Povežite se sa nama

MONITORING

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM: Niske kazne za počinioce, neefikasna zaštita žrtava

Objavljeno prije

na

Tokom posljednjih pet godina u Crnoj Gori registrovano je 37 djece, žrtava seksualnog zlostavljanja. Brojne nevladine organizacije ističu da je poražavajuće da  ima slučajeva da okrivljeni prođu sa kaznama od četiri mjeseca do godine zatvora, ali i novčano

 

U posljednjih pet godina Centri za socijalni rad registrovali su 37 djece, koja su bila žrtve seksualnog zlostavljanja:  2014 – devet slučajeva, 2015 – četiri, 2016 – sedam, 2017 – devet, i prošle godine osam. U odgovorima, koje smo dobili od Ministarstva rada i socijalnog staranja, navodi se da su počinioci ,,osobe iz svih socio-ekonomskih klasa, razne životne dobi. Obično su to  starije osobe van porodice, srodnici, komšije, nastavnici, strani državljani, srodnici u prvoj pravoj liniji srodstva-otac, očuh….”.

Međunarodna istraživanja, koja obuhvataju i Balkan, pokazuju da seksualno  nasilje trpi između 12 i 15 odsto djevojčica i osam do deset odsto dječaka. Iz UNICEF-a upozoravaju da se rasvijetli tek svaki deseti slučaj seksualnog zlostavljanja djece.

Za krivično djelo obljuba nad djetetom predviđena je kazna od tri do 12 godina. Brojne nevladine organizacije ističu da je poražavajuće da maksimalna kazna za pedofiliju od 12 godina zatvora dosad nije izrečena u Crnoj Gori, te da ima slučajeva da okrivljeni prođu sa kaznama od četiri mjeseca do godine zatvora, ali i novčano.

Na sjeveru Crne Gore je sredinom prošle  godine 46-godišnjak silovao  desetogodišnjakinju. On je potom pustio djevojčicu da se vrati roditeljima uz prijetnju da će je, ukoliko im se bude požalila, ubiti – navodi se u presudi Osnovnog suda u Rožajama, koji je predofila osudio na godinu dana zatvora.

Prema podacima koje je Monitor dobio iz ministarstva 11 slučajeva seksualnog nasilja nad djecom, u posljednjih pet godina, je dobilo sudski epilog: ,,Međutim, u više navrata nakon sprovedenog postupka, prijave seksualnog nasilja nijesu potvrđene”, navode iz ministarstva na čijem je čelu Kemal Purišić.

Aida Muzurović, samostalna savjetnica za odnose sa javnošću Višeg suda u Podgorici, kazala nam je da su pred ovim sudom u posljednjih pet godina pravosnažno okončana tri postupka zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom. Osuđeni su dobili kazne zatvora od sedam godina, četiri i po godine i jednu godinu.

U Višem sudu u Bijelom Polju u posljednjih pet godina procesuirano je sedam osoba zbog krivičnog djela obljuba nad djetetom, od toga je protiv tri osobe  donijeta osuđujuća presuda (kazne zatvora od osam, pet, četiri  i po godine), protiv tri osobe  je donesena oslobađajuća presuda, a protiv jedne  predmet još  nije riješen,  kazao je za Monitor Radoslav Konatar, zamjenik predsjednika u ovog suda.

Iz Vrhovnog državnog tužilaštva nam nijesu precizno odgovorili na pitanje, već su nas uputili na njihove izvještaje o radu, objavljene na sajtu ove institucije. Posljednji je iz 2017. U njemu se navodi da je smanjen broj prijavljenih osoba  zbog krivičnog djela protiv polne slobode za 3,84 odsto: ,,obljuba sa djetetom 1 lice (u 2016. godini protiv 1 lica, u 2015.godini 1 lice, a u 2014. godini 3 lica), zbog krivičnog djela nedozvoljene polne radnje 7 lica (u 2016. godini 12 lica, u 2015. godini 8 lica, a u 2014. godini 8 lica…”.

Pravosudni anali bilježe da je posljednja smrtna kazna u Crnoj Gori izvršena nad D. R. On je u januaru 1982. silovao i ubio četvorogodišnju djevojčicu, a potom njeno tijelo spalio u podrumu zgrade.

Udruženje Roditelji, sa još nekoliko NVO, godinama upozorava na minimalne kazne za počinioce seksualnog nasilja nad djecom. Kristina Mihailović, izvršna direktorica ovog udruženja, za Monitor kaže da su postigli dogovor sa Ministarstvom pravde, Vrhovnim sudom, Državnim tužilaštvom što treba raditi, da bi se djeca bolje zaštitila od ovih djela.

,,Kako nas je informisalo Ministarstvo pravde, izmjene Krivičnog zakona su planirane za 2020, a na osnovu podataka koji se vode u registar kaznene evidencije za sva krivična djela, uspostavljena je posebna elektronska evidencija lica osuđenih za krivična djela protiv polne slobode djece i  maloljetnih lica”, navodi Mihailović i dodaje da je najavljeno da će u toku ove godine za sudije i tužioce organizovati obuka na temu Lanzarot konvencija, kako bi se i na taj način obezbijedio senzibilisani pristup ovim djelima.

Lanzarot konvencija  o zaštiti od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja Savjeta Evrope iz 2009. godine, čija je Crna Gora potpisnica, obavezuje Crnu Gori na pooštravanje kaznene politike.

,,Nema pouzdanih podataka i relevantnih istraživanja ni o jednom segmentu koji se odnosi na problematiku seksualnog zlostavljanja djece: rasprostranjenost, prevencija, zaštita, procesuiranje”, kaže Mirjana Vuksanović iz SOS Nikšić. Samo u poslednjih godinu dana ovoj organizaciji je prijavljeno pet slučajeva seksualnog zlostavljanja djece – četiri slučaja su bila djeca ženskog pola, a u jednom muškog”.

,,Prijave se nerijetko odbacuju zbog nedostatka dokaza. Zato je veoma važno da sudije u rijetkim slučajevima koji za ishod imaju osuđujuću presudu izriču kazne koje nijesu zakonski minimum kao što je to sada najčešće slučaj. Veće kazne bi mogle da pošalju snažnu poruku i seksualno zlostavljanoj djeci i zlostavljačima”, ističe Vuksanović.

Kristina Mihailović pojašnava: .,,Imali smo nekoliko situacija kada su nas roditelji kontaktirali, jer su njihova djeca bila suočena sa takvim djelima. Bili su razočarani kada su shvatili ne samo koliko su male kazne koje mogu da dobiju počinioci ili koje su već dobijali oni koji su osuđeni, nego i zbog toga što njihova djeca nijesu imala kome da se obrate za pomoć i podršku nakon svega”.

U SOS Nikšić ističu kao problem to što nema specijalizovanog osoblja u institucijama specijalizovanim za rad sa djecom koja su preživjela seksualno nasilje, a koje bi sa djecom radilo na prevazilaženju traume. ,,Ozbiljnost situacije najbolje ilustruje podatak da u Crnoj Gori nemamo vještake koji će za potrebe sudskog postupka dati mišljenje o sumnji na seksualno zlostavljanje djece, već se traži mišljenje eksperata iz regiona. Iskustvo SOS telefona Nikšić je da troškove vještačenja koji iznose nekoliko hiljada eura snosi roditelj/majka koji je prijavio sumnju na seksualno nasilje nad djetetom”, navodi Vuksanović.

I Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šućko Baković za Monitor kaže da su u ,,određenim slučajevima zapazili da postoje poteškoće u radu državnih organa u nastojanju da pruže djeci efikasnu i blagovremenu zaštitu i pomoć”.

Ombudsman je u svom izvještaju još 2011. preporučio da je neophodno  sačiniti bazu podataka o žrtvama i počiniocima seksualnog iskorišćavanja djece. ,,Nažalost i pored preduzimanja određenih radnji i mjera, još uvijek nisu zapažene značajnije sistemski organizovane akcije od strane nadležnih, usmjerene na stvaranje uslova za adekvatnu prevenciju, pravovremenu reakciju i neophodnu reintegraciju i resocijalizaciju žrtve i njene porodice”, kaže Baković.

On navodi da i pored određenih pomaka, kao što su formiranja stručnih službi, reforme socijalne i dječje zaštite, te obukama sudija, Crna Gora još ne ispunjava preporučene standarde u ovoj oblasti – posebno imajući u vidu obaveze koje smo prihvatili Konvencijom SE o zaštiti djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja (Lanzarot konvencija), kao i standarda koji nameće UN Konvencija o pravima djeteta.

Baković ističe da iako je zakonodavstvo harmonizovano sa međunarodnim standardima, postoji neophodnost određivanja državnog organa za prikupljanje i čuvanje podataka o identitetu i genetskom profilu lica osuđenih za krivična djela seksualnog iskorišćavanja i zlostavljanja djece i neophodnost pooštravanja kaznene politike.

,,Smatramo veoma važnim obezbjeđivanje jednakog kvaliteta zaštite sve djece u Crnoj Gori, kao i dostupnost različitih servisa, od psihološko-socijalne podrške i zaštite do edukacije – na isti način i za svu djecu, bez izuzetka da li ona žive u Mojkovcu, Pljevljima ili Podgorici i dr.”, zaključuje Baković.

 

TABU TEMA: Incest

 

,,Od svih krivičnih djela, seksualno zlostavljanje  se najmanje prijavljuje, teško ga je prepoznati i teško se otkriva”, kaže za Monitor Aida Petrović, izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija.

U posljednjih 15 godina pomoć ove organizacije zatražile su 32 osobe. Petrović navodi da su zabilježili osam slučajeva rođenja beba iz incestnih ,,veza”:  oca i kćerke u pet slučajeva, strica i bratanične u jednom slučaju i brata i sestre u dva slučaja.

,,Djevojka koje su rodile bebe iz incesta bile su  uzrasta od 16. do 24. godine. Skrivale su trudnoću i ni sa kim nisu imale  hrabrosti da o tome razgovaraju. Ćutale su o  silovanju koje im se desilo od najbližih srodnike. Bebe su date na usvajanje u inostranstvo”, priča Petrović.

Najnoviji slučaj incesta iz koga se rodila beba, desio se  sredinom 2018. a otkrio ga je brat djevojke koja je žrtva incesta. Dijete je zbrinuto, a djevojka-žrtva incesta ponovo vraćena pod okrilje doma kod oca incestnika.

Petrović navodi i slučaj kada je 16-godišnja djevojčica ubila oca zbog dugogodišnjeg silovanja nje i starije sestre. U Crnoj Gori nema  baze podataka ili istraživanja  povodom ove vrste nasilja, ističe Petrović.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆEVA PUTOVANJA: Moj je život Švicarska

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. I dalje. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti

 

 

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović je sa suprugom Lidijom i obezbjeđenjem novogodišnje praznike, od 30. decembra do 7. januara, proveo u  luksuznom hotelu Grand Hotel des Bains Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric.

Cijena prava sitnica. Na sajtu hotela navodi se da se za datume u kojima je boravio Đukanović, najjeftiniji smještaj mogao naći za oko 1.800 eura za noć u sobi od 25 kvadrata, dok apartmani počinju od 2.500 eura za noć do preko 13 hiljada eura za predsjednički apartman. Hotel nudi i ,,rezidencije” koje počinju od 5.000 eura za noć, a najskuplja opcija košta 20.000 eura.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) su saopštili da su troškovi po osnovu službenog putovanja njihova dva službenika, koji obezbjeđuju Đukanovića, iznosili preko 11 hiljada eura. Troškove obezbjeđenja štićenih ličnosti snosi država. ,,Od ukupnog iznosa, iznos od 8.931,42 eura se odnosi na hotelski smještaj, a troškovi za dnevnice su iznosili 2,209,20 eura”, navodi se u odgovorima MUP-a na pitanja Vijesti.

Portal A-plus je prvi objavio da je Đukanović bio u Sent Moricu i tada su naveli i da se vratio iznajmljenim privatnim avionom. A o tome da je na odmor otišao Vladinim avionom prvi je pisao Portal Press koji je objavio informaciju o letu u Bergamo, a tom portalu bliska NVO Lupa poslala je Specijalnom državnom tužilaštvu obavještenje ,,koje se može smatrati krivičnom prijavom” o ,,mogućem krivičnom djelu” u vezi sa letom Đukanovića.

Đukanovićevi luksuzni odmori i još skuplji satovi, poslovni u zemlji i inostranstvu, neobjašnjiva su misterija za javnost u Crnoj Gori. Od zvaničnih primanja koje prijavljuje u imovinskom kartonu, Đukanović taj luksuz sebi ne bi mogao da priušti. Njegova predsjednička plata iznosi oko 2.200 eura mjesečno, dok njegova supruga prima oko 900 eura.

Korišćenje državnih resursa se ne računa. Tako se Đukanović u Istanbulu 30. decembra sastao sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom. Istog dana, popodne, avion Vlade Crne Gore je poletio iz Istanbula, ali nije sletio u Podgoricu, već je oko 20.30 sletio u Bergamo, a nakon pola sata se uputio ka Podgorici gdje je sletio nešto poslije 22 časa.

Iz Vlade Crne Gore je Vijestima rečeno da Đukanović jeste tražio da avion leti rutom Podgorica-Istanbul-Bergamo-Podgorica i da je u zahtjevu navedeno da je tome razlog diplomatski susret. Kabinet predsjednika nije obavijestio javnost o tome sa kojim diplomatom ili stranim zvaničnikom se to Đukanović navodno sreo u Bergamu ili bilo gdje u Italiji, a kamoli Švajcarskoj.

Poznato je da Đukanović voli da uživa u novogodišnjim slavljima u inostranstvu. Tako je 2018. uoči novogodišnjih praznika Vladinim avionom letio u Amsterdam, bez ikakvog zvaničnog objašnjenja. Otputovao je 29. decembra u Amsterdam, državni avion se vratio u Podgoricu, da bi do istog grada državni avion letio i vratio se 8. januara 2019. godine. Nikad nije razjašnjeno da li je Đukanović bio do Amsterdama na par sati u razmaku od desetak dana, ili je ostao u Amsterdamu ili odatle otputovao dalje pa se državnim avionom vratio u Podgoricu nakon završetka odmora.

Đukanović je državni avion koristio i tokom novogodišnjih praznika 2019. za odlazak u Pariz, odakle je sa suprugom i prijateljima otputovao u Majami. Vratio se istim avionom iz Pariza desetak dana kasnije u Podgoricu, utvrdio je MANS u februaru 2020. godine.

Predsjednik je Agenciji za sprječavanje korupcije, objasnio da je u Parizu 29. decembra 2019. imao službene obaveze o kojima nije obavijestio javnost jer su ,,u pitanju sastanci sa odgovarajućim stepenom tajnosti”, nakon čega je o svom trošku otputovao redovnom linijom za Majami, saopštio je ASK u januaru 2021. Tada je, pozivajući se na rješenje Specijalnog državnog tužilaštva kojim je odbačena prijava MANS-a za zlopupotrebu službenog položaja, ASK utvrdio da Đukanović nije prekršio zakon.

Direktor Istraživačkog centra MANS-a, Dejan Milovac rekao je tada da SDT i ASK nisu drugim dokazima provjeravali tvrdnju Đukanovića da je u Parizu bio službeno a tajno, već da su samo konstatovali da je poštovana procedura odobravanja letova. Milovac je rekao da ASK nije cijenila to što je državni avion nakon službenih sastanaka u Parizu vraćen u Crnu Goru, te da je, nakon što se Đukanović vratio iz Majamija, ponovo poslat u Pariz po njega: ,,Sve i da se zaista radilo o službenom putu u Pariz, nesporno je Đukanovićeva odluka da novogodišnje praznike provede u SAD-u, dodatno koštala crnogorske građane u vidu naknadnih letova državnog aviona za Pariz”, rekao je Milovac.

Vijesti su tokom 2021. otkrile da je Đukanović od januara 2019. do decembra 2020. godine 19 puta letio tajno na razne evropske destinacije. Za te letove se ne znaju ni putnici ni razlozi. Bez javnog objašnjenja Đukanović je osam puta letio u Švajcarsku – sedam puta u Ženevu i jednom u Cirih. Mediji su nagađali da je jedina poznata okolnost koja povezuje Đukanovića sa Ženevom bila to što u njoj živi i njegov dugogodišnji prijatelj Stanko Cane Subotić.

A onda su tokom 2021. Pandora papiri, koje je objavio MANS, otkrili još jedan razlog tolikog Đukanovićevog interesovanja za Švajcarsku. MANS je utvrdio da je firma koja je upravljala trastovima koje su Đukanović i njegov sin Blažo formirali 2012. godine – i sakrili to vlasništvo preko pet država – poslovala na adresi u švajcarskom mjestu Nušatel. Ono se nalazi na stotinak kilometara od Ženeve, a u blizini više malih aerodroma oko Ženevskog jezera. Od 2017. godine, firma LJ Management, kod koje se nalazi dokumentacija o poslovanju trastova Đukanovića, preselila se na adresu u Ženevi. Iako su Đukanovići negirali da su imali bilo kakvu imovinu u osnovanim trastovima, MANS je utvrdio da su postojali najmanje do 2014. godine.

Direktorica MANS-a Vanja Ćalović Marković poručila je 2021. da crnogorska policija, tužilaštvo i tajne službe treba da u saradnji sa inostranim partnerima utvrde gdje se i s kim u Švajcarskoj tajno sastajao.

,,Činjenica je da je Đukanović više puta putovao u Ženevu državnim avionom, iako tamo nije imao nikakvih zvaničnih obaveza. Podaci iz Pandora papira pokazuju da se upravo u Švajcarskoj nalazila kompanija koja je upravljala skrivenim trastovima Mila Đukanovića i njegovog sina. Zbog toga bi tužilaštvo i policija, ali i obavještajna služba, trebalo da kroz međunarodnu saradnju utvrde gdje je išao predsjednik države dok je boravio u Švajcarskoj. Posebno je važno utvrditi koja lica su bila sa njim prilikom posjete Ženevi, jer upravo te osobe mogu biti takozvani proksiji, odnosno fiktivni vlasnici njegove imovine”, rekla je ona Vijestima.

Utvrđivanje za sada teče ovako – Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je u oktobru prošle godine utvrdila da Đukanović nije prekršio Zakon  o sprečavanju korupcije kada je davne 2010. putovao u Dubaji na poziv i o trošku biznismena Duška Kneževića.

Đukanović je priznao da je u glavni grad UAE putovao na privatnu zabavu u organizaciji Duška Kneževića optuženog biznismena i predsjednika Atlas grupe, koji je i sam više puta izjavio da je snosio troškove Đukanovićevog putovanja. ,,Đukanović je istakao da je na putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji način nije bila povezana sa putovanjem”, navodi se u obrazloženju Đukanovićevog putovanja koje je objavio ASK.

Iako mu je Knežević 2010. plaćao putovanje, Đukanović je devet godina kasnije izjavio da Knežević nikada nije bio njegov prijatelj: ,,Imam vrlo pažljiv odnos prema prijateljima, imam vrlo strogu selekciju prijatelja i on nikada nije bio dio tog kruga”.

Agencija je, istovjetnu odluku donijela i kada je Đukanović takođe o Kneževićevom trošku putovao na njegovu zabavu u Sen Trope, u junu te iste 2010. godine. Knežević je izjavio da Đukanović u imovinskom kartonu za tu godinu nije prijavio prihod koji je od njega dobio u vidu poklona i koji je kako je precizno izračunao koštao, najmanje 22.763 eura –  za troškove puta i boravka u ljetovalištu San Trope.

Da bi sve bilo bar politički korektno, ASK je istovjetnu odluku donio i povodom sadašnjeg premijera, a tadašnjeg vicepremijera Dritana Abazovića. On je u decembru 2021. putovao takođe u Dubaji na poziv Muhameda Šajbanija, člana tamošnje vladarske porodice. Po tumačenju ASK-a u putovanjima o trošku trećih lica najviših državnih funkcionera nema elemenata korupcije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo