Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR POPOV, DIREKTOR CENTRA ZA REGIONALIZAM IZ NOVOG SADA: Vučićev odlazak biće buran

Objavljeno prije

na

Teško da će ova vlast u Srbiji otići sa političke scene demokratskim putem, odnosno izborima

 

MONITOR: Srbija je danas zemlja mitinga i kontramitinga. Može li se tim protestima srušiti režim Aleksandra Vučića?

POPOV: Građanski protesti koji traju nekoliko meseci su ipak uspeli da uzdrmaju vlast tim pre jer se ne dešavaju samo u Beogradu i Novom Sadu, nego u još preko 25 gradova u Srbiji. Vlast je učinila nekoliko ustupaka koji idu u prilog ovoj konstataciji. Smenila je,  na primer,  svoja dva gradonačelnika koji su zbog kriminalnih dela, koja su učinili, izgubili ne samo gradonačelničke pozicije, nego će najverovatnije završiti u zatvoru. Moglo bi se navesti još takvih primera, pri čemu vlast pokušava da prikaže da to nije ustupak opoziciji nego uvažavanje volje nezadovoljnih građana. Ukoliko se istraje u protesima to bi moglo ozbiljno da uzdrma vlast, da je polako kruni i dovede do neminovnog kraja.

MONITOR: Protesti su bili i građanski, a onda se pokazalo da iza njih stoje čelnici stranaka?

POPOV: Pokazalo se da je prošlo vreme narandžastih revolucija i da su postkomunistički lideri postali otporni na gandijevske građanske proteste, kao i da su spremni da upotrebe sva raspoloživa sredstva da bi ostali na vlasti (a imaju ih u izobilju od regularne do paramilicije, tajnih službi, kontrolisanih medija) i ne libe se da ih koriste u punom kapacitetu. U svim državama ex Jugoslavije imali smo u više navrata građanske proteste, zbog autoritarnih vlasti koje su građane dovele u materijalnu i moralnu bedu, međutim oni bi trajali jedno vreme, a onda se ugasili sami od sebe jer nisu imali jasno vođstvo, kao ni jasan progam. Naravno, to ne znači da stavljanje stranaka na čelo protesta garantuje pozitivan ishod, tim pre kada  u suštini po svojoj prirodi, pa i ideologiji koju zastupaju, nisu ništa bolje od sadašnje vlasti, kao što je sada slučaj u Srbiji.

MONITOR: Ko su Borko Stefanović, Vuk Jeremić i Boško Obradović,  koji se zalažu za radikalizaciju protesta?

POPOV: Borko Stefanović je levičar bez stranke, Vuk Jeremić se još iz vremena kad je bio ministar spoljnih poslova Srbije pokazao kao nacionalista koji nas je zavađao sa susedima, pa i najuticajnijim zemljama Zapada, a Boško Obradović je vođa Dveri, koja je ultra desničarska stranka koja u svom programu ima elemenata Ljotićeve ideologije. Ako tome dodamo i Đilasa, koji je nedavno osnovao sopstvenu stranku nazovi leve orijentacije, onda dobijamo ono što narod kaže – kad bi ih skuvali ne bi im se čorbe pomešale. Takva jedna šarolika grupacija, gde po eksponiranosti, pa i radikalnosti, značajno preteže desna strana u velikoj meri je doprinela smanjenju broja građana koji protestuju, a i među onima koji se okupljaju nedostaje energije, što je bilo veoma vidljivo na velikom okupljanju 13. aprila, najavljenom kao presudnom za rušenje sadašnje vlasti za vreme i nakon kojeg se ništa značanije nije desilo. Razlog što oni nisu uspeli da pridobiju veliki deo građanski opredeljenih ljudi, koji jesu opoziciono orijentisani u odnosu na Vučića, leži  u programu Saveza za Srbiju u kojem se već  u prvoj tački zalažu za zamrznut konflikt na Kosovu, a evropski put Srbije se nigde ne spominje.

Zbog sve bahatijeg ponašanja ovog režima, koje izaziva sve brojnije proteste i na cehovskoj i drugoj osnovi, sigurno je da mu se bliži kraj, ali za taj kraj neće biti najzaslužnija trojka koju ste spomenuli, mada će naravno i njihovo delovanje tome doprineti .

MONITOR: Kakve bi se mogle očekivati promjene u Srbiji i regionu ako bude smijenjen Vučić?

POPOV: Odlazak ovog režima i njegovog čelnika biće buran. Teško da će ova  vlast otići sa političke scene demokratskim putem, odnosno izborima, što nosi sa sobom brojne neizvesnosti.To tim pre jer je Srbija trenutno veoma podeljeno društvo po više osnova – u odnosu na rešavanje problema Kosova, u odnosu na evropski put, a samim tim je podeljena i na proevropski i proruski orijentisane građane. Imajući u vidu da je ova vlast podsticala te podele, nije isključeno da na toj osnovi dođe i do unutrašnjih previranja. Kakav bi njihov ishod mogao biti, to ni najupućeniji  analitičari ne mogu da predvide. Bitno je i  ponašanje  spoljnog faktora u takvoj situaciji, jer se baš preko Srbije velike sile nadmeću za uticaj na ovim prostorima, koje ponekad podseća na period Hladnog rata. Ako se ima u vidu da imamo latentnu nestabilnost BiH, da u Crnoj Gori i Albaniji traju slični protesti protiv autoritarnih vlasti, sigurno je da bi se u ovakvom raspletu nestabilnost prelila i na region.

MONITOR: Kako Vučiću uspijeva da sedam godina, kako kažu analitičari, drži Srbiju u zarobljeništvu i poručuje učesnicima protesta: „Neka šeta i pet miliona, nijedan zahtev neću usvojiti“?

POPOV: Ovaj režim opstaje po sličnom receptu koji je već viđen u Mađarskoj i drugim zemljama sa autoritarnim režimima. Vlast je urušila vladavinu prava, razorila nezavisne institucije, uvela kontrolu medija i razvila klijentelizam, tako da je danas u Srbiji teško doći do bilo kog posla ukoliko nisi član vladajuće stranke. Režim vlada ucenama i zastrašivanjem, a tamo gde to ne uspeva potkupljivanjem građana. Ali   sve ima svoje granice dokle se može trpeti. Sve to, kao i razvijena korupcija, masovni odlazak mladih, kao i sve veća bahatost režima, koja se ogleda i u navedenoj Vučićevoj izjavi, su i tempirana mina pod temeljima ovog i ovakvog režima i osnovni generator sadašnjih protesta sa nesagledivim posledicama po sam režim, ali i budući razvoj događaja u Srbiji.

MONITOR: Kako ocenjujete rezultate dijaloga na Samitu u Berlinu od 29. aprila?

POPOV: To je još jedan pokušaj da se ožive briselski pregovori bez konkretnih rezultata. Dalji razvoj događaja zavisiće  od sastava i stava nove briselske administracije, imajući opet na umu američko uplitanje u rešavanje kosovskog problema.

MONITOR: Kako je najbolje rješiti status Kosova?

POPOV: Mislim da je najbolje rešenje bilo da je primenjen deo Briselskog sporazuma o Zajednici srpskih opština, uz davanje neke vrste eksteritorijalnosti za srpske manastire na Kosovu.

MONITOR: Predsjednik Predsjedništva BiH i doskorašnji predsjednik Republike Srpske i dalje priča o ujedinjenju sa Srbijom, a to nailazi na prećutnu saglasnost i Beograda…

POPOV: Još u vreme Koštunice otvoreno je nagoveštavana mogućnost da se gubitak Kosova nadomesti pripajanjem RS, a ona i dalje nije stavljena ad akta, svojim izjavama svakodnevno je podgreva Milorad Dodik. Što je najgore od tih izjava, koje je često  na raznim javnim skupovima  iznosio i  u Beogradu, ne ograđuju se zvaničnici Srbije. Svaki iole politički pismen čovek mora biti svestan da bi razbijanje BiH na ovaj način dovelo do potpune destablizacije regiona, pa i Evrope, koja je zbog problema unutar EU nestabilnija nego ikad od Drugog svetskog rata.

MONITOR: Povodom nedavne 30- godišnjice od “jogurt revolucije” kojom je režim Slobodana Miloševića ukinuo autonomiju Vojvodine,  Vi ste izjavili da je nakon toga Vojvodina “potpuno materijalno i moralno uništena”.

POPOV: Dok je Vojvodina imala punu autonomiju na najbolji način koristila je komparativne prednosti, tako da je u nekadašnjoj Jugoslaviji, zajedno sa Slovenijom, bila u vrhu po razvijenosti. Koliko je Vojvodina osiromašila mogu ilustrovati na mikro primeru. Srbobran je varošica na glavnom magistralnom putu E 75 koji sa juga zemlje vodi prema Mađarskoj i u vreme pre Miloševića grad je imao razvijenu poljoprivredu i prehrambenu industriju i živeo punim životom, Danas je to mrtva varoš u kojoj ne možeš prodati kuću kad neko umre. Većina nekada razvijenih vojvođanskih gradova liče danas na Srbobran.

MONITOR: Vojvodina je nadaleko bila poznata po multietničnosti. Kakvo je stanje danas?

POPOV: Vojvodina je i danas, pored Istre, jedina prava multietnička regija na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Međutim međuetnički odnosi  u Vojvodini nisu ni blizu onih koje smo imali pre Miloševićeve ere, jer seme nacionalizma koje je tada posejano i dalje klija i u Vojvodini. I u periodu posle Miloševića kroz zakonsku normativu i institucionalni okvir uveden je sistem segregativnog multikulturalizma gde deca raznih nacionalnosta nemaju mnogo prilike da se druže, idu čak u odvojene objekte, od obdaništa do završetka srednje škole. Dešava se nešto što je ranije bilo nezamislivo- u Vojvodini imamo monoetničke kafiće.

 

aokret ka Rusiji i Kini

MONITOR: Nakon prošlenedjeljnog susreta sa Putinom, Vučić se pohvalio da mu je predsjednik Rusije rekao da će podržavati Srbiju i „neće dozvoliti da je bilo ko dira“. Šta to znači u kontekstu Vučićevih izjava da je Srbija za evrointegracije?

POPOV: Srbija je po svemu sudeći uveliko skrenula sa evropskog puta. Jedan od razloga zbog kojih je Evropa tolerisala gušenje unutrašnjih sloboda u Srbiji je bilo uverenje da će im SNS na čelu sa Vučićem u dogledno vreme isporučiti rešenje kosovskog problema. Međutim, zahvaljujući opstrukciji sprovođenja dogovorenog u Briselu i od strane Beograda i Prištine, ali i labavom vođenju ovog procesa od strane Brisela, pregovarački proces je dospeo u ćorsokak i teško je predvideti kako će stvari dalje ići. Zbog toga je i opala blagonaklonost i bezrezervna podrška Brisela, a pre svega Nemačke i Francuske, kao okosnice EU, Beogradu. Beograd se još pre toga počeo okretati Rusiji kao svom najvećem zaštitniku, što je takođe bolo oči Briselu. Međutim, u poslednje vreme sve je vidljivije da se umesto Evropi Srbija sve više otvoreno okreće ka Rusiji i Kini i da evropske integracije više nisu prioritet sadašnje vlasti. Vlast je svesna da je krajnje neizvesno rešavanje kosovskog pitanja, tim pre što se u ceo proces umešala i Amerika, koja ga je sa idejom o razgraničenju skoro potpuno iščašila iz evropskog okvira. Prošle godine je Srbija otvorila samo dva pregovaračka poglavlja, što je upozorenje da ni Evropska unija nije zadovoljna tempom rešavanja kosovskog problema, a još manje stanjem u oblasti ljudskih prava i medijskih sloboda. Zbog svega toga aktuelna  vlast sve više traži alternativu u savezništvu sa Rusijom i Kinom, udaljavajući se ubrzano od svog evropskog puta.

 

U Evropi jača desnica

 

MONITOR: Šta očekujete od Evrope nakon izbora za Evropski parlament 26. maja?

POPOV: Po svemu sudeći desnica će u evropskim institucijama imati daleko jaču poziciju nego što je imala. Zbog unutrašnjih problema proces proširenja će biti zaustavljen na neodređeno vreme, a sasvim je moguće da se ostvari Makronova ideja o tome da se stvore dva kruga članica, gde će u prvom krugu biti zemlje starih demokratija, a u drugom većina od bivših socijalističkih zemalja koje nakon prijema ne samo da nisu ojačale svoj demokratski kapacitet, nego su neke od njih uvele autoritarne režime, urušile vladavinu prava, slobodu medija i nezavisne institucije, bez velike želje da se upuste u borbu protiv visokog nivoa korupcije.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo