Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRIVATIZACIJA ILI PRIHVATIZACIJA: SLUČAJ JUŽNI JADRAN: Prečicom do likvidacije

Objavljeno prije

7 godina

na

Hercegnovska priča o planskom upropašćavanju nekad bogatog i perspektivnog preduzeća i enormnom bogaćenju njegovog većinskog vlasnika slika je i prilika crnogorskog modela burazerske privatizacije. Sve sa štetom koja je učinjena državi, manjinskim akcionarima i radnicima, sada već upokojene firme. I planskim nečinjenjem nadležnih

 

Pravila zanata nalažu da pisac, na početku svake drame, publici predstavi likove. Pošto tekst koji slijedi nije klasična drama – koliko god da jeste tragedija sa primjesama farse – onda će i pomenuti običaj biti poštovan samo kada su u pitanju glavni junaci. O ostalim likovima – ako i kada se za time ukaže potreba. Znate ih, uostalom, iz nekih drugih ali jednako tužnih priča.

ONA je udavača sa bogatim mirazom. Turističko ugostiteljsko preduzeće  (TUP) Južni Jadran  AD Meljine nekada je slovilo za profitabilnu firmu sa približno 200 zaposlenih. Što u vlasništvu, što sa pravom korišćenja, kompanija je raspolagala sa više od 100 hiljada kavadrata zemljišta (70.000 na samoj morskoj obali) i nizom turističko-ugostiteljskih objekata: hotela, motela, odmarališta, restorana, kafića.

Nije zgorega pomenuti neke od njih: hotel  Delfin u Bijeloj sa 17.000. m2 placa na obali mora; objekat Lazaret sa  u Meljinama korišćen kao odmaralište sa više poslovnih prostora koji su davani u zakup, sopstvenim pristaništem i 15.600 m2 zemlje na obali; Motel Vinogradi u Sutorini sa 16.000.m2 placa; dječje odmaralište (korišćeno za smještaj izbjeglih i raseljenih) u Baošićima sa 14.000. m2 obale; Pivnica u centru Herceg Novog; Restoran Lada u istom gradu,  na Trgu Nikole Đurkovića – danas prostorije Prve banke; 10.000. m2 zemljišta na obali u Đenovićima; 5.000. m2 zemlje u Kumboru…  Sve u svemu, država je vrijednost svog preduzeća krajem prošlog vijeka procijenila na 20 miliona maraka (po tadašnjim cijenama).

ON je privatizacioni đuvegija sa dobrim vezama u lošem društvu,  ovjenčan slavom privatizacionog tajkuna kome može biti. Čedomir Popović i njegove Carine čest su sinonim za kontroverzne poslove sa državom. Kao onda kada su, za tri centa po kvadratu, postali vlasnici 11 miliona kvadrata koji su pripadali AD Bajo Pivljanin iz Plužina. Ili u trgovini sa Glavnim gradom  i njegovim decenijskim gospodarom Miomirom Mugošom. Popović  je, znate već, vrijednost placa od 15.000 kvadrata na Starom Aerodromu licitacijom digao u nebo – na 13 miliona euura. Da bi se onda, nakon dogovora sa Mugošom, prizemljio i opštini uplatio 10,5 miliona manje. Danas ga prepoznajemo po moći da na Trgu nezavisniosti, u strogom centru Podgorice, zida i razgrađuje po svom nahođenju – nipodaštavajući i struku i komšiluk u soliteru čiji je dobar dio naumio pretvorriti u hotel i(li) kafanu.

Uglavnom, NJU i NJEGA je, u januaru 2001. godine, spojila Vlada Filipa Vujanovića. Prethodno je Vlada riješila da na javnoj licitaciji proda 31 odsto akcija Južnog Jadrana. Da bi posao bio realizovan 1/1, Vlada donosi uredbu prema kojoj se ubrzo nakon prve aukcije, ukoliko se kupac ne pojavi, može organizovati naredna na način da cijena iz licitacije u licitaciju može biti sve niža. Sve do pet posto (i brojem: 5) nominalne vrijednosti imovine ponuđene na prodaju. E baš po tom modelu su Carine kupile nepunu trećinu akcionarskog društva iz Meljina. Za 247.632 njemačkih maraka.

Ako već želite da čujete – tako je vrijednost akcije sa 40 pala na dvije marke. Ali, kako ono bi – „mi ne prodajemo preduzeća, mi kupujemo dobre investitore“.

Tri godine kasnije, obznanjeni su prvi rezultati ovog istorijskog posla. Skupština akcionara Južnog Jadrana u aprilu 2004. usvaja odluku kojom se kapital firme (osam miliona eura) umanjuje za iznos trogodišnjeg gubitka iz poslovanja. A to je okruglo milion eura. Čedomira Popovića taj neuspjeh nije pokolebao. Naprotiv. On koristi priliku da od radnika svoje firme i građana otkupi akcije Južnog Jadrana. Tako da je u tom trenutku već vlasnik 67 odsto akcijskog kapitala kompanije. Što u Crnoj Gori znači –  ne gazda nego Bog.

Ne bi valjalo ne pomenuti dvije periferne priče ove farse: Vladina Uredba o prodaji akcija i imovine preduzeća putem javne aukcije koja je predstavljala pravni osnov za aranžman Čedomira Popovića i privatizacionog tima Filipa Vujanovića ukinuta je nedugo poslije gore pomenute licitacije. Zato neki tvrde da je djelimična privatizacija Južnog Jadrana AD jedini posao obavljen po ovom modelu. Aferim. Aktivisti NVO Južni Jadran, zapravo nekadašnji radnici i akcionari kompanije koji su pokušavali zaštiti svoje interese i sačuvati posao, izračunali su da su Popović i njegove Carine do većinskog paketa akcija preduzeća (50 odsto plus jedna akcija) došli za približno 500 hiljada.

Iz novske NVO kažu kako je Popović do 2008. godine kontrolisao 95 odsto akcija Južnog Jadrana. I uporno priču pokušavaju vratiti na početak, u januar 2001. Oni tvrde da prilikom prodaje državnih akcija Carinama nije poštovan Zakon o hartijama od vrijednosti, koji je već bio na snazi. Zato tvrde da je kupoprodaja izvršena ,,pod okriljem mraka i na privatnom tržištu hartija od vrijednosti”. Njihove primjedbe, međutim,  nema ko da čuje.

Zapravo, sredinom 2001. godine državni tužilac Božidar Vukčević piše Vladi i njenom Savjetu za privatizaciju, obavještavajući ih da je, na zahtjev Saveza samostalnih sindikata CG i radnika Južnog Jadrana koji su mu ukazali na „određene propuste koji su učinjeni u postupku javne aukcije“. Pribavio dokumentaciju i utvrdio propuste koji „po mom mišljenju dovode u pitanje zakonitost sprovedenog postupka, tj. da li su bili uopšte ispunjeni uslovi za održavanje aukcije“.

Akteri posla su ostali slijepi i gluvi na ove primjedbe. A Popović je, nakon godina obezvrjeđivanja preduzeća iz Meljina prešao na fazu II svog poslovnog poduhvata.

Krajem 2006. godine Južni Jadran AD  šalje prvi zahtjev kojim od Uprave za nekretnine traži da se na to društvo, umjesto prava korišćenja, upiše pravo svojine na nepokretnosima u Baošićima. Odbijeni su, pošto Uprava za nekretnine Herceg Novog nalazi da podnosilac zahtijeva  „nije dostavio niti jedan pravno valjan dokaz na osnovu kojeg može da se utvrdi da je pravnim poslom stekao pravo svojine na nepokretnosti“.

Popović i njegovi saradnici ne odustaju. I, konačno, Uprava za nekretnine Herceg Novog u  martu 2010. godine mijenja svojinski režim i firmu Carine upisuje kao vlasnika, a ne korisnika, nad blizu 100.000 kvadrata nepokretnosti u Bokokotorskom zalivu.

 Prethodno je dioničarsko društvo u vlasništvu Čedomira Popovića (Carine doo) kupilo svu imovinu akcionarskog društva (Južni Jadran AD) u kome je blizu 95 odsto akcija imao Čedomir Popović. Možda pretpostavljate, Popović je angažovao i procjenitelje koji su utvrdili da imovina kojom su trgovali vrijedi 11 miliona eura. Prema vještacima koje je angažovala Poreska uprava (PU), ista imovina bila je vrednija za 20 miliona eura – i to na vrhuncu  globalne ekonomske krize koja je tresla čijeli svijet.

Prema toj računici Popović je državi ostao dužan oko milion eura na ime poreza na nekretnine. Područna jedinica PU iz Herceg Novog godinama je pokušavala da naplati taj dug, Ministarstvo finansija je sa istim entuzijazmom poništavalo njihova rješenja, sve dok ni ta priča nije stavljena ad acta. A novac ostao Popoviću.

Vratimo se, ipak, načinu na koji su Carine postale vlasnik kupljene imovine (koju im nije  prodao  njen vlasnik). Nakon udluke Uprave za nekretnine HN Vrhovno državno tužilaštvo ulaže žalbu Ministarstvu finansija ukazujući da ne postoji pravni osnov po kome bi Carine doo mogle biti uknjižene kao vlasnik vrijednog zemljišta na morskoj obali. Ono bi, drže u tužilaštvu, moralo ostati u vlasništvu države. Tim prije što Carine, i pored brojnih zahtjeva i urgencija, nijesu uspjele dobiti potvrdu Savjeta za privatizaciju da su po tržišnoj cijeni platili sporno zemljište, odnosno akcije njegovog nekadašnjeg zakonitog korisnika.

,,Kud će boljeg dokaza da Carine prilikom kupovine imovine ovog preduzeća nijesu platile tržišnu cijenu, od podatka da su samo kompleks Lazaret, koji čini manje od jedne petine ukupne imovine Južnog Jadrana, prodale za 12 miliona eura“, navode iz NVO Južni Jadran.

I te su primjedbe ostale bez valjanog odjeka. Ruski biznismen Genadij Borisov uspio je da se uknjiži kao vlasnik kompleksa koji je, navodno, kupio kao savjestan kupac, iako prodavac nije mogao dokazati da je zakoniti vlasnik prodatog.

,,Ovaj primjer jasno svjedoči zašto vlastima ne odgovara da se donese zakon da kazneno djelo nastalo kroz privatizaciju društvene imovine ne zastarijeva. Uprava za nekretnine je nakon godina natezanja ruske investitore na objektu Lazaret uknjižila kao vlasnike. Dakle, mišljenje Savjeta za privatizaciju se, kada to povlašćenim odgovara, tumači kao fakultativno”, insistirala je Nada Popović Đurašković. Objašnjavajući: ,,Jasno je i polupismenom da sa tim novcem i kasnijim dokupom akcija od radnika, Popović nije platio tržišnu cijenu zemljišta i objekata. Na naše prijave tužilaštvo se nije mnogo osvrtalo iako su i javno izjavljivali da je predmet u uzviđaju. Izviđaj evo traje dvije decenije. Zato ima mnogo razloga da osnovano sumnjamo da u ovom poslu Popović nije sam”.

A Čedomir Popović je, ničim ometen, nakon uvođenja stečaja u Južni Jadran preduzeće doveo do konačne likvidacije 4. juna prošle godine. Osamnaest godina nakon još jedne uspješne crnogorske privatizacije.

Likvidacioni upravnik Južnog Jadrana bio je Vlajko Milićević, penzionisani službenik Uprave policije. Prije penzije Milićević je, kao rukovodilac Odjeljenja za privredni kriminalitet u više navrata kontrolisao zakonitost rada Južnog Jadrana AD i Carina doo. Neki je slučaj udesio da, po odlasku u penziju, novi radni angažman pronađe u Popovićevim preduzećima. Da ugasi svjetlo.


Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

OTVARANJE SVETOG STEFANA: Sporazum o poravnanju po mjeri zakupca

Objavljeno prije

5 dana

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Nameće se zaključak da je zakupac poravnanjem sačuvao svoje interese, gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog prostora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja

 

 

Na sjednici održanoj  2. aprila Vlada je donijela odluku o prihvatanju uslova poravnanja u arbitraži koja se vodi pred međunarodnim sudom u Londonu između Crne Gore i kompanije Adriatic properties. Time je započet proces ponovnog otvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer.

„ Sa velikim zadovoljstvom obavještavam crnogorsku javnost da su se stekli i formalni uslovi za ponovno otvaranje grad-hotela Sveti Stefan, dugogodišnjeg simbola i zaštitnog znaka našega turizma. Vlada je zvanično usvojila prijedlog uslova poravnanja u postupku koji se vodi pred Međunarodnim sudom u Londonu. Ovoj odluci prethodili su intenzivni i odgovorni pregovori, tokom kojih smo uspjeli da zaštitimo državni interes i otklonimo rizik potencijalne štete koja bi bila preko stotinu miliona eura“ – kazao je premijer Spajić u zvaničnom obraćanju naciji.

Vlada i kompanija Adriatik propertis, zakupac hotela Sveti Stefan i Vile Miločer, potpisali su ugovor ili sporazum o poravnanju kojim je definisano da dvije strane u roku od sedam dana od potpisivanja obavijeste zajedničkim podneskom Arbitražni sud u Londonu o odustajanju od arbitražnog postupka, te da će hoteli Sveti Stefan i Vila Miločer biti otvoreni najkasnije u junu ove godine.

Tekst sporazuma između Vlade i kompanije Adriatic nije moguće naći na sajtu Vlade. Nije dostavljen ni medijima pa se sa sigurnošću ne mogu znati svi uslovi pod kojima je nastao, odnosno šta je sve u pogledu zahtjeva zakupca država prihvatila a šta nije.

Premijer Spajić je istakao osnovne odredbe sporazuma o povećanju godišnje zakupnine za elitne crnogorske hotele, produžetak roka zakupa i novinu o učešću u zajedničkom profitu. Druge ključne stavke sukoba između lokalne zajednice i zakupca oko korišćenja plaža i javnih staza kroz Miločerski park, zbog kojih je spor i nastao i doveo do zatvaranja hotela i pauze u radu koja je trajala četiri turističke sezone, u njegovom obraćanju su ostale nerazjašnjenje.

Pojedini mediji prenijeli su nezvanična saznanja u vezi toga, pa nije jasno zašto integralni tekst dogovora o poravnanju nije dostupan svima pod istim uslovima.

„Postignutim rješenjem ne samo da smo sačuvali sredstva svih građana, već smo obezbijedili i povoljnije finansijske uslove za domaća preduzeća Sveti Stefan hoteli i HTP Miločer, čije će se zakupnine odnosno prihodi povećati sa 1,285,000, odnosno 350,000 na 1,555,000 odnosno 423,000 eura, a ti iznosi će se indeksirati i uvećavati sa inflacijom odmah od početka rada. Razlika od 500 hiljada eura u obračunatoj zakupnini biće bez odlaganja isplaćena. Takođe, u prethodnom dogovoru nije isplaćivan PDV na sve te iznose, dok će se ovoga puta urediti taj dio i značajno povećati prihodi države od 21 posto na sve to. Posebno je značajno da će država, u skladu sa novim aranžmanom, ostvarivati i učešće u profitu u visini od 10 posto, što je kruna novih uslova dogovora“, rekao je Spajić.

Podsjećamo da je iznos zakupnine za tri hotela, nekoliko restorana i kafea u ekskluzivnom ljetovalištu prema odredbama osnovnog ugovora o zakupu iz 2007. godine iznosio 1,96 miliona eura.

Pored povećanja zakupnine, predviđen je i produžetak zakupa hotela za pet godina, koliko je ovaj poznati turistički rizort bio zatvoren za posjetioce.

To je već drugo produženje zakupa u odnosu na osnovni ugovor, kojim je Sveti Stefan izdat na rok od 30 godina. Prva promjena uslova ugovora izvršena je 2013. godine u Skupštini Crne Gore kada je poslanička većina usvojila amandmane ministra održivog razvoja i turizma, Branimira Gvozdenovića, o produženju roka zakupa sa 30 na 42 godine za hotele Sveti Stefan i Miločer uz smanjenje zakupnine za 30 odsto.

Nakon svega, rok zakupa hotela elitnog ljetovališta produžen je za 17 godina u odnosu na prvobitni ugovor i trajaće do 2055. godine. Međutim, rok na koji je otuđeno državno zemljište u Miločeru produžen je na 90 godina. Tim aktom skupštinske većine zapečaćena je sudbina miločerskog parka koji trpi  urbanistički cunami, nevjerovatnu devastaciju prostora, jedinstvenu ambijentalnu cjelinu za koju je kod nadležnih državnih institucija zatražen status zaštićenog prirodnog i kulturno-istorijskog predjela paštrovske rivijere.

Poravnanjem je utvrđeno da u miločerskom parku nema dodatne gradnje, mimo one predviđene građevinskom dozvolom i u postojećim gabaritima.

Upravo ovaj dio sporazuma Vlade i Adriatic propertiesa izazvao je najviše negativnih komentara u javnosti, mještana Svetog Stefana i građana Budve. Kako je moguće da poslije četiri godine zatvorenih hotela i mnogih protesta mještana i lokalnih vlasti zbog neprimjerene gradnje u Miločerskom parku u kojem zakupac podiže ogroman hotelsko-apartmanski kompleks sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina, čija je gradnja 2021. zaustavljena, odjednom dobija saglasnost Vlade za nastavak radova “u skladu sa građevinskim dozvolama”.

Poznato je da građevinska dozvola nikada nije ni izdata niti postoji planski dokument na osnovu kojeg bi i mogla biti. Urbanističko tehnički uslovi za gradnju monstruozne građevine u Miločeru izdalo je Ministarstvo održivog razvoja i turizma na osnovu dokumenta koji je osmislio tadašnji ministar Gvozdenović – Turistički rizort Miločer,  koji nema utemeljenje ni u jednom važećem planskom dokumentu.

Saglasnost na idejni projekat hotelsko-apartmanskog kompleksa koji se gradi na lokaciji porušenog hotela Kraljičina plaža, na zahtjev HTP Miločer i Adriatic prperties, potpisao je glavni državni arhitekta Dušan Vuksanović 2019. godine.

Kompleks se gradi na parceli površine 12.255 m2. Oko 126 smještajnih juedinica, 60 soba i 66 apartmana od kojih svaki raspolaže sa oko 120 kvadrata, sa svim pratećim sadržajima, imaće više od 37.000 kvadrata bruto površine, u sred borove šume Miločerskog parka. Bivši premijer i lider GP URA Dritan Abazović problematizovao je stav Vlade o nastavku gradnje u Miločeru. On je izveo računicu po kojoj ni jedan stan namijenjen prodaji ne vrijedi manje od dva miliona eura te da će investitor, Adriatic Proeprties i krajnji vlasnici iz kompanie Aidwey staviti u džep čistih 80 miliona eura od ove investicije.

Nijedna od političkih partija koje su se zalagale za zabranu gradnje u Miločeru, u vrijeme kada su na republičkom nivou bile opozicija a u lokalu u Opštini Budva vlast, nije se oglasila povodom potpisivanja sporazuma sa zakupcem Svetog Stefana u dijelu koji se odnosi na nastavak započete investicije.

U julu 2016. godine u budvanskom parlamentu većinom glasova odbornika svih partija usvojena je Deklaracija o zaštiti miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, koja je imala za cilj da zaustavi megalomanske projekte na vrijednom neizgrađenom prostoru poznatog turističkog rizorta. Organizovani su tada protesti u Miločeru na kojima su pored tadašnjeg predsjednika Opštine, Marka Bata Carevića, učestvovali predstavnici svih stranaka, DF-a, Demokrata, GP URA i mještani, složni u jednom, da ne dozvole  betoniranje miločerskog parka i svetostefanskih maslinjaka.

Aktuelni predsjednik Opštine, Nikola Jovanović, podržao je sporazum o otvaranju hotela Sveti Stefan bez rezervi u pogledu nastavka gradnje stanova u Miločeru na šta ga obavezuje opštinska Deklaracija o zaštiti Miločera.

Država očigledno nije pokazala institucionalnu snagu odlukom da ne podrži nastavak gradnje višespratnice u Miločeru sa stanovima za tržište za koji je i uslove i saglasnosti donosila vlast DPS čiji su visoki funkcioneri involvirani u ovaj visokoprofitni projekat.

Zato se nameće zaključak da je zakupac ovakvim poravnanjem sačuvao svoje interese. Gazdovanje državnom zemljom u Miločeru na 90 godina, gradnju i prodaju stanova na najvrjednijoj lokaciji u Crnoj Gori, legalizaciju bespravno sagrađenih objekata na Svetom Stefanu i u zaleđu male Kraljičine plaže. Uz punu kontrolu plažnog pristora na tri najljepše plaže Crnogorskog primorja.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INSTITUCIJE I SLUČAJ CARINE: Iko odgovoran?

Objavljeno prije

5 dana

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Vlasnik Carina Čedomir Popović uhapšen je tek pošto je gotovo izgradio hotel u Baošićima mimo gabarita i  nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Institucije su žmurile. Niko danas ne pominje njihovu  odgovornost

 

Vlasniku Carina, Čedomiru Popoviću, krajem prošlog mjeseca određen je pritvor od mjesec dana. Razlog – gradio je hotel u Baošićima mimo gabarita predviđenih građevinskom dozvolom, a uz to je za potrebe hotelske plaže nasuo more zemljom u veličini dva fudbalska terena. Uspjele su Carine da nasipajući zemljom, kamenjem i pijeskom do dubine od čak devet metara, oduzmu od mora 14.500 kvadrata za potrebe ,,investicionog kupališta”.

Premijer Milojko Spajić obećao je da će Vlada raskinuti taj i sve druge ugovore za izgradnju investicionih kupališta na crnogorskom primorju. Raskidi se još uvijek nijesu desili, a Spajić je upozorio da se nasipanje mora u Baošićima mora pod hitno zaustaviti, jer veoma negativno utiče na očuvanje statusa dijela Bokokotorskog zaliva na listi svjetske prirodne i kulturne baštine pod patronatom UNESCO-a.

Nakon hapšenja u javnosti se odmotala priča o pregaocu Popoviću koji je upornim radom, ne osvrćići se na institucije i pravila, uspio da pod ploču stavi hotel od šest spratova i još tri etaže pod zemljom. Veći problemi i zatvor su ga sačekali tek kod završnih radova – nasipanja mora za plažu. Institucije su žmurile, neizlazile na teren, tromo djelovale, tako da je neimar uspio u svom naumu.

Hotel u Baošićima je praktično završen iako je Urbanističko- građevinska inspekcija još u oktobru 2024. donijela rješenje o zabrani gradnje na više parcela na kojima se prostiru objekti hotela. Na pitanje kako je to moguće, iz Direktorata za inspekcijski nadzor koji djeluje u okviru Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem čelu je Slaven Radunović, Pobjedi su odgovorili da se ,,suočavaju sa ograničenim kadrovskim kapacitetima u odnosu na obim posla, što se odražava na učestalost i dinamiku kontrole na terenu”.

Ljudstva za kontrolu nema, ali za izdavanje dozvola ne nedostaje. Početkom godine Sekretarijat za urbanizam Opštine Herceg Novi izdaje dozvolu koja je omogućila devastaciju mora i obale u Baošićima, a u febuaru ministar Radunović je na sjednici nacionalne Komisije za UNESCO saopštio da je od ,,nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola”, te da je ,,utvrđeno da je ona ispravna”.

I pored toga što je po nadležnima sve bilo ispravno, Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je obustavu radova i vraćanje prostora u prvobitno stanje, jer su radovi u Baošićima obavljani bez njene saglasnosti i bez odobrenog konzervatorskog projekta. Ogromni graditeljski zahvat odvija se u zaštićenom području i to kada iz UNESCO-a šalju upozoravajuće poruke o gubljenju zaštite upravo zbog ovakvih i sličnih graditeljskih poduhvata i nemoći države da ih spriječe i valjano sankcionišu.

Uprava je zbog svoje revnosti dobila i skupštinsku kritiku, od strane potpredsejdnice parlamenta Zdenke Popović. Ona je ovoj instituciji sa skupštinske govornice poručila da ne ,,obilaze objekte koji su u završnoj fazi izgradnje i koji imaju građevinsku dozvolu i da ne prijete vlasnicima tih objekata da će im donijeti rješenje o zaustavljanju gradnje“. Nakon što se ispostavilo da građevinska dozvola nije baš u redu, a Popović završio iza rešetaka, potpredsjednica Skupštine sada traži da ,,istraga o Čedu Popoviću ide do kraja”. Osvrnula se i na Popovićev bogati, kako kaže nazakoniti, minuli rad za vrijeme vlasti DPS-a, pa zaključila da je pokušaj da se poveže sa Čedom Popovićem ,,politička podvala svojstvena profilima onih koji to izgovaraju”.

Advokat Veselin Radulović  je nedavno Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) podnio  dopunu krivičnih prijava protiv političke partije Demokrate, više njenih funkcionera i drugih osoba, u kojoj tvrdi da postoji osnovana sumnja da je na teritoriji Herceg Novog djelovala organizovana struktura koja je, kroz zloupotrebe službenog položaja i devastaciju prostora u Baošićima, sticala nezakonitu korist na štetu države i životne sredine.

Prijavom su obuhvaćeni i potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović,  predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, vlasnik kompanije Carine Čedomir Popović, nekadašnji vršioc dužnosti glavnog državnog arhitekte Siniša Minić, kao i više NN službenika i funkcionera.

Minić je u martu 2024. godine odobrio spratnost hotela Carina koja odstupa od urbanističko-tehničkih uslova iz 2019. i tada važeće planske dokumentacije. Rješenjem Minića od 11. marta 2024. godine data je saglasnost kompaniji Carine na dopunjeno idejno rješenje hotela spratnosti 3Po+Su+6 (tri sprata podruma, suteren i šest etaža), iako je planom predviđena spratnost Po+Su+6 (podrum, suteren i šest etaža).

Nakon podnošenja krivične prijave, Radulović je pozvao SDT da hitno postupi po prijavama i ispita ulogu svih nadležnih institucija i funkcionera.,,Prvu krivičnu prijavu protiv ove kriminalne organizacije podnio sam 28. avgusta 2025. godine, a do danas nijesam dobio bilo kakvu informaciju od tužilaštva”, rekao je Radulović. Navodi da je zbog podnošenja prijava bio izložen prijetnjama.

A u međuvremenu, kompanija Carine nastavlja da djeluje i institucionalno. Nakon devastacije obale, Carine su tražile smjernice od države da postave svjetionik na preuređenom morskoj obali. Uprava pomorske sigurnosti (UPS) odbila je zahtjev kao neosnovan.

Ranije je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor  obavijestila UPS da je u Baošićima došlo do velikog zatrpavanja mora u pojasu od najmanje 35 metara od dotadašnje linije obale, kao i da je tim radovima objekat sigurnosti plovidbe, obalno pomorsko svjetlo, stavljen ,,van funkcije obezbjeđenja sigurnosti plovidbe”. Uslijedila je zabrana plovidbe na tom dijelu plovnog puta i upozorenje učesnicima pomorskog saobraćaja na opasnost i nefunkcionalnost obalnog pomorskog svjetla u Baošićima.

Nakon što je vlasniku Carina određen 30 dnevni pritvor, njegov advokat Dražen Medojević kazao je  da smatra da nije bilo mjesta određivanju zadržavanja njegovom klijentu: ,,Došlo se u apsurdnu situaciju da su objekti vrijedni preko stotinu miliona sagrađeni, a da se investitor i direktor hapsi i da mu se određuje pritvor kako bi se izbjegla opasnost od ponavljanja djela. Šta da ponovi, kad je već skoro sve izgrađeno, a ti objekti su od javnog interesa”.

 

Raniji radovi i upozorenja

Mještani Kumbora su nadležne još 2018. upozoravali da izvođači radova na gradnji luksuznog hotela kompanije Carine, istovaraju zemlju u more, a peru i kamione mješalice čiji sadržaj se spira u more. Iste radnje, navodili su mještani, obavljala je tada i kompanija Azmont u sklopu gradnje turističkog kompleksa visoke kategorije Portonovi.

,,Gradnja hotela u Kumboru, u aranžmanu kompanije Carine Čedmira Popovića i Srpske pravoslavne crkve, po ponašanju i poštovanju zakona, samo je replika izgradnje depandansa hotela Delfin u Bijeloj čiji je Popović takođe vlasnik. Znamo kako je tamo gradio hotel i nasipao obalu, sve bez građevinske dozvole i saglasnosti JP Morsko dobro.  Nije ga usporilo ni što mu je inspekcija zatvarala gradilište i pečatila objekat”, upozoravala je tada Nada Popović, predsjednica NVO Južni Jadran koji okuplja manjinske akcionare firme koju je Popović privatizovao.

,,Samoinicijativno su skidali državni pečat i nastavljali da grade pokazujući svima da zakon za njih ne važi. Istina, zbog evidentnih krivičnih djela prvostepeno je osudjen u Osnovnom sudu u Herceg Novi na tri mjeseca, uslovno godinu dana zatvora”, podsjetila je uz tvrdnje da se vlasnik Carina i u Kumboru u zoni Morskog dobra ponaša identično, a ,,inspekcije se prave da nijesu odavde”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OPTUŽENI U AFERI STANOVI PONOVO PRED SUDOM: Apelacioni sud tvrdi da je oslobađajuća presuda nejasna

Objavljeno prije

5 dana

na

10 Aprila, 2026

Objavio:

Afera Stanovi, slučaj sumnjive dodjele državnih stanova i kredita funkcionerima za rješavanje stambenih pitanja, nije dobila konačan sudski epilog. Nakon oslobađajuće presude u maju, predmet je vraćen na ponovno suđenje odlukom Apelacionog suda Crne Gore

 

 

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo je 2024. godine optužnicu protiv više bivših funkcionera i to Predraga Boškovića, Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanje Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragice Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzane Pribilović, Jelene Radonjić i Aleksandra Jovićevića, zbog postojanja osnovane sumnje da su, u periodu od 2016. do 2020. godine, kao članovi Komisije za stambena pitanja Vlade Crne Gore, u saizvršilaštvu, učinili produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja, za koje je propisana kazna zatvora od dvije do 12 godina. Prema tvrdnjama SDT-a, oštetili su državni budžet za oko 2,6 miliona eura jer su kredite dodjeljivali bez odgovarajućih planova i procjena, u iznosima od 17.500 do 40.000 eura. Propisi su predviđali znatno niže limite i strožije procedure.

Prvostepeni sud ocijenio je da tvrdnje SDT nijesu potkrijepljene dokazima koji imaju pravnu snagu i optužene oslobodio od krivice, nakon čega je tužilaštvo najavilo žalbu.

Skoro godinu kasnije, drugostepeni sud žalbu SDT, ali i Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa države, ocijenio je osnovanim uz zaključak da je prvostepena presuda zahvaćena bitnim povredama postupka i nejasnim zaključcima.

Apelacionom sudu, prema saopštenju dostavljenom medijama, u fokusu je bilo  pitanje nadležnosti Komisije za rješavanje stambenih potreba.

Naime, prvostepeni sud zaključio je da Komisija nije donosila odluke, već je imala isključivo tehničku ulogu odnosno da priprema informacije i daje prijedloge, dok je konačne odluke donosila Vlada Crne Gore.

Međutim, Apelacioni sud smatra da je takav zaključak nejasan i nedovoljno obrazložen. Ukazuje se da je Komisija, prema važećim propisima, bila zadužena da sprovede postupak i Vladi dostavi konkretne prijedloge odluka, uključujući i iznose stambenih kredita.

Posebno je problematizovano to što su predloženi iznosi kredita u pojedinim slučajevima prelazili ograničenja predviđena odlukama Vlade, što prvostepeni sud, smatraju u Apelacionom,nije adekvatno razmotrio.

Za sudije tog suda sporne su tvrdnje da Komisija nije odlučivala o pravima, već samo sprovodila zaključke Vlade, ocjenjujući da je takvo tumačenje nedovoljno utemeljeno u činjenicama.

Ovo je samo dio razloga ukidanja prvosptepene oslobađajuće presude, a detaljnije obrazloženje do zaklučenja ovog broja nije bilo dostupno na sajtu Apelacionog suda.

Sutkinja specijalnog odjeljenja podgoričkog Višeg suda Vesna Kovačević, podsjetimo, u maju prošle godine oslobodila je optužene, uz obrazloženje da tužilaštvo nije ponudilo validne dokaze.

Ključni problem, kako je tada saopštila,  bio je u tome što su dokazi dostavljeni u formi „kopija kopija“, bez originala ili ovjerenih primjeraka. Kako se autentičnost te dokumentacije nije mogla garantovati, Sud je zauzeo stav da takvi dokumenti ne mogu imati dokaznu snagu u krivičnom postupku.

U obrazloženju oslobađajuće presude, sutkinja je istakla  da su i sud i tužilaštvo pokušali da pribave originalnu dokumentaciju od Vlade, Državnog arhiva i Uprave za imovinu, ali bez uspjeha, nakon čega je pozivajući se na sudsku praksu i Zakonik o krivičnom postupku, zaključeno da se presuda ne može zasnivati na nepouzdanim dokazima, naročito kada se krivica mora dokazati „van razumne sumnje“.  Uz to, naglašeno je da bi korišćenje spornih dokaza predstavljalo i povredu prava na pravično suđenje, garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

U obrazloženju izrečene presude sud je naveo da je zaključeno da se bez saglasnosti Vlade nisu mogla rešavati stambena pitanja  funkcionera.

„U konkretnom slučaju, komisija kao radno tijelo Vlade, donosi svoj predlog a onda Vlada odlučuje o njemu. Optuženi su bili dužni da postupe na osnovu zaključka Vlade, šta su i uradili i u svakoj odluci su citirali zaključak Vlade“,  smatrala je sutkinja Kovačević koja je dodala da Stambena komisija nema ovlašćenja da razmatra zaključak i odluke Vlade, već obavezu da ih implementira.

Prvostepenom presudom je ukazano još da je Vlada Crne Gore, u svakom pojedinačnom slučaju, davala saglasnost i donosila zaključke kojima je zaduživala Komisiju da postupi, zbog čega je sud  ocijenio da Komisija nije mogla samostalno odlučivati, već je djelovala u okviru naloga Vlade, što dovodi u pitanje postojanje krivične odgovornosti njenih članova.

Takođe je tada naglašeno da bi Vlada mogla odbiti prijedloge Komisije da je smatrala da nijesu u skladu sa propisima, ali to nije učinila.

Dodatnu dilemu sud je, prilikom donošenja oslobađajuće odluke, vidio u činjenici da je Specijalno tužilaštvo, 2020. godine, na osnovu istih ili sličnih dokaza, zaključilo da nema osnova za pokretanje postupka, da bi tri godine kasnije zauzelo suprotan stav. SDT je prije 2020. vodio Milivoje Katnić, kome se sada sudi zbog zloupotrebe položaja.

Na kraju, sutkinja Kovačević je u obrazloženju svoje odluke je navela da je sud primijenio princip in dubio pro reo – u slučaju sumnje, u korist optuženog – i oslobodio sve optužene.

Odlukom Apelacionog suda predmet se vraća na ponovno suđenje, u kojem će biti neophodno razjasniti ključna pravna i činjenična pitanja. Istovremeno, očekuje se i odgovor na ono što javnost najviše zanima:  da li su predsjednik i članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja zloupotrijebili službene položaje i ovlašćenja, kako to tvrdi SDT. Ukoliko se te tvrdnje potvrde, ostaje otvoreno pitanje sudbine onih koji su stanove dobili pod povoljnim uslovima, kao i način nadoknade štete za koju tužilaštvo procjenjuje da prelazi dva miliona eura.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo