Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SUSRETI – VLADAN ŠĆEPANOVIĆ, GRAĐANIN: Nijesmo ćutali

Objavljeno prije

na

Vladan Šćepanović dosta vremena, kao radnik, provodi u Švedskoj. Kada se vrati u Crnu Goru onda, kaže,  ima problem koji ljudima  u Švedskoj nije moguće  objasniti. ,,Mene tamo pitaju pa kakve veze ima posao i politika, a kako im objasniti da je ovdje politika posao, svaki iskorak, hljeb, voda, vazduh…”

 

,,Glavni motiv protesta je šta ću sjutra djeci reći kada me budu pitali – a šta ste vi radili dok su oni radili to 30. godina. E možemo iz punih usta da kažemo – nijesmo ćutali. Ta borba za budućnost i djecu je u pravom planu, u odnosu na borbu za narod koji je i dozvolio ovo što nam se dešava. Posebno kada vidim kome smo dozvolili da uradi od zemlje i života to što je urađeno”, kaže Vladan Šćepanović na početku razgovora za Monitor.

On je na posljednjem, subotnjem protestu grupe Odupri se 97000 svojim govorom podigao energiju, građana, kako reče, drugova i drugarica, gospode i gospođa, braće i sestara. Besjedio je ono što većina misli, plijeneći neposrednošču i uvjerljivošću.  ,,Kada se obraćam narodu trudim se da me razumiju. Moj vokabular ne sadrži izraze tipa dubioze, ingerencije i ostale gluposti, hoću da me narod razumije. Nikada nisam govor napisao, niti ću, niti se ikada ograničavao, ovo smiješ ovo ne smiješ. Od koga – ne smijem. Na protestima dolaze ljudi koji se ne boje, pa zašto bih ja korigovao sebe. Govorim o onome što smo prošli i kroz  što prolazimo.  Nemam nikakav respekt prema ljudima iz vlasti, čak dotle da ih ne persiram i ne oslovljavam prefiksima koji bi trebali da stoje. To su ljudi koji su ugrozili život moje djece, mojih roditelja, moje braće, mojih drugova… i nemam respekt prema njima”.

 

Njegovi stavovi i prethodni govori na protestima donijelu su mu nevolje. Nakon govora na mitingu DF-a 2015. godine jedan član njegove familije dobio je otkaz, njega su privodili, slali mu svakodnevno plave koverte za sud… ,,Da ne nabrajam, a i ne krije nam se to po imovinskom stanju, po zaposlenosti, po svemu. To je slučaj hiljada porodica a ne samo naše”.

Šćepanović smatra da će ukoliko dođe do promjena biti potrebne godine  da se krene sa mrtve tačke imajući u vidu kakva je pljačka počinjena. ,,Čini mi se da je dio rješenja da se počne tako što će se vratiti društvu dio koji je opljačkan, bar onaj dio koji je pravnim putem moguće dobiti, jer ko zna  gdje je sve otišao taj novac koji je popljačkan. Sjetimo se samo koliko je iz Evrope bilo bespovratnih kredita, donacija, pomoći, mi smo od toga mogli da napravimo jednu malu Švajcarsku da taj novac nije kanalisan u privatne džepove. Da li ćemo uspjeti, to ne znam, ali bilo koja vlast da dođe mora  početi tako. Dužni smo da krenemo u promjene kako bismo imali pravo da kažemo djeci sad se možete vratiti u Crnu Goru ili možete  ostati u njoj”.

Vladan  bi i sam volio da ostane, ali je prinuđen da odlazi. ,,Nijesam krenuo u inostranstvo ni igrom slučaja ni sticajem okolnosti, nego silom prilika. Bio sam primoran. Zbog nezposlenosti ne samo moje, nego i moje braće i čitave familije, dopali smo u dužničko ropstvo. Kada dođete u dužničko ropstvo i nemaštinu,  uzdrman vam je i ugled porodice. Kada dođe do toga ne preostaje vam ništa drugo nego da se borite svim silama, osim za budućnost svoje djece, i da povratite taj ugled. Da li će se to uspjeti vidjećemo. Odlasci su konstrantni”.

Odlasci imaju onu tešku stranu koju nije lako nositi. ,,Mračni dio te priče je to što  sam se svaki put kada sam otišao u inostranstvo osjećao kao prognanik. Nisam mogao da se pomirim s tim da moram da napuštim porodicu i ognjište da bih im obezbijedio egzistenciju, pored ovako bogate zemlje. No bez obzira na mučninu, odlasci su i dalje prioritet mnogih i biće, dok god  se ovo ne promjeni”.

Na gradilištima srijeće ljude iz cijele bivše Jugoslavije koji su otišli iz svojih krajeva. ,,I to je dokaz dokle smo dovedeni od tih grupacija koje su na vlasti, a koje su povezane i  politički i iza kulisa”.

Šćepanović već godinama odlazi u Švedsku. U toj sjevernoj zemlji doživio je sve najteže i najljepše: ,,Sve najteže zbog odvajanja, posla… A sve najljepše zato što sam tamo vidio šta je normalan život i koliko smo mi daleko od toga – od normalne svakodnevice, normalnih razmišljanja, koliko je zamrla naša kreativnost, koliko je sve to stavljeno po strani, zbog gole  borbe za egzistenciju i opstanak, koliko je malo prostora za neke aktivnosti, na primjer, za ekologiju, za bilo šta što je sastavni dio normalnog društva”.

Prvo što mu je zapalo za oko kolika je zaštita čovjeka od strane države, zaštita radnika. ,,A kada se vratite u Crnu Goru onda imate problem koji ljudima  u Švedskoj ne možete objasniti. Mene tamo pitaju pa kakve veze ima posao i politika, a kako im objasniti da je ovdje politika posao, svaki iskorak, hljeb, voda, vazduh..”

Šćepanović je Jugosloven, član Radničke partije, kaže da Švedsku vidi kao modernu Jugoslaviju: ,,Iznenadilo me da tamo i dan danas imaju metode preuzete iz našeg bivšeg sistema, koje su tamo provedene i koje su se ukorijenile”.

Pored engleskog, sada govori i švedski jezik. Rad ga sve više veže za tu državu, ali bi volio da ostane u domovini.  ,,Želio bih da napravimo od ove zemlje  evropsko mjesto dostojno čovjeka i života, što trenutno nije ni u kom pogledu. Sada je ovo privatizovana zemlja koja, zajedno sa nama, opslužuje  grupu ljudi, koja napokon mora da ode”.

Vladan Šćepanović s ponosom ističe da ima složnu porodicu i život  ispunjen emocijama. ,,Imam to veliko bogatstvo i jedino mi je žao što moramo da prolazimo kroz sve ovo. Znam da hiljade porodica koje kao i moja  nijesu zaslužile da dožive sve ovo. Oni nam nameću  ekonomsko iscrpljivanje i žele da nam nametnu poniženje kao način života. Tragedija  ovog vremena je što je normalna porodica počela da odudara od okoline. U neku ruku i da smeta okolini, jer je sve više porodica koje imaju milione, a u stvari nemaju ništa drugo”.

Vladan Šćepanović, nepokoreni čovjek, ima svoje vrelo snage. ,,Ja sam srećan kada uđem u kuću, za razliku od mnogih kojima se kući ne ide”.

 

Propadanje grada pod Trebjesom

O stanju u Nikšiću, gradu iz kojeg je potekao veliki broj najviših zvaničnika, pa i Đukanović, Šćepanović kaže: ,,U Nikšiću je, prije dolaska ovih na vlasti, bilo 22.000 zaposlenih. To je podatak koji sada izgleda kao nelogičan, pa ispada da smo mi sve to sanjali. Grad je cvjetao u svakom pogledu – privrednom, kulturnom, sportskom… Zaboravlja se, što je posebna tragedija, podatak da je u Nikšiću za pet – šest godina vladavine DPS-a bilo 260 ubistava i samoubistava. Do danas je taj broj utrostručen. Došli smo u situaciju da se ruše porodice, gube pojedinci, u jeku je raseljavanje koje se broji na hiljade…

Govorimo o rivalitetu pozicije i opozicije, a ove stvari su ključne i ovo mora da nas zabrine. Nikšić je postao simbol tog nadgornjavanja i on jeste slika Crne Gore u malom. Sve je zapostavljeno u ovom gradu. Da ne govorimo o moralnom sunovratu, o beznađu.  Nikšićani ne vide perspektivu. Nije problem što Nikšićani idu u Podgoricu, za mene Titograd. Problem je i što se računa da je blizu 5.000 Nikšićana otišlo u inostranstvo. Znam desetine ljudi, imenom i prezimenom, koji su otišli. Čak i ljudi koji su ovdje imali posao, koji su bili uz vlast, otišli su posve. Eto postoje i ljudi koji nijesu srećni ako zajednica nije srećna.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PUTOVANJA NAKON KORONE: Turizam na respiratorima

Objavljeno prije

na

Objavio:

U zemljama u kojima virus jenjava počela je trka za otvaranjem granica i spašavanjem barem dijela turističkih prihoda. Crna Gora, koja živi od turizma, počela je da se reklamira kao prva država bez korone, ali vijesti o probijanju rekorda ove godine nećemo slušati

 

U Crnoj Gori već 16 dana nije registrovan nijedan slučaj oboljevanja od korona virusa. Unutrašnji saobraćaj je normalizovan, ukinuta je zabrana kretanja nakon 23 sata, počeli su sa radom ugostiteljski objekti i tržni centri, otvorene su plaže. Rijetke zabrane koje su ostale na snazi su zabrana rada noćnih klubova i diskoteka, kao i bioskopa.

Počela je i turistička sezona pa se i Crnoj Gori, kao i većini turističkih zemalja, žuri da se što prije otvore granice i barem donekle ublaže dosadašnji katastrofalni učinci pandemije i na turizam.

„Ako budemo dovoljno mudri, Crna Gora će biti država koja je posljednja registrovala slučaj korone i prva zemlja bez korone u Evropi”, izjavio je nedavno ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović.

Vlasti  naglašavaju da će o svemu, kao i do sada, odlučivati struka. Iz Instituta za javno zdravlje su u više navrata naglasili da je uslov za prestanak epidemije da 28 dana nema nijednog registrovanog slučaja na teritoriji države. Ako se ovaj trend nastavi, početkom juna to bi moglo da se desi u Crnoj Gori. Epidemiološkinja iz Instituta za javno zdravlje Sanja Medenica ocijenila je da još postoji opasnost od širenja infekcije, jer se svakodnevno iz inostranstva vraćaju naši građani zbog čega nema uslova da proglase kraj epidemije. Do sada je uspješno vraćeno oko 17.000 građana, a na povratak mjesecima čeka više stotina pomoraca.

Direktorka Turističke organizacije Crne Gore Željka Radak-Kukavičić izjavila je da je uslov svih uslova za turizam otvaranje granica. Najavila je da prva faza turističkog oporavka u Crnoj Gori krenuće u julu. Prošle, rekordne  godine, veći priliv turista zabilježen je krajem juna i početkom jula. „Cilj nam je stvaranje ‘zelenih avio-koridora’ sa određenim zemljama koje su na sličnom epidemiološkom nivou kao Crna Gora, među kojima su Njemačka, Austrija, Slovenija, Slovačka, Češka…”, kazala je Radak- Kukavičić.

Blagi optimizam za turizam unijela je najava Evropske komisije o otvaranju granica 15. juna uz fleksibilni set preporuka. Evropska komisija je pozvala na ponovno uspostavljanje „neograničenog slobodnog kretanja” u Evropi, sa planovima koji uključuju nošenje maski u avionima i  distancu u vozovima. Sloboda kretanja i putovanja po Evropi je temelj evropskog projekta, međutim u vrijeme pandemije, Evropa je dužna da obezbijedi više od toga: slobodu sigurnog putovanja u EU, naglašeno je iz EK. Turizam ima udio od 10 odsto u BDP-u u EU. Oko  267 miliona Evropljana, ili dvije trećine populacije, jednom godišnje odlazi na privatno putovanje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ IRENE RADOVIĆ, BIVŠE VICEGUVERNERKE CBCG: Mobing na rate

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava Ireni Radović pokazuje što čeka one koji se drznu da se uhvatie u koštac sa sistemom. „Stres, štetu nanešenu mom ugledu i profesionalnom integritetu i razoreno zdravlje mi niko ne može nadoknaditi. Dok se ovo ne riješi, ne mogu ni da se zaposlim. A troškovi rastu ”, kaže Irena Radović

 

,,Moj primjer pokazuje šta čeka onog ko se usudi da se suprotstavi sistemu. I kako zbog partijskih moćnika i zarobljenih institucija zakoni i Ustav ne važe jednako za sve u Crnoj Gori“, kaže dr Irena Radović, bivša viceguvernerka Centralne Banke Crne Gore (CBCG).

Ona je razriješena funkcije viceguvernerke 5. jula 2018. godine, dva mjeseca nakon što je protiv CBCG i guvernera Radoja Žugića podigla tužbu za mobing i diskriminaciju.  Zakon o zabrani zlostavljanja na radu, inače, garantuje zaštitu od stavljanja u nepovoljniji položaj i gubitka radnog mjesta nakon pokretanja tužbe.

Koliko su naši funkcioneri, kadrovi, uljuljkani u carstvu moći i nedodirljivosti  pokazuje i to što guverner CBCG Radoje Žugić, nije bio načisto da li,  kao javni funkcioner, podliježe poštovanju Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Tome svjedoči Zahtjev koji je 19. marta 2018. godine uputio Ministarstvu rada i socijalnog staranja. Tu on traži odgovor na pitanje da li se Zakon o zabrani zlostavljanja na radu primjenjuje u slučaju kada su obje strane u sporu javni funkcioneri koje imenuje Skupština Crne Gore. Ispada  kako odabrani u Crnoj Gori  ne moraju da poznaju zakone. Jer su – iznad njih.

,,U uvjerenju da je iznad zakona, guverner Žugić je četiri mjeseca nakon pokrenutog postupka za zaštitu od mobinga i od početog sudskog procesa, iskoristio moju nemogućnost da se vratim u zemlju, i šestog dana bolničkog liječenja, podnio inicijativu Parlamentu da me razriješi. Kao obrazloženje je poslužila fingirana krivična prijava kojom mi se spočitava da sam, navodno, odala poslovnu tajnu sudu u postupku za mobing. Nju su, kao i druge sramne navode bez jednog dokaza, kao neosnovane odbacili i ODT i VDT”, ističe dr Irena Radović za Monitor.

Sutkinja Osnovnog suda Milena Brajović, koja je u dva navrata presudila u korist Radovićeve, utvrdila je da inicijativa Žugica nije mogla biti pravno valjan osnov za njeno razrješenje. Da je ono nezakonito, a navodi guvernera  bez dokaza. Viši sud je prvi put postupak vratio na početak, a drugu presudu poništio i odbio tužbeni zahtjev. Na odluku Višeg suda podnijet je zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu. Odluka o reviziji još se čeka.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIPREME ZA SMJENU VLASTI U BUDVI: Politički zemljotres u najavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta DPS dobija otimanjem vlasti u lokalnoj zajednici tri mjeseca pred izbore, osim blamaže koja prelazi granice Budve i Crne Gore. Juriš na lokalnu vlast odmah nakon korone, uoči turističke sezone i tri mjeseca pred izbore je nedemokratska vratolomija koja izaziva veliku pozornost i  dodatno DPS određuje kao nasilničku stranku

 

Predsjednik Skupštine opštine Budva Krsto Radović, zakazao je za 29. maj sjednicu parlamenta na čijem dnevnom redu će se naći inicijative za njegovu i smjenu predsjednika Opštine, Marka-Bata Carevića. Inicijative za smjenu nosilaca vodećih gradskih funkcija iz redova stranaka koje čine koalicionu vlast u Budvi, osvojenu na lokalnim izborima 2016. godine, podnijele su Crnogorska sa svoja tri odbornika i Demokratska partija socijalista sa 12, kojima su se priključili odbornik SD-a i nezavisni odbornik Stevan Džaković.

Namjera DPS-a, najjače partije u opoziciji u Budvi, da tri mjeseca pred redovne lokalne izbore koji se moraju održati u septembru, preuzme vlast u Budvi, političkom korupcijom, uz pomoć odborničkog glasa iz koalicija na vlasti, izazvala je buru u javnosti, ne samo na lokalnom nivou. Odjeci političke krize u Budvi stižu do centrala političkih partija u Podgorici i do predstavnika međunarodne zajednice u Crnoj Gori, koji, po riječima budvanskih političara, pažljivo prate šta se u turističkom centru događa. Budva je jedna od tri primorske opštine u kojima je na posljednjim lokalnim izborima opozicija osvojila vlast i prekinula dugogodišnju vladavinu DPS-a. Za Budvu je takav ishod bio očekivan jer je sa vlasti skinuta partija čiji su funkcioneri bili članovi organizovane kriminalne grupe – OKG, procesuirani i osuđeni za mnoga krivična djela kojima je nanijeta velika materijalna i moralna šteta gradu.

Možda se pripadnicima lokalnog odbora DPS-a čini da su poslije tri i po godine konsolidovali svoje redove te da su građani Budve brzo zaboravli šta se ovdje  tokom njihove vladavine radilo, pa su odlučili da krenu u preuzimanje vlasti po receptu primijenjenom u Nikšiću i Kotoru, u kojima su im odbornici preletači izgubljenu vlast na tacni donosili.

U Budvi neće proći scenario iz Kotora, obećavaju pripadnici DF-a i Demokrata. Najavljuju da će na svaki mogući način braniti na izborima osvojenu vlast. Nasrtaj Crnogorske i DPS-a na lokalnu vast je na neki način zbližio i pomirio DF i Demokrate, čiji su predstavnici znali da razmijene neprimjerene otužbe, ali nikada po cijenu obaranja uspostavljene zajedničke vladavine.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo