Povežite se sa nama

MONITORING

KAD VLAST OBEĆAVA ULAZAK U EVROPU: Putujemo, a već stigli

Objavljeno prije

na

Dok preko decenije čekamo da nam se otvore evropska vrata, prema ranijim procjenama pojedinih crnogorskih zvaničnika, sada smo već uveliko trebali biti u Evropi. Ili makar otvoriti sva poglavlja. Niko od njih nije snosio ama baš nikakvu odgovornost zbog toga što se to nije dogodilo. Ma ni – izvini

 

Dobili smo još jednu veselu procjenu o tome kad ćemo u Evropu. Ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović, saopštio je ove sedmice  da očekuje pozitivan izvještaj Evropske komisije (EK) o našem napretku na putu ka Evropskoj uniji, te da će Crna Gora biti sljedeća članica Unije.

Zvuči kao da se nešto novo desilo. A nije. Ne samo da je identičnu ocjenu dao predsjednik države Milo Đukanović u novembru prošle godine, nego je Crna Gora  i dalje na istom mjestu kao i juče kad su u pitanju evropske integracije, i mogla bi, kao što se to i procjenjuje u prošlogodišnjem izvještaju EU o Zapadnom Balkanu, u najoptimističnijoj verziji da uđe u Evropu – 2025. godine. Dakle, za šest godina. Pa čak i ako to učini par dana prije Srbije, i nije neka radost za crnogorske građane.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO),  komentarišući Darmanovićevu izjavu za Monitor, kaže da je moguće tačno da je Crna Gora prva sljedeća članica EU, ali da mi i dalje ne znamo kad je to (vidi boks).  Svakako znamo da neće biti uskoro.

U tom smislu ne  pomaže mnogo  ni  najava Darmanovića  da bi Crna Gora mogla tokom ove godine otvoriti posljednje poglavlje koje se odnosi na konkurenciju, ili  dobiti pozitivan izvještaj kada su u pitanju mjerila za poglavlja 23 i 24, koja se odnose na reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, a koja su  za Crnu Goru ključna u integracijskom procesu.

„Preliminarni dokument koji je rađen u novembru iz oblasti vladavine prava za nas je bio vrlo ohrabrujući. Ukoliko dobijemo pozitivan izvještaj, pogotovo o sprovođenju privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24, to bi bio značajniji momenat za naš dalji pravac prema EU, nego da li ćemo u prvom ili drugom semestru otvoriti posljednje pregovaračko poglavlje“, kazao je Darmanović u intervjuu Radiju Crne Gore.

Ministar je samo zaboravio da pojasni da je za ulazak u EU ključno zatvaranje   poglavlja 23, 24.  A  da bi to poglavlje zatvorili, potrebno je, što se bar jednom godišnje kad dobijemo izvještaj o napretku i  naglasi  iz Brisela, da sprovedemo „suštinske reforme“, a ne samo šminkanje.  Za to nam možda  nije dovoljno daleko ni  2025.  Doduše, ne smije se čovjek ni u Evropu zakleti, i progledavanje kroz prste je moguće.

Kako god, ostaje nada da će crnogorski političari, kad jednom stvarno stignemo u Evropu, početi da vode računa o neispunjenim obećanjima, i da ih neće sipati kao iz rukava. Kao što to sad čine. Obećanje o brzom putovanju u Evropu je jedan od  primjera o tome.

Darmanović nije jedini ministar koji je olako obećavao uspjeh sa ulaskom u Evropu. Čak je i najskromniji. Dok preko decenije čekamo da nam se otvore evropska vrata, prema procjenama pojedinih crnogorskih zvaničnika, sada smo već uveliko trebali biti u Evropi.  Niko od njih nije snosio ama baš nikakvu odgovornost zbog toga što se to nije dogodilo. Ma ni – izvini.

Istina, primjećuje se napredak. Evo na primjeru Darmanovića. Ovoga puta, ministar vanjskih poslova nije precizirao vrijeme ulaska u EU, kao onda kada je 2017. godine u Beču kazao da očekuje da će ,,Crna Gora  biti primljena u članstvo Evropske unije (EU) u narednih pet godina”. Dakle, do 2022.  Nakon što ga je demantovao dokument EU o tome da ćemo ipak još malo sačekati, ministar vanjskih poslova počeo je da daje malo opreznije obećanja. Kao ovo posljednje –  bićemo sljedeći, al kad je to, ne znamo.

Najneoprezniji sa obećanjima čini se da je bio bivši, dugogodišnji predsjednik Crne Gore – Filip Vujanović.  On se nije libio ni da precizno odredi godinu otvaranja i zatvaranja svih poglavlja. I da nakon što ta godina prođe i ne desi se ništa, on izađe sa novim datumom za raju.

Vujanović je tako 2015. godine, na kon­fe­ren­ci­ji po­vo­dom 20-go­di­šnji­ce Dej­ton­skog mi­rov­nog spo­ra­zu­ma u Ba­nja­lu­ci, rekao da će Crna Gora „naredne godine otvoriti sva poglavlja u pregovorima sa EU“. Dakle – 2016. godine. Ni tri godine kasnije, Vujanovićevo obećanje  nije ispunjeno.  On nije više predsjednik, ali ne zbog toga.

Kao simbol neispunjenih obećanja kada su u pitanju evropske integracije, sada se već pominje bivši ministar evropskih poslova Aleksandar Andrija Pejović. Iako viđen kao „sposoban“,  Pejović je više puta obećavao datume za otvaranje svih poglavlja. I više puta omanuo. Sa te pozicije otišao je zbog afere u kojoj je otkriveno da je nezakonito primao više plata i pokrivao više radnih mjesta. Istina uz blagoslov premijera, koji je još tu, ali to je neka druga priča.

Pejović je tako 2016. godine najavio da će Crna Gora do sredine 2017. godine da  završi sve obaveze i bude, interno, spremna za članstvo.  Onda je to  pomjerio na kraj 2017., pa polovinu 2018. Došla je 2019., a još ništa od toga.

Kao glavni pregovarač, Pejović je obećavao i da će poglavlje zaštite životen sredine biti otvoreno  još 2015. godine.  Otvorili smo ga krajem prošle godine. Bivši ministar je kašnjenje prevdao time da smo mi spremni, ali nije Evropa.

Poglavlje 27, koje se odnosi na životnu sredinu, možda je poglavlje za koje smo čuli najviše neispunjenih obećanja. U aprilu 2016. tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović izjavio je kako će poglavlje 27 biti otvoreno krajem godine. U septembru 2016. Ivana Vojinović, direktorica Direktorata za zaštitu životne sredine kazala je da je Crna Gora ,,zaokružila proces ispunjavanja mjerila za otvaranje ovog poglavlja”, i da očekuje njegovo otvaranje skoro. Ko zna, možda je pod ovim skoro mislila na manje od tri godine.

U februaru 2017. Petar Ivanović, predsjednik Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje Skupštine Crne Gore, ocijenio je: Crna Gora je spremna za otvaranje poglavlja 27, pa je moguće da će ga otvoriti do kraja godine. Zbog toga ga, istina, niko nije prozivao, pa nije morao da baca perje, kao zbog onih fantastičnih priča iz poljoprivrede.

Fantastike iz oblasti evropskih integracija ne fali. I najnevjerovatnije –  još prolazi.

 

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO:  Građani ne žive od obećanja


MONITOR: Koliko je realna ocjena ministra vanjskih poslova da će Crna Gora biti sljedeća članica EU, i šta to znači za crnogorske građane?
ULJAREVIĆ: Vjerovatno ćemo biti prva sljedeća članica, ali, kako je najavio Makron, onda kad istinski sredimo stvari kod kuće.  Zato je pravo pitanje kad će se to desiti, a ne ko će biti prvi, a posebno imajući u vidu da naš ,,napredak” ide tempom ,,jedan korak naprijed, a dva unazad”. Nije utjeha što smo nešto ispred drugih u regionu, koji imaju otvorena bilateralna i druga pitanja. Mi smo, očito, sami sebi dovoljna brana, odnosno, ovaj hronično nefunkcionalan sistem protkan klijentelističkim vezama, korupcijom i organizovanim kriminalom koji ostaju nekažnjivi kada prevagnu partijski interesi, urušavanje medijskih sloboda, sužavanje prostora za djelovanje kritički orijentisanih NVO i slobodomislećih intelektualaca…

Građani ne žive bolje od obećanja da će biti bolje nekad, iako toj mantri rado pribjegavaju naši političari u nedostatku konkretnih učinaka.

MONITOR: Kako vidite ocjenu ministra Darmanovića da će Crna Gora otvoriti posljednje poglavlje ove godine, te  očekuje pozitivan izvještaj EK za poglavlja 23, 24? Da li bi to značilo da je Crna Gora postigla suštinske promjene u oblasti reforme pravosuđa, korupcije i organizovanog kriminala, ključne za integracijski proces?
ULJAREVIĆ: Poglavlja 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava ostaju otvorena do kraja pregovora, ali je zabrinjavajuće da ni poslije skoro sedam godina pregovora nemamo završna mjerila. To ukazuje koliko vlast nevoljno, minimalno i nerijetko sa unaprijed ugrađenim konstrukcionim greškama izgrađuje zakonodavno-institucionalni okvir a još manipulativnije ga primjenjuje u praksi.

U posljednja tri izvještaja EK se konstatuje ,,ograničen napredak”, odnosno na skali od -1 do 3, to bi bila 1. Uprošćeno, zakonodavni okvir je u najvećoj mjeri usklađen sa acquis-om, institucije preslabe i bez očekivanih i potrebnih rezultata, a posebno u ključnim oblastima poput borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala ili slobode izražavanja.

Stoga, otvaranje posljednjeg pregovaračkog poglavlja može biti tumačeno kao opredjeljenje EU da tako pokuša dosuti malo goriva u, inače, zamrznuti reformski proces.

Nekoliko nevladinih organizacija – Institut alternativa, CRNVO, CEMI i CGO – su prije godinu dana ukazivale da taj pristup zahtijeva preispitivanje i da EK treba da razmotri aktiviranje klauzule balansa kako bi djelovala otrežnjujuće na crnogorske vlasti. Taj pristup formalno nije promijenjen ali jeste pogled na Crnu Gora koja danas ima manje kredibiliteta u EU nego što je imala kad je otvarala pregovore čime je jedna vrsta ,,tihe klauzule balansa” na snazi.

Crna Gora je prokockala dragocjenu šansu sa prethodnom EK koja je bila entuzijastičnija oko proširenja u odnosu na ovu koja je tome prišla tehnokratski ali ni nju takvu nismo ubijedili da treba da nas istaknu kao dovoljno uspješnu priču koja može ići i brže, a sad ćemo se suočiti sa vrlo neizvjesnim stavom novog saziva. To sve znači da je crvena lampica upaljena da se počne sa suštinskim a ne simuliranim reformama.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo