Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: TEŽAK  PUT DO BRENDA ZA MORAČKU ŠLJIVU: Čeka se vjetar u leđa

Objavljeno prije

na

Otkako je prije deset godina propao pokušaj Donjomoračana da uz pomoć stranih stručnjaka svoju šljivovicu legalno plasiraju na tržište, ne gaje više nadu da će se to ikada desiti. I pored toga, za sada, sve što proizvedu uspješno prodaju, dovijajući se na razne načine. Ipak, tvrde da bi njihova domaća rakija bila reprezentativan proizvod, čak i na evropskom tržištu

 

U donjomoračkim kućama u prošlosti kad na trpezi nije bilo dovoljno  ni hljeba, domaće  „šljive“ nije nikad falilo. Uz to piće  se rađalo, udavalo, ženilo i umiralo…Donjomoračani decenijama znatno doprinose kućnom budžetu prodajući to piće. Ni danas se  u kolašinskom kraju za litar „moračke“ ne žali para. I pored neospornog kvaliteta, specifične tehnologije proizvodnje i  tražnje na tržištu,  u tom kraju nikad nijesu uspjeli da „brendiraju“  proizvod zbog kojeg su ponosni.

„Odavno je moračka ‘šljiva’ trebalo da osvoji regularno tržište u regionu, ali i šire. Nažalost, svi pokušaji da do toga dođe su propadali nekako pred sam kraj procesa. Komplikovane procedure, ali i, uvjerio sam se, nespremnost nadležnih na državnom nivou da ovom proizvdu daju mjesto koje zaslužuje, bile su osnovne kočnice“, kaže za Monitor jedan od  proizvođača najkvalitetnije rakije Momo Rakočević iz sela Prekobrđe.

On podsjeća kako su Donjomoračani prije deset godina bili najbliže tome da zaštite svoju „šljivu“. Kroz projekat, posvećen organskoj proizvodnji, pomagali su im stručnjaci iz Njemačke i Švajcarske. Oni su nudili i 7.000 eura kao novčanu donaciju, ostatak novca trebalo je da obezbijede  proizvođači.  Nijesu to bile, kaže Rakočević, male pare, a pomoći, s lokalnog ili državnog nivoa, nijesu se mogli nadati. Bez novca, projekat je propao.

„Od tada  nema više pokušaja. Sada je situacija poprilično haotična. Proizvodi svako na svoj način i prodaje po cijeni koja mu odogvora. Prosječna cijena litra rakije, proizvedene u Morači, kreće se od osam do deset eura. To, ukoliko je proizvedena na tradicionalan način, uz mnogo truda i od kvalitetnih šljiva. Nažalost, ima nekih domaćina, koji sve te kriterijume zanemeruju, pa kafanama prodaju i po dva-tri eura litar.“

Rakočević objašnjava da su zbog specifične klime i zemljišta šljive u Morači posebnog kvaliteta,  pa i alkoholno piće od njih ima specifičnosti koje se ne mogu postići u drugim krajevima države ili regiona. U tom kraju kolašinske opštine dominira „požeška“ šljiva. Za litar kvalitetnog pića, potrebno je osam do deset  kilograma zrelih plodova. Njemci  i Švajcarci, koji su prije deceniju pomagali da se rakija iz Morače legalno i bolje pozicionira na tržištu, nijesu nalazili mane ni tradicionalnom načinu na koji se proizvodi.

„Pored klime i zemljišta, prednosti su nam bile i to što na 100 kilometara nije bilo nijedne fabrike, kao izvora zagađenosti. Oko 20 domaćinstava,  u to doba,  kada je riječ o procesu proizvodnje, potpuno je zadovoljavalo visoke ekološke standarde. Ne sumnjam da bi tako bilo i sada. Nemamo mi razloga da se plašimo standarda Evropske unije. Prije bih rekao da neko želi da nametne stav da je teško pratiti te zahtjeve“, objašnjava Rakočević.

Rakija se tradicionalno pakuje u staklenu ambalažu a  prije toga čuva u drvenim buradima. Skladišti  se u podrumima, koji su, uglavnom, ozidani kamenom. „Trebalo bi , možda, još provjeriti starost kazana u kojima se rakija peče i zamijeniti  ih novijim. Nakon toga, ne bi bilo bojazni od kriterijuma koji važe u toj oblasti poljoprivrede“,  kaže naš sagovornik.

Moračani su saglasni da je prije nego što bi ponovo krenuli u komplikovane procedure za dobijenje „brenda“ za svoj proizvod, ponovo trebalo osnovati udruženje.

Formiranje udruženja, tvrde u kolašinskoj lokalnoj upravi,  jedan je od prioriteta kada je riječ o podsticajnim mjerama za poljoprivrednike.

„Kolašinskoj poljoprivredi neophodna je energija udruživanja. Čak i najorganizovaniji i najproduktivniji poljoprivredni proizvođači  na području naše opštine nemaju mogućnosti za kvalitetne samostalne nastupe na tržištu. Čine se prvi koraci, pa smo s puno ambicija prihvatili inicijativu iz Donje Morače da se započne formiranje udruženja proizvo]ača domaće rakije. U tu svrhu smo izdvojili i 10.000 eura“, objašnjava predsjednik Opštine Milosav Bulatović.

Formiranje udruženja, očekuje on, stvoriće mogućnosti i za podizanje kvaliteta domaće rakije, ali i za obezbjeđivanje  potrebnih sertifikata za nastup na tržištu.

„Ubrzo će se inicijativa pretvoriti u organizacione oblike: udruženje će postaviti norme i standarde po kojima će se ovdašnja tradicija  u proizvodnji domaće rakije transformisati u sertifikovana pakovanja spremna za inostrana tržišta“,-  najvaljuje predsjednik Opštne.

U Donjoj Morači kažu da ne mogu pratiti Bulatovićev optimizam dok ne vide prve konkretne poteze.  Podsjećaju kako su, kroz inostranu podršku,  prije deset godina,  obezbijedili novac za fabriku za preradu voća. Opština je trebalo  samo da obezbijedi objekat, gdje bi pogon bio smješten.

„Mjeseci moljakanja nijesu urodili plodom. Od nekoliko mogućnosti, to jest, praznih objekata na području Donje Morače, od Opštine nijesmo dobili nijedan  gdje bi mogli da smjestimo mašine. Tako smo izgubili znatna sredstva, koja bi oživjela voćarstvo u ovom kraju“, objašnjavaju mještani.

Nekolicina Moračana imali su brojne probleme kada su krenuli da traže sertifikate za piće koje proizvode. Obično se, tvrde, sve završavalo poslije uloženog novca i truda na negativnim odgovorima iz resornog ministarstva. Dobijali su objašnjanje da su propustili nešto u proceduri, da su zakasnili i slično. Prije nekoliko godina, kaže jedan od njih, tražio je dozvolu da može da peče rakiju od kruške „viljamovke“ koja je rodila na njegovom imanju.  Iz  ministarstva su ga savjetovali  da nađe tržište za voće što, naravno, nije uspio.

U Donjoj Morači sigurni su da umiju da proizvedu alkoholna pića „dostojna konkurencije s najpoznatijim svjetskim brendovima“. Procedure za dobijanje sertifikata nijesu im najjasnije i izgledaju im komplikovano i skupo. Ne kriju ni sumnju da nadležnim s državnog nivoa, možda, nije u interesu da moračka šljiva  bude „regularan i kvalitetan proizvod na domaćem tržištu.“

Svjesni su da i oni treba da učine još puno toga kako bi obezbijedili  što dosljednije poštovanje tradicionalnog načina prizvodnje i savremenih standarda.

„Prije svega, jačina šljive ne treba da prelazi 38 do 40 ‘gradi’. Sada, nažalost, peku mnogo jaču rakiju, što znatno utiče na aromu i neka specifična svojstva. Ni u jednoj od rakija ne smije biti dodatog šećera jer je to, prosto, tradicija. Šećeruša, tako se zove rakija u čiju kominu ili trop neki  sipaju šećer džakovima. Takva komina daje mnogo više rakije ali “od nje boli glava”…“

Rakočević objašnjava i kako bi, što se ranije praktikovalo, šljiva, prije nego što dospije na tržište,  trebalo da odstoji najmanje godinu. Potrebno je i da „prevri“ desetak puta. Sada je  drugačije.  Zbog velike potražnje i zbog nedostatka novca u domaćinstvima proizvođača, gotovo sva ispečena rakija proda se za dva mjeseca.

„Ipak, znam da na desetine domaćinstava u ovom kraju mogu da  proizvode  u skladu s najvišim evropskim standardima. Treba nam vjetar u leđa od nadležnih institucija, savjeti i olakšavanje procedura. Poslije toga, ne bojimo se za mjesto šljive na tržištu.  Pored toga što je donjomorački ponos, ta rakija bi mogla postati i državni vrlo lako i za vrlo kratko vrijeme“, siguran je Rakočević.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo