Povežite se sa nama

INTERVJU

IVO KOMŠIĆ,BIVŠI GRADONAČELNIK SARAJEVA I ČLAN RATNOG PREDSJEDNIŠTVA BiH: BiH je žilava država

Objavljeno prije

na

Vladajući neprekidno podgrijavaju strah, ali BiH nisu uspjeli uništiti ratom, pa  ne mogu ni ratnim prijetnjama  

 

MONITOR: Kakvo je političko i ekonomsko  stanje u BiH?
KOMŠIĆ: Ekonomsko stanje je bolje od političkog, jer ekonomija ima svoje putove koji izbjegavaju političke blokade. To se vidi po ekonomskim pokazateljima: izvoz se povećava svake godine, investicije se  povećavaju, budžeti kantona, entiteta i države se također povećavaju jer rastu prihodi od indirektnih poreza. Naravno, svi bi ti pokazatelji mogli biti bolji da je bolja politička situacija. Nju određuju i dalje nacionalističke  stranke koje imaju vlast. One, svaka na svoj način, blokiraju državu, posebno put ka EU i NATO-u. Te integracije su uvjet sigurnosti svake zemlje. Postoji politika koja negira BiH kao državu, njenu budućnost, koja zagovara otvoreno dezintegraciju.Tu politiku vodi Milorad Dodik, član Predsjedništva države. Politika HDZ-a, podržana iz Hrvatske, također  indirektno blokira državu jer neprestano postavlja uvjete za njeno funkcioniranje. Ispunjenje tih uvjeta ne vodi BiH ka evropskim integracijama kao što tvrde,nego  u dezintegraciju države. S treće strane je politika SDA, koja je razapeta između nacionalnih bošnjačkih interesa i državnih interesa. Da bi bila vjerodostojno državotvorna, kao što za sebe tvrdi, morala bi se odreći  prioriteta nacionalnog nad državnim.Stranke koje su izvan toga, koje za sebe tvrde da su građanske, stavile su se u defanzivu i nemaju uticaja, izuzev Demokratske fronte Željka Komšića. Politički napredak se postiže samo uz pomoć pritisaka međunarodne zajednice ili pojedinih uticajnih država.

MONITOR: Jesu li političke elite za evropske integracije?
KOMŠIĆ:Verbalno su svi za evropske integracije, ali malo čine da do toga dođe. Reforme koje su uvjet za otvaranje pregovora sa EU se ne provode, a to je odgovornost valadajućih stranaka. Dodatni problem je odnos prema NATO-u. Niti jedna zemlja u tranziciji nije primljena u EU bez prethodnog ulaska u NATO. Dodik i većina srpskih stranaka u BiH je protiv toga iako je Dodikov glavni politički partner Čović – za.  Oni veoma uspješno dogovorno sve blokiraju. Bošnjačka strana jeste za to, ali nema moć da to provede. Stojimo u blokadi.

MONITOR: Zašto je najavljeno uspostavljanje rezervnog sastava policije Republike Srpske unijelo uznemirenost među građaneBiH?
KOMŠIĆ:Taj potez RS-a se desio u vrijeme veoma zaoštrenih političkih odnosa. Iz RS-a i Srbije se cjelovitost BiH veže za status Kosova, HDZ BIH obnavlja javno Herceg-Bosnu i ima podršku vlasti iz Hrvatske. To je veoma nepovoljan kontekst za takve poteze, bez obzira na potrebe koje se javljaju u vrijeme unutarnjih destabilizacija vlasti ili migrantske krize kojom se to pravda. Svaka militarizacija se tumači kao zveckanje oružjem, kao destabilizacija države, a ne kao stabilizacija. Uostalom, to je protivno Daytonskom sporazumu koji zabranjuje svaki vojni debalans u BiH i regiji.

MONITOR: Da li je to priprema za rat?
KOMŠIĆ:Mislim da je to više pritisak na međunarodnu zajednicu koja od Srbije traži priznanje Kosova nego ratna priprema. To je i pritisak na domaću politiku da prihvati formiranje Ministarskog vijeća pod uvjetima koje diktira Dodik. To nije neka velika snaga za rat. Također, Dodik stalno pokušava entitet RS uzdići u državu, sa državnom infrastrukturom.  Uzaludno, Daytonski sporazum to ne dozvoljava i on može ići samo do granice njegovog rušenja.

MONITOR: Hoće li će Federacija odgovoriti recipročnim mjerama?
KOMŠIĆ: Ako bi Federacija uradila isto, onda bi se dobio antipod, onda se time u suprotnost dovode entiteti. Vjerujem da će u Federaciji to shvatiti i da neće tako reagirati. 

MONITOR: Je li strah  ambijent u kojem sada žive građani BiH, pa mnogi iz nje bježe?
KOMŠIĆ:Strah je veoma opasan ambijent i vladajući ga neprestano podgrijavaju. Militarizacija je samo jedno od sredstava toga straha. Oni to rade da bi se održavali na vlasti, jer se gotovo svi izbori obavljaju u tom ambijentu. Oni time homogeniziraju narode, raspiruju nacionalnu mržnju i učvršćuju rejtinge. Strah vodi u nepovjerenje, a ono izaziva društvene podjele. Društvene podjele vode u podjele države. Sve to nacionalisti znaju i  radi toga to rade. Ljudi bježe od toga, nitko neće zveckanje oružjem niti primisao o ratu, posebno omladina. Bježi se također od besperspektivnosti.

MONITOR: Milorad Dodik prijeti otcjepljenjem entiteta RS. Može li u tome uspjeti?
KOMŠIĆ: Ne.  To bi bilo potpuno rušenje Daytonskog sporazuma. Zemlje garanti tog sporazuma to ne smiju dozvoliti, posebno SAD jer je to njihov jedini uspješni međunarodni  projekat poslije Drugog svjetskog rata. Također, to bi izazvalo veliki otpor u samoj BiH.

MONITOR: I dalje se pokušava obnoviti Herceg Bosna. Kome je to u interesu?
KOMŠIĆ:Obnova Herceg-Bosne je u interesu samo HDZ-u BiH i Hrvatske, jer oni time žele naknadno neutralizirati presudu Haškog suda o Udrženom zločnačkom poduhvatu. Tom presudom je ta ratna paradržavna tvorevina proglašena ratnim zločinom i svi njeni glavni  funkcioneri su osuđeni kao ratni zločinci. Na čelu Udruženog zločinačkog poduhvata je bio Franjo Tuđman, tako glasi presuda. Hrvatskom narodu u cjelini to nije interes, jer obnova Herceg-Bosne je nepriznavanje zločina, afirmacija i glorifikacija zločinaca i tretiranje zločinačke tvorevine kao nacionalnog interesa.

MONITOR: Prijeti li BiH podjela zbog politike koju vode Dodik i Čović?
KOMŠIĆ:Obojica vode politiku podjele, svaki na svoj način. Dodik otvoreno, Čović više prikriveno. Oni u tome ne mogu uspjeti, to se ne može postići legalno, u demokratskoj proceduri. Silom se to takođe ne može uraditi. 

MONITOR: Vi ste učesnik mirovnih pregovora u Dejtonu. Može li Dejtonski sporazum spriječiti rušenje Bosne i Hercegovine?
KOMŠIĆ:Daytonski sporazum ima dosta nedostataka, ima u njemu tzv. sistemskih greški. Najveći nedostatak je entitetsko uređenje države koje omogućuje blokade državnih institucija, sukob države i entiteta, te entiteta međusobno. Zbog toga je država u cjelini nefunkcionalna i neracionalna. Uz to, ona je nedemokratska jer u entitetima nije izjednačeno pasivno sa aktivnim pravom glasa. No i  takav sporazum sprečava rušenje BiH, sprečava uvođenje entničkih kriterija u izbore i pri formiranju izvršnih organa vlasti.

MONITOR: Da li I Vas događaji u BiH i ostalom dijelu našeg regiona podsjećaju na ratne devedesete i postoji li opasnost od novih sukoba?
KOMŠIĆ: Samo na prvi pogled. Zaoštreni su odnosi u BiH, zatim između Hrvatske i Slovenije, između Hrvatske i Srbije, Hrvatske i Srbije prema BiH. Čini se kaos, ali nije ni blizu predratnog vremena. To ne može eskalirati u međusobne sukobe ili u regionalni sukob. BiH je žilava, nisu je uspjeli uništiti ratom, ne mogu ni ratnim prijetnjama.

MONITOR: Zvaničnici BiH tvrde da se  Hrvatska miješa u unutrašnje stvari BiH
KOMŠIĆ: Od dolaska na vlast sadašnje garniture HDZ-a, Hrvatska se direktno miješa u unutarnje stvari naše zemlje. Ona to radi perfidno, pod izgovorom da želi BiH pomoći na putu ka EU, kao regionalni lider, kao potpisnik Daytonskog sporazuma i njegov jamac, te kao najbolji prijatelj BiH. Kamo sreće da je tako. U Evropskim institucijama se ponaša suprotno od toga što govori, ponižava BiH, prokazuje je kao regionalnog destablizatora, kao prijetnju Evropi, kao neuređenu državu u kojoj su narodi ugroženi, itd. Sve je to u funkciji učvršćivanja vlasti HDZ-a BiH, stvaranja pretpostavki za podjelu države i obnovu Herceg-Bosne. To nije interes Hrvatske.


Između dejtonskih okova i Brisela

MONITOR: Je li BiH, kako kažu pojedini analitičari, razapeta između dejtonskih okova i Brisela?

KOMŠIĆ: Jeste. BiH je razapeta između evropske demokracije i daytonskih rješenja. Evropska unija ne poznaje etnička rješenja u izborima i u formiranju vlasti. Daytonski sporazum je od BiH napravio, kako sam rekao, nefunkcionalnu i skupu državu, sa ograničenim građanskim pravima. Imamo pet nivaoa vlasti sa veoma nerazvijenom lokalnom samoupravom. Većina budžeta se troši na nefunkcionalnu državnu administraciju, čije se nadložnosti često preklapaju. To tu administraciju čini neefikasnom, građane čini nezadovoljnima, a kapital od toga bježi. Zato bi bilo važno da BiH postane što prije članica EU i da primjenjuje evropske standarde u svemu. Mi smo mala zemlja, ali dovoljno bogata za ovaj broj stanovnika, nismo prezadužena država, imamo radine i sposobne ljude, mogli bi se ubrzano razvijati i postati poželjna zemlja za život.


Vučić govori kao Milošević

MONITOR: I Srbija se miješa u unutrašnje odnose u BiH, što je takođe osporavanje njenog suvereniteta…

KOMŠIĆ: Da, i to otvoreno. Funkcioneri Srbije su u posljednje vrijeme otvoreno dovodili u pitanje opstojnost BiH. Sudbinu BiH  stalno povezuju sa Kosovom iako to jedno s drugim nema nikakve veze. BiH je dobila međunarodno priznanje kao i druge bivše republike SFRJ, njene granice su međunarodno priznate, njena državnost utvrđena Daytonskim sporazumom koji je potpisala i Srbija. Posljednje dovođenje u pitanje BiH je Vučićeva izjava na nedavnom sajmu u Mostaru kada je izjavio da će Srbija poštovati suverenitet i teritorijalni integritet susjednih država u mjeri u kojoj se to prizna Srbiji. Kako će se svijet odnositi prema samostalnosti Kosova ubuduće, ne može imati nikakve posljedice za BiH jer BiH o tome ne odlučuje. Vučić je faktički zaprijetio svijetu preko BiH. To je nedopustivo od države koja tvrdi da je prijatelj BiH. Ima još nešto znakovito u Vučićevoj retorici. On govori o potrebi razvijanja prijateljskih odnosa Srba i Bošnjaka, a da nikada ne pominje prijateljstvo država. Drugim riječima, njemu trebaju Bošnjaci bez države. To je govorio i Milošević. Sličnu retoriku ima Plenković, on govori o prijateljstvu Hrvatske s BiH, ali nikada ne pominje Bošnjake u tom kontekstu. On bi želio BiH bez Bošnjaka.

 

HDZ satanizuje partizansku borbu

MONITOR: Na nedavno pitanje novinara da li će Vlada Federacije BiH pomoći sanaciju Titove pećine, koja je zatvorena, iz Ministarstva kulture preporučeno im je da “apliciraju za projekat sanacije”. Uskoro tu  treba da bude obilježena 75. godišnjica njemačkog desanta na Drvar.

KOMŠIĆ: Odgovor Ministarstva je u skladu s politikom HDZ-a u BiH i u Hrvatskoj. Oni su odavno partizane satanizirali i cijelu njihovu borbu obezvrijedili. U Zagrebu su sklonili Titovo ime s trga. Hrvatska se nakon više od pola stoljeća naknadno stavlja na poraženu stranu u Drugom svjetskom ratu. To nitko pametan ne radi niti bi uradio. Slično se ponaša HDZ BiH. Sve što ima veze s partizanima devalvira se. U prošlom ratu porušili su sve partizanske spomenike do kojih su stigli. Partizansko groblje u Mostaru se i danas skrnavi iako je to remek djelo Bogdana Bogdanovića. Ministarstvo koje vodi HDZ će učiniti sve da se ta godišnjica ne proslavlja. Očito da je to za njih poraz, a ne uspjeh. Takvom politikom stavlja se ljaga na cijeli hrvatski narod, I to naknadno. To nije politika, to je ludost.

 Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo