Vlada je prošle sedmice obogaćena za još četiri člana. Tek što su im njihovi  čestitali, krenule su javne reakcije i kritike. Posebnu pažnju dobio je ministar Jovan Vučurović poznat po negiranju genocida u Srebrenici i ostalim govorima mržnje. Ostala „nova“, mahom stara lica, teško da će rekonstruisanoj vladi dati novu vrijednost. Zadovoljstvo je predsjednika parlamenta

Četiri nova lica koje je predložio za treću rekonstrukciju vlade, premijer Milojko Spajić poslanicima nije previše predstavljao. Doduše, nijesu baš ni novi. Uglavnom, uprkos negodovanju opozicije zbog šturih biografija kandidata za nove ministre i ministarke dostavljenih iz Vlade pred samo glasanje, i zbog nedovoljno objašnjenog motiva za još jednu rekontrukciju, Vlada je prošle sedmice obogaćena. Mašala. Još nije utvrđeno ima li manje zemlje a masovnije vlade.

Glasovima 45 poslanika izabrani su – Jelena Borovinić Bojović za potpredsjednicu Vlade za zdravstvo i socijalno staranje, Radoš Zečević za ministra saobraćaja, Jovan Vučurović za ministra bez portfelja i Zoran Jojić za ministra sporta i mladih. Tek što su im njihovi čestitali, krenule su javne reakcije.

Posebnu pažnju izazvao je ministar Vučurović, partijski saborac predsjednika parlamenta Andrije Mandića. „Jovan Vučurović je u javnosti poznat po negiranju genocida u Srebrenici, glorifikaciji četničke ideologije, omalovažavanju LGBTIQ+ osoba i nepoštovanju njihovih prava, učešću u obilježavanju neustavnog Dana Republike Srpske, te nazivanju Kosova ‘lažnom državom’. Osoba sa ovakvim javno iznesenim stavovima ne može biti dostojna funkcije ministra u Vladi koja je dužna da štiti ljudska prava, poštuje međunarodno pravo i njeguje dobrosusjedske odnose”,  oglasili su se iz Akcije za ljuska prava (HRA).

U decembru 2020, Vučurović je u parlamantu ponosito saopštio da ne priznaje genocid u Srebrenici. Iako je naredne godine zbog istog stava iznešenog u Skupštini, tadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić morao da napusti vladu Zdravka Krivokapića, Vučurović je nastavio da negira genocid u Srebrenici i napreduje. Do minisra.

Kao predsjednk Odbora za ljudska i manjinska prava, u ljeto 2021, glasao je protiv predloga Rezolucije o Srebrenici i ponovio da to nije bio genocid.  Primjećujući da je predlog  rezolucije „usmjeren protiv srpskog naroda”. Zaključio je: „Nema srpski narod bilo kakav teret da mora da ga skida, niti imamo zbog čega da se kajemo“. Ima još toga što Vučurović negira. Logor Morinj. „Tu niko nije stradao niti su zabilježeni zločini“.

Kao predsjednik Odbora za ljudska prava imao je šta reći i o LGBT populaciji. Glasao je i protiv Zakona o istopolnim zajednicama, objašnjavajući da je to „protiv hrišćanskih vrijednosti, udar na crkvu“, te da je zakon nakaradan. Pozivao je da se sačuva –  tradicija. Nakon kritike civilnog sektora, saopštio je da nema problem da ga smijene sa mjesta predsjednika Odbora, te da su mu važnija uvjerenja od neke funkcije. Do danas se nije skidao sa neke funkcije.

Vučurović se na tradiciju pozivao i nakon to je Ministarstvo obrazovanja najavlo smjenu njegove supruge Biljane Vučurović sa mjesta direktrice podgoričke Gimnazije.  „Oni koji žele nečiju glavu, moraju biti spremni i na svoju žrtvu”, poručio je. Glave, srećom nijesu padale, a supruga je udomljena u kabinetu Vučurovićevog partijskog šefa,  predsjednika parlamenta Andrije Mandića. Koji je prethodne sedmice u Skupštini vidno sijao jer je dobio tri svoja nova ministra. Krenuo je uzvodno kako bi tokom sjednice dao  doprinos njihovim biografijama. Preciznije, njihovih  đedova.

„Djed Jelene Borovinić Bojović je bio ministar, završio je na Golom otoku. Djed Jola Vučurovića je bio revolucionar. Jole nije, on je demokrata. Gospodina Zečevića znam godinama. Njegov otac Pavle je bio dobar čovjek, a njegovog djeda Rada je ubila UDBA u Parizu, označivši ga kao vođu četničke emigracije u Parizu“, saopštio je Mandić.

Da će Jelena Borovinić Bojović biti ministarka u Spajićevoj vladi, najavljivano je još ranije. Opozicija, ali i Demokratska narodna partija Milana Kneževića, optuživali su je za aranžman sa premijerom, u okviru kog joj je ministarsko mjesto garantovano nakon što podnese ostavku sa pozicije predsjednice Skupštine glavnog grada, kako bi se uvela prinudna uprava.

Borovinić je nedavno podnijela ostavku na to mjesto, ali prinudna uprava nije uvedena jer je za predsjednika Skupštine Glavnog grada izabran Srđan Perić, lider Preokreta, glasovima opozicije i Kneževićeve partije. U međuvremenu, Knežević i Borovinić Bojović, nekadašnji politički saborci, vodili su javni „rat“ sa bezbroj međusobnih optužbi.

„Razlaz” između Borovinić Bojović i Kneževića postao je vidljiv krajem prošle godine, kada je lider DNP vodio akciju onemogućavanja izgradnje kolektora za račun  Aleksandra Vučića. „Meni su građani Zete dragi, treba ih razumjeti i shvatiti njihove probleme s jedne strane, ali ja sam se uvijek rukovodila najboljim rješenjima koja vode do najboljeg očuvanja zdravlja, što je suština priče“, govorila je zastupajući izgradnju kolektora. Borovinić Bojović nije članica nijedne partije, ali je na funkciju predsjednice podgoričkog parlamenta došla s liste NSD-a i DNP-a.

Kriza u Glavnom gradu je počela početkom godine, nakon što je DNP napustila vladajuću koaliciju uprvo zbog gradnje kolektora u Botunu, a eskalirala krajem maja kada je Borovinić-Bojović podnijela ostavku. Ona je tada optužila opoziciju da želi da postane vlast bez izbora.

„Upotrijebiću svoju energiju i potruditi se da građani imaju bolji zdravstveni sistem“, kazala je Borovinić Bojović nakon što je izabrana za poziciju potredsjednice Vlade za zrvstveni system. Ona je već bila ministrka zravlja u Vladi Zdravka Krivokapića, a zdravstveni javni sistem je i tada, kao i danas nastavio da se urušava. Prigovaralo joj se javno jer je kao ministarka zdravlja u vrijeme korone učestvovala u javnim političkim opkupljanjima.

Novi ministar saobraćaja Radoš Zečević pohvalio se da će u Vladu unijeti svoje  „umijeće i iskustvo“. Na ministarsko mjesto dolazi sa pozicije direktora Puteva. Njegovi partijski saborci predstavljaju ga kao sposobnog menadžera koji je podigao preduzeće i štošta uradio za zemlju. Opozicija podsjeća da je Zečević Puteve ostavio sa dva miliona eura duga.

Njegovo direktorovanje tom firmom obilježila je i afera. Glavni grad razmijenio je zemljište na kojem je planirana šestospratnica za privatnu zemlju u Kučima, namijenjenu za kamenolom. Aferu je otkrila opoziciona DPS, a za glavnog aktera optužila Zečevića.

Glavni grad je dobio zemljište u Kučima procijenjeno na 449.600 eura, a vlasnik te parcele Radenko Mijović plac vrijedan 585.168 hiljada u Podgorici, DUP 1.maj – iza TC ,,Big fashion“, sa obavezom da razliku od 150.000 uplati u budžet grada.

Zemljište koje je u trampi dobio Glavni grad, namijenjeno je za kamenolom, iako nije imalo dozvolu niti je uvršteno u plansku dokumentaciju. Opozicija je tvrdila da su Zečević i Mijović u bliskim odnosima, i da je taj posao dogovoren iza zatvorenih vrata. Zečević je demantovao da je u familijarnim odnosima sa Mijovićem. ,,Poznajem čovjeka iz političkih voda”, tvrdio je. Tvrdi i da se ne radi o koruptivnom poslu.

Četvrti ministar Zoran Jojić dolazi iz Socijalističke narodne partije (SNP). Uglavnom je ostajao van medijskih napisa. Zvanična biografija kaže da je sportista koji je radio u prosveti.

„Nova“,  mahom stara lica, teško da će rekonstruisanoj vladi dati novu vrijednost. Zadovoljstvo je predsjednika parlamenta.

Milena PEROVIĆ

Prije nego napravi izbor opcije kojom će okončati, prekinuti ili iznova započeti već prilično kompromitovan postupak, bilo bi dobro da Vlada preispita iz kojih razloga i sa kojim očekivanjima je država ušla u posao izdavanja koncesije za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. Na osnovu te analize da odluči šta i kako dalje

Dugogodišnja priča o pokušaju izdavanja u zakup (30-godišnja koncesija) aerodroma u Podgorici i Tivtu dobila je novi zaplet. On nas dodatno udaljava od završetka postupka započetog prije, bezmalo, osam godina. U avgustu 2018.

Iz Vlade je saopšteno da se, na tenderu prvorangirani, južnokorejski konzorcijum koji predvodi Incheon International Airport Corporation (Inčon u daljem tekstu) povukao iz daljeg učešća u postupku za dodjelu koncesije za Aerodrome Crne Gore. Razlozi za donošenje takve odluke javnosti nijesu predočeni.

Umjesto činjenica i elaboracije narednih Vladinih poteza, saopštenje tima premijera Milojka Spajića pruža uvid u njihova glasna razmišljanja.

„Ukoliko pojedini zainteresovani investitori u bilo kojem trenutku procijene da nijesu u mogućnosti da ispune visoke standarde koje ovaj proces podrazumijeva, to ne mijenja čvrsto opredjeljenje Vlade da ni u ovom, ni u bilo kojem budućem postupku neće prihvatiti rješenja koja ne garantuju punu zaštitu vitalnih interesa Crne Gore”, navodi se u saopštenju.

Nastavak je u istom stilu. „Uzimajući u obzir činjenicu da Aerodromi Crne Gore bilježe izuzetne poslovne rezultate, naš cilj nije niti smije biti zaključivanje poslovnih aranžmana po svaku cijenu, već isključivo pod uslovima koji obezbjeđuju najbolje moguće benefite za državu i stvaraju pretpostavke za dugoročni infrastrukturni razvoj kompanije“. A ovo bi trebalo da je zaključak: „Vlada ostaje otvorena za dijalog i kvalitetne investicione prijedloge svih kredibilnih partnera koji mogu ponuditi model saradnje u skladu sa interesima države, ne odstupajući od principa transparentnosti, održivosti i zaštite javnog interesa…“. Što god to značilo.

Pred Vladom su tri mogućnosti. Da poništi višegodinji postupak i raspiše novi tender; da odustane od ideje davanja aerodroma u zakup, koju je promovisala još Vlada Duška Markovića, i posveti se njihovom razvoju i modernizaciji o trošku i za račun države Crne Gore; konačno, nezavršenu priču sa Inčonom Vlada može nastaviti sa drugorangiranim ponuđačem. Oni su i dalje zainteresovani.

Nakon vijesti o povlačenju Južnokoreanaca, iz američko-luksemburške korporacije Corporación América Airports (CAAP) stiglo je saopštenje u kome se ističe da CAAP ostaje „u potpunosti posvećen ulaganju u Crnu Goru kroz ovaj koncesioni postupak i spreman je da nastavi svoje učešće u skladu sa važećim pravnim okvirom i odlukama nadležnih institucija, kao kredibilan, pouzdan i dugoročan partner“.

U suprotnom, iako se to ne navodi u pristiglom saopštenju, ostaje otvorena mogućnost da se CAAP za svoje pravo upravljanja nad crnogorskim aerodromima bori na sudu. Kao što su to i najavili nakon kontroverznog bodovanja prispjelih finalnih ponuda. Nakoliko mjeseci nakon što su sličan (sudski) epilog tendera za aerodrome najavili i njihovi konkurenti iz francusko-turskog konzorcijuma Aeroports de Paris TAV .

Podsjetimo se, iako su od početka tenderskog procesa nezvanično slovili za favorite, ADP-TAV su na samom kraju višegodišnjeg postupka odustali od podnošenja finalne ponude. Odluku su, u pisanoj formi, obrazložili nezadovoljstvom odlukama Vlade, odnosno Tenderske komisije koju je predvodio potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj, da u minut do 12 izmijene neke od ključnih zahtjeva, procedura i pravila za ponuđenu koncesiju. I, između redova, najavili mogućnost pokretanja sudskog postupka. „Tokom cijelog procesa dosljedno smo ukazivali na naše zabrinutosti putem formalne komunikacije, te izričito zadržavamo sva svoja prava u tom pogledu”.

Iz CAAP-a su se suda dosjetili nekoliko mjeseci kasnije, ali ni njihovi argumenti nijesu za potcjenjivanje. Na drugoj strani, iz perspektive Spajićeve Vlade, to nijesu jedini problemi koji su se ispriječili pred priželjkivanom finalizacijom dugogodišnjeg posla.

Još u aprilu Vlada je parlamentu predložila usvajanje odluke kojom će Milojka Spajića ovlastiti da sa Inčonom potpiše ugovor o tridesetogodišnjoj koncesiji za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. To će, tvrdili su, državi donijeti „najmanje milijardu eura” tokom koncesionog perioda. Andrija Mandić tri mjeseca nije taj prijedlog stavio na dnevni red pa, kako stvari stoje, poslanici neće ni raspravljati o ponuđenom koncesionom ugovoru sa Južnokoreancima. Koliko god je to mogla biti zanimljiva piča.

Vlada je uz predloženi koncesioni ugovor prezentovala računicu po kojoj će Crna Gora od njega imati korist veću od milijardu eura. Prema kratkom objašnjenju, 100 miliona trebala je donijeti jednokratna koncesiona naknada, dodatnih 300 najavljene investicije u rekonstrukciju i izgradnju novih kapaciteta na oba aerodroma (sve to bi, po isteku koncesije, postalo državno vlasništvo), dok je prihod od varijabilne naknade u visini od 35 odsto prihoda sa oba aerodroma u procijenjena na makar još 600 miliona eura.

Da li su predočene brojke i približno tačne, pitao se Monitor u aprilu, nakon što je ozvaničen Vladin naum. Na njega ni danas nemamo valjan odgovor, iako su iznijete tvrdnje dovedene u pitanje sa više strana.

Prvo je predloženi koncept problematizovao nesuđeni koncesionar. Iz Incheona su problematizovali Vladin naum da jednokratnu koncesionu naknadu od 100 miliona naplati u roku od mjesec nakon potpisivanja ugovora, prije nego se steknu islovi za njegovu realizaciju. Naime, iako je još Master planom razvoja aerodroma Crne Gore iz 2011. godine konstatovano da neriješeni imovinsko pravni odnosi (potreba eksproprijacije zemljišta u priobalnom području) stoje na putu planiranog proširenja aerodroma u Tivtu, taj problem do danas nije riješen. Pa se moglo desiti da koncesionar fizički ne bude u mogućnosti da realizuje svoje planove. Uprkos datom novcu i dobrim namjerama. To bi u probleme dovelo i njega i državu Crnu Goru.

Nezvanično, taj nesporazum mogao bi biti jedan od razloga za Inčonovo odustajanje od dogovaranog posla. Dodatno se spekuliše i sa njihovim eventualnim nezadovoljstvom dužinom pregovaračkog postupka ali i sa činjenicom da je državna kompanija iz Seula u međuvremenu promijenila upravu i, kao što to zna da bude s novom upravom, promijenila poslovne planove o širenju u Evropu.

Listanje predloženog koncesionog ugovora dovodi u pitanje i najavljenih 300 miliona „direktnih finansijskih efekata za državu” kroz investicije u aerodrome u Podgorici i Tivtu. Inicijalni investicioni program koji je bio dio neusvojenog ugovora sa Inčonom obavezivao je koncesionara na investicije vrijedne 132 miliona. Ostalo je, uglavnom, bio spisak želja jedne i druge strane. I zgodan materijal za prezentacije po modelu koji preferira Spajićeva Vlada: velike slike sa malo teksta (obavezujućih podataka).

Najproblematičniji dio obećane milijarde bio je onaj koji se odnosio na tvrdnju da će država ubirati 35 odsto koncesionarovih bruto prihoda sa oba aerodroma. To je nerealno visok procenat ugovorene koncesione naknade. Opet, najavljeni prihod po tom osnovu – 600 miliona za 30 godina – djelovao je nesrazmjerno mali u odnosu na najavljeni procenat. Zapravo, tih 20 miliona (bruto) dobiti od aerodroma, Crna Gora bi mogla imati već ove poslovne godine. Ili u narednih godinu-dvije, u nekom manje optimističnom scenariju.

Dok su izvršne i zakonodavne vlasti ćutale tim povodom, analiza predloženog ugovora koju je uradio Miloš Vuković (Fideliti konsalting) ukazala je na moguće razrješenje rebusa. „Definicija bruto prihoda iz člana 1.1 nije dostupna u priloženom dijelu Nacrta, pa se mora posebno provjeriti“, konstatuje Vuković. To znači da možda ni ne znamo šta je sve uključeno u bruto prihod  od koga nam pripada 35 odsto!? Odnosno, još važnije – šta može biti izuzeto iz tog iznosa. Ili nam je neko namjerno pokušao uskratiti tu informaciju?

Vuković predlaže da se taj dio ugovora precizira tako što bi kao dio bruto prihoda, bez izuzetka, trebalo taksativno uključiti avionske i neavionske prihode aerodroma (takse, naknade za korišćenje terminala, tzv. ground hendling, prihodi od izdavanja prostora, parkinga, mjenjačnica, hotela…), kao i prihode od zakupa aerodromskih lokacija trećim licima, zajedničkih ulaganja, osiguranja… „Isključenja se moraju eksplicitno navesti i biti minimalna“, zaključuje.

Koliko je Vuković bio na dobrom tragu pokazale se medijske najave da je jedan od prvih poteza Inčona nakon preuzimanja crnogorskih aerodroma trebalo biti izdvajanje (outsorsovanje) radne jedinice koja se bavi zemaljskim opsluživanjem aviona, što predstavlja jedan od većih prihoda svakog aerodroma. Na taj bi se način umanjio formalni bruto prihod aerodroma, a novac bi išao nekoj drugoj firmi pod Inčonovom kontrolom. Izuzet od koncesione naknade koja bi pripala Crnoj Gori.

Pošto je to samo jedna od 15-20 crvenih i žutih primjedbi na sadržaj ugovora koje je konstatovao Vuković, očito je da u eventualnom nastavku koncesione priče na taj dio posla treba obratiti dodatnu pažnju. Koliko god da se taj naum ne bi svidio premijeru i njegovoj Vladi.

Još važnije: prije nego napravi izbor opcije kojom će okončati, prekinuti ili iznova započeti već poprilično kompromitovan postupak, bilo bi dobro da Vlada preispita iz kojih razloga i sa kojim očekivanjima je država ušla u posao izdavanja koncesije za upravljanje aerodromima u Podgorici i Tivtu. Da onda na osnovu te analize odluči šta i kako dalje.

Nezvanične najave ukazuju da je Vlada blizu odluke da poništi aktuelni tender. Da su promišljali, to bi uradili na početku mandata. I do danas bi, kakvu god odluku da su nakon toga donijeli – novi tender i koncesionar ili unapređenje aerodromskih usluga pod vođstvom menadžmenta koje imenuje Vlada – imali završen makar dio neophodnog posla. Ovako, izgubili smo dragocjeno vrijeme. Dobro bi bilo ako se na tome završi.

Zoran RADULOVIĆ

Dodjela Trinaestojulske nagrade ove je godine, za razliku od prethodne, prošla „s anđelima“. Nije bilo javne debate i zgražavanja, a veći dio javnosti aminovao je nagrade kao zaslužene. Skandali su usljed političke volje i neodgovornosti često pratili dodjele ovog važnog državnog priznanja

Dodjela Trinaestojulske nagrade, najvećeg državnog priznanja, ove godine, za razliku od prethodne, prošla je „s anđelima“. Nije bilo javne debate i zgražavanja, a veći dio javnosti aminovao je nagrade kao zaslužene.

Doktorkama bioloških nauka Snežani Dragićević i Snežani Vuksanović nagrada je pripala za naučna dostignuća i doprinos razvoju botanike tokom prethodne godine. Ove dvije naučnice otkrile su u prvoj polovini prošle godine novi rod i vrstu biljke – Petrolamium crnojevicii. Otkriće od velikog značaja za floru Crne Gore, Evrope i svijeta, koje su   pojedini međunaroni mediji proglasili jednim od najvećih otkrića u 2025. godini, nije vrednovano na pravi način tokom prošlogodišnje dodjele ove nagrade. Nepravda je ispravljena.

Profesorica Univerziteta Crne Gore Sonja Tomović-Šundić nagrađena za djelo Književna antropologija Danila Kiša. Filmski reditelj i univerzitetski profesor Nikola Vukčević dobio je priznanje za međunarodnu promociju Crne Gore i uspjeh filma Obraz.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić, koji je uručio nagrade, naglasio je da Trinaestojulska nagrada ostaje najviše državno priznanje za izuzetna ostvarenja u oblasti nauke, kulture i umjetnosti. Istakao je da je odluka donesena nezavisno i bez političkog uticaja

„Imamo fantastične dobitnike Trinaestojulske nagrade, kako je odlučio naš žiri, koji je odlučivao i ove godine, kao i svih prethodnih godina, saglasno vlastitom uvjerenju, i na čije odluke nije uticala nikakva politika“, bilo mu je važno da istakne.

Ipak, stvari ne stoje baš tako. I ove, kao i proteklih, žiri je biran po političkom  ključu. Tako je predsjednik ovogodišnjeg žirija Trifun Savić, izabran na prijedlog Demokrata, dok su članovi Novak Jauković, Andrija Radulović i Mitar Rakčević birani na prijedlog Pokreta Evropa sad (PES), Suljo Mustafić na prijedlog Bošnjačke stranke (BS), Novica Đurić na prijedlog Nove srpske demokratije (NSD) i Ćazim Muja na prijedlog Albanskog foruma (AF).

Za razliku od ovogodišnje, odluka prošlogodišnjeg žirija uzburkala je javnost. Prije svega zbog dodjele najvećeg državnog priznanja pjesniku Bećiru Vukovićuza knjigu Kuće beskućnika. Izbila je afera oko izdavanja nagrađene knjige. Osnovno državno tužilaštvo (ODT) u Podgorici vodi istragu protiv Vukovića i drugih lica zbog sumnje u falsifikovanje podataka o objavljivanju knjige, koja mu je poslužila kao osnova za dobijanje Trinaestojulske nagrade. Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je utvrdila da je član žirija Želidrag Nikčević prekršio zakon tokom odlučivanja, jer su on i Vuković bili članovi istog Političkog savjeta Nove srpske demokratije (NSD), a Nikčević je glasao za njega.

Zbog ovog skandala, proslavljeni gitarista Miloš Karadaglić odbio je da primi nagradu a izjavio je da će kompletan novčani iznos nagrade usmjeri u fondaciju koju je osnovao s ciljem pomoći mladim umjetnicima i talentima iz Crne Gore.

Novčani iznos Trinaestojulske nagrade za godišnju nagradu iznosi 12 bruto prosječnih plata, a za nagradu za životno djelo – 20. Uz to, kulturni stvaraoci i umjetnici nakon ove nagrade ostvaruju pravo na nacionalnu penziju.

Nakon dodjela, Tomović-Šundić je saopštila da nagradu prihvata sa iskrenim osjećanjem radosti i privilegije. „Nagrađuje se duh nauke, kulture, umjetnosti, svega onoga što čini taj najdublji identitet jednog prostora, države i naroda, ono što jeste u suštini, ono što jeste esencijalno, ono što jeste trajno. Kultura nas spaja, kultura nema granice“.

Vukčević se zahvalio svima koji su prepoznali značaj filma Obraz, posebno domaćoj publici.

Dragićević i Vuksanović su istakle da Trinaestojulska nagrada ne predstavlja samo priznanje za rad pojedinca, već potvrdu da su sloboda misli, dostojanstvo nauke, nezavisnost istraživanja i posvećenost obrazovanju temelj svakog društva koje želi da napreduje.

Dobro bi bilo kada bi i ubuduće Trinaestojulska nagrada predstavljala ono što i treba da bude – simbol slobode, truda i dostojanstva, a kada bi se izbjegli skandali koji su usljed političke volje i neodgovornosti, nažalost, često pratili ovu nagradu.

Državna odlikovanja

Od obnove nezavisnosti do danas, predsjednici Crne Gore dodijelili su 200 državnih odlikovanja (Odred crnogorske zastave I, II i III stepena, Medalja za zasluge, Orden crnogorske velike zvijezde, Orden rada, i Orden za hrabrost, Medalja za hrabrost, Medalja čovjekoljublje, Orden Crne Gore na lenti).

Najviše odlikovanja je, tokom dva i po mandata, dodijelio Filip Vujanović – 110, u jednom mandatu Milo Đukanović 48, dok je aktuelni predsjednik Jakov Milatović u dosadašnjem mandatu dodijelio 42.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je analizirao normativni okvir i praksu dodjele državnih odlikovanja u publikaciji Visoka priznanja, nejasna pravila – državna odlikovanja u Crnoj Gori 2006 – 2026, autorke Aleksandre Mihaljević.

Analiza identifikuje tri ključna nedostatka sistema: ne postoje jasno propisani kriterijumi za ocjenu zasluga kandidata, nije uređen postupak njihovog predlaganja, a predsjednik države nije obavezan da obrazloži odluke o dodjeli odlikovanja. Uz to, iako postoji službena evidencija odlikovanih, ona nije javno dostupna u vidu jedinstvene elektronske baze podataka.

Gotovo svako drugo odlikovanje pripalo je stranom državljaninu ili stranom pravnom licu (uglavnom ambasadorima, stranim državnicima i međunarodnim zvaničnicima). Tako je početkom juna ove godine Milatović odlikovao Ordenom Crne Gore na ogrlici predsjednika Francuske Emanuela Makrona.

Najmanje je dodjeljeno Medalja čovjekoljublja: Tatjana Vukićević, Konstantina Maraš (2018): NVU „Žene Bara“ (2025). Rijetke su bile I dodjele Ordena rada: Veselin Đurović (2013); Velimir Mijušković (2017); Zoran Rašović, Tatjana Montrenko Simić, Vanja Ćalović, Snežana Dragićević, Goran Radević (2025).

Medalju za hrabrost dobili su: Milan Jeftić (2012); Milutin Šoć (2014); Alen Emšija (2022); Luka Vučković, Edin Šehić (2023); Nikola Radonjić, Teo Adžić, Aleksandar Mišnić i Petar Ivanović 2025. godine.

Orden za hrabrost dobili su Marko Blečić, Đorđije Vujičić, Drago Vujović (2010); Vladimir Barović (2016); Dejan Božović (2025).

CGO preporučuje da Kabinet predsjednika uvede praksu objavljivanja obrazloženja svake odluke o dodjeli državnog odlikovanja, kao i da obrazuje savjetodavno tijelo koje bi razmatralo prijedloge kandidata prije donošenja konačne odluke. Kao sistemsko rješenje, CGO predlaže i izmjene Zakona o državnim odlikovanjima i priznanjima kojima bi se preciznije uredili kriterijumi za dodjelu odlikovanja, postupak predlaganja kandidata i uspostavila javno dostupna elektronska evidencija svih dodijeljenih državnih odlikovanja uz obrazloženje svake odluke o dodjeli.

Predrag NIKOLIĆ