Povežite se sa nama

INTERVJU

IVO KOMŠIĆ,BIVŠI GRADONAČELNIK SARAJEVA I ČLAN RATNOG PREDSJEDNIŠTVA BiH: BiH je žilava država

Objavljeno prije

na

Vladajući neprekidno podgrijavaju strah, ali BiH nisu uspjeli uništiti ratom, pa  ne mogu ni ratnim prijetnjama  

 

MONITOR: Kakvo je političko i ekonomsko  stanje u BiH?
KOMŠIĆ: Ekonomsko stanje je bolje od političkog, jer ekonomija ima svoje putove koji izbjegavaju političke blokade. To se vidi po ekonomskim pokazateljima: izvoz se povećava svake godine, investicije se  povećavaju, budžeti kantona, entiteta i države se također povećavaju jer rastu prihodi od indirektnih poreza. Naravno, svi bi ti pokazatelji mogli biti bolji da je bolja politička situacija. Nju određuju i dalje nacionalističke  stranke koje imaju vlast. One, svaka na svoj način, blokiraju državu, posebno put ka EU i NATO-u. Te integracije su uvjet sigurnosti svake zemlje. Postoji politika koja negira BiH kao državu, njenu budućnost, koja zagovara otvoreno dezintegraciju.Tu politiku vodi Milorad Dodik, član Predsjedništva države. Politika HDZ-a, podržana iz Hrvatske, također  indirektno blokira državu jer neprestano postavlja uvjete za njeno funkcioniranje. Ispunjenje tih uvjeta ne vodi BiH ka evropskim integracijama kao što tvrde,nego  u dezintegraciju države. S treće strane je politika SDA, koja je razapeta između nacionalnih bošnjačkih interesa i državnih interesa. Da bi bila vjerodostojno državotvorna, kao što za sebe tvrdi, morala bi se odreći  prioriteta nacionalnog nad državnim.Stranke koje su izvan toga, koje za sebe tvrde da su građanske, stavile su se u defanzivu i nemaju uticaja, izuzev Demokratske fronte Željka Komšića. Politički napredak se postiže samo uz pomoć pritisaka međunarodne zajednice ili pojedinih uticajnih država.

MONITOR: Jesu li političke elite za evropske integracije?
KOMŠIĆ:Verbalno su svi za evropske integracije, ali malo čine da do toga dođe. Reforme koje su uvjet za otvaranje pregovora sa EU se ne provode, a to je odgovornost valadajućih stranaka. Dodatni problem je odnos prema NATO-u. Niti jedna zemlja u tranziciji nije primljena u EU bez prethodnog ulaska u NATO. Dodik i većina srpskih stranaka u BiH je protiv toga iako je Dodikov glavni politički partner Čović – za.  Oni veoma uspješno dogovorno sve blokiraju. Bošnjačka strana jeste za to, ali nema moć da to provede. Stojimo u blokadi.

MONITOR: Zašto je najavljeno uspostavljanje rezervnog sastava policije Republike Srpske unijelo uznemirenost među građaneBiH?
KOMŠIĆ:Taj potez RS-a se desio u vrijeme veoma zaoštrenih političkih odnosa. Iz RS-a i Srbije se cjelovitost BiH veže za status Kosova, HDZ BIH obnavlja javno Herceg-Bosnu i ima podršku vlasti iz Hrvatske. To je veoma nepovoljan kontekst za takve poteze, bez obzira na potrebe koje se javljaju u vrijeme unutarnjih destabilizacija vlasti ili migrantske krize kojom se to pravda. Svaka militarizacija se tumači kao zveckanje oružjem, kao destabilizacija države, a ne kao stabilizacija. Uostalom, to je protivno Daytonskom sporazumu koji zabranjuje svaki vojni debalans u BiH i regiji.

MONITOR: Da li je to priprema za rat?
KOMŠIĆ:Mislim da je to više pritisak na međunarodnu zajednicu koja od Srbije traži priznanje Kosova nego ratna priprema. To je i pritisak na domaću politiku da prihvati formiranje Ministarskog vijeća pod uvjetima koje diktira Dodik. To nije neka velika snaga za rat. Također, Dodik stalno pokušava entitet RS uzdići u državu, sa državnom infrastrukturom.  Uzaludno, Daytonski sporazum to ne dozvoljava i on može ići samo do granice njegovog rušenja.

MONITOR: Hoće li će Federacija odgovoriti recipročnim mjerama?
KOMŠIĆ: Ako bi Federacija uradila isto, onda bi se dobio antipod, onda se time u suprotnost dovode entiteti. Vjerujem da će u Federaciji to shvatiti i da neće tako reagirati. 

MONITOR: Je li strah  ambijent u kojem sada žive građani BiH, pa mnogi iz nje bježe?
KOMŠIĆ:Strah je veoma opasan ambijent i vladajući ga neprestano podgrijavaju. Militarizacija je samo jedno od sredstava toga straha. Oni to rade da bi se održavali na vlasti, jer se gotovo svi izbori obavljaju u tom ambijentu. Oni time homogeniziraju narode, raspiruju nacionalnu mržnju i učvršćuju rejtinge. Strah vodi u nepovjerenje, a ono izaziva društvene podjele. Društvene podjele vode u podjele države. Sve to nacionalisti znaju i  radi toga to rade. Ljudi bježe od toga, nitko neće zveckanje oružjem niti primisao o ratu, posebno omladina. Bježi se također od besperspektivnosti.

MONITOR: Milorad Dodik prijeti otcjepljenjem entiteta RS. Može li u tome uspjeti?
KOMŠIĆ: Ne.  To bi bilo potpuno rušenje Daytonskog sporazuma. Zemlje garanti tog sporazuma to ne smiju dozvoliti, posebno SAD jer je to njihov jedini uspješni međunarodni  projekat poslije Drugog svjetskog rata. Također, to bi izazvalo veliki otpor u samoj BiH.

MONITOR: I dalje se pokušava obnoviti Herceg Bosna. Kome je to u interesu?
KOMŠIĆ:Obnova Herceg-Bosne je u interesu samo HDZ-u BiH i Hrvatske, jer oni time žele naknadno neutralizirati presudu Haškog suda o Udrženom zločnačkom poduhvatu. Tom presudom je ta ratna paradržavna tvorevina proglašena ratnim zločinom i svi njeni glavni  funkcioneri su osuđeni kao ratni zločinci. Na čelu Udruženog zločinačkog poduhvata je bio Franjo Tuđman, tako glasi presuda. Hrvatskom narodu u cjelini to nije interes, jer obnova Herceg-Bosne je nepriznavanje zločina, afirmacija i glorifikacija zločinaca i tretiranje zločinačke tvorevine kao nacionalnog interesa.

MONITOR: Prijeti li BiH podjela zbog politike koju vode Dodik i Čović?
KOMŠIĆ:Obojica vode politiku podjele, svaki na svoj način. Dodik otvoreno, Čović više prikriveno. Oni u tome ne mogu uspjeti, to se ne može postići legalno, u demokratskoj proceduri. Silom se to takođe ne može uraditi. 

MONITOR: Vi ste učesnik mirovnih pregovora u Dejtonu. Može li Dejtonski sporazum spriječiti rušenje Bosne i Hercegovine?
KOMŠIĆ:Daytonski sporazum ima dosta nedostataka, ima u njemu tzv. sistemskih greški. Najveći nedostatak je entitetsko uređenje države koje omogućuje blokade državnih institucija, sukob države i entiteta, te entiteta međusobno. Zbog toga je država u cjelini nefunkcionalna i neracionalna. Uz to, ona je nedemokratska jer u entitetima nije izjednačeno pasivno sa aktivnim pravom glasa. No i  takav sporazum sprečava rušenje BiH, sprečava uvođenje entničkih kriterija u izbore i pri formiranju izvršnih organa vlasti.

MONITOR: Da li I Vas događaji u BiH i ostalom dijelu našeg regiona podsjećaju na ratne devedesete i postoji li opasnost od novih sukoba?
KOMŠIĆ: Samo na prvi pogled. Zaoštreni su odnosi u BiH, zatim između Hrvatske i Slovenije, između Hrvatske i Srbije, Hrvatske i Srbije prema BiH. Čini se kaos, ali nije ni blizu predratnog vremena. To ne može eskalirati u međusobne sukobe ili u regionalni sukob. BiH je žilava, nisu je uspjeli uništiti ratom, ne mogu ni ratnim prijetnjama.

MONITOR: Zvaničnici BiH tvrde da se  Hrvatska miješa u unutrašnje stvari BiH
KOMŠIĆ: Od dolaska na vlast sadašnje garniture HDZ-a, Hrvatska se direktno miješa u unutarnje stvari naše zemlje. Ona to radi perfidno, pod izgovorom da želi BiH pomoći na putu ka EU, kao regionalni lider, kao potpisnik Daytonskog sporazuma i njegov jamac, te kao najbolji prijatelj BiH. Kamo sreće da je tako. U Evropskim institucijama se ponaša suprotno od toga što govori, ponižava BiH, prokazuje je kao regionalnog destablizatora, kao prijetnju Evropi, kao neuređenu državu u kojoj su narodi ugroženi, itd. Sve je to u funkciji učvršćivanja vlasti HDZ-a BiH, stvaranja pretpostavki za podjelu države i obnovu Herceg-Bosne. To nije interes Hrvatske.


Između dejtonskih okova i Brisela

MONITOR: Je li BiH, kako kažu pojedini analitičari, razapeta između dejtonskih okova i Brisela?

KOMŠIĆ: Jeste. BiH je razapeta između evropske demokracije i daytonskih rješenja. Evropska unija ne poznaje etnička rješenja u izborima i u formiranju vlasti. Daytonski sporazum je od BiH napravio, kako sam rekao, nefunkcionalnu i skupu državu, sa ograničenim građanskim pravima. Imamo pet nivaoa vlasti sa veoma nerazvijenom lokalnom samoupravom. Većina budžeta se troši na nefunkcionalnu državnu administraciju, čije se nadložnosti često preklapaju. To tu administraciju čini neefikasnom, građane čini nezadovoljnima, a kapital od toga bježi. Zato bi bilo važno da BiH postane što prije članica EU i da primjenjuje evropske standarde u svemu. Mi smo mala zemlja, ali dovoljno bogata za ovaj broj stanovnika, nismo prezadužena država, imamo radine i sposobne ljude, mogli bi se ubrzano razvijati i postati poželjna zemlja za život.


Vučić govori kao Milošević

MONITOR: I Srbija se miješa u unutrašnje odnose u BiH, što je takođe osporavanje njenog suvereniteta…

KOMŠIĆ: Da, i to otvoreno. Funkcioneri Srbije su u posljednje vrijeme otvoreno dovodili u pitanje opstojnost BiH. Sudbinu BiH  stalno povezuju sa Kosovom iako to jedno s drugim nema nikakve veze. BiH je dobila međunarodno priznanje kao i druge bivše republike SFRJ, njene granice su međunarodno priznate, njena državnost utvrđena Daytonskim sporazumom koji je potpisala i Srbija. Posljednje dovođenje u pitanje BiH je Vučićeva izjava na nedavnom sajmu u Mostaru kada je izjavio da će Srbija poštovati suverenitet i teritorijalni integritet susjednih država u mjeri u kojoj se to prizna Srbiji. Kako će se svijet odnositi prema samostalnosti Kosova ubuduće, ne može imati nikakve posljedice za BiH jer BiH o tome ne odlučuje. Vučić je faktički zaprijetio svijetu preko BiH. To je nedopustivo od države koja tvrdi da je prijatelj BiH. Ima još nešto znakovito u Vučićevoj retorici. On govori o potrebi razvijanja prijateljskih odnosa Srba i Bošnjaka, a da nikada ne pominje prijateljstvo država. Drugim riječima, njemu trebaju Bošnjaci bez države. To je govorio i Milošević. Sličnu retoriku ima Plenković, on govori o prijateljstvu Hrvatske s BiH, ali nikada ne pominje Bošnjake u tom kontekstu. On bi želio BiH bez Bošnjaka.

 

HDZ satanizuje partizansku borbu

MONITOR: Na nedavno pitanje novinara da li će Vlada Federacije BiH pomoći sanaciju Titove pećine, koja je zatvorena, iz Ministarstva kulture preporučeno im je da “apliciraju za projekat sanacije”. Uskoro tu  treba da bude obilježena 75. godišnjica njemačkog desanta na Drvar.

KOMŠIĆ: Odgovor Ministarstva je u skladu s politikom HDZ-a u BiH i u Hrvatskoj. Oni su odavno partizane satanizirali i cijelu njihovu borbu obezvrijedili. U Zagrebu su sklonili Titovo ime s trga. Hrvatska se nakon više od pola stoljeća naknadno stavlja na poraženu stranu u Drugom svjetskom ratu. To nitko pametan ne radi niti bi uradio. Slično se ponaša HDZ BiH. Sve što ima veze s partizanima devalvira se. U prošlom ratu porušili su sve partizanske spomenike do kojih su stigli. Partizansko groblje u Mostaru se i danas skrnavi iako je to remek djelo Bogdana Bogdanovića. Ministarstvo koje vodi HDZ će učiniti sve da se ta godišnjica ne proslavlja. Očito da je to za njih poraz, a ne uspjeh. Takvom politikom stavlja se ljaga na cijeli hrvatski narod, I to naknadno. To nije politika, to je ludost.

 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo