Povežite se sa nama

INTERVJU

IVO KOMŠIĆ,BIVŠI GRADONAČELNIK SARAJEVA I ČLAN RATNOG PREDSJEDNIŠTVA BiH: BiH je žilava država

Objavljeno prije

na

Vladajući neprekidno podgrijavaju strah, ali BiH nisu uspjeli uništiti ratom, pa  ne mogu ni ratnim prijetnjama  

 

MONITOR: Kakvo je političko i ekonomsko  stanje u BiH?
KOMŠIĆ: Ekonomsko stanje je bolje od političkog, jer ekonomija ima svoje putove koji izbjegavaju političke blokade. To se vidi po ekonomskim pokazateljima: izvoz se povećava svake godine, investicije se  povećavaju, budžeti kantona, entiteta i države se također povećavaju jer rastu prihodi od indirektnih poreza. Naravno, svi bi ti pokazatelji mogli biti bolji da je bolja politička situacija. Nju određuju i dalje nacionalističke  stranke koje imaju vlast. One, svaka na svoj način, blokiraju državu, posebno put ka EU i NATO-u. Te integracije su uvjet sigurnosti svake zemlje. Postoji politika koja negira BiH kao državu, njenu budućnost, koja zagovara otvoreno dezintegraciju.Tu politiku vodi Milorad Dodik, član Predsjedništva države. Politika HDZ-a, podržana iz Hrvatske, također  indirektno blokira državu jer neprestano postavlja uvjete za njeno funkcioniranje. Ispunjenje tih uvjeta ne vodi BiH ka evropskim integracijama kao što tvrde,nego  u dezintegraciju države. S treće strane je politika SDA, koja je razapeta između nacionalnih bošnjačkih interesa i državnih interesa. Da bi bila vjerodostojno državotvorna, kao što za sebe tvrdi, morala bi se odreći  prioriteta nacionalnog nad državnim.Stranke koje su izvan toga, koje za sebe tvrde da su građanske, stavile su se u defanzivu i nemaju uticaja, izuzev Demokratske fronte Željka Komšića. Politički napredak se postiže samo uz pomoć pritisaka međunarodne zajednice ili pojedinih uticajnih država.

MONITOR: Jesu li političke elite za evropske integracije?
KOMŠIĆ:Verbalno su svi za evropske integracije, ali malo čine da do toga dođe. Reforme koje su uvjet za otvaranje pregovora sa EU se ne provode, a to je odgovornost valadajućih stranaka. Dodatni problem je odnos prema NATO-u. Niti jedna zemlja u tranziciji nije primljena u EU bez prethodnog ulaska u NATO. Dodik i većina srpskih stranaka u BiH je protiv toga iako je Dodikov glavni politički partner Čović – za.  Oni veoma uspješno dogovorno sve blokiraju. Bošnjačka strana jeste za to, ali nema moć da to provede. Stojimo u blokadi.

MONITOR: Zašto je najavljeno uspostavljanje rezervnog sastava policije Republike Srpske unijelo uznemirenost među građaneBiH?
KOMŠIĆ:Taj potez RS-a se desio u vrijeme veoma zaoštrenih političkih odnosa. Iz RS-a i Srbije se cjelovitost BiH veže za status Kosova, HDZ BIH obnavlja javno Herceg-Bosnu i ima podršku vlasti iz Hrvatske. To je veoma nepovoljan kontekst za takve poteze, bez obzira na potrebe koje se javljaju u vrijeme unutarnjih destabilizacija vlasti ili migrantske krize kojom se to pravda. Svaka militarizacija se tumači kao zveckanje oružjem, kao destabilizacija države, a ne kao stabilizacija. Uostalom, to je protivno Daytonskom sporazumu koji zabranjuje svaki vojni debalans u BiH i regiji.

MONITOR: Da li je to priprema za rat?
KOMŠIĆ:Mislim da je to više pritisak na međunarodnu zajednicu koja od Srbije traži priznanje Kosova nego ratna priprema. To je i pritisak na domaću politiku da prihvati formiranje Ministarskog vijeća pod uvjetima koje diktira Dodik. To nije neka velika snaga za rat. Također, Dodik stalno pokušava entitet RS uzdići u državu, sa državnom infrastrukturom.  Uzaludno, Daytonski sporazum to ne dozvoljava i on može ići samo do granice njegovog rušenja.

MONITOR: Hoće li će Federacija odgovoriti recipročnim mjerama?
KOMŠIĆ: Ako bi Federacija uradila isto, onda bi se dobio antipod, onda se time u suprotnost dovode entiteti. Vjerujem da će u Federaciji to shvatiti i da neće tako reagirati. 

MONITOR: Je li strah  ambijent u kojem sada žive građani BiH, pa mnogi iz nje bježe?
KOMŠIĆ:Strah je veoma opasan ambijent i vladajući ga neprestano podgrijavaju. Militarizacija je samo jedno od sredstava toga straha. Oni to rade da bi se održavali na vlasti, jer se gotovo svi izbori obavljaju u tom ambijentu. Oni time homogeniziraju narode, raspiruju nacionalnu mržnju i učvršćuju rejtinge. Strah vodi u nepovjerenje, a ono izaziva društvene podjele. Društvene podjele vode u podjele države. Sve to nacionalisti znaju i  radi toga to rade. Ljudi bježe od toga, nitko neće zveckanje oružjem niti primisao o ratu, posebno omladina. Bježi se također od besperspektivnosti.

MONITOR: Milorad Dodik prijeti otcjepljenjem entiteta RS. Može li u tome uspjeti?
KOMŠIĆ: Ne.  To bi bilo potpuno rušenje Daytonskog sporazuma. Zemlje garanti tog sporazuma to ne smiju dozvoliti, posebno SAD jer je to njihov jedini uspješni međunarodni  projekat poslije Drugog svjetskog rata. Također, to bi izazvalo veliki otpor u samoj BiH.

MONITOR: I dalje se pokušava obnoviti Herceg Bosna. Kome je to u interesu?
KOMŠIĆ:Obnova Herceg-Bosne je u interesu samo HDZ-u BiH i Hrvatske, jer oni time žele naknadno neutralizirati presudu Haškog suda o Udrženom zločnačkom poduhvatu. Tom presudom je ta ratna paradržavna tvorevina proglašena ratnim zločinom i svi njeni glavni  funkcioneri su osuđeni kao ratni zločinci. Na čelu Udruženog zločinačkog poduhvata je bio Franjo Tuđman, tako glasi presuda. Hrvatskom narodu u cjelini to nije interes, jer obnova Herceg-Bosne je nepriznavanje zločina, afirmacija i glorifikacija zločinaca i tretiranje zločinačke tvorevine kao nacionalnog interesa.

MONITOR: Prijeti li BiH podjela zbog politike koju vode Dodik i Čović?
KOMŠIĆ:Obojica vode politiku podjele, svaki na svoj način. Dodik otvoreno, Čović više prikriveno. Oni u tome ne mogu uspjeti, to se ne može postići legalno, u demokratskoj proceduri. Silom se to takođe ne može uraditi. 

MONITOR: Vi ste učesnik mirovnih pregovora u Dejtonu. Može li Dejtonski sporazum spriječiti rušenje Bosne i Hercegovine?
KOMŠIĆ:Daytonski sporazum ima dosta nedostataka, ima u njemu tzv. sistemskih greški. Najveći nedostatak je entitetsko uređenje države koje omogućuje blokade državnih institucija, sukob države i entiteta, te entiteta međusobno. Zbog toga je država u cjelini nefunkcionalna i neracionalna. Uz to, ona je nedemokratska jer u entitetima nije izjednačeno pasivno sa aktivnim pravom glasa. No i  takav sporazum sprečava rušenje BiH, sprečava uvođenje entničkih kriterija u izbore i pri formiranju izvršnih organa vlasti.

MONITOR: Da li I Vas događaji u BiH i ostalom dijelu našeg regiona podsjećaju na ratne devedesete i postoji li opasnost od novih sukoba?
KOMŠIĆ: Samo na prvi pogled. Zaoštreni su odnosi u BiH, zatim između Hrvatske i Slovenije, između Hrvatske i Srbije, Hrvatske i Srbije prema BiH. Čini se kaos, ali nije ni blizu predratnog vremena. To ne može eskalirati u međusobne sukobe ili u regionalni sukob. BiH je žilava, nisu je uspjeli uništiti ratom, ne mogu ni ratnim prijetnjama.

MONITOR: Zvaničnici BiH tvrde da se  Hrvatska miješa u unutrašnje stvari BiH
KOMŠIĆ: Od dolaska na vlast sadašnje garniture HDZ-a, Hrvatska se direktno miješa u unutarnje stvari naše zemlje. Ona to radi perfidno, pod izgovorom da želi BiH pomoći na putu ka EU, kao regionalni lider, kao potpisnik Daytonskog sporazuma i njegov jamac, te kao najbolji prijatelj BiH. Kamo sreće da je tako. U Evropskim institucijama se ponaša suprotno od toga što govori, ponižava BiH, prokazuje je kao regionalnog destablizatora, kao prijetnju Evropi, kao neuređenu državu u kojoj su narodi ugroženi, itd. Sve je to u funkciji učvršćivanja vlasti HDZ-a BiH, stvaranja pretpostavki za podjelu države i obnovu Herceg-Bosne. To nije interes Hrvatske.


Između dejtonskih okova i Brisela

MONITOR: Je li BiH, kako kažu pojedini analitičari, razapeta između dejtonskih okova i Brisela?

KOMŠIĆ: Jeste. BiH je razapeta između evropske demokracije i daytonskih rješenja. Evropska unija ne poznaje etnička rješenja u izborima i u formiranju vlasti. Daytonski sporazum je od BiH napravio, kako sam rekao, nefunkcionalnu i skupu državu, sa ograničenim građanskim pravima. Imamo pet nivaoa vlasti sa veoma nerazvijenom lokalnom samoupravom. Većina budžeta se troši na nefunkcionalnu državnu administraciju, čije se nadložnosti često preklapaju. To tu administraciju čini neefikasnom, građane čini nezadovoljnima, a kapital od toga bježi. Zato bi bilo važno da BiH postane što prije članica EU i da primjenjuje evropske standarde u svemu. Mi smo mala zemlja, ali dovoljno bogata za ovaj broj stanovnika, nismo prezadužena država, imamo radine i sposobne ljude, mogli bi se ubrzano razvijati i postati poželjna zemlja za život.


Vučić govori kao Milošević

MONITOR: I Srbija se miješa u unutrašnje odnose u BiH, što je takođe osporavanje njenog suvereniteta…

KOMŠIĆ: Da, i to otvoreno. Funkcioneri Srbije su u posljednje vrijeme otvoreno dovodili u pitanje opstojnost BiH. Sudbinu BiH  stalno povezuju sa Kosovom iako to jedno s drugim nema nikakve veze. BiH je dobila međunarodno priznanje kao i druge bivše republike SFRJ, njene granice su međunarodno priznate, njena državnost utvrđena Daytonskim sporazumom koji je potpisala i Srbija. Posljednje dovođenje u pitanje BiH je Vučićeva izjava na nedavnom sajmu u Mostaru kada je izjavio da će Srbija poštovati suverenitet i teritorijalni integritet susjednih država u mjeri u kojoj se to prizna Srbiji. Kako će se svijet odnositi prema samostalnosti Kosova ubuduće, ne može imati nikakve posljedice za BiH jer BiH o tome ne odlučuje. Vučić je faktički zaprijetio svijetu preko BiH. To je nedopustivo od države koja tvrdi da je prijatelj BiH. Ima još nešto znakovito u Vučićevoj retorici. On govori o potrebi razvijanja prijateljskih odnosa Srba i Bošnjaka, a da nikada ne pominje prijateljstvo država. Drugim riječima, njemu trebaju Bošnjaci bez države. To je govorio i Milošević. Sličnu retoriku ima Plenković, on govori o prijateljstvu Hrvatske s BiH, ali nikada ne pominje Bošnjake u tom kontekstu. On bi želio BiH bez Bošnjaka.

 

HDZ satanizuje partizansku borbu

MONITOR: Na nedavno pitanje novinara da li će Vlada Federacije BiH pomoći sanaciju Titove pećine, koja je zatvorena, iz Ministarstva kulture preporučeno im je da “apliciraju za projekat sanacije”. Uskoro tu  treba da bude obilježena 75. godišnjica njemačkog desanta na Drvar.

KOMŠIĆ: Odgovor Ministarstva je u skladu s politikom HDZ-a u BiH i u Hrvatskoj. Oni su odavno partizane satanizirali i cijelu njihovu borbu obezvrijedili. U Zagrebu su sklonili Titovo ime s trga. Hrvatska se nakon više od pola stoljeća naknadno stavlja na poraženu stranu u Drugom svjetskom ratu. To nitko pametan ne radi niti bi uradio. Slično se ponaša HDZ BiH. Sve što ima veze s partizanima devalvira se. U prošlom ratu porušili su sve partizanske spomenike do kojih su stigli. Partizansko groblje u Mostaru se i danas skrnavi iako je to remek djelo Bogdana Bogdanovića. Ministarstvo koje vodi HDZ će učiniti sve da se ta godišnjica ne proslavlja. Očito da je to za njih poraz, a ne uspjeh. Takvom politikom stavlja se ljaga na cijeli hrvatski narod, I to naknadno. To nije politika, to je ludost.

 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Kristof Bender – potpredsjednik Evropske stabilizacione inicijative: Mijenjati sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Danas većina političara i građana ne vjeruje da je članstvo u EU nešto što je realno bez obzira koliko vrijedno neko radi na tome. Stoga je puno teže mobilizirati državnu administraciju i građane da nešto učine po tom pitanju i to se jasno vidi i na primjeru Crne Gore

 

ESI je vodeća strateška analitička grupa za jugoistočnu Evropu i politiku EU proširenja. Kristof Bender je dio ESI ekspertskog tima od početka 2000.god. i živio je dugo vremena u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. Trenutno živi u rodnoj Austriji. Tečno govori naš jezik.

MONITOR: Nedavno je ESI objavio analizu pristupnih pregovora sa prijedlozima kako da se ubrza proces evropskih integracija zemalja zapadnog Balkana. Šta je glavna zamjerka sa vaše strane na dosadašnji tok pregovora? 

BENDER: Ključni problem u dosadašnjem procesu pristupanja je nepostojanje realnog i ostvarivog cilja od strane zemalja kandidata.

Crna Gora je, kao i većina zemalja zapadnog Balkana u određenim momentima pokazala da može odraditi dobar posao u smislu zahtjevnih reformi u razumnom vremenskom roku. To se ranije desilo kada je trebalo ispuniti kriterije za bezvizni režim sa Šengenom, onda u slučaju ispunjavanja Upitnika EU ili u slučaju ispunjavanja kriterija za početak pristupnih pregovora.

Problem je u tome da kada određena država otpočne pristupne pregovore nema pred sobom realni i ostvarivi cilj. Članstvo u Evropskoj Uniji je više kao neki cilj u dalekoj budućnosti koji je izvan domašaja Crne Gore. Francuski predsjednik Makron je jasno stavio do znanja da EU može primiti nove članice tek kada se sama EU reformiše a to već ne zavisi samo od Crne Gore.

MONITOR: Često se navodi da je Crna Gora lider u EU integracijama, ali sudeći po ESI analizi sa ovakvom dinamikom CG će doći sa sadašnjih 98 na zadata 33 boda potrebna za članstvo tek za 30 godina. Takođe CG ima nakon 8 godina pregovora skoro isti broj bodova kao S.Makedonija koja nije ni počela pregovore. Kakvo je vaše viđenje Crne Gore i da li mislite da je sadašnja vladajuća garnitura sposobna da napravi suštinski progres ka članstvu u EU ili se radi o simuliranju reformi? 

BENDER: Protekle godine su pokazale da pristupni pregovori nisu rezultirali ispunjenjem ključnog cilja a to je transformacija i reforma. Čak i takozvani predvodnici, Crna Gora i Srbija, se suštinski nisu promijenile. To je nešto što tvrdi Evropska komisija u svojim analizama i ocjenama.

Naravno, možemo se, a i trebamo se žaliti na državno rukovodstvo. Ali ovdje je poenta nešto drugo. Kada pogledate na nove članice EU iz istočne Evrope vidite da su nekoliko njih prošle kroz process pridruživanja sa liderima koji su bili ili korumpirani ili nezainteresirani za prave reforme. Ali sa druge strane postojala je dinamična energija u tim državama koja ih je tjerala da slijede evropsku agendu. Zabušavanje sa EU integracijama bi za njih bilo ravno političkom samoubistvu.

Danas su stvari veoma drugačije i političarima je mnogo lakše da skrenu pažnju sa reformi i vladavine prave na priče o nacionalnim identitetima, granicama i simbolima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr sci. med. Igor Mićunović, predsjednik Obrazovnog komiteta Svjetske federacije kineske medicine – WFCMS: Protiv korona virusa organizovano i bez panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i kod drugih respiratornih bolesti, infekcija virusom 2019-nCoV može izazvati blage simptome, uključujući curenje iz nosa, grlobolju, kašalj i groznicu.  Kod nekih osoba mogu biti teži simptomi i može dovesti do upale pluća ili otežanog disanja.  Rjeđe, bolest može biti fatalna

 

Dr Igor Mićunović je kao stipendista vlade NR Kine završio osnovne, doktorske i postdoktorske studije na fakultetu Tradicionalne kineske medicine u Tianjinu, NR Kina. Predsjednik je akupunkturologa Crne Gore i direktor Centra za akupunkturu – Budva,

Za početak razgovoraza Monitor zamolili smo gospodina Mićunovića da prokomentariše stav  više naučnika iz svijeta da za korona virus, koji izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju,  ne postoji poseban lijek ili vakcina i da naučnici smatraju da nema razloga za paniku.

Podsjetili smo ga i na izjavu Džunga Nanšana, poznatog kineskog stručnjaka za respiratorne bolesti: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dvije ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode”.

MIĆUNOVIĆ:Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje poseban lijek koji bi spriječio ili liječio novi korona virus. Međutim, osobe zaražene 2019-nCoV trebale bi dobiti odgovarajuću medicinsku njegu u cilju ublažavanja i liječenja simptoma. Trenutno se razvija vakcina od strane Ministarstva zdravlja Narodne Republike Kine i smatra se da će biti spremna za upotrebu početkom 2023. godine. U zdravstvenom sistemu NR Kine za liječenje pacijenata od koronovirusa ravnopravno sa savremenom medicinom se koristi i Tradicionalna kineska medicina – TKM. Prema preporuci akademika dr Džang Bolija, dekana Univerziteta Tradicionalne kineske medicine iz Tianjina, kineska medicina je izvrstan način za jačanje imuniteta i liječenje simptoma korona virusa, ali ne samog virusa. Iskustva SARS-a iz 2003.godine su dragocjena za liječenje novonastalog korona virusa, jer je tadašnje liječenje podrazumijevalo liječenje preparatom TKM kada su patentirana četiri lijeka prema dijagnostici sindroma koje poznaje TKM.

Do sada je deset pacijenata zaraženih koronavirusnom (2019-nCoV) pneumonijom izliječeno Tradicionalnom kineskom medicinom (TKM), ili kombinacijom TKM i savremene medicine u bolnici Đinjintan u Vuhanu, epicentru epidemije koronavirusa.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Masovni protesti kao jedini izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opozicija je slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front

 

MONITOR: Povodom 30 godina od osnivanja LSCG, kazali ste da  se taj pokret nije borio za ovakvu Crnu Goru  i  ,,režim nije preuzeo ništa od LSCG, pa ni izvornu ideju nezavisnosti”.  Kako je trebalo da izgleda Crna Gora po mjeri LSCG, a kako izgleda danas?

PEROVIĆ: Crna Gora za koju se zalagao Liberalni savez je sušta suprotnost od Crne Gore kakva je danas. LSCG se zalagao za državu kakvu je na velikim građanskim protestima tražio i pokret Odupri se, a to je država vladavine prava, sa autonomnim institucijama koje rade po zakonu, državu u kojoj je kriminal i korupcija eksces a ne redovno stanje, državu sa nadom i ekonomskim prosperitetom, državu u kojoj se vlast mijenja jer građani glasaju po slobodnim uvjerenjima a ne pod pritiskom, ucjenom ili za vreću brašna.

U demokratskom ambijentu mi bi gradili pomirenu Crnu Goru u kojoj ne bi bilo ni pobjednika ni poraženih. Tako smo bili i započeli sa Narodnom slogom.

MONITOR: Situacija danas, rast nacionalnih i vjerskih tenzija,  nerijetko se  vezuju  za devedesete godine. Liči li vam današnja Crna Gora na onu iz devedesetih? 

PEROVIĆ: U nekim segmentima liči. U sijanju međunacionalne i međuvjerske mržnje i podjela sa vrha režima. To, i pljačka državnih resursa uz blagoslov zarobljenih institucija su jedina sličnost.

Liči na 90-te u dijelu koji  nam servira ista vlast, ali ne i u odgovoru građana. Tada su u tišini gašene fabrike i pljačkana društvena preduzeća, a sada je odgovor građana mnogo svjesniji i savjesniji. Znaju da su žrtve onih koji su poharali državu, obogatili se do neslućenih razmjera i znaju da je u tome izvor nepravde. Od proljeća prošle godine znaju i formulu za osvajanje slobode. To su masovni protesti protiv režima i njihovih pomagača koji su se uhljebili unutar sistema.

MONITOR: Neki smatraju da je danas teže, da su na sceni  dva fašizma. Mislite li i vi da je teže?

PEROVIĆ: Mislim da se olaku poteže riječ fašizam. Svi oblici rasne, vjerske, nacionalne netrpeljivosti su odlike fašizma ali fašizam je ipak poredak. Mi živimo u autokratskoj poretku sa odlikama diktature malog broja ljudi koji se koriste svim metodama da održe vlast i pokornost građana, koristeći zarobljene institucije kao simuliranje državnih organa. A najviše rabe upravo antifašističku retoriku i neku multikulturanost kojom više ne mogu zavarati nikoga. Mržnju šire ciljano kako bi stvarali podjele i tenzije, jer samo u toj atmosferi mogu da lažu kako brane državu.

Dakle ne slažem se o fašizmu, mislim da je više dupli pas, hrane se međusobno, podigravaju. A oni koji im se protive su na ulici i pozivaju na solidarnost. Tamo su za razliku od 90-ih u jednom taboru, pored Srba i Crnogorci, i muslimani  i katolici. Nedovoljno ali biće ih sve više. Dužnost je svakog građanina da pruži solidarnost onome ko je ugrožen, kome se uskraćuju prava. U atmosferi kuju porukama kreira šef režima, tipa: da oni koji žele biti nezivisni ne treba da rade u državnim institucijama, a još bolje da ne žive u ovoj državi, samo tjera slobodne ljude na litije, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ljudi su željni pravde i slobode. Jednakih prava i jednakih šansi za sve.

Toliko je branio prethodne države da je svima postao smiješan. U svaku se kleo. Mislim da sam sačuvao negdje krivičnu prijavu, protiv mene, zbog korišćenja sintagme ,,takozvana Jugoslavija”. Danas to više ne prolazi. Diktator je ogoljen, potrošio je sav arsenal gluposti. Loše ga savjetuju ili nije više ostalo izlaznih strategija. Otići će ove godine, ne ličeći na sebe. On već danas ne liči na sebe.

MONITOR:  Dijelite li pesimizam onih koji smatraju da je danas građanska Crna Gora dalje nego ikad?

PEROVIĆ: Prividno je tako, ali ja mislim da je samo previše u defanzivi. Ko prati litije iz režimskih medija, neće se složiti ali ja uočavam njihov građanski karakter. To su razumni pozivi i Mitropolije i vjernika na solidarnost Srba i Crnogoraca, pa čak i pozivi pripadnicima drugih vjera. Mislim da se polako prepoznaje da  je u XXI vijeku rješavanje pitanja crkve –   zamka. Da se tokom cijele 2020. dijelimo samo da bi diktator, proizvodeći stalnu tenziju, dobio još jedne izbore.

Po meni režim je usvojio Zakon o vjerskim zajednicama sa namjerom da ga drži kao veliko bure baruta čiji dugački fitilj potpaljuje i gasi po potrebi. I da će to potrajati, da na tome dobije još jedne izbore. Računa diktator da vjerska pitanja najviše raspaljuju strasti i dijele ali građani već razbijaju tu matricu.

MONITOR: Šta je sa protestima koje je pokret Odupri se pokrenuo u proljeće prošle godine. Rekli ste da oni moraju biti nastavljeni. Da li je to realno očekivati u današnjem ambijentu?

PEROVIĆ: Naravno, moraju biti nastavljeni. Vlast je upregla sve instrumente da ih prikaže sumnjivim, uperenim protiv države, beznadnim… I taman kada su se ponadali da su uspjeli desile su se litije. Želeći suprotno, opet je probuđena nada u protest, otpor. Osjećaj nepravde i težnja za smjenom režima i za osvajanjem slobode je tek uzela maha. To više niko ne zaustavi.

MONITOR: Bliže se izbori. Vrijeme za pripreme da oni budu fer i demokratski ističe. Mislite li da je moguće napraviti te uslove ?

PEROVIĆ: Zadato  vrijeme je već isteklo, zbog nesloge u opoziciji. Umjesto da se drže potpisanog Sporazuma o budućnosti, kada bi i pritisak Brisela za fer i poštene izbore bio neuporedivo snažniji, vukli su se pojedinačni potezi koji su išli na ruku, već poljuljanom režimu. To ću da ilustrujem događajem sa pregovora, prije potpisivanja Sporazuma – neki lideri, pobornici ostajanja u Skupštinu, kada su potrošili ,,argument” da to od njih traži međunarodna zajednica, izrekli su gotovo identičnu rečenicu:  Sve druge tačke su nebitne kada imate tačku koja nas sve obavezuje da nećemo izlaziti ni na kakve izbore bez ispunjavanja uslova iz uvodnog dijela Sporazuma (ostavke, Vlada građanskog jedinstva, usaglašeno izborno zakonodavstvo…) Uz časnu riječ da se neće ulaziti u Skupštinu, osim kod sudbonosnih pitanja, ovo je zvučalo sasvim razumno i nije se imalo što zamjeriti. Mi smo ipak tražili tačku koja kompenzira, dodali smo tačku 5. – Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkod vaninstitucionalnog djelovanja.  Znamo kako su se dogovarali. O svemu ovome ću podrobnije ako se Sporazum brutalno prekrši (izlaskom na izbore u Tivtu, recimo). Ne zbog namjere da oslabim opoziciju, već naprotiv, zbog toga što bi izlazak na izbore koji organizuje ovaj režim bio davanje legitimiteta još jednom (svom) porazu i oživljavanje mtvaca.

Opozicioni birači se moraju osnaživati.  Izlazak na takve izbore bi bio veliki grijeh prema građanima. Svima, ne samo onima koji su taj zahtjev sa protesta uputili upravo opoziciji. Zato mislim da se još uvijek može izvršiti pritisak na režim, za demokratske i fer izbore. Ali i na opoziciju. Urodilo je plodom prošle godine, urodiće i sada. Sada smo kao građani baš načisto, samo preuzimanje svoje sudbine u svoje ruke, samo masovnim protestima može se razbiti matrica sistema. I naravno biće ih opet. Masovnijih i odlučnijih. I što teže bude izvojevana sloboda, biće slađa. Moramo se priključiti normalnim društvima i državama. Upravo masovni protesti pokazuju da to i zaslužujemo. Ovo će biti godina ulice i godina slobodnih izbora.

MONITOR: Kako to uraditi? Opozicija je slabija nego ikad, a Zakon o vjerskim zajednicama prekrio je sve druge priče, pa i tu o slobodnim i fer izborima.

PEROVIĆ: Rekoh, samo masovnim protestima. Opozicija jeste možda slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front. Protesti su pokazali i zavidan potencijal u svim slojevima društva: osim nezaposlenih, penzionera i ostalih žrtava sistema tu su još i intelektualci, studenti, grupe građana, NVO, pokreti za zaštitu prirode… Svako iz opozicije ko bude kočio zajednički, opštenarodni front, biće pročitan i samoisključen iz svake priče o budućoj slobodnoj Crnoj Gori. Iz obaveze prema građanima u onoj hladnoj podgoričkoj noći, koji su jedina nada za spas Crne Gore, ima nas koji ćemo istrajati u raskrinkavanju svih, pa makar to bila i opozicija.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? Kao evropsku uređenu državu ili…? 

PEROVIĆ: Vidim je kao svoj nepromjenjeni san, od pada jednopartijskog sistema, a danas je sasvim blizu ostvarenja. Vidim je kao državu vladavine prava, državu blagostanja u kojoj će biti mjesta za sve, jer imamo razvojni potencijal u materijalnim i ljudskim resursima. Državu u koju će se građani vraćati a ne bježati iz nje.  Državu koju ne treba braniti od bilo koga, jer će je kao takvu voljeti i braniti svi njeni građani.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo