Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: TEŽAK  PUT DO BRENDA ZA MORAČKU ŠLJIVU: Čeka se vjetar u leđa

Objavljeno prije

na

Otkako je prije deset godina propao pokušaj Donjomoračana da uz pomoć stranih stručnjaka svoju šljivovicu legalno plasiraju na tržište, ne gaje više nadu da će se to ikada desiti. I pored toga, za sada, sve što proizvedu uspješno prodaju, dovijajući se na razne načine. Ipak, tvrde da bi njihova domaća rakija bila reprezentativan proizvod, čak i na evropskom tržištu

 

U donjomoračkim kućama u prošlosti kad na trpezi nije bilo dovoljno  ni hljeba, domaće  „šljive“ nije nikad falilo. Uz to piće  se rađalo, udavalo, ženilo i umiralo…Donjomoračani decenijama znatno doprinose kućnom budžetu prodajući to piće. Ni danas se  u kolašinskom kraju za litar „moračke“ ne žali para. I pored neospornog kvaliteta, specifične tehnologije proizvodnje i  tražnje na tržištu,  u tom kraju nikad nijesu uspjeli da „brendiraju“  proizvod zbog kojeg su ponosni.

„Odavno je moračka ‘šljiva’ trebalo da osvoji regularno tržište u regionu, ali i šire. Nažalost, svi pokušaji da do toga dođe su propadali nekako pred sam kraj procesa. Komplikovane procedure, ali i, uvjerio sam se, nespremnost nadležnih na državnom nivou da ovom proizvdu daju mjesto koje zaslužuje, bile su osnovne kočnice“, kaže za Monitor jedan od  proizvođača najkvalitetnije rakije Momo Rakočević iz sela Prekobrđe.

On podsjeća kako su Donjomoračani prije deset godina bili najbliže tome da zaštite svoju „šljivu“. Kroz projekat, posvećen organskoj proizvodnji, pomagali su im stručnjaci iz Njemačke i Švajcarske. Oni su nudili i 7.000 eura kao novčanu donaciju, ostatak novca trebalo je da obezbijede  proizvođači.  Nijesu to bile, kaže Rakočević, male pare, a pomoći, s lokalnog ili državnog nivoa, nijesu se mogli nadati. Bez novca, projekat je propao.

„Od tada  nema više pokušaja. Sada je situacija poprilično haotična. Proizvodi svako na svoj način i prodaje po cijeni koja mu odogvora. Prosječna cijena litra rakije, proizvedene u Morači, kreće se od osam do deset eura. To, ukoliko je proizvedena na tradicionalan način, uz mnogo truda i od kvalitetnih šljiva. Nažalost, ima nekih domaćina, koji sve te kriterijume zanemeruju, pa kafanama prodaju i po dva-tri eura litar.“

Rakočević objašnjava da su zbog specifične klime i zemljišta šljive u Morači posebnog kvaliteta,  pa i alkoholno piće od njih ima specifičnosti koje se ne mogu postići u drugim krajevima države ili regiona. U tom kraju kolašinske opštine dominira „požeška“ šljiva. Za litar kvalitetnog pića, potrebno je osam do deset  kilograma zrelih plodova. Njemci  i Švajcarci, koji su prije deceniju pomagali da se rakija iz Morače legalno i bolje pozicionira na tržištu, nijesu nalazili mane ni tradicionalnom načinu na koji se proizvodi.

„Pored klime i zemljišta, prednosti su nam bile i to što na 100 kilometara nije bilo nijedne fabrike, kao izvora zagađenosti. Oko 20 domaćinstava,  u to doba,  kada je riječ o procesu proizvodnje, potpuno je zadovoljavalo visoke ekološke standarde. Ne sumnjam da bi tako bilo i sada. Nemamo mi razloga da se plašimo standarda Evropske unije. Prije bih rekao da neko želi da nametne stav da je teško pratiti te zahtjeve“, objašnjava Rakočević.

Rakija se tradicionalno pakuje u staklenu ambalažu a  prije toga čuva u drvenim buradima. Skladišti  se u podrumima, koji su, uglavnom, ozidani kamenom. „Trebalo bi , možda, još provjeriti starost kazana u kojima se rakija peče i zamijeniti  ih novijim. Nakon toga, ne bi bilo bojazni od kriterijuma koji važe u toj oblasti poljoprivrede“,  kaže naš sagovornik.

Moračani su saglasni da je prije nego što bi ponovo krenuli u komplikovane procedure za dobijenje „brenda“ za svoj proizvod, ponovo trebalo osnovati udruženje.

Formiranje udruženja, tvrde u kolašinskoj lokalnoj upravi,  jedan je od prioriteta kada je riječ o podsticajnim mjerama za poljoprivrednike.

„Kolašinskoj poljoprivredi neophodna je energija udruživanja. Čak i najorganizovaniji i najproduktivniji poljoprivredni proizvođači  na području naše opštine nemaju mogućnosti za kvalitetne samostalne nastupe na tržištu. Čine se prvi koraci, pa smo s puno ambicija prihvatili inicijativu iz Donje Morače da se započne formiranje udruženja proizvo]ača domaće rakije. U tu svrhu smo izdvojili i 10.000 eura“, objašnjava predsjednik Opštine Milosav Bulatović.

Formiranje udruženja, očekuje on, stvoriće mogućnosti i za podizanje kvaliteta domaće rakije, ali i za obezbjeđivanje  potrebnih sertifikata za nastup na tržištu.

„Ubrzo će se inicijativa pretvoriti u organizacione oblike: udruženje će postaviti norme i standarde po kojima će se ovdašnja tradicija  u proizvodnji domaće rakije transformisati u sertifikovana pakovanja spremna za inostrana tržišta“,-  najvaljuje predsjednik Opštne.

U Donjoj Morači kažu da ne mogu pratiti Bulatovićev optimizam dok ne vide prve konkretne poteze.  Podsjećaju kako su, kroz inostranu podršku,  prije deset godina,  obezbijedili novac za fabriku za preradu voća. Opština je trebalo  samo da obezbijedi objekat, gdje bi pogon bio smješten.

„Mjeseci moljakanja nijesu urodili plodom. Od nekoliko mogućnosti, to jest, praznih objekata na području Donje Morače, od Opštine nijesmo dobili nijedan  gdje bi mogli da smjestimo mašine. Tako smo izgubili znatna sredstva, koja bi oživjela voćarstvo u ovom kraju“, objašnjavaju mještani.

Nekolicina Moračana imali su brojne probleme kada su krenuli da traže sertifikate za piće koje proizvode. Obično se, tvrde, sve završavalo poslije uloženog novca i truda na negativnim odgovorima iz resornog ministarstva. Dobijali su objašnjanje da su propustili nešto u proceduri, da su zakasnili i slično. Prije nekoliko godina, kaže jedan od njih, tražio je dozvolu da može da peče rakiju od kruške „viljamovke“ koja je rodila na njegovom imanju.  Iz  ministarstva su ga savjetovali  da nađe tržište za voće što, naravno, nije uspio.

U Donjoj Morači sigurni su da umiju da proizvedu alkoholna pića „dostojna konkurencije s najpoznatijim svjetskim brendovima“. Procedure za dobijanje sertifikata nijesu im najjasnije i izgledaju im komplikovano i skupo. Ne kriju ni sumnju da nadležnim s državnog nivoa, možda, nije u interesu da moračka šljiva  bude „regularan i kvalitetan proizvod na domaćem tržištu.“

Svjesni su da i oni treba da učine još puno toga kako bi obezbijedili  što dosljednije poštovanje tradicionalnog načina prizvodnje i savremenih standarda.

„Prije svega, jačina šljive ne treba da prelazi 38 do 40 ‘gradi’. Sada, nažalost, peku mnogo jaču rakiju, što znatno utiče na aromu i neka specifična svojstva. Ni u jednoj od rakija ne smije biti dodatog šećera jer je to, prosto, tradicija. Šećeruša, tako se zove rakija u čiju kominu ili trop neki  sipaju šećer džakovima. Takva komina daje mnogo više rakije ali “od nje boli glava”…“

Rakočević objašnjava i kako bi, što se ranije praktikovalo, šljiva, prije nego što dospije na tržište,  trebalo da odstoji najmanje godinu. Potrebno je i da „prevri“ desetak puta. Sada je  drugačije.  Zbog velike potražnje i zbog nedostatka novca u domaćinstvima proizvođača, gotovo sva ispečena rakija proda se za dva mjeseca.

„Ipak, znam da na desetine domaćinstava u ovom kraju mogu da  proizvode  u skladu s najvišim evropskim standardima. Treba nam vjetar u leđa od nadležnih institucija, savjeti i olakšavanje procedura. Poslije toga, ne bojimo se za mjesto šljive na tržištu.  Pored toga što je donjomorački ponos, ta rakija bi mogla postati i državni vrlo lako i za vrlo kratko vrijeme“, siguran je Rakočević.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOALICIJA ,,ZDRAVO BERANE” U KRIZI: Na narednim izborima samostalno?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za posljednjih dvadesetak dana, dva puta je odlagano zasjedanje Skupštine opštine Barene, jer odbornik DNP-a, ne dolazi na zakazane sjednice. Ostale partije koalicije kažu da neće trpjeti ucjene. Takođe, sve češće se pominje mogućnost da na narednim redovnim lokalnim izborima, koji bi u Beranama trebalo da budu održani do kraja marta, sve partije nastupe samostalno

 

Lokalna koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) u tom sjevernom gradu, poslije osam godina i pet izbornih pobjeda,  u vremenima kada je to izgledalo nemoguće i neizvodljivo u drugim djelovima Crne Gore,  jer je izborni proces kontrolisala Demokratska partija socijalista, već neko vrijeme opasno se ,,ljulja”.

Za posljednjih dvadesetak dana, zbog nedostatka kvoruma, dva puta je odlagano zasjedanje Skupštine opštine Barene, jer odbornik Demokratske narodne partije (DNP), ne dolazi na zakazane sjednice.

Iz koalicije Zdravo Berane, kako iz SNP-a tako i iz Nove srpske demokratije, optužuju lokalni DNP da vrši pritisak i da pred svaku sjednicu pokušava ucjenama da izdejstvuje političku korist, ne vodeći se interesima grada i građana.

Predsjednik Opštine Tihomir Bogavac, koji je ujedno i predsjednik beranskog Odbora Socijalističke narodne partije (SNP), pozvao je sve političke partije koje participiraju u lokalnoj vlasti da ozbiljno shvate svoju ulogu i daju doprinos funkcionisanju opštinskih institucija i ukupnog života u gradu.

Bogavac ističe da ,,niko nema pravo da se poigrava sa voljom naroda iskazanom na izborima i da svoje lične interese stavlja ispred opštih”.

,,Izostankom odbornika sa sjednice Skupštine opštine pojedini politički subjekti pokazuju neodgovornost prema građanima i nepoštovanje lokalnog parlamenta. Zato pozivam odbornike koji, iz njima znanih razloga, bojkotuju rad parlamenta da se vrate u skupštinske klupe i daju doprinos funkcionisanju institucija i ukupnog života u opštini”, kaže Bogavac.

On poziva odgovorne u Opštinskom odboru Demokratske narodne partije (DNP), da javno kažu šta traže i koji zahtjevi te političke partije nijesu ispunjeni. Naglašava i da bi bilo pošteno da saopšte da li određena grupa u toj partiji želi vanredne izbore, ili, možda, koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista (DPS).

,,Neka javno kažu šta su to tražili od koalicije Zdravo Berane, a da to nijesu dobili. Neka saopšte zašto njihov odbornik nije došao na zakazana skupštinska zasjedanja i da li u njihovoj partiji postoje određene struje koje žele koaliciju sa DPS-om. Neka se odrede da li žele vanredne izbore. Ako to hoće, skratićemo mandat Skupšini i na izborima pokazati da više nećemo dozvoliti da se pojedine interesne grupacije poigravaju sa voljom naroda. Jednostavno, neka se odrede prema sadašnjoj situaciji, jer mi više ne želimo da se suočavamo sa ucjenama”, kaže Bogavac.

Ogorčenje zbog krize lokalnog parlmenta koja je izavana nedolaskom odbornika DNP-a na sjednice neskriveno iskazuju i šefice Odborničkih klubova SNP-a, Milosava Paunović, i NSD-a, Vidosava Ivanović.

One kažu da su se na dnevnom redu sjednice nalazile vrlo važne tačke o kojima je trebalo raspravljati, između ostalog Predlog odluke o izmjenama i dopunama Odluke o socijalnim davanjima na teritoriji opštine Berane, kojom je bila predviđena jednokratna naknada za svako novorođeno i drugorođeno dijete na teritoriji grada.

„Kao šefice odborničkih klubova SNP-a i NSD-a koje čine koaliciju Zdravo Berane nijesmo bile obaviještene ni na koji način da odbornik DNP-a neće prisustvovati sjednici. Neposredno prije sjednice održan je klub odbornika koalicije Zdravo Berane i Demokratske Crne Gore, kao i kolegijum šefova klubova, gdje takođe nije bilo pisanog obavještenja o izostanku odbornika sa zasjedanja. O tome nije obaviještena ni Služba Skupštine opštine Berane“, kažu Paunovićeva i Ivanovićeva.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOČEKUJE LI KOLAŠIN SPREMNO „INVESTICIONI BUM“: Hotela ne fali, osnovna infrastruktura nedostaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak gradnje 10-ak hotela i nekoliko stambenih objekata u Kolašinu počeo je prije nego su lokalna uprava i država riješile bilo koji od nekoliko krupnih infrastrukturnih problema Kolašina. Od dinamike radova i količine novca zavisiće koliko će taj grad biti u stanju da odgovori zahtjevima i invenstitora i turista

 

Kolašin nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i  kompletiranu  kanalizaciona  mrežu, ali ni uredno vodosnabdijevanje. Tek predstoji rješavanje  dodatnog parking prostora, a čak ni u najavi nijesu uređenje Autobuske stanice i pijace.  Istovemeno, u tom gradu i okolini u toku je izgradnja desetak hotela,  od kojih su sedam iz programa ekonomskog državljanstva. Privode se kraju i radovi na nekoliko stambeno-poslovnih objekata. Infrastrukturna nespremnost te varoši za „invensticioni bum“ koji je u toku, očigledna je na svakom koraku.  Kojom dinamikom i kojim novcem će te „falinke“ biti ispravljane,  do sada nije precizno saopšteno ni sa lokalnog ni sa državniog nivoa.

Luksuzni hoteli u Kolašinu, koji se grade u okviru programa ekonomskog državljanstva, zahtijevaju infrastrukturnu opremljenost na visokom nivou, kaže za  Monitor sekretarka za planiranje prostora, komunalne poslove i saobraćaj Ljiljana Rakoćević.  Međutim,  prema njenim riječima,  stiglo se tek  do „obezbjeđivanja  zakonskih preduslova za  izgradnju potrebne infrastrukture“.

„U tom cilju se već sa investitorima na Brezi traži model za projektovanje i izgradnju elektro, saobraćajne i komunalne infrastrukture. Sa investitorima hotela na skijalištu, takođe. U  saradnji sa Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma  i autorizovanom kompanijom od strane  Evropske unije,  priveli smo kraju sve pripremne poslove (Studija izvodljivosti, urbanističko-tehniče uslove, projektne zadatke …) , koji prethode izradi tehničke dokumetacije za  projekat postrojenja za prečišćavanjen otpadnih voda i prateće kanalizacione mreže. Nakon toga uslijediće i realizacija tog projekta“, tvrdi Rakočević.

Taj projekat, kaže ona, je  među najvećim relizovanim ikad u Kolašinu. Svakodnevno, objašnjava, na osnovu važeće planske dokumentacije, detaljno se analizira i prirpema  dokumentaciju  za infrastrukturne projekte na teritoriji opštine.  Ipak, očekuju pomoć države i investitora.

„Država prihoduje značajna sredstva u vidu donacije kroz program ekonomskog državljanstva, a ta  sredstva su opredijeljena za razvoj manje razvijenih opština na sjeveru. Skoro svi razvojni projekti u okviru ekonomskog državljanstva nalaze se na teritoriji opštine Kolašin. Zbog toga,   sa pravom,  očekujemo da se  najveći dio tih prihoda preusmjeri za infrastrukturne projekte na teritoriji našeg grada.  Uveliko pripremamo projektnu dokumentaciju i prateće zakonske preduslove kako bi ih Vladi i nadležnim organima kandidovali“, objašnjava sekretarka.

Predstavnik firme CG Resort koja gradi turistički kompleks Breza u Kolašinu  Dragoman Peković kaže da saradnja sa lokalnom upravom u posljednje vrijeme ohrabruje. Međutim, kako objašnjava, investitor još čeka obećanje o relizaciji glavnog infrastrukturnog projekta- izgradnju oko 500 m puta do hotela.  Taj objekat, čija je vrijednost, prema zvaničnim podacima oko 19,5 miliona eura,  treba da bude završen  tokom naredne godine. Još nema adekvatnu prilaznu saobraćajnicu.

„Ranije   iskustvo sa lokalnom upravom bilo je nazadovoljavjuće. Komunakacija minulih par godina ohrabruje. Imamo čvrsto obećanje od predsjednika Opštine Milosava Bulatovića da će u martu početi gradnja puta od Bablje grede do hotela. Saobraćajnica, naravno, treba da bude kompletno uređena, uključujući trotoare i rasvjetu.  Obećano nam je da će novac za  te radove biti predviđen budžetom za narednu godinu. U  Opštini očekuju i podršku Vlade“, kaže Peković.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PLAV – SLUČAJ KOJI JE UZNEMIRIO JAVNOST: Kad sistem zataji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li se u slučaju djevojčice koja je pobjegla kod već oženjenog muškarca moglo učiniti nešto više da do toga ne dođe? Da li se slučaj mogao spriječiti? Aktivistkinje SOS telefona u Plavu, ocjenjuju za naš nedjeljnik, da je zatajio sistem, ali i društvo

 

Mediji su sa nevjericom prenijeli vijest iz Plava koja je šokirala crnogorsku javnost, da četrnaestogodišnja djevojčica živi sa oženjenim čovjekom U.M. (25). Plavljanin već ima jednu ženu i dvoje djece. Djevojčica je sa njim u vezi već više od godinu i po, i U.M. je odveo kod sebe kao drugu ženu kada je imala samo trinaest godina.

Javnost u Plavu je uznemirena zbog ovog slučaja o kojem je policija obaviještena tek prije petnaest dana, od kada su zbog osjetljivosti problematike preduzeli, kako su Monitoru kazali, sve do sada neophodne mjere i radnje.

„Obavili smo razgovor sa djevojčicom u prisustvu stručnih lica, psihologa i socijalnog radnika, i djevojčica je potvrdila da živi sa tim čovjekom. Zaprijetila je i da ne pokušavamo da je odvojimo, vratila se i sada je kod njega” – kazao je sagovornik iz policije.

On je kazao i da je obavljen ljekarsko kozilijarni pregled djevojčice, te da se sada čeka izjašnjenje tužilaštva.

Slučaj je prijavila baba djevojčice, a policija je protiv Plavljanina najprije podnijela krivičnu prijavu po krivičnom djelu „vanbračna zajednica sa maloljetnim licem”. Predmet je u radu i kod Osnovnog državnog tužilaštva, kao i kod Višeg državnog tužilaštva.

Preme posljednjim informacijama, VDT je vratio slučaj Osnovnom državnom tužiocu sa kvalifikacijom obljuba nad djetetom, odnosno pedofilija.

Za aktivistiknje SOS telefona u Plavu Ninu Kolenović i Esmeraldu Šuvakić, ovaj slučaj jeste, kako kažu, katastrofalan, ali ne predstavlja iznenađenje.

„Roditelji djevojčice su razvedeni i žive u Sjedinjenim Američkim Državama. Ona je kod babe u Gusinju, a baba i djeda nisu mogli imati kontrolu nad njom. To danas često ni roditeljima ne uspijeva, a ne babi i dedi. Vrlo rano je počela da izlazi i da se viđa sa ovim čovjekom u Plavu” – pričaju one.

Objašnjavaju i da djevojčica potiče iz ugledne familije, ali da je raspad porodice učinio svoje.

„Mlađi čovjek je iskoristio tu situaciju. Prva žena mu koristi kao pokriće i paravan, i ona samo pokorno ćuti i prihvata ovu situaciju. I jedno i drugo su saslušani u policiji” – kažu aktivistiknje SOS telefona.

One pričaju i da slučaj zavođenja maloljetnice nije izolovan, odnosno da ih je bilo još tokom prethodnog ljeta.

„Naša organizacija imala je za samo nekoliko mjeseci deset prijava maloljetnica koje su nam se ispovijedale i žalile da ih uznemiravaju i maltretiraju stariji muškarci, a da nema ko da ih zaštiti. U tim maltretiranjima i provokacijama prednjačili su sezonski radnici koji su u Plavu boravili sa strane, i mi smo ih u nekoliko slučajeva prijavljivali poslodavcima” – kažu one.

Da je slučaj djevojčice iz Plava specifičan i vrlo kompleksan, izjavio je i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović na sjednici Odbora za rodnu ravnopravnost. On je rekao da je nestanak djevojčice baba prijavila 11. novembra.

„U odnosu na prethodna saznanja policija je otišla na lice mjesta, gdje su je zatekli. Pozvali su je u Odjeljenje bezbjednosti Plav u prisustvu babe i službenice Centra za socijalni rad. Saopštila je da se udala, da želi da živi sa njim i ako je neko nasilno odvede od njega, da će dići ruku na sebe. Obavijestili su ODT zbog krivičnog djela vanbračna zajednica sa maloljetnim licem. Pripremaju se spisi za podnošenje krivične prijave protiv U.M. Djevojčica odlazi kući kod U.M.” – naveo je Sekulović.

Centar za socijalni rad je potom zatražio od policije asistenciju prilikom razgovora psihologa sa maloljetnicom i eventualne predaje djevojčice babi.

Ministar je dodao da su spisi predmeta obljuba nad djetetom vraćeni u Osnovno državno tužilaštvo Plav.

„Po nalogu Višeg državnog tužioca uzete su izjave od lica koja mogu biti u vezi sa maloljetnicom” – kazao je Sekulović.

U medijima se navodi da u svemu ima elementa bigamije, koja je po zakonu Crne Gore kažnjiva i zabranjena.

U SOS telefonu u Plavu smatraju, međutim, da su institucije u ovom slučaju zatajile. Zatajila je, kažu, i kompletna sredina. U malom mjestu kakav je Plav moralo se mnogo ranije znati šta se dešava, kako među običnim građanima, tako i u institucijama.

Da institucije nekada zataje ili da su nemoćne, pričaju aktivistikinje ove nevladine organizacije, govori i podatak da je stepen porodičnog nasilja vrlo visok.

„Mi smo samo u jednoj brošuri pod nazivom ‘Mi koje šutnju učinismo glasnom’ zabilježile čak četrdeset najslikovitijih i najtežih slučajeva porodičnog nasilja. Nisu to samo neznaveni ljudi i običan narod, već imamo i slučajeva u kojima su visokoobrazovane intelektualke bile izložene ili su i dalje izložene teškom nasilju od strane supružnika” – kažu one.

SOS telefon u Plavu radi već preko dvije decenije i uspjeli su da izgrade dobru organizaciju i okupe ekipu stručnjaka.

„Upravo zbog našeg mentaliteta, mi koje radimo sa žrtvama nasilja, odavno smo položile ispit hrabrosti, solidarnosti, saosjećanja i razumijevanja. Trebalo je prije dvije decenije uzdignute glave stati ispred institucija, ispred nasilnika, pogledati u lice žrtvu i reći – nemoj da se bojiš” – pričaju ove civilne aktivistinje.

One se prisjećaju da su počeci bili strašni, uz osjećaj da su potpuno same i da se bore sa čitavim gradom.

„Mi smo odlučile da rušimo predrasude i da budemo odlučne, strpljive i radne. Zato smo i izgradile kredibilitet organizacije” – kažu u SOS telefonu Plav.

Pričaju i kako je teško kada se zakaže suđenje, i čekate pred sudnicom, a žrtva se ne pojavi, odustane.

„I sjutra vas gleda na ulici kao da ništa nije bilo. Misli da je završeno sa nasiljem, ali najčeće nije. Onda dođe ponovo da traži pomoć“ – kažu ove žene.

Da je situacija u pogledu porodičnog nasilja alarmantna govori i podatak da su samo za vrijeme kovid pandemije aktivistkinje SOS telefona bile u situaciji da za čak šest žena traže i pronađu privremeno sklonište.

Da li se u slučaju djevojčice koja je pobjegla kod već oženjenog muškarca moglo učiniti nešto više da do toga ne dođe? Da li se slučaj mogao spriječiti? Ko je sve zatajio i šta se nakon svega može učiniti? Mnogo je još pitanja koja traže hitan odgovor.

                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo