehnika i dronovi na noćnom nebu iznad grada, samo su fasada iza koje stoje interesi donosioca odluka. Za ovogodišnju zabavu na trgu koja će, prema nezvaničnim informacijama, koštati oko 1,5 miliona eura, TO Budva izdvaja oko 400.000 eura, dok ostatak ide iz opštinske kase, na račun građana Budve.

Predlogom budžeta za 2026. planiran je „transfer sredstava za manifestacije i projekte“ u iznosu od 1,5 miliona eura, kojim će se pokriti enormni troškovi svečanog dočeka Nove 2026. godine.

Aktuelna garnitura na vlasti žestoko je kritikovala program novogodišnjih svečanosti za doček 2025. godine za koji je izdvojeno oko 500.000 eura. Kritika preskupog dočeka i trošenja novca građana Budve bila je jedna od glavnih tema grupe Budva naš grad, Nikole Jovanovića i Evropskog saveza Petra Odžića, tokom izborne kampanje uoči novembarskih lokalnih izbora 2024. godine. Lamentirali su na temu rasipništva i bahaćenja tadašnjeg direktora TO, te prekorijevali  kako  je neprimjereno  izdvajati tolike sume novca građana na zabave. Gradu su, govorili su, potrebnije neke druge stvari poput vrtića i škola….Turistička organizacija bila je tada u rukama kadrova sa zajedničke liste Za budućnost Budve, koja se u međuvremenu raspala na dvije frakcije.

Godinu dana kasnije, koalicija na vlasti u sastavu Budva naš grad, Evropski savez i URA, uz podršku DPS-a, pravi tri puta skuplji i duplo duži program zabave za doček Nove godine. Najskuplji i najduži u Crnoj Gori a i šire.

Zanimljivi su iznosi na ime honorara dogovorenih sa pojedinim izvođačima. Najveći honorar od 140.000 eura ugovorio je Goran Bregović za nastup svoje grupe Bijelo dugme prve večeri u 2026. godini. Iako zvijezda dočeka Nove godine, Aco Pejović je angažovan za 100.000 eura. Iznenađenje predstavlja honorar Emine Jahović od 70.000 eura za sat-dva pjevanja koji je po mišljenju upućenih tržišno nerealan.

Predloženi program ne opravdava ovolike svote, među izvođačima nema velikih zvijezda drugih muzičkih žanrova osim narodnjačkog melosa koji je najčešće prisutan na zabavnim manifestacijama u turističkoj metropoli. Program dočeka nove godine u Budvi ne razlikuje se mnogo od programa u drugim gradovima na primorju, Baru, Tivtu ili Kotoru. Osim po količini utrošenog novca i svjetlosnih preformansa, preskupih  noviteta u industriji zabave, koje opštine sa plićim budžetima ne mogu da priušte.

Opština Budva utvrdila je budžet za narednu godinu u iznosu od 76 miliona eura. Prenijeto je neutrošenih 20 miliona na ime kapitalnih investicija u narednu godinu, što je jedinstven slučaj među crnogorskim lokalnim upravama. Sredstva se prenose iz godine u godinu, jer vlast ne zna kako da ih utroši. Nema projekte, ideje i planove. Nema viziju razvoja grada pa poput bogatog naslednika milione troši na razne kratkotrajne manifestacije i festivale.

Zato se na zabavu od sedam dana putem medija i na turističkim berzama pozivaju „ljudi svih generacija“, da dođu, provedu se i zapamte. Zapamtiti hoće, ali po lošoj organizaciji, jer već sada, tri dana uoči dočeka Budva doživljava saobraćajni kolaps na prilazu centru grada i lokaciji na kojoj je planiran doček. Gostima nije obezbijeđen osnovni uslov za dolazak, parking prostor kojeg nema ni kilometrima unaokolo. Satima se čeka u redu za rijetko parking mjesto u gradu ili jedinoj garaži u blizini.

Jedna montažna višespratna garaža na nekoj ledini umjesto „drone show“ i pucanja vatrometa sedam noći zaredom, bila bi domaćinski potez turističke prijestonice koja priređuje najskuplja slavlja u državi i regionu.

Uz zabavni program opštinska je uprava osmislila i novogodišnji bazar čiju je organizaciju preuzela od TO. Na pogrešnoj lokaciji po ocjeni mnogih građana, ispred hotela Avala, postavljeno je 25 kućica koje su na iznenađenje mnogih posjetilaca leđima okrenuta Starom gradu i susjednim kafe-terasama i restoranima.

Neumjerenost u svemu i netransparentnost procesa trošenja novca glavna je odlika dočeka Nove godine u Budvi. Organizovala ga je  protivno pravilima grupa neimenovanih službenika lokalne uprave a  Turistička organizacija preuzela i predstavila kao projekat sopstvenih organizacionih sposobnosti i znanja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli,  zgrade , stanovi,  apartmani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pod izgovorom sanacije lokaliteta i obezbjeđivanja uslova za razvoj turizma visoke kategorije, planirana je izgradnja novog hotela na izuzetno izazovnoj poziciji. U stijeni ispod glavnog magistralnog puta, pored pješačke staze i „na pjeni od mora“ uglavljen je hotel spratnosti -5+P, bruto izgrađene površine od 8.000 kvadrata

 

 

Početkom decembra u Budvi je održana javna prezentacija Nacrta izmjena i dopuna Urbanističkog projekta Turistički kompleks Zavala kojoj je prisustvovao veći broj zainteresovanih građana, posebno mještana, nekadašnjih vlasnika zemljišnih parcela na Rtu Zavala.

Posao dorade starog UP Zavala iz 2008. godine, započet je za vrijeme mandata premijera Duška Markovića, kada je donijeta Odluka o izradi izmjena i dopuna tog planskog dokumenta. U posao se uključila i Vlada Dritana Abazovića, koja je imenovala arhitektu Mladena Krekića za rukovodica izrade planskog rješenja za gradnju niza novih objekata na poznatom i prekomjernom gradnjom devastiranom poluostrvu između Budve i Bečića.

Na javnoj raspravi u Budvi nije bilo predstavnika lokalne uprave koji su očigledno bojkotovali raspravu u organizaciji Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne uprave. Građanima je bila predstavljena prečišćena verzija plana,  korigovanog  u skladu sa zaključcima Skupštine Crne Gore, Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Po osnovu Izvještaja sa konsultativnog saslušanja na temu Urbanistička problematika na poluostrvu Zavala, Skupštinski odbor je  predložio da se izađe u susret zahtjevima građana čiji su brojni prigovori na prethodnoj javnoj raspravi bili odbijeni.

Problematika na Rtu Zavala odnosi se isključivo na pravo na gradnju svih, ne samo investitora za koga se radi planski dokument, kompanije Stratex koja je vlasnik turističkog naselja Dukley Hotel&Rizort. Oko 13 porodica Rafailović iz Bečića vodi pravnu borbu za povraćaj nacionalizovanog zemljišta na Zavali koje im je oduzeto još 1958. godine, a koje nije privedeno namjeni. U nadi da će uskoro povratiti „đedovinu“, oni zahtijevaju  tretman koji važi za Stratex grupu i pravo da na svojih 68.000 kvadrata grade objekte koje plan izmjena i dopuna UP Zavala mora da predvidi.

Mještani smatraju da se  Krekić nije rukovodio urbanističkim planiranjem prostora Zavale nego brisanjem prethodno planiranih namjena upravo na parcelama na koje oni polažu pravo. U prvom planskom dokumentu UP Turistički kompleks Zavala na tim parcelama bio je ucrtan oblakoder od 40 spratova, hotel Jedro, čiju je izgradnju planirao ruski milijarder Sergej Polonski i njegova kompanija Mirax grupa koja je započela gradnju vila na Zavali.

Predloženim izmjenama i dopunama hotel Jedro je izbrisan. Umjesto njega našle  su se zelene površine, parkovi i sportski tereni, što, kako se pokazalo, nikome ne odgovara. Novi objekti predviđeni su na parcelama u vlasništvu Stratexa, na jednoj strani poluostrva, dok na drugom neizgrađenom dijelu, gradnje objekata nema. Obrisano je i postrojenje za desalinizaciju morske vode, Osmoza, izgrađeno na vrhu poluostrva, zbog koje je izbila afera Zavala, prva velika korupcionaška afera u Budvi.

Šef obrađivačkog tima, Mladen Krekić istakao je da je UP Zavala legalizaciono-sanacioni plan.  Obuhvat plana je 96.000 kvadrata. Cilj izrade je legalizacija nezakonito izgrađenih vila i manjeg hotela sa recepcijom i bazenom na vrhu, za koji Stratex grupa nije dobila građevinsku dozvolu. Na izuzetno atraktivnoj lokaciji u akvatorijumu budvanskog zaliva Stratex je zidao divlje objekte, nije plaćao komunalne naknade Opštini da bi im predloženim urbanističkim projektom sve bilo legalizovano.

Pod izgovorom sanacije lokaliteta i obezbjeđivanja uslova za razvoj turizma visoke kategorije, planirana je  izgradnja novog hotela na izuzetno izazovnoj poziciji. U stijeni ispod glavnog magistralnog puta, pored pješačke staze i „na pjeni od mora“ uglavljen je hotel spratnosti -5+P, bruto izgrađene površine od 8.000 kvadrata.  Nije ispoštovana ni odrednica planova višeg reda, Prostornog plana Crne Gore i Plana obalnog područja na kojeg se UP Zavala oslanja, o obalnom odmaku od 100 metara, zoni u kojoj gradnja nije dozvoljena.

Planirani hotel arhitekte Krekića i kompanije Stratex, slika je investitorske pohlepe i nasilja u prostoru. Vlasnik turističkog kompleksa koristi svaki pedalj teritorije u naselju i oko njega za gradnju ugostiteljskih objekata, vještačkih plaža i betoniranja mora. Gradnja hotela pod magistralom, koji arhitekturom podsjeća na lego kocke, u koji se sa glavnog puta silazi liftovima, pokazuje da nema tog parčeta obale koji može ostati neiskorišten.

Površina od 9 hektara planom je podijeljen na 11 urbanističkih parcela. Gradnja je koncentrisana na prvoj sanacionoj zoni UP1, koja obuhvata postojeće naselje Zavala.  Na ovoj lokaciji planirano je 36 objekata, 32 postojeće vile, bespravni mini hotel i novi hotel sa garažom i drugim manjih objektima.

Gradnja je predviđena i na UP4, koja obuhvata prostor na kome su izgrađeni objekti propale fabrike za desalinizaciju. Na ovoj lokaciji opredijeljenoj za centralne djelatnosti, mogu se graditi objekti raznih namjena, maksimalno do 4 etaže, ukupne površine do 7.000 kvadrata.

Dozvoljena je gradnja ugostiteljskih i objekata za smještaj turista, trgovačkog centra, izložbenih salona, sajmišta, poslovnih zgrada i objekata javne uprave, kulture, sporta… Izuzetno od ove namjene mogu se planirati stambeni objekti, poslovni apartmani, parkinzi, garaže, kompatibilni sa osnovnom namjenom, navodi se u tekstu plana UP Zavala.

Time su stanovi prokrčili put na vrhu Rta Zavala. Ovo zemljište je u vlasništvu Opštine koja je nadležna da proglasi javni interes za gradnju objekata u skladu sa planom.

U konačnom Nacrt izmjena i dopuna UP Turistički kompleks Zavala zaokružuje legalizaciju bespravno sagrađenih objekata i izgradnju novih u vidu nagrade za investitora, na ukupno izgrađenu površinu kompleksa od 68.549 kvadrata.

Članovi porodica Rafailović, koji potražuju gotovo sedam hektara na rtu Zavala, osporili su na javnoj raspravi u Budvi nacrt izmjena i dopuna urbanističkog projekta Turistički kompleks Zavala, te od Ministarstva prostornog planiranja na čijem je čelu Slaven Radunović, zatražili povlačenje planskog dokumenta. Podnijeli su i krivičnu porijavu Specijalnom državnom tužilaštvu.

Ne bi bilo prvi put da se zemljištem  na nekada borovom šumom obraslom poluostrvu Zavala, bavi Specijalno državno tužilaštvo.

Jedna od najvećih korupcionaških u Crnoj Gori bila je  afera Zavala. U u spektakularnoj akciji specijalnih jedinica  MUP-a u ranu zoru 24 decembra 2010., uhapšeni su i predsjednik Opštine Rajko Kuljača, potpredsjednik Dragan Marović, brat Svetozara Marovića tada potrpedsjednika DPS-a, sa grupom  funkcionera lokalne uprave.

Hapšenja su obavljena po nalogu specijalnog tužilaštva za organizovni kriminal nakon trogodišnje istrage. Osumnjičeni su za zloupotrebu službenog položaja i omogućavanja  bespravne gradnje vila na Zavali. Čelnicima Budve stavljeno je na teret da su koristeći službeni položaj i ovlašćenja, firmi Zavala invest iz Budve pribavili protivpravnu imovinsku korist na štetu Opštine u milionskim iznosima koji nisu do kraja utvrđeni. Teretili su se i za zloupotrebe oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode i materijalnu štetu koju su nanijeli opštini.

Suđenja koja su punila stranice domaćih medija pratila okončana su u sporu koji je vodila sutkinja Valentina Pavličić  dvije godine kasnije. Za 12 okrivljenih izrečena je kazna na ukupno 30 godina i 6 mjeseci zatvora, samo za slučaj zloupotrebe položaja u poslu izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode i štete po budžet Opštine na iznos od 821.599 eura. Za slučaj bespravne gradnje na Zavali niko nije odgovarao.

Novi plan briše tragove afere Zavala. Bespravni objekti se legalizuju, planiraju se novi i veći. Postrojenje za desalinizaciju se ruši da oslobodi prostor za nove građevine. Kazne za budvanske funkcionere u svjetlu novih planova čine se apsurdnim.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ALARMANTNO ZAGAĐENJE VAZDUHA U PLJEVLJIMA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih

 

 

Nekoliko stotina građana okupilo se u srijedu na centralnom gradskom trgu u Pljevljima, gdje je održan ekološki protest protiv enormnog zagađenja vazduha u ovom gradu.  Iako naviknuti na zagađen vazduh,  u Pljevljima ipak nijesu očekivali da zagađenje i emisija sumpor-dioksida bude rekordna nakon ,,ekološke rekonstrukcije” Termolektrane (TE) u ovom gradu.

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih.

Protest je održan uprkos tome što je Jasmin Ajanović pozvan u Odjeljenje bezbjednosti Pljevlja na informativni razgovor, a nakon što je putem društvenih mreža pozvao građane na protest, prenosi PV Portal.  Na protestu se, između ostalog, zatražilo i zaustavljanje rada TE do potpune ekološke rekonstrukcije. Zatražena je hitna reakcija državnih i lokalnih vlasti.

Kako su vlasti reagovale kada je izmjereno rekordno zagađenje?

Nakon što je Pljevacima preporučeno da ne izlaze iz kuća, sastao se Opštinski operativni tima za vanredne situacije, kojim je predsjedavao predsjednik Opštine Dario Vraneš. Na sastanku je službenica lokalne službe za zaštitu životne sredine Dana Krezović saopštila da je glavni uzročnik naglog porasta zagađenja stavljanje u pogon rada TE Pljevlja bez pogona za odsuporavanje.

Načelnica Odjeljenja pedijatrije u Opštoj bolnici u Pljevljima Maja Terzić rekla je da je situacija alarmantna i da obolijevaju djeca najmlađeg uzrasta, od dva do tri mjeseca.  ,,Bebama starim svega 15 dana potrebna je hospitalizacija, a neka su upućena u Podgoricu. Smatramo da je kombinacija ekstremnog zagađenja i prisustva virusa dodatno zakomplikovala kliničku sliku. Odjeljenje je prepuno, oko 50 odsto djece je na kiseoniku i to je danonoćna borba”, saopštila je ona zabrinjavajuće činjenice.

Reagovao je i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović – ,,Neko u Podgorici mora da čuje šta se dešava u Pljevljima, da je prije neko veče  više djece završilo u bolnici upravo zbog ekološke katastrofe koja se desila”.

Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG,  demantovao je  navode Milatovića i Vraneša. Kazao je da je broj djece sa respiratornim tegobama, kao i broj hospitalizovane djece, znatno veći u odnosu na prošlu godinu u svim opštinama širom Crne Gore, usljed pika respiratorne virusne epidemije. ,,Ova pojava nije u direktnoj korelaciji sa zagađenjem vazduha”,  tvrdio je Đukanović. Za pravo mu je dao i ministar zdravlja Vojislav Šimun koji je saopštio da se situacija u Pljevljima, kada je riječ o broju oboljele i hospitalizovane djece sa respiratornim tegobama, na razlikuje od situacije u drugim opštinama u Crnoj Gori.

Da se u Pljevljima ipak nešto dešava, potvrdio je ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić, koji je povodom rekordnog zagađenja inicirao sastanak kojem su prisustvovali ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, generalni direktor Direktorata za zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravlja Ognjen Delić i predstavnica Ministarstva prosvjete Jasna Jovanović.

Iz Ministarsva prosvjete, nauke i inovacija najavili su  da su obrazovno-vaspitne ustanove već započele aktivnosti na organizaciji nabavke prečišćivača vazduha za sve prostorije u kojima borave učenici i zaposleni, uključujući učionice, kabinete, biblioteke i druge zajedničke prostorije.

Sa državnog nivoa obrušili su se na Toplanu u Pljevljima. Ekološka inspekcija je zatražila njeno zatvaranje, a ministar Ćulafić je izjavio da kotlarnica zagađuje vazduh i da ne može da radi. On je za takvo stanje optužio predsjednika opštine Pljevlja, navodeći da „nije bio u stanju da duže od godinu ugradi dva dodatna filtera”.

Prije početka sezone grijanja, Ćulafićevo ministarstvo je poništilo rješenje Agencije za zaštitu životne sredine iz jula ove godine, kojim je bio zabranjen rad gradske kotlarnice.

Vraneš je uzvratio tvrdnjom kazao da je to ,,klasična ucjena ekološke inspekcije kako bi građani Pljevalja ćutali”. On je naveo da se u Termoelektrani neuporedivo više izgori uglja, ali da ekološki inspektori do sada nisu tražili njeno zatvaranje. ,,Na dnevnom nivou kotlarnica potroši šest do sedam tona uglja, a inspekcija traži zatvaranje.Termolektrana dnevno trošti 6.000 tona uglja i inspekcija ne traži zatvaranje”, rekao je Vraneš. Upozorio je da „nezvanično čuje“ da se građani spremaju da samoinicijativno blokiraju rad Termoelektrane ako se zatvori kotlarnica.

Vlada žrtvuje Pljevlja i pljevaljsko stanovništvo zbog potrebe da se obezbijede dovoljne količine električne energije za čitavu Crnu Goru, ustvrdio je odbornik Nove srpske demokrtije  u pljevaljskom parlamentu Božidar Jelovac.

,,Termoelektrana ovih dana, bez sistema za odsumporavanje, na dnevnom nivou sagorijeva od pet do šest hiljada tona uglja. Gradska kotlarnica, odnosno Toplana, u prošloj grejnoj sezoni potrošila je, za pet mjeseci, 1.455 tona uglja. Zamislite koliko su ozbiljni oni koji tvrde da je gradska Toplana krivac, a ne Termoelektrana, koja za jedan dan tri puta više sagori uglja nego Toplana za čitavu godinu”, sračunao je Jelovac, čiji je partijski kolega Đukanović na čelu EPCG.

Zanimljivo je da je ekološka inspekcija, kada je u nedjelju izašla na teren, utvrdila da automatska mjerna stanica na dimnjaku Termoelektrane ne funkcioniše. Naložili su da se kvar otkloni. Indikativno je i da je baš u jeku najvećeg zagađenja, mjerna stanica za praćenje kvaliteta vazduha u Pljevljima na servisu.

EPCG je  najavila da će Pljevljacima umanjiti račune za 50 odsto tokom naredna tri mjeseca. Na protesnom skupu su im odgovorili da ,,zdravlje građana nema cijenu i da se ne može kupiti subvencijama koju je ta kompanija dala svojim korisnicima u Pljevljima u iznosu od 50 odsto na aktivnu električnu energiju to, kako tvrde, iznosio 10 do 15,00  eura po računu”.

EPCG  je i ranije pribjegavala sličnim rešenjim, pa je 2023. godine Pljevljacima u jeku zagađenja ponudila besplatan prevoz do Žabljaka. Jednodnevni izlet da se nadišu.

Lider URA Dritan Abazović je saopštio da je zbog krivičnog djela zagađenje životne sredine i zloupotrebe službenog položaja, odnosno, zbog ekološke katastrofe u Pljevljima, podnio  krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore Milutina Đukanovića i članova Odbora, kao i izvršnog direktora Zdravka Dragaša i ministra energetike i rudarstva Admira Šahmanovića.

On je objavio dokumenta koja ukazuju da je Odbor direktora na predlog šest rukovodilaca TE Pljevlja pustio u probni rad Termoelektranu bez odobrenja nadležnih inspekcija. U obrazloženju krivične prijave se navodi  da je nakon puštanja Termoelektrane u probni rad 1.12.2025., porasla zagađenost vazduha u tom gradu sumpor-dioksidom.

Opozicionom lideru je podršku dao i lider NSD Milan Knežević nasuprot svojih koalicionih kolega iz vlasti: ,,Pozivam SDT da odmah uđe u Termoelektranu Pljevlja. Tako bi sanirali i bazen Crvenog mulja. Ekocid, ubijaju ljude u Pljevljima, đeca su na respiratorima, i prijete im ako izađu da se bune”.

U srijedu kada je održan protest, vazduh u Podgorici je, prema podacima međunarodmog sajta IQAir, bio zagađeniji nego u Pljevljima. A  otrov već danima udišu i građani Bijelog Polja i Nikšića. Preciznih podataka nema, a međunarodne procjene govore da broj prijevremenih smrti zbog zagađenja vazduha u Crnoj Gori oko hiljadu godišnje.

Građani Pljevalja su sa protesta prozvali državu da odgovori na brojna pitanja. Poručili su da je – u Pljevljima ljudski život jeftiniji od kilovata električne energije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo