Povežite se sa nama

DRUŠTVO

FOTELJA BOBANA ŠARANOVIĆA DIREKTORA POLICIJSKE AKADEMIJE: Dok nastavnici štrajkuju

Objavljeno prije

na

Grupa nastavnika  Akademiju brani štrajkom od direktora i traži njegovu smjenu, a on,  kako tvrdi, brani Akademiju od njih i da mu ne pada na pamet da se rastane od direktorske fotelje

 

Za upis na Akademiju treba puno upornosti, a svi kandidati treba da se pripreme na stres.

Kada je ovo prije dvije godine kazao jedan polaznik Policijske akademije u Danilovgradu nije ni slutio da je uspostavio i dijagnozu onome što se od tada do dana današnjeg dešava u toj ustanovi.

U četvrtak se navršilo trideset dana od kada štrajkuje njenih 11 nastavnika tražeći smjenu direktora Bobana Šaranovića. Uporni oni  a uporan i direktor da sačuva fotelju. O stresnoj situaciji u Akademiji da i ne govorimo.

Štrajkački odbor je prije nekoliko dana saopštio da Šaranović umjesto da rješava probleme na Akademiji vrijeme “provodi vozikajući se službenim autom i obilazeći zemlje svijeta o državnom trošku”. Tvrde da Šaranović ne može ostati na čelu Policijske akademije, jer je Prosvjetna inspekcija utvrdila ozbiljne zloupotrebe i njegova nezakonita postupanja.

Prije pet mjeseci počeli su da se obraćaju državnim institucijama zbog sumnji da direktor zloupotrebljava  položaj i pokušava da Akademiju “nakon devastacije u pravnom, moralnom i ljudskom smislu, pretvori u svoj lični posjed”.

Tvrde da je ključni problem u Akademiji neusklađenost teksta Statuta sa Ustavom i zakonom. Problem je i Kolektivni ugovor koji je bez znanja i potpisa tadašnjeg predsjednika Sindikata objavljen na sajtu Vlade. Saopštili su da je nezakonito smijenjen predsjednik Sindikata, nakon čega je direktor “krenuo u lične obračune kroz nasilnu i nezakonitu smjenu” njihovih predstavnika u Upravnom odboru.

Pošto mjesecima nisu dobili odgovor od odgovarajućih institucija, 25. marta  stupili su u štrajk upozorenja. Prvog dana štrajka četvorici nastavnika, članova Štrajkačkog odbora, uručene su su spenzije, jer je po mišljenju direktora odluka o štrajku nezakonita.

Iako je štrajk najavljen 22. marta, direktor je otputovao u Ameriku dva dana kasnije.

Uz parolu Akademijo ne damo te, nastavnici i dalje apeluju na nadležne državne organe da reaguju. Poručuju da od štrajka neće odustati do ispunjenja zahtjeva: “Smatramo da Šaranović permanentno zloupotrebljava položaj, manipuliše, podmeće, razjedinjava kolektiv i vrši mobing nad službenicima. Smatramo da ne posjeduje ni profesionalne ni moralne kvalitete da bi rukovodio ovom respektabilnom ustanovom”.

Nastavnici mjesecima traže pomoć od premijera Duška Markovića, ministra prosvjete Damira Šehovića, ali oni ne odgovaraju na njihove dopise.

“O svim zloupotrebama smo dva puta obavijestili premijera Duška Markovića, dva puta ministra prosvjete Damira Šehovića, dva puta članove Upravnog odbora i danilovgradsku lokalnu samoupravu. Pet mjeseci nismo dobili nikakav odgovor. Uz poštovanje drugih obaveza koje navedene institucije imaju, svakodnevnu torturu, manipulacije, diskriminaciju, zloupotrebe i apsolutizam jednog čovjeka više ne možemo i ne želimo da trpimo”, saopštili su štrajkači.

Direktor Šaranović ne može mirno otići sa te pozicije, već mora biti uhapšen zbog krivičnih djela koja čini kao najodgovorniji u toj obrazovnoj ustanovi, rekao je Damir Zejnilović, jedan od suspendovanih nastavnika, objašnjavajući da on i deset njegovih kolega “mjesecima ukazuju na Šaranovićeve nezakonite postupke”.

Štrajkači kažu da Šaranović iz budžeta rasipa veliku količinu novca za sudske postupke i troškove, ne vodeći računa o zakonitosti, samo da bi se revanširao nastavnicima koji su tražili njegovu smjenu.

Šaranović je optužio nastavnike da se pod plaštom navodne brige za rad ustanove  bore za svoje nezakonite privilegije. On je saopštio da  etiketiranje i  neutemeljene optužbe ne mogu sakriti  da Akademija i on rade u skladu sa ovlašćenjima i nadležnostima, u korist ustanove i ne kršeći nijedno slovo zakona: “Jedini koji su se ogriješili o zakonske odredbe jesu upravo pomenuti nastavnici, kojima za razliku od prethodnih godina, nije uspio puč na Policijskoj akademiji i blokiranje njenog rada”.

Nastavnici  koji su pribjegli nezakonitim opstrukcijama, moraju biti svjesni da će snositi posljedice za svoje postupanje shodno zakonu, poručio je Šaranović.  Nastavnike koji su tražili njegovu smjenu optužio je da pokušavaju da zavedu anarhiju na Akademiji, poručujući im da to neće učiniti.

Krajem prošle godine Šaranović se požalio:”Razočaran sam reagovanjom kolega nastavnika, sa kojima sam 10 godina kao nastavnik dijelio i dobro i zlo. I ranije je bilo razmirica na relaciji nastavnici – direktor, ali su se stvari riješavale unutar kuće. Ovog puta, iz njima znanih razloga, odlučuju da to bude van ustanove i putem medija”.

Akademija se prije dvije godine pročula i po tome što je na nju upisano mnogo više kandidata nego što je traženo konkursom.Upisano je, na primjer, dvanaest njih koji nisu položili prijemni ispit, petoro nije prošlo test psihičke sposobnosti, jedan kandidat nije prošao specijalistički ljekarski pregled, a jedan nije ni učestvovao u selekciji zbog nepostojanja potrebne dokumentacije. Većina upisanih bili su iz manjinskih naroda, a Šaranović im je odobrio upis kao vršilac dužnosti direktora Akademije.

Šaranović je tvrdio da su shodno potrebama Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije primljeni svi koji su položili testove. Iz MUP-a su odgovorili Vijestima da nisu  tražili od Šaranovića da upiše više kandidata od broja predviđenog konkursom.

Izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević zatražila je hitno pokretanje postupka inspekcijskog nadzora nad upisom kandidata u Policijsku akademiju za školsku 2017/18.

Odgovorni pojedinci iz afere „Policijska akademija“ uhvaćeni su javno u neistini i nadležni ne čine ništa da to sankcionišu, saopštila je Ujedinjena Crna Gora. Istakli su da je Šaranović to kivično djelo učinio iz nepotističkih i stranačkih interesa.

Nastavnici koji štrajkuju kao jedan od direktorovih grjehova navode  zloupotrebu službenih vozila. Kažu da Šaranović pitanje prevoza definiše kao “nezakonite privilegije dijela nastavnika”, prećutkujući činjenicu da je, između ostalih privilegovanih službenika, službena vozila “dodijelio na lično zaduženje dvojici nastavnika koji ga podržavaju”. Korisnicima službenih vozila je, tvrde, strogo zabranjeno da prevoze ostale zaposlene.

Tvrde i da je novčano nagradio “poslušne koji su mu svojim potpisom dali podršku da nezakonito smijeni predsjednika sindikata Policijske akademije Žarka Mrdovića”.

Direktor Šaranović je, saopštili su, svakom poslušniku – potpisniku dao po 150 eura kao novogodišnji poklon, dok je nastavnicima koji su tražili njegovo razrješenje i smjenu zbog raznih malverzacija koje je vršio za vrijeme svog rukovođenja, kao i drugim ‘neposlušnim’ zaposlenima uskraćena novogodišnja nagrada.

Šaranović je diplomirani pravnik. Od 2008.  bio je profesor prava na Policijskoj akademiji,  sedam godina kasnije imenovan je za rukovodioca Sektora za osnovno policijsko obrazovanje, a onda za vršioca direktora Akademije. Za direktora imenovao ga je ministar prosvjete Damir Šehović 27. novembra 2017. godine.

Vijesti su objavile da je Šaranović dobar izbor za premijera Duška Markovića i da su u vladajućoj koaliciji DPS-SD takođe saglasni da je on najbolji za tu fotelju.

A zna se: ko je miljenik vlasti i njen odani vojnik – može da radi sve što mu se prohtije.

 

                                                Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo