Povežite se sa nama

OKO NAS

PLAV: MALE ELEKTRANE, PRVA RUNDA PRED UPRAVNIM SUDOM: Tajkuni u nokdaunu

Objavljeno prije

na

Poslije niza burnih zbivanja, protesta, intervencija policije i nemilih scena, kao što su i najavili, građani Plava okupljeni oko udruženja Sačuvajmo Komoraču pred sudom su izvojevali pobjedu nad kompanijom Normal kompani iz Podgorice i zaustavili gradnju male hidroelektrane

 

U plavskom udruženju Sačuvajmo Komaraču i sve rijeke u Crnoj Gori, koje se protivi izgradnji malih hidroelektrana, trenutno vlada zatišje. Da li pred buru, tek će se vidjeti. Jedan od glavnih aktivista Ramo Gutić, ističe da građani, kao i do sada, dostojanstveno bez ikavih provokacija, čekaju da istekne rok od mjesec dana, koji je odredio Upravni sud.

,,Može biznismen Žarko Burić da se žali. Ali, ja mislim da i on zna da ovdje gradnje nema bez, što bi narod rekao, taksirata”, kaže Gutić za Monitor.

Poslije niza burnih zbivanja, protesta, intervencija policije i nemilih scena, kao što su i najavili, građani Plava okupljeni oko ovog udruženja pred sudom su izvojevali pobjedu nad kompanijom Normal kompani iz Podgorice i zaustavili gradnju male hidroelektrane Meteh.

Postupajući po žalbi Mirsada Gutića, Zufera Srdanovića i Safeta Kandića, Upravni sud Crne Gore poništio je rješenje Ministarstva održivog razvoja i turizma o izdavanju građevinske dozvole kompaniji podgoričkog biznismena Žarka Burića, vlasnika hotela Hilton.

Dozvola se odnosila na gradnju male  hidroelektrane na Komarači, gdje je Burićeva mehanizacija u jesen prošle godine zaustavljena na početku  gradnje.

,,Posjedujem građevinsku dozvolu i neću odustati od izgradnje elektrane”,  kazao je tada Burić okupljenim građanima.

Oni su sa druge strane tvrdili da je građevinska dozvola nezakonito izdata, i da je u toku sudski postupak, kao i da za to vrijeme niko nema pravo da gradi.

,,Kazali smo tada Buriću da ako sud odluči da može da gradi elektranu, mi ćemo mu doći na mobu”, podsjeća Gutić.

On sada kaže da je rešenje izdato Buriću  poništeno jer je Upravni sud utvrdio da je resor kojim rukovodi ministar Pavle Radulović prilikom donošenja rješenja povrijedio Zakon o opštem upravnom postupku, odnosno da prilikom izdavanja dozvole nije uzeta u obzir činjenica da za dio zemljišta gdje bi se gradila hidroelektrana pravosnažno nije okončan postupak eksproprijacije.

Trojica Plavljana su u privatnoj tužbi osporili zakonitost rješenja Ministarstva turizma za davanje građevinske dozvole zato što vode postupak protiv eksproprijacije koji nije pravosnažno okončan.

Kada je otvoren postupak eksproprijacije, oni u njemu nisu učestvovali jer je službeno lice umrlim vlasnicima postavilo privremenog zastupnika, ne obavještavajući ih kao zakonske nasljednike.

Ministarstvo turizma u postupku za davanje građevinske dozvole imalo je, objašnjavaju oni, obavezu da ih pozove kao nosioce prava na zemljište, što nije učinjeno, a nisu im dostavljena ni rješenja o eksproprijaciji.

Tek kada su saznali za to, oni su sjeli, podnijeli krivičnu prijavu zbog zloupotrebe službenog položaja, pa je tako utvrđeno da je eksproprijacija proizvod krivičnog djela.

Potom je pitanje tehnike bila odluka Upravnog suda da je tužba trojice Plavljana osnovana, odnosno da je Ministarstvo turizma povrijedilo zakon o opštem upravnom postupku i da nema nijednog konkretnog navoda koji bi osporio prigovore vlasnika parcela.

,,Poštovaćemo odluke nadležnih organa i sačekati novu odluku Ministarstva turizma, koje je dužno da je donese u roku od trideset dana”, saopšteno je kratko iz Normal kompani.

Podnosici tužbe smatraju da odluka Ministarstva mora da bude u skladu s odlukom Upravnog suda. ,,Mi smo završili s tim predmetom i gradnje na Komarači neće biti”,  poručuje predsjednik Udruženja za spas Komarače Ramo Gutić.

Prema njegovim riječima, na Komarači su do sada izgrađene dvije male elektrane, a posljedice su pogubne.

,,To je učinjeno visoko prema izvorištu Komarače, na planini Bogićevici. Sedam kilometara vodotoka je stavljeno u cijevi. Imanja su upropaštena. Moram da naglasim da su te dvije hidroelektrane napravljene u zoni Nacionalnog parka Prokletije”, kaže Gutić.

On posebno teško doživljava činjenicu da su logistiku koncesionarima i tajkunima iz Podgorice dali neki plavski službenici.

,,Odakle bi, inače Žarko Burić, ili ko već iz Podgorice, znao za Komaraču i njena izvorišta na Bogićevici. Izdali su nas naši ljudi, oni koji bi Plav prodali za pedeset eura”, ogorčen je Gutić.

On objašnjava da je Burić imao udio u tim dvjema hidroeletranama koje su već izgrađene, i da ga je valjda prodao, pa zatim namjeravao da gradi treću u nižem dijelu rijeke, u srcu naselja, pedeset metara od kuća.

,,Htjeli su da udare na srce Komarače, na dio na kome iz nje nastaju brojni izvori. Ovdje u četiri sela, Prnjavoru, Skiću, Koritu i Komarači, živi oko 2.000 ljudi. Većini njih su poljoprivreda i stočarstvo jedini izvor prihoda. Je li trebao neko sada da im uzme život otimajući im vodu, koja za njih znači sve. Predočili smo to i ranije Buriću, a sada je i sud kazao svoje”, kaže Gutić.

Plavljani su tako, poslije tri godine, dobili prvu rundu i bacili tajkuna na pod. Da li će on ostati da leži, ili će odbrojavanje sačekati na nogama, znaćemo brzo.

Pred pobunom stanovnika sjevera Crne Gore za sada su poklekli još neki tajkuni kojima je resorno ministarstvo ranije na čudne načine, bez konsultacija s lokalnim stanovništvom, izdavalo koncesije za gradnju malih elektrana.

 

Tufik SOFTIĆ 

Komentari

Izdvojeno

SJEVER, GRADOVI BEZ BANAKA:  Tamno pa se ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od pet opština na sjeveroistoku Crne Gore, njih tri nema ni jednu bankarsku filijalu, a zaposleni, penzioneri i privatni preduzetnici iz tih opština prinuđeni su da skoro svakodnevno idu u susjedne gradove zbog bankarskih usluga. Banke nemaju  Andrijevica, Gusinje, i  Petnjica

 

Stomatolog dr Rusmin Laličić ima ordinaciju u Gusinju, ali zbog nepostojanja ni jedne bankarske filijale u tom mjestu, on je prinuđen da skoro svakodnevno ide u Berane da predaje pazare.

„Kreditno sam vezan za jednu banku koja nema svoju filijalu u Plavu. Zato moram ići u Berane i tamo predajem pazare. Morao bih to raditi svaki dan, ali eto, činim to svaki drugi, jer je i to vrlo naporno i finansijski neisplativo“ – kaže Laličić.

On objašnjava da se sa istim problemom suočavaju svi privatni preduzetnici u Gusinju, kojih, kako kaže, nije malo.

„Gusinje ima oko hiljadu penzionera i zaposlenih. Većina njih za lična primanja ide u Plav, pod uslovom da tamo postoji njihova bankarska filijala. Znam da ja nijesam jedini koji putuje u Berane“ – kaže Laličić.

Laličić je predsjendik Partije za Gusinje i odbornik u lokalnom parlamentu. On smatra da su lokalne vlasti morale nešto da učine i da se založe da se što hitnije u Gusinju otvori makar jedna banka.

„To je neophodno, posebno u toku ljeta, kada se u ovu varoš slije dijaspora iz čitavog svijeta. Pitajte bilo koga od njih i vidjećete šta će vam reći da je gradu najneohodnije nakon što je povraćen status opštine prije nekoliko godina. Grad bez banke, to je prosto nezamislivo“ – kaže Laličić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJE DEPONIJE: Ne zna im se broj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima zakone o upravljanju otpadom. Ima propisane kazne za nepoštovanje ovog zakona, ima reciklažna dvorišta, ima odlagališta. Ima ogroman broj divljih smetlišta

 

Stari namještaj, brdašca od šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Nesavjesni građani ne koriste mjesta predviđena za skladištenje otpada, a akcije nadležnih službi tim povodom često su neefikasne.

Da je Ćemovsko polje jedinstven ekološki i ornitološki lokalitet, djeca uče još u osnovnim školama. Ovdje žive brojne biljne i životinjske vrste koje se ne mogu nigdje drugo vidjeti.  Istovremeno, ovdje je na sve strane razbacano sve što vam je potrebno za opremanje doma. Za onoga ko zna da popravlja stvari, Ćemovsko polje je raj. „Namještaj i kućni aparati nestaju prvi sa ovih ilegalnih deponija“, kaže za Monitor Podgoričanin koji tu često dolazi na trim stazu da trči.

Na Ćemovskom polju panjevi su vidljiviji od drveća. Ovdje ljudi besplatno nabavljaju i drva za ogrijev ili druge potrebe. Samo krajem juna 2019. godine aktivisti NVO Green Home otkrili su, na području između ograde Cijevna komerc i želježničke pruge, više od 30 posječenih i isčupanih stabala borova. Neki od ovih borova bili su stari i preko 50 godina. Ovakvi slučajevi nisu rijetki.

Tu se nalazi i aktivna divlja deponija sa koje se šire nesnosni mirisi. Osim komunalnog i plastičnog otpada i leševa uginulih životinja, tu se odlaže građevinski materijal – šljunak, šut, beton. Na ovom nelegalnom smetlištu završila su i stabla nekih od stradalih borova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAROBLJENI POTENCIJALI: Voća na pretek, fale fabrike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo da je riječ o šumskom, ostalom voću ili pečurkama, osnovni problem sjevera je  nedostatak pogona za finalnu proizvodnju,  U tek nekoliko preduzeća obavlja se primarna proizvodnja, a zatim se “blago sjevera”  plasira na inostrana tržišta. U tom lancu najmanje  koristi imaju uzgajivači i berači

 

Uprkos  neospornom bogatstvu sjevera Crne Gore šumskim voćem i biljem, samo mali broj preduzeća se u našoj državi bavi njihovom preradom. Taj problem je prepoznat i u  Strategiji razvoja poljoprivrednih i rurarrnih područja   2015-2020 resornog ministarstva.

“Nekoliko kompanija bavi se preradom voća i povrća, ali su one relativno malog kapaciteta. Svega pet  prerađivačkih postrojenja imaju značajan udio i ulogu na tržištu, a ostali uglavnom manjeg kapaciteta i nijesu u značajnoj mjeri prisutni na tržištu.” piše u tom dokumentu.

Ti podaci se odnose i na pogone za preradu, pored šumskog, i  drugih vrsta voća, kao i na preradu povrća.

Zbog takve situacije na stotine tona šumskih plodova svake godine,  nakon primarne prerade završavaju na stranom tržištu.  Tek nekoliko firmi koje su registrovane za otkup, bavi se i nekom vrstom prerade.

Jedna od njih je i pljevaljska firma  Mivex, koja postoji 16 godina. U tom preduzeći tvrde da  prosječno godišnje prerade 120 tona pečurki i po 40 tona ljekovitog bilja i šumskog voća.

Firma  ima kapacitete za više koraka prerade, a svoje proizvode plasiraju kako na domaće, tako i na evropsko tržište. Pečurku, u savisnosti od vrste, kuvaju, suše ili zamrzavaju. Svi proizvodi bjelopoljskog preduzeća ForestFood-M , takođe završavaju na evropskom tržištu. Predstavnici te firma kažu da godišnje sa sjevera otkupe prosječno po 100 tona šumskog voća i pečurki. To je kapacitete i Ekoprometa, još jedne firma sa sjevera, koja je ima mogućnosti za djelimičnu preradu.

Cjelokupan otkup  pečurke i šumskog voća, uglavnom, borovnica, rožajska firme Sloga  već godinama plasira  na njemačko, italijansko i  francuskom tržištu.

“U tim preduzećima, kao i u našem, , uglavnom se radi primarna prerada pečurki, a šumsko voće zamrzava. Kad je riječ o vrgnju, jednoj od vrsti gljiva, pored zamrznutog i kuvanog, on se priprema i u salamuri. Prodaje se po 15 eura za kilogram na evropskom tržištu. Beračima ove godine za kilogram svježeg vrgnja prve klase plaćamo dva eura. Mada, zbog kišnog vremena, a za razliku od lani, ovog proljeća kvalitet pečurke je bio vrlo loš. “ – kaže Radosav Puletić vlasnik kolašinske firme ,,Otkup i prerada šumskih plodova”.

Lošeg kvaliteta bile su i šumske jagode, a koligram je dostižao cijenu od pet eura. To voće se plasira na inostrana tržišta, objašnjava  Puletić , uglavnom zamrznuto, kao i maline, borovnice i kupine, čija berba počinje kasnije.

Puletić  ističe kako je Crnoj Gori potrebno još prerađivačkih pogona, kako bi se, objašnjava, iskoritili ogromni potencijali sjevera kada je je riječ o proizovodima cijenjenim na evropskom tržištu.

“Osim za šumsko, potrebne su fabrike i za preradu ostalih vrta voća i povrća. Mislim, naravno, na finalne proizivode, za koje mi sada nemamo kapaciteta. Mnogo voća propadne, a voćari nemaju motova da ulažu u imanja i time se bave. Uz to, otvorila bi se mogućnost za veliki broj radnih mjesta. “- kaže on.

Ukoliko se ostavare obećanja, koje su tokom minule godine davali voćarima sjevera iz resornog ministasrtva, situacija bi značajno uskoro mogla da se promijeni. Na sjeveru mnogo očekuju od   buduće fabrike  Kuće voća.u Andrijevici.  To je “jedan od kapitalnih projekata Vlade,  čijom se realizacijom stvara ambijent za razvoj preduzetništva i lokalne ekonomije na području te opštine i  sjevera Crne Gore. “.

Radovi na tom pogonu u poodmakloj su vazi, a država je u tu fabriku uložila oko 1, 5 miona eura.  U Kući voća, kako je planirano, obavljaće se otkup, prerada i pakovanje voća i proizvoda od voća. Prije godinu ministar poljoprivrede I ruralnog razvoja Milutuin Simović je obećao da će  kad fabrika počene da radi biti stvoreni uslovi iza dodatni razvoj voćarstva u tom kraju, koji je poznat po užgoju  jagodastog voće (malina, aronija, borovnica), šljiva i jabuka.

“Voćari će dobiti mogućnost boljeg plasmana, ostvarivanja dodate vrijednosti kroz preradu, a time i mogućnosti za širenje proizvodnje i ostvarivanje većih prihoda. Ujedno, kroz poslovanje Kuće voća, biće dostignuti potrebni standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane, potrebni za bolju poziciju naših voćara na tržištu.” – kazao je Simović tada.

Lijepe vijesti stigle su, početkom godine, i Bjelopljcima od kompanije “Franca” iz koje su  najavili izgradnju velike hladnjače koja će moći da prihvati sav višak voća koji se proizvede na teritoriji te opštine. Kako je saopšteno “formirana je kooperativa koju čine pet preduzeća sa kojom će se u narednom periodu povezati preko stotinu proizvođača voća.”

Iz bjelopoljeske kompanije su saopštili da će posebna pažnja biti posvećena  jagodičastom voću, prvenstveno malinama. Hladnjača bi trebalo da ima kapacitet da primi sav rod maline, ali i da duplira broj malinara.

Prema nekim procjenama bjelopljski voćari mogu godišnje da ponude oko 1.000 tona voća, a iz France tvrde da finalni proizvodi mogu da nađu mjesto na tržištu. Početkom ove godine bjelopoljski malinari osnovali su prvi takav klaster u Crnoj Gori. Okuplja uzgajivače malina, ali i vlasnike hladnjača.  Iako ne mogu da zaborave drugu polovinu juna lani, , kada su  u znak protesta zbog  niske cijene, kao i “selektivnog otkupa i bahatog odnosa hladnjačara” više stotina kilograma tog voća prosuli ispred Opštine, nadaju se kvalitetnijoj pomoći iz lokalne uprave.

Skoro dvije i po decenije Kolašincima je obaćavana fabrika za preradu voća. Još 2014. godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, tvrdio je da će fabrika biti podignuta za, najduže, dvije godine. Nažalost, još nema nagovještaja da bi se takav pogon skoro mogao i otvoriti u tom kraju. Potrebe za takvim pogonom su, naročito, ako se uzmu u obzir količine voća uzgajanog  u Morači, više nego očigledne.

Da podizanje manjih pogona za preradu voća nije pretežak izazov  čak ni za pojedinca pokazao je početkom prošlog mjeseca Rožajac Mersad Šutković. On je prepozano potrebu tržišta da ponudi finalni proizvod, pa otvorio fabriku za proizvodnju sokova od bobičastog voća. Pored prihoda koje očekuje, cilj mu je bio  i da pokaže poljoprivrednicima da je sličan posao  moguć, isplativ i održiv.

                                                                                               Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo