Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SUSRETI – VLADAN ŠĆEPANOVIĆ, GRAĐANIN: Nijesmo ćutali

Objavljeno prije

na

Vladan Šćepanović dosta vremena, kao radnik, provodi u Švedskoj. Kada se vrati u Crnu Goru onda, kaže,  ima problem koji ljudima  u Švedskoj nije moguće  objasniti. ,,Mene tamo pitaju pa kakve veze ima posao i politika, a kako im objasniti da je ovdje politika posao, svaki iskorak, hljeb, voda, vazduh…”

 

,,Glavni motiv protesta je šta ću sjutra djeci reći kada me budu pitali – a šta ste vi radili dok su oni radili to 30. godina. E možemo iz punih usta da kažemo – nijesmo ćutali. Ta borba za budućnost i djecu je u pravom planu, u odnosu na borbu za narod koji je i dozvolio ovo što nam se dešava. Posebno kada vidim kome smo dozvolili da uradi od zemlje i života to što je urađeno”, kaže Vladan Šćepanović na početku razgovora za Monitor.

On je na posljednjem, subotnjem protestu grupe Odupri se 97000 svojim govorom podigao energiju, građana, kako reče, drugova i drugarica, gospode i gospođa, braće i sestara. Besjedio je ono što većina misli, plijeneći neposrednošču i uvjerljivošću.  ,,Kada se obraćam narodu trudim se da me razumiju. Moj vokabular ne sadrži izraze tipa dubioze, ingerencije i ostale gluposti, hoću da me narod razumije. Nikada nisam govor napisao, niti ću, niti se ikada ograničavao, ovo smiješ ovo ne smiješ. Od koga – ne smijem. Na protestima dolaze ljudi koji se ne boje, pa zašto bih ja korigovao sebe. Govorim o onome što smo prošli i kroz  što prolazimo.  Nemam nikakav respekt prema ljudima iz vlasti, čak dotle da ih ne persiram i ne oslovljavam prefiksima koji bi trebali da stoje. To su ljudi koji su ugrozili život moje djece, mojih roditelja, moje braće, mojih drugova… i nemam respekt prema njima”.

 

Njegovi stavovi i prethodni govori na protestima donijelu su mu nevolje. Nakon govora na mitingu DF-a 2015. godine jedan član njegove familije dobio je otkaz, njega su privodili, slali mu svakodnevno plave koverte za sud… ,,Da ne nabrajam, a i ne krije nam se to po imovinskom stanju, po zaposlenosti, po svemu. To je slučaj hiljada porodica a ne samo naše”.

Šćepanović smatra da će ukoliko dođe do promjena biti potrebne godine  da se krene sa mrtve tačke imajući u vidu kakva je pljačka počinjena. ,,Čini mi se da je dio rješenja da se počne tako što će se vratiti društvu dio koji je opljačkan, bar onaj dio koji je pravnim putem moguće dobiti, jer ko zna  gdje je sve otišao taj novac koji je popljačkan. Sjetimo se samo koliko je iz Evrope bilo bespovratnih kredita, donacija, pomoći, mi smo od toga mogli da napravimo jednu malu Švajcarsku da taj novac nije kanalisan u privatne džepove. Da li ćemo uspjeti, to ne znam, ali bilo koja vlast da dođe mora  početi tako. Dužni smo da krenemo u promjene kako bismo imali pravo da kažemo djeci sad se možete vratiti u Crnu Goru ili možete  ostati u njoj”.

Vladan  bi i sam volio da ostane, ali je prinuđen da odlazi. ,,Nijesam krenuo u inostranstvo ni igrom slučaja ni sticajem okolnosti, nego silom prilika. Bio sam primoran. Zbog nezposlenosti ne samo moje, nego i moje braće i čitave familije, dopali smo u dužničko ropstvo. Kada dođete u dužničko ropstvo i nemaštinu,  uzdrman vam je i ugled porodice. Kada dođe do toga ne preostaje vam ništa drugo nego da se borite svim silama, osim za budućnost svoje djece, i da povratite taj ugled. Da li će se to uspjeti vidjećemo. Odlasci su konstrantni”.

Odlasci imaju onu tešku stranu koju nije lako nositi. ,,Mračni dio te priče je to što  sam se svaki put kada sam otišao u inostranstvo osjećao kao prognanik. Nisam mogao da se pomirim s tim da moram da napuštim porodicu i ognjište da bih im obezbijedio egzistenciju, pored ovako bogate zemlje. No bez obzira na mučninu, odlasci su i dalje prioritet mnogih i biće, dok god  se ovo ne promjeni”.

Na gradilištima srijeće ljude iz cijele bivše Jugoslavije koji su otišli iz svojih krajeva. ,,I to je dokaz dokle smo dovedeni od tih grupacija koje su na vlasti, a koje su povezane i  politički i iza kulisa”.

Šćepanović već godinama odlazi u Švedsku. U toj sjevernoj zemlji doživio je sve najteže i najljepše: ,,Sve najteže zbog odvajanja, posla… A sve najljepše zato što sam tamo vidio šta je normalan život i koliko smo mi daleko od toga – od normalne svakodnevice, normalnih razmišljanja, koliko je zamrla naša kreativnost, koliko je sve to stavljeno po strani, zbog gole  borbe za egzistenciju i opstanak, koliko je malo prostora za neke aktivnosti, na primjer, za ekologiju, za bilo šta što je sastavni dio normalnog društva”.

Prvo što mu je zapalo za oko kolika je zaštita čovjeka od strane države, zaštita radnika. ,,A kada se vratite u Crnu Goru onda imate problem koji ljudima  u Švedskoj ne možete objasniti. Mene tamo pitaju pa kakve veze ima posao i politika, a kako im objasniti da je ovdje politika posao, svaki iskorak, hljeb, voda, vazduh..”

Šćepanović je Jugosloven, član Radničke partije, kaže da Švedsku vidi kao modernu Jugoslaviju: ,,Iznenadilo me da tamo i dan danas imaju metode preuzete iz našeg bivšeg sistema, koje su tamo provedene i koje su se ukorijenile”.

Pored engleskog, sada govori i švedski jezik. Rad ga sve više veže za tu državu, ali bi volio da ostane u domovini.  ,,Želio bih da napravimo od ove zemlje  evropsko mjesto dostojno čovjeka i života, što trenutno nije ni u kom pogledu. Sada je ovo privatizovana zemlja koja, zajedno sa nama, opslužuje  grupu ljudi, koja napokon mora da ode”.

Vladan Šćepanović s ponosom ističe da ima složnu porodicu i život  ispunjen emocijama. ,,Imam to veliko bogatstvo i jedino mi je žao što moramo da prolazimo kroz sve ovo. Znam da hiljade porodica koje kao i moja  nijesu zaslužile da dožive sve ovo. Oni nam nameću  ekonomsko iscrpljivanje i žele da nam nametnu poniženje kao način života. Tragedija  ovog vremena je što je normalna porodica počela da odudara od okoline. U neku ruku i da smeta okolini, jer je sve više porodica koje imaju milione, a u stvari nemaju ništa drugo”.

Vladan Šćepanović, nepokoreni čovjek, ima svoje vrelo snage. ,,Ja sam srećan kada uđem u kuću, za razliku od mnogih kojima se kući ne ide”.

 

Propadanje grada pod Trebjesom

O stanju u Nikšiću, gradu iz kojeg je potekao veliki broj najviših zvaničnika, pa i Đukanović, Šćepanović kaže: ,,U Nikšiću je, prije dolaska ovih na vlasti, bilo 22.000 zaposlenih. To je podatak koji sada izgleda kao nelogičan, pa ispada da smo mi sve to sanjali. Grad je cvjetao u svakom pogledu – privrednom, kulturnom, sportskom… Zaboravlja se, što je posebna tragedija, podatak da je u Nikšiću za pet – šest godina vladavine DPS-a bilo 260 ubistava i samoubistava. Do danas je taj broj utrostručen. Došli smo u situaciju da se ruše porodice, gube pojedinci, u jeku je raseljavanje koje se broji na hiljade…

Govorimo o rivalitetu pozicije i opozicije, a ove stvari su ključne i ovo mora da nas zabrine. Nikšić je postao simbol tog nadgornjavanja i on jeste slika Crne Gore u malom. Sve je zapostavljeno u ovom gradu. Da ne govorimo o moralnom sunovratu, o beznađu.  Nikšićani ne vide perspektivu. Nije problem što Nikšićani idu u Podgoricu, za mene Titograd. Problem je i što se računa da je blizu 5.000 Nikšićana otišlo u inostranstvo. Znam desetine ljudi, imenom i prezimenom, koji su otišli. Čak i ljudi koji su ovdje imali posao, koji su bili uz vlast, otišli su posve. Eto postoje i ljudi koji nijesu srećni ako zajednica nije srećna.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo