Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sedmorica nedodirljivih

Objavljeno prije

na

Kada 20. septembra na optuženičku klupu Specijalnog suda u Beogradu budu sjeli članovi kriminalne grupe koju predvodi pljevaljski kontroverzni poslovni čovjek Darko Šarić, mogao bi da počne jedan od većih pravnih procesa u Srbiji posljednjih decenija. Na čelu sudskog vijeća biće sudija Siniša Petrović, pred kojim će se naći 13 od ukupno 20 optuženih za krijumčarenje kokaina tokom 2009. na teritoriji Srbije, zapadne Evrope i Južne Amerike. Šarić, kao i još šest osumnjičenih su u bjekstvu, pa će im se suditi u odsustvu.

Tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo je 12. aprila optužnicu protiv Šarića i još 19 osumnjičenih. Kao organizatori grupe optuženi su, pored Šarića, Goran Soković i Željko Vujanović. Od pomenute trojice za sada je samo Vujanović u rukama pravosudnih organa.

NAJORGANIZOVANIJA GRUPA: Svojevremeno je srpski specijalni tužilac za organizovani kriminal Miljko Radosavljević kazao kako se radi o jednoj od najorganizovanijih kriminalnih grupa koje su djelovale u regionu.

Prema optužnici, prvu pošiljku od skoro dvije i po tone kokaina otkrila je u oktobru 2009. policija Urugvaja u saradnji sa srpskom BIA i američkom DEA. Prethodna pošiljka, od oko 235 kilograma, pronađena je u januaru 2009. nedaleko od Pize u Italiji.

Uoči objavljivanja datuma početka suđenja, na adrese beogradskog advokata Zdenka Tomanovića i Specijalnog suda stiglo je pismo Darka Šarića, u kojem on tvrdi da nije organizator trgovine drogom i da se protiv njega vodi medijska hajka.
Šarić je ocijenio da su o njemu iznijete mnoge neistine, ali i da će za sve klevete potražiti pravdu na sudu. “Žao mi je što sve ovo ne mogu lično da izjavim i imam prava na fer suđenje, ali očigledno ga na ovaj način i u ovako napravljenoj atmosferi ne mogu imati,” navodi Šarić.
U pismu, na dvije strane, Šarić u kratkim crtama govori o svom poslovanju, imovini, vezama s pojedinim biznismenima i saradnicima. On ističe da su mu uzeli imovinu i prodali je prije i bez suđenja, da je proglašen opasnošću za ljude i državu, a da nikome nije prijetio, niti bilo koga ugrozio.
Pismo, otkucano na kompjuteru, poslato je iz turskog grada Istanbula, a na dnu stoji samo njegov potpis. Stručnjaci će imati pune ruke posla ne bi li na osnovu deset slova utvrdili njegovu autentičnost.
“Potrebno je ispitati odakle je pismo tačno stiglo, ko ga je poslao, jer ovdje pričamo o osobi koja bježi od pravde,” kazao je za Novosti Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde. “I nije sporno njegovo pravo da se obraća državnim organima, ali isto tako pravo je državnih organa da utvrde gdje je on sada, jer se nalazi na potjernici Interpola”.
U Ministrastvu unutrašnjih poslova Srbije, nezvaničlno su izjavili za beogradski dnevnik Blic da nijesu dobili informaciju da je Darko Šarić napustio Balkan i otputovao u Južnoafričku Republiku.
OKRETANJE LEĐA: “Naša informacija, od momenta kada je u januaru pokrenuta istraga protiv Darka Šarića zbog šverca kokaina, jeste da se on krije u Crnoj Gori. Od tada se ta informacija nije promijenila niti smo od kolega iz drugih država dobili drugu da je Šarić napustio Balkan i otputovao u neku drugu zemlju,” kazali su u MUP-u Srbije.
U srpskoj policiji tvrde i da od kolega iz Slovenije nijesu dobili obavještenje o Šarićevom bjekstvu u Južnoafričku Republiku. Bila je to reakcija na izjavu direktora crnogorske Uprave policije Veselina Veljovića da je iz Slovenije saopšteno “da su identifikovani pasoši i otkriven način na koji je Šarić ilegalno napustio Balkan i otišao u Južnoafričku Republiku”.

Državni sekretar Homen dalje je za VN ocijenio kako bi bilo najbolje da se Šarić pojavi na suđenju i iznese kompletne dokaze koje ima. On smatra da je Šarić imao dovoljno vremena da se skloni i ponese sa sobom snimke, dokumente i sve drugo što mu treba.

Portparol Specijalnog suda Maja Kovačević-Tomić, pak, objasnila je da pismo koje je tom sudu poslao Darko Šarić, “nema nikakav značaj u procesnom smislu”.
“Optužnica je podignuta i Šariću će se suditi u odsustvu”, rekla je Kovačević-Tomić i navela da pismo ne može da utiče na postupak protiv optuženog.
VN, međutim, primjećuju da čak i ako se Šariću bude sudilo u odsustvu, to sigurno neće spriječiti njegove advokate da iznesu dokaze o kojima Šarić piše u pismu.
U međuvremenu su Darku Šariću, prema pisanju beogradskih tabloida Kurir i ALO, leđa počeli da okreću dojučerašnji najbliži ljudi od povjerenja. Nagodbu s tužilaštvom i status svjedoka saradnika u postupku dobio je Nebojša Joksović (38).
Joksović je uhapšen u januaru, u okviru akcije Balkanski ratnik i još tada je pominjan kao čovjek koji je bio na samom vrhu piramide šverca ogromne pošiljke droge koja je zaplijenjena u Urugvaju, ali i kao čovjek blizak Šariću.
Iako je Joksović, kada je uhapšen, apsolutno negirao umiješanost u šverc kokaina, odlučio je da promijeni iskaz i tužilaštvu ponudi saradnju, kazao je sagovornik Kurira blizak istrazi, ali nije želio da otkriva detalje.
Poznato je, ipak, da je poslije hapšenja Joksović pominjan kao „važan šraf Šarićeve kriminalne mašinerije”. Imao je, navodno, važnu ulogu u vrhu narkokartela i bio je zadužen za distribuciju droge dilerima, pa se pretpostavlja da je bio dobro upoznat s poslovima bivšeg šefa.
SKLONJEN NA SIGURNO: Joksović se, prema tabloidima, odlučio na saradnju s tužiocem poslije podizanja optužnice 13. aprila. Špekuliše se da je jedini njegov motiv bio obezbjeđivanje boljeg položaja, odnosno izbjegavanje zatvorske kazne.
Ovu informaciju nije želio da potvrdi, ali ni da demantuje specijalni tužilac Radisavljević. “Ne mogu vam dati odgovor na pitanje da li je Joksović dobio status svjedoka saradnika,” kratko je rekao tužilac za Kurir.
Tabloidi, međutim, pišu, pozivajući se na vlastite izvore, da je Joksović svoj položaj obezbijedio i već je iz ćelije u beogradskom Centralnom zatvoru sklonjen na sigurno. Navodno je u najvećoj tajnosti prebačen zbog straha od moguće odmazde u „privatni zatvor”, piše ALO. Razlog da se briga o Joksovićevoj bezbjednosti podigne na najveći mogući nivo, jeste što veliki broj pripadnika najopasnijeg kriminalknog klana u Srbiji, uključujući i „prvog čovjeka” Darka Šarića, još uspješno izmiče policiji.
“Joksović se specijalnom tužilaštvu prvo obratio pismom u kojem je naveo da je spreman da sarađuje. Donošenje ovakve odluke sigurno nije bilo lako jer je on čovjek koji odlično zna koliko je Šarićev klan bio moćan, pošto je upravo zahvaljujući tim saznanjima i dobio povlašćeni status,” kazao je izvor Kurira.
Nebojša Joksović je tužilaštvu, prema nezvaničnim informacijama, otkrio veoma važne detalje u dijelu optužnice koji se odnosi na šverc pošiljke od 235 kilograma kokaina, koja je u januaru prošle godine zaplijenjena u Italiji.

Ime Nebojše Joksovića pominjano je i ranije u sudskim spisima. Bio je osuđen na uslovnu kaznu zbog toga što je sada pokojnom Strahinji Rašeti pomogao da pobjegne poslije pokušaja ubistva Đorđa Ždrala u Istočnom Sarajevu 2007. godine.
Ranije su VN pisale i da je Joksović poznavao Darka Šarića iz gimnazije u Pljevljima.
Joksović je uhapšen u stanu Mirka Kneževića, u centru Beograda. Lisice su tada stavljene i samom Kneževiću zbog sumnje da je skrivao Joksovića.
Inače, Knežević je svojevremeno bio upravnik restorana Rad na Banjici, u kojem je 7. februara 2000. godine teško povrijeđen prilikom atentata na ministra Pavla Bulatovića, s kojim je sjedio za stolom. Ni do dan-danas to ubistvo nije rasvijetljeno.
Već godinama se špekuliše ko je čovjek koji je „namamio” Bulatovića, koji je obavijestio likvidatore gdje on tačno sjedi, šta je naručio i koliko će dugo biti u restoranu. U februaru ove godine Balša Bulatović, sin ubijenog ministra odbrane, u jednom intervju je rekao: „Daj, Bože, da naručioci njegove pogibije nijesu iz Crne Gore.”
Tabloidi nagađaju da li će Joksović govoriti i o svojim vezama s Kneževićem.

Bez mafijaškog pedigrea

Sredinom avgusta trebalo bi da bude gotova finansijska istraga protiv narkoklana Darka Šarića. Tada bi trebalo sa sigurnošću da se zna ono o čemu se već duže vrijeme samo nagađa – ima li ih i ko su Šarićevi pomagači iz srpske vlasti i policije, pišu beogradske Večernje novosti.
Blic, pak, piše da je u finansijskoj istrazi otkrivena novčana transakcija sa Stankom Subotićem Canetom, vrijedna 40 miliona eura. Trenutno se ispituje o kakvoj se transakciji i o kakvom poslu između Šarića i Subotića radi.
Dalje, Blic saznaje i da se srpskoj policiji nedavno predao Nebojša Jestrović, nekadašnji direktor Subotićeve firme Futura, koji je osumnjičen u finansijskoj istrazi protiv Šarića. Jestroviću, koji je spona između Šarića i Subotića, određen je pritvor i on se nalazi u Okružnom zatvoru u Beogradu.
Nekadašnji šef beogradske kriminalističke policije, a sada član Borda direktora međunarodne policije za narkotike Marko Nicović, ocijenio je, u međuvremenu, da bez pomoći državnih službi nije moguće oprati veliki novac kojim je od kriminalnih djelatnosti raspolagala Šarićeva banda.
Nicović dalje smatra kako je Šarićev najveći problem što mu je američka DEA “stala za vrat”. “Da Amerikanci nijesu ušli u tu priču, ništa se ne bi ni desilo. Jer srpska BIA nije imala obavještajne pozicije u Boliviji, Argentini i Paragvaju, a američka DEA ih sigurno ima,” primijetio je Nicović.
Upitan da li misli da je Šarić u Crnoj Gori i da ga tamošnja vlast štiti, Nicović je kazao kako je taj bjegunac od zakona “imao jake veze s ruskom mafijom, koja je više nego prisutna u Crnoj Gori. Ako se uzme u obzir to da u Crnoj Gori ima 33.000 Rusa sa stalnim boravkom, to znači da su oni već izgradili stabilne pozicije u toj državi,” konstatovao je Nicović.
Nicović je dalje iznio kako u regionu od velikih svjetskih mafija trenutno djeluju ruska, albanska, turska i italijanska. “Svi naši kriminalci su samo njihov servis”, kazao je on.
“Recimo, Šarić je radio s Rusima i Italijanima. Kome je on mogao da proda toliku količinu droge osim njima? Morao je da ima veliki sistem iza sebe koji bi mu obezbijedio protok tolike količine narkotika. Naravno, tu se dolazi i do pitanja teritorije na kojoj neka od mafija posluje. Da li bi Šariću neko od njih dao da sam radi na već razrađenom mafijaškom prostoru? Prvo, iz male je zemlje, bez bilo kakvog mafijaškog pedigrea, ni otac ni đed mu nijesu bili članovi mafije,” rekao je Nicović.
Nicović dopušta da će Šarić baš zbog svih veza ubrzo biti zaboravljen.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MARKO BATO CAREVIĆ PODNIO OSTAVKU: Iznuđen odlazak gradonačelnika budve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Opštine Budva, Marko Bato Carević podnio je, 8. avgusta, ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nedostatku sposobnosti da sa koalicionim partnerima, održava partnerski odnos

 

Usred turističke sezone u Budvi se  odvija neuobičajen izborni proces. Smjena na čelnoj gradskoj poziciji, odlazak jednog predsjednika Opštine i imenovanje drugog i to tokom prinudne uprave u lokalnoj samoupravi uvedene prije par mjeseci, zbog blokade rada lokalnog parlamenta.

Predsjednik Opštine Budva Marko Bato Carević podnio je 8. avgusta ostavku na tu funkciju i za svog nasljednika odredio lidera budvanskog DF-a Mila Božovića. Carević je prethodno najavio svoj odlazak iz politike. Čini se da je njegov silazak sa funkcije uoči lokalnih izbora koji su zakazani za 23. oktobar iznuđen čin, prije svega zbog njegove veoma izražene samovolje u vođenju grada i nesposobnosti da sa koalicionim partnerima, kako sa partijama sa svoje izborne liste tako i sa onima koje to nisu, održava partnerski odnos u vršenju vlasti u skladu s osvojenim mandatima na posljednjim lokalnim izborima.

Carevića je ponio uspjeh na izborima 30. avgusta 2020. godine kada je izborna lista DF-a koju je predvodio, osvojila 45 odsto glasova birača u Budvi, što mu je obezbijedilo 14 odborničkih mandata. Nedovoljno za apsolutnu vlast koju je on, od konstituisanja parlamenta, ipak sprovodio, ne hajući za stavove i mišljenja drugih, pogotovo građana Budve, koji nisu tako odlučili.

Na čelo Opštine Budva Carević je stupio u januaru 2019. po osnovu koalicionog sporazuma sa Demokratama o rotirajućem predsjedničkom mandatu na po dvije godine, nakon izborne pobjede ove dvije političke opcije na izborima 2016. godine, kada je DPS poslije  višegodišnje vladavine, poslat u opoziciju.

Ponovo je biran za gradonačelnika nakon avgustovskih izbora 2020., u punom mandatu od 4 godine. Mjesto predsjednika Skupštine pripalo je tada Demokratama. I to je bio posljednji trenutak postizborne saradnje između ove dvije političke grupacije. Što je na kraju dvogodišnjeg trvenja dovelo Budvu do prinudne uprave a Careviću skratilo sigurni četvorogodišnji mandat na svega 23 mjeseca.

Od 30. avgusta 2020. nije formirana koaliciona vlast koja bi donijela očekivane promjene u načinu vođenja grada. Nisu izabrani potpredsjednici Opštine. Većina funkcionera izvršne vlasti bila je u v.d. stanju, kršile su se procedure i propisi. Carević je vodio grad sam, dodijelio je sebi apsolutnu moć i obilato zloupotrebljavao član 59 Zakona o lokalnoj samoupravi koji omogućava da prvi čovjek grada može privremeno donositi odluke koje su u nadležnosti skupštine ako skupština nije u mogućnosti da se sastane.

Međutim i stanje prinudne uprave pod kojim stenje „kraljica“ turizma u jeku turističke sezone Carević je vješto iskoristio da završi one poslove za koje u redovnoj proceduri, u Skupštini, nije mogao dobiti saglasnost odbornika. Apsurdnu situaciju u koju je zapala Budva, da joj visoko predstavničko tijelo vode nepoznata lica, koja su iz državne administracije upućena na privremeni rad u Budvu, DF koristi da zauzme što povoljnije pozicije u lokalnoj upravi pred nastupajuće izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo