Povežite se sa nama

MONITORING

KAD VLAST OBEĆAVA ULAZAK U EVROPU: Putujemo, a već stigli

Objavljeno prije

na

Dok preko decenije čekamo da nam se otvore evropska vrata, prema ranijim procjenama pojedinih crnogorskih zvaničnika, sada smo već uveliko trebali biti u Evropi. Ili makar otvoriti sva poglavlja. Niko od njih nije snosio ama baš nikakvu odgovornost zbog toga što se to nije dogodilo. Ma ni – izvini

 

Dobili smo još jednu veselu procjenu o tome kad ćemo u Evropu. Ministar vanjskih poslova Srđan Darmanović, saopštio je ove sedmice  da očekuje pozitivan izvještaj Evropske komisije (EK) o našem napretku na putu ka Evropskoj uniji, te da će Crna Gora biti sljedeća članica Unije.

Zvuči kao da se nešto novo desilo. A nije. Ne samo da je identičnu ocjenu dao predsjednik države Milo Đukanović u novembru prošle godine, nego je Crna Gora  i dalje na istom mjestu kao i juče kad su u pitanju evropske integracije, i mogla bi, kao što se to i procjenjuje u prošlogodišnjem izvještaju EU o Zapadnom Balkanu, u najoptimističnijoj verziji da uđe u Evropu – 2025. godine. Dakle, za šest godina. Pa čak i ako to učini par dana prije Srbije, i nije neka radost za crnogorske građane.

Daliborka Uljarević, izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO),  komentarišući Darmanovićevu izjavu za Monitor, kaže da je moguće tačno da je Crna Gora prva sljedeća članica EU, ali da mi i dalje ne znamo kad je to (vidi boks).  Svakako znamo da neće biti uskoro.

U tom smislu ne  pomaže mnogo  ni  najava Darmanovića  da bi Crna Gora mogla tokom ove godine otvoriti posljednje poglavlje koje se odnosi na konkurenciju, ili  dobiti pozitivan izvještaj kada su u pitanju mjerila za poglavlja 23 i 24, koja se odnose na reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, a koja su  za Crnu Goru ključna u integracijskom procesu.

„Preliminarni dokument koji je rađen u novembru iz oblasti vladavine prava za nas je bio vrlo ohrabrujući. Ukoliko dobijemo pozitivan izvještaj, pogotovo o sprovođenju privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24, to bi bio značajniji momenat za naš dalji pravac prema EU, nego da li ćemo u prvom ili drugom semestru otvoriti posljednje pregovaračko poglavlje“, kazao je Darmanović u intervjuu Radiju Crne Gore.

Ministar je samo zaboravio da pojasni da je za ulazak u EU ključno zatvaranje   poglavlja 23, 24.  A  da bi to poglavlje zatvorili, potrebno je, što se bar jednom godišnje kad dobijemo izvještaj o napretku i  naglasi  iz Brisela, da sprovedemo „suštinske reforme“, a ne samo šminkanje.  Za to nam možda  nije dovoljno daleko ni  2025.  Doduše, ne smije se čovjek ni u Evropu zakleti, i progledavanje kroz prste je moguće.

Kako god, ostaje nada da će crnogorski političari, kad jednom stvarno stignemo u Evropu, početi da vode računa o neispunjenim obećanjima, i da ih neće sipati kao iz rukava. Kao što to sad čine. Obećanje o brzom putovanju u Evropu je jedan od  primjera o tome.

Darmanović nije jedini ministar koji je olako obećavao uspjeh sa ulaskom u Evropu. Čak je i najskromniji. Dok preko decenije čekamo da nam se otvore evropska vrata, prema procjenama pojedinih crnogorskih zvaničnika, sada smo već uveliko trebali biti u Evropi.  Niko od njih nije snosio ama baš nikakvu odgovornost zbog toga što se to nije dogodilo. Ma ni – izvini.

Istina, primjećuje se napredak. Evo na primjeru Darmanovića. Ovoga puta, ministar vanjskih poslova nije precizirao vrijeme ulaska u EU, kao onda kada je 2017. godine u Beču kazao da očekuje da će ,,Crna Gora  biti primljena u članstvo Evropske unije (EU) u narednih pet godina”. Dakle, do 2022.  Nakon što ga je demantovao dokument EU o tome da ćemo ipak još malo sačekati, ministar vanjskih poslova počeo je da daje malo opreznije obećanja. Kao ovo posljednje –  bićemo sljedeći, al kad je to, ne znamo.

Najneoprezniji sa obećanjima čini se da je bio bivši, dugogodišnji predsjednik Crne Gore – Filip Vujanović.  On se nije libio ni da precizno odredi godinu otvaranja i zatvaranja svih poglavlja. I da nakon što ta godina prođe i ne desi se ništa, on izađe sa novim datumom za raju.

Vujanović je tako 2015. godine, na kon­fe­ren­ci­ji po­vo­dom 20-go­di­šnji­ce Dej­ton­skog mi­rov­nog spo­ra­zu­ma u Ba­nja­lu­ci, rekao da će Crna Gora „naredne godine otvoriti sva poglavlja u pregovorima sa EU“. Dakle – 2016. godine. Ni tri godine kasnije, Vujanovićevo obećanje  nije ispunjeno.  On nije više predsjednik, ali ne zbog toga.

Kao simbol neispunjenih obećanja kada su u pitanju evropske integracije, sada se već pominje bivši ministar evropskih poslova Aleksandar Andrija Pejović. Iako viđen kao „sposoban“,  Pejović je više puta obećavao datume za otvaranje svih poglavlja. I više puta omanuo. Sa te pozicije otišao je zbog afere u kojoj je otkriveno da je nezakonito primao više plata i pokrivao više radnih mjesta. Istina uz blagoslov premijera, koji je još tu, ali to je neka druga priča.

Pejović je tako 2016. godine najavio da će Crna Gora do sredine 2017. godine da  završi sve obaveze i bude, interno, spremna za članstvo.  Onda je to  pomjerio na kraj 2017., pa polovinu 2018. Došla je 2019., a još ništa od toga.

Kao glavni pregovarač, Pejović je obećavao i da će poglavlje zaštite životen sredine biti otvoreno  još 2015. godine.  Otvorili smo ga krajem prošle godine. Bivši ministar je kašnjenje prevdao time da smo mi spremni, ali nije Evropa.

Poglavlje 27, koje se odnosi na životnu sredinu, možda je poglavlje za koje smo čuli najviše neispunjenih obećanja. U aprilu 2016. tadašnji ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović izjavio je kako će poglavlje 27 biti otvoreno krajem godine. U septembru 2016. Ivana Vojinović, direktorica Direktorata za zaštitu životne sredine kazala je da je Crna Gora ,,zaokružila proces ispunjavanja mjerila za otvaranje ovog poglavlja”, i da očekuje njegovo otvaranje skoro. Ko zna, možda je pod ovim skoro mislila na manje od tri godine.

U februaru 2017. Petar Ivanović, predsjednik Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje Skupštine Crne Gore, ocijenio je: Crna Gora je spremna za otvaranje poglavlja 27, pa je moguće da će ga otvoriti do kraja godine. Zbog toga ga, istina, niko nije prozivao, pa nije morao da baca perje, kao zbog onih fantastičnih priča iz poljoprivrede.

Fantastike iz oblasti evropskih integracija ne fali. I najnevjerovatnije –  još prolazi.

 

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO:  Građani ne žive od obećanja


MONITOR: Koliko je realna ocjena ministra vanjskih poslova da će Crna Gora biti sljedeća članica EU, i šta to znači za crnogorske građane?
ULJAREVIĆ: Vjerovatno ćemo biti prva sljedeća članica, ali, kako je najavio Makron, onda kad istinski sredimo stvari kod kuće.  Zato je pravo pitanje kad će se to desiti, a ne ko će biti prvi, a posebno imajući u vidu da naš ,,napredak” ide tempom ,,jedan korak naprijed, a dva unazad”. Nije utjeha što smo nešto ispred drugih u regionu, koji imaju otvorena bilateralna i druga pitanja. Mi smo, očito, sami sebi dovoljna brana, odnosno, ovaj hronično nefunkcionalan sistem protkan klijentelističkim vezama, korupcijom i organizovanim kriminalom koji ostaju nekažnjivi kada prevagnu partijski interesi, urušavanje medijskih sloboda, sužavanje prostora za djelovanje kritički orijentisanih NVO i slobodomislećih intelektualaca…

Građani ne žive bolje od obećanja da će biti bolje nekad, iako toj mantri rado pribjegavaju naši političari u nedostatku konkretnih učinaka.

MONITOR: Kako vidite ocjenu ministra Darmanovića da će Crna Gora otvoriti posljednje poglavlje ove godine, te  očekuje pozitivan izvještaj EK za poglavlja 23, 24? Da li bi to značilo da je Crna Gora postigla suštinske promjene u oblasti reforme pravosuđa, korupcije i organizovanog kriminala, ključne za integracijski proces?
ULJAREVIĆ: Poglavlja 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava ostaju otvorena do kraja pregovora, ali je zabrinjavajuće da ni poslije skoro sedam godina pregovora nemamo završna mjerila. To ukazuje koliko vlast nevoljno, minimalno i nerijetko sa unaprijed ugrađenim konstrukcionim greškama izgrađuje zakonodavno-institucionalni okvir a još manipulativnije ga primjenjuje u praksi.

U posljednja tri izvještaja EK se konstatuje ,,ograničen napredak”, odnosno na skali od -1 do 3, to bi bila 1. Uprošćeno, zakonodavni okvir je u najvećoj mjeri usklađen sa acquis-om, institucije preslabe i bez očekivanih i potrebnih rezultata, a posebno u ključnim oblastima poput borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala ili slobode izražavanja.

Stoga, otvaranje posljednjeg pregovaračkog poglavlja može biti tumačeno kao opredjeljenje EU da tako pokuša dosuti malo goriva u, inače, zamrznuti reformski proces.

Nekoliko nevladinih organizacija – Institut alternativa, CRNVO, CEMI i CGO – su prije godinu dana ukazivale da taj pristup zahtijeva preispitivanje i da EK treba da razmotri aktiviranje klauzule balansa kako bi djelovala otrežnjujuće na crnogorske vlasti. Taj pristup formalno nije promijenjen ali jeste pogled na Crnu Gora koja danas ima manje kredibiliteta u EU nego što je imala kad je otvarala pregovore čime je jedna vrsta ,,tihe klauzule balansa” na snazi.

Crna Gora je prokockala dragocjenu šansu sa prethodnom EK koja je bila entuzijastičnija oko proširenja u odnosu na ovu koja je tome prišla tehnokratski ali ni nju takvu nismo ubijedili da treba da nas istaknu kao dovoljno uspješnu priču koja može ići i brže, a sad ćemo se suočiti sa vrlo neizvjesnim stavom novog saziva. To sve znači da je crvena lampica upaljena da se počne sa suštinskim a ne simuliranim reformama.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su  ono što je  odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je  pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu

 

Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.

Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.

Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna –  državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.

U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je  u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.

Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.

Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020,  pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i  “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin  kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili  borbu za stvaranje  Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef,  tadašnji premijer Milo Đukanović.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama

 

Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.

Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.

Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.

Svoju odluku  iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.

Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.

Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.

Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.

Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.

I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz ormara ponovo ispadaju  kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja  prethodnika

 

Ponovo ispadaju orasi iz šinjela  bivših vlasti.

Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.

Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.

Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo.  Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao   da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.

Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.

Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život.  (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).

Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada  na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.

„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.

Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.

Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve  prećutao.

Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.

Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je  Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.

Onda je  prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.

Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.

Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.

Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.

Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.

Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.

Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.

Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora.   To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.

Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.

Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.

Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.

Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je  data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo