Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR POPOV, DIREKTOR CENTRA ZA REGIONALIZAM IZ NOVOG SADA: Vučićev odlazak biće buran

Objavljeno prije

na

Teško da će ova vlast u Srbiji otići sa političke scene demokratskim putem, odnosno izborima

 

MONITOR: Srbija je danas zemlja mitinga i kontramitinga. Može li se tim protestima srušiti režim Aleksandra Vučića?

POPOV: Građanski protesti koji traju nekoliko meseci su ipak uspeli da uzdrmaju vlast tim pre jer se ne dešavaju samo u Beogradu i Novom Sadu, nego u još preko 25 gradova u Srbiji. Vlast je učinila nekoliko ustupaka koji idu u prilog ovoj konstataciji. Smenila je,  na primer,  svoja dva gradonačelnika koji su zbog kriminalnih dela, koja su učinili, izgubili ne samo gradonačelničke pozicije, nego će najverovatnije završiti u zatvoru. Moglo bi se navesti još takvih primera, pri čemu vlast pokušava da prikaže da to nije ustupak opoziciji nego uvažavanje volje nezadovoljnih građana. Ukoliko se istraje u protesima to bi moglo ozbiljno da uzdrma vlast, da je polako kruni i dovede do neminovnog kraja.

MONITOR: Protesti su bili i građanski, a onda se pokazalo da iza njih stoje čelnici stranaka?

POPOV: Pokazalo se da je prošlo vreme narandžastih revolucija i da su postkomunistički lideri postali otporni na gandijevske građanske proteste, kao i da su spremni da upotrebe sva raspoloživa sredstva da bi ostali na vlasti (a imaju ih u izobilju od regularne do paramilicije, tajnih službi, kontrolisanih medija) i ne libe se da ih koriste u punom kapacitetu. U svim državama ex Jugoslavije imali smo u više navrata građanske proteste, zbog autoritarnih vlasti koje su građane dovele u materijalnu i moralnu bedu, međutim oni bi trajali jedno vreme, a onda se ugasili sami od sebe jer nisu imali jasno vođstvo, kao ni jasan progam. Naravno, to ne znači da stavljanje stranaka na čelo protesta garantuje pozitivan ishod, tim pre kada  u suštini po svojoj prirodi, pa i ideologiji koju zastupaju, nisu ništa bolje od sadašnje vlasti, kao što je sada slučaj u Srbiji.

MONITOR: Ko su Borko Stefanović, Vuk Jeremić i Boško Obradović,  koji se zalažu za radikalizaciju protesta?

POPOV: Borko Stefanović je levičar bez stranke, Vuk Jeremić se još iz vremena kad je bio ministar spoljnih poslova Srbije pokazao kao nacionalista koji nas je zavađao sa susedima, pa i najuticajnijim zemljama Zapada, a Boško Obradović je vođa Dveri, koja je ultra desničarska stranka koja u svom programu ima elemenata Ljotićeve ideologije. Ako tome dodamo i Đilasa, koji je nedavno osnovao sopstvenu stranku nazovi leve orijentacije, onda dobijamo ono što narod kaže – kad bi ih skuvali ne bi im se čorbe pomešale. Takva jedna šarolika grupacija, gde po eksponiranosti, pa i radikalnosti, značajno preteže desna strana u velikoj meri je doprinela smanjenju broja građana koji protestuju, a i među onima koji se okupljaju nedostaje energije, što je bilo veoma vidljivo na velikom okupljanju 13. aprila, najavljenom kao presudnom za rušenje sadašnje vlasti za vreme i nakon kojeg se ništa značanije nije desilo. Razlog što oni nisu uspeli da pridobiju veliki deo građanski opredeljenih ljudi, koji jesu opoziciono orijentisani u odnosu na Vučića, leži  u programu Saveza za Srbiju u kojem se već  u prvoj tački zalažu za zamrznut konflikt na Kosovu, a evropski put Srbije se nigde ne spominje.

Zbog sve bahatijeg ponašanja ovog režima, koje izaziva sve brojnije proteste i na cehovskoj i drugoj osnovi, sigurno je da mu se bliži kraj, ali za taj kraj neće biti najzaslužnija trojka koju ste spomenuli, mada će naravno i njihovo delovanje tome doprineti .

MONITOR: Kakve bi se mogle očekivati promjene u Srbiji i regionu ako bude smijenjen Vučić?

POPOV: Odlazak ovog režima i njegovog čelnika biće buran. Teško da će ova  vlast otići sa političke scene demokratskim putem, odnosno izborima, što nosi sa sobom brojne neizvesnosti.To tim pre jer je Srbija trenutno veoma podeljeno društvo po više osnova – u odnosu na rešavanje problema Kosova, u odnosu na evropski put, a samim tim je podeljena i na proevropski i proruski orijentisane građane. Imajući u vidu da je ova vlast podsticala te podele, nije isključeno da na toj osnovi dođe i do unutrašnjih previranja. Kakav bi njihov ishod mogao biti, to ni najupućeniji  analitičari ne mogu da predvide. Bitno je i  ponašanje  spoljnog faktora u takvoj situaciji, jer se baš preko Srbije velike sile nadmeću za uticaj na ovim prostorima, koje ponekad podseća na period Hladnog rata. Ako se ima u vidu da imamo latentnu nestabilnost BiH, da u Crnoj Gori i Albaniji traju slični protesti protiv autoritarnih vlasti, sigurno je da bi se u ovakvom raspletu nestabilnost prelila i na region.

MONITOR: Kako Vučiću uspijeva da sedam godina, kako kažu analitičari, drži Srbiju u zarobljeništvu i poručuje učesnicima protesta: „Neka šeta i pet miliona, nijedan zahtev neću usvojiti“?

POPOV: Ovaj režim opstaje po sličnom receptu koji je već viđen u Mađarskoj i drugim zemljama sa autoritarnim režimima. Vlast je urušila vladavinu prava, razorila nezavisne institucije, uvela kontrolu medija i razvila klijentelizam, tako da je danas u Srbiji teško doći do bilo kog posla ukoliko nisi član vladajuće stranke. Režim vlada ucenama i zastrašivanjem, a tamo gde to ne uspeva potkupljivanjem građana. Ali   sve ima svoje granice dokle se može trpeti. Sve to, kao i razvijena korupcija, masovni odlazak mladih, kao i sve veća bahatost režima, koja se ogleda i u navedenoj Vučićevoj izjavi, su i tempirana mina pod temeljima ovog i ovakvog režima i osnovni generator sadašnjih protesta sa nesagledivim posledicama po sam režim, ali i budući razvoj događaja u Srbiji.

MONITOR: Kako ocenjujete rezultate dijaloga na Samitu u Berlinu od 29. aprila?

POPOV: To je još jedan pokušaj da se ožive briselski pregovori bez konkretnih rezultata. Dalji razvoj događaja zavisiće  od sastava i stava nove briselske administracije, imajući opet na umu američko uplitanje u rešavanje kosovskog problema.

MONITOR: Kako je najbolje rješiti status Kosova?

POPOV: Mislim da je najbolje rešenje bilo da je primenjen deo Briselskog sporazuma o Zajednici srpskih opština, uz davanje neke vrste eksteritorijalnosti za srpske manastire na Kosovu.

MONITOR: Predsjednik Predsjedništva BiH i doskorašnji predsjednik Republike Srpske i dalje priča o ujedinjenju sa Srbijom, a to nailazi na prećutnu saglasnost i Beograda…

POPOV: Još u vreme Koštunice otvoreno je nagoveštavana mogućnost da se gubitak Kosova nadomesti pripajanjem RS, a ona i dalje nije stavljena ad akta, svojim izjavama svakodnevno je podgreva Milorad Dodik. Što je najgore od tih izjava, koje je često  na raznim javnim skupovima  iznosio i  u Beogradu, ne ograđuju se zvaničnici Srbije. Svaki iole politički pismen čovek mora biti svestan da bi razbijanje BiH na ovaj način dovelo do potpune destablizacije regiona, pa i Evrope, koja je zbog problema unutar EU nestabilnija nego ikad od Drugog svetskog rata.

MONITOR: Povodom nedavne 30- godišnjice od “jogurt revolucije” kojom je režim Slobodana Miloševića ukinuo autonomiju Vojvodine,  Vi ste izjavili da je nakon toga Vojvodina “potpuno materijalno i moralno uništena”.

POPOV: Dok je Vojvodina imala punu autonomiju na najbolji način koristila je komparativne prednosti, tako da je u nekadašnjoj Jugoslaviji, zajedno sa Slovenijom, bila u vrhu po razvijenosti. Koliko je Vojvodina osiromašila mogu ilustrovati na mikro primeru. Srbobran je varošica na glavnom magistralnom putu E 75 koji sa juga zemlje vodi prema Mađarskoj i u vreme pre Miloševića grad je imao razvijenu poljoprivredu i prehrambenu industriju i živeo punim životom, Danas je to mrtva varoš u kojoj ne možeš prodati kuću kad neko umre. Većina nekada razvijenih vojvođanskih gradova liče danas na Srbobran.

MONITOR: Vojvodina je nadaleko bila poznata po multietničnosti. Kakvo je stanje danas?

POPOV: Vojvodina je i danas, pored Istre, jedina prava multietnička regija na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Međutim međuetnički odnosi  u Vojvodini nisu ni blizu onih koje smo imali pre Miloševićeve ere, jer seme nacionalizma koje je tada posejano i dalje klija i u Vojvodini. I u periodu posle Miloševića kroz zakonsku normativu i institucionalni okvir uveden je sistem segregativnog multikulturalizma gde deca raznih nacionalnosta nemaju mnogo prilike da se druže, idu čak u odvojene objekte, od obdaništa do završetka srednje škole. Dešava se nešto što je ranije bilo nezamislivo- u Vojvodini imamo monoetničke kafiće.

 

aokret ka Rusiji i Kini

MONITOR: Nakon prošlenedjeljnog susreta sa Putinom, Vučić se pohvalio da mu je predsjednik Rusije rekao da će podržavati Srbiju i „neće dozvoliti da je bilo ko dira“. Šta to znači u kontekstu Vučićevih izjava da je Srbija za evrointegracije?

POPOV: Srbija je po svemu sudeći uveliko skrenula sa evropskog puta. Jedan od razloga zbog kojih je Evropa tolerisala gušenje unutrašnjih sloboda u Srbiji je bilo uverenje da će im SNS na čelu sa Vučićem u dogledno vreme isporučiti rešenje kosovskog problema. Međutim, zahvaljujući opstrukciji sprovođenja dogovorenog u Briselu i od strane Beograda i Prištine, ali i labavom vođenju ovog procesa od strane Brisela, pregovarački proces je dospeo u ćorsokak i teško je predvideti kako će stvari dalje ići. Zbog toga je i opala blagonaklonost i bezrezervna podrška Brisela, a pre svega Nemačke i Francuske, kao okosnice EU, Beogradu. Beograd se još pre toga počeo okretati Rusiji kao svom najvećem zaštitniku, što je takođe bolo oči Briselu. Međutim, u poslednje vreme sve je vidljivije da se umesto Evropi Srbija sve više otvoreno okreće ka Rusiji i Kini i da evropske integracije više nisu prioritet sadašnje vlasti. Vlast je svesna da je krajnje neizvesno rešavanje kosovskog pitanja, tim pre što se u ceo proces umešala i Amerika, koja ga je sa idejom o razgraničenju skoro potpuno iščašila iz evropskog okvira. Prošle godine je Srbija otvorila samo dva pregovaračka poglavlja, što je upozorenje da ni Evropska unija nije zadovoljna tempom rešavanja kosovskog problema, a još manje stanjem u oblasti ljudskih prava i medijskih sloboda. Zbog svega toga aktuelna  vlast sve više traži alternativu u savezništvu sa Rusijom i Kinom, udaljavajući se ubrzano od svog evropskog puta.

 

U Evropi jača desnica

 

MONITOR: Šta očekujete od Evrope nakon izbora za Evropski parlament 26. maja?

POPOV: Po svemu sudeći desnica će u evropskim institucijama imati daleko jaču poziciju nego što je imala. Zbog unutrašnjih problema proces proširenja će biti zaustavljen na neodređeno vreme, a sasvim je moguće da se ostvari Makronova ideja o tome da se stvore dva kruga članica, gde će u prvom krugu biti zemlje starih demokratija, a u drugom većina od bivših socijalističkih zemalja koje nakon prijema ne samo da nisu ojačale svoj demokratski kapacitet, nego su neke od njih uvele autoritarne režime, urušile vladavinu prava, slobodu medija i nezavisne institucije, bez velike želje da se upuste u borbu protiv visokog nivoa korupcije.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Kristof Bender – potpredsjednik Evropske stabilizacione inicijative: Mijenjati sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Danas većina političara i građana ne vjeruje da je članstvo u EU nešto što je realno bez obzira koliko vrijedno neko radi na tome. Stoga je puno teže mobilizirati državnu administraciju i građane da nešto učine po tom pitanju i to se jasno vidi i na primjeru Crne Gore

 

ESI je vodeća strateška analitička grupa za jugoistočnu Evropu i politiku EU proširenja. Kristof Bender je dio ESI ekspertskog tima od početka 2000.god. i živio je dugo vremena u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. Trenutno živi u rodnoj Austriji. Tečno govori naš jezik.

MONITOR: Nedavno je ESI objavio analizu pristupnih pregovora sa prijedlozima kako da se ubrza proces evropskih integracija zemalja zapadnog Balkana. Šta je glavna zamjerka sa vaše strane na dosadašnji tok pregovora? 

BENDER: Ključni problem u dosadašnjem procesu pristupanja je nepostojanje realnog i ostvarivog cilja od strane zemalja kandidata.

Crna Gora je, kao i većina zemalja zapadnog Balkana u određenim momentima pokazala da može odraditi dobar posao u smislu zahtjevnih reformi u razumnom vremenskom roku. To se ranije desilo kada je trebalo ispuniti kriterije za bezvizni režim sa Šengenom, onda u slučaju ispunjavanja Upitnika EU ili u slučaju ispunjavanja kriterija za početak pristupnih pregovora.

Problem je u tome da kada određena država otpočne pristupne pregovore nema pred sobom realni i ostvarivi cilj. Članstvo u Evropskoj Uniji je više kao neki cilj u dalekoj budućnosti koji je izvan domašaja Crne Gore. Francuski predsjednik Makron je jasno stavio do znanja da EU može primiti nove članice tek kada se sama EU reformiše a to već ne zavisi samo od Crne Gore.

MONITOR: Često se navodi da je Crna Gora lider u EU integracijama, ali sudeći po ESI analizi sa ovakvom dinamikom CG će doći sa sadašnjih 98 na zadata 33 boda potrebna za članstvo tek za 30 godina. Takođe CG ima nakon 8 godina pregovora skoro isti broj bodova kao S.Makedonija koja nije ni počela pregovore. Kakvo je vaše viđenje Crne Gore i da li mislite da je sadašnja vladajuća garnitura sposobna da napravi suštinski progres ka članstvu u EU ili se radi o simuliranju reformi? 

BENDER: Protekle godine su pokazale da pristupni pregovori nisu rezultirali ispunjenjem ključnog cilja a to je transformacija i reforma. Čak i takozvani predvodnici, Crna Gora i Srbija, se suštinski nisu promijenile. To je nešto što tvrdi Evropska komisija u svojim analizama i ocjenama.

Naravno, možemo se, a i trebamo se žaliti na državno rukovodstvo. Ali ovdje je poenta nešto drugo. Kada pogledate na nove članice EU iz istočne Evrope vidite da su nekoliko njih prošle kroz process pridruživanja sa liderima koji su bili ili korumpirani ili nezainteresirani za prave reforme. Ali sa druge strane postojala je dinamična energija u tim državama koja ih je tjerala da slijede evropsku agendu. Zabušavanje sa EU integracijama bi za njih bilo ravno političkom samoubistvu.

Danas su stvari veoma drugačije i političarima je mnogo lakše da skrenu pažnju sa reformi i vladavine prave na priče o nacionalnim identitetima, granicama i simbolima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr sci. med. Igor Mićunović, predsjednik Obrazovnog komiteta Svjetske federacije kineske medicine – WFCMS: Protiv korona virusa organizovano i bez panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i kod drugih respiratornih bolesti, infekcija virusom 2019-nCoV može izazvati blage simptome, uključujući curenje iz nosa, grlobolju, kašalj i groznicu.  Kod nekih osoba mogu biti teži simptomi i može dovesti do upale pluća ili otežanog disanja.  Rjeđe, bolest može biti fatalna

 

Dr Igor Mićunović je kao stipendista vlade NR Kine završio osnovne, doktorske i postdoktorske studije na fakultetu Tradicionalne kineske medicine u Tianjinu, NR Kina. Predsjednik je akupunkturologa Crne Gore i direktor Centra za akupunkturu – Budva,

Za početak razgovoraza Monitor zamolili smo gospodina Mićunovića da prokomentariše stav  više naučnika iz svijeta da za korona virus, koji izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju,  ne postoji poseban lijek ili vakcina i da naučnici smatraju da nema razloga za paniku.

Podsjetili smo ga i na izjavu Džunga Nanšana, poznatog kineskog stručnjaka za respiratorne bolesti: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dvije ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode”.

MIĆUNOVIĆ:Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje poseban lijek koji bi spriječio ili liječio novi korona virus. Međutim, osobe zaražene 2019-nCoV trebale bi dobiti odgovarajuću medicinsku njegu u cilju ublažavanja i liječenja simptoma. Trenutno se razvija vakcina od strane Ministarstva zdravlja Narodne Republike Kine i smatra se da će biti spremna za upotrebu početkom 2023. godine. U zdravstvenom sistemu NR Kine za liječenje pacijenata od koronovirusa ravnopravno sa savremenom medicinom se koristi i Tradicionalna kineska medicina – TKM. Prema preporuci akademika dr Džang Bolija, dekana Univerziteta Tradicionalne kineske medicine iz Tianjina, kineska medicina je izvrstan način za jačanje imuniteta i liječenje simptoma korona virusa, ali ne samog virusa. Iskustva SARS-a iz 2003.godine su dragocjena za liječenje novonastalog korona virusa, jer je tadašnje liječenje podrazumijevalo liječenje preparatom TKM kada su patentirana četiri lijeka prema dijagnostici sindroma koje poznaje TKM.

Do sada je deset pacijenata zaraženih koronavirusnom (2019-nCoV) pneumonijom izliječeno Tradicionalnom kineskom medicinom (TKM), ili kombinacijom TKM i savremene medicine u bolnici Đinjintan u Vuhanu, epicentru epidemije koronavirusa.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Masovni protesti kao jedini izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opozicija je slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front

 

MONITOR: Povodom 30 godina od osnivanja LSCG, kazali ste da  se taj pokret nije borio za ovakvu Crnu Goru  i  ,,režim nije preuzeo ništa od LSCG, pa ni izvornu ideju nezavisnosti”.  Kako je trebalo da izgleda Crna Gora po mjeri LSCG, a kako izgleda danas?

PEROVIĆ: Crna Gora za koju se zalagao Liberalni savez je sušta suprotnost od Crne Gore kakva je danas. LSCG se zalagao za državu kakvu je na velikim građanskim protestima tražio i pokret Odupri se, a to je država vladavine prava, sa autonomnim institucijama koje rade po zakonu, državu u kojoj je kriminal i korupcija eksces a ne redovno stanje, državu sa nadom i ekonomskim prosperitetom, državu u kojoj se vlast mijenja jer građani glasaju po slobodnim uvjerenjima a ne pod pritiskom, ucjenom ili za vreću brašna.

U demokratskom ambijentu mi bi gradili pomirenu Crnu Goru u kojoj ne bi bilo ni pobjednika ni poraženih. Tako smo bili i započeli sa Narodnom slogom.

MONITOR: Situacija danas, rast nacionalnih i vjerskih tenzija,  nerijetko se  vezuju  za devedesete godine. Liči li vam današnja Crna Gora na onu iz devedesetih? 

PEROVIĆ: U nekim segmentima liči. U sijanju međunacionalne i međuvjerske mržnje i podjela sa vrha režima. To, i pljačka državnih resursa uz blagoslov zarobljenih institucija su jedina sličnost.

Liči na 90-te u dijelu koji  nam servira ista vlast, ali ne i u odgovoru građana. Tada su u tišini gašene fabrike i pljačkana društvena preduzeća, a sada je odgovor građana mnogo svjesniji i savjesniji. Znaju da su žrtve onih koji su poharali državu, obogatili se do neslućenih razmjera i znaju da je u tome izvor nepravde. Od proljeća prošle godine znaju i formulu za osvajanje slobode. To su masovni protesti protiv režima i njihovih pomagača koji su se uhljebili unutar sistema.

MONITOR: Neki smatraju da je danas teže, da su na sceni  dva fašizma. Mislite li i vi da je teže?

PEROVIĆ: Mislim da se olaku poteže riječ fašizam. Svi oblici rasne, vjerske, nacionalne netrpeljivosti su odlike fašizma ali fašizam je ipak poredak. Mi živimo u autokratskoj poretku sa odlikama diktature malog broja ljudi koji se koriste svim metodama da održe vlast i pokornost građana, koristeći zarobljene institucije kao simuliranje državnih organa. A najviše rabe upravo antifašističku retoriku i neku multikulturanost kojom više ne mogu zavarati nikoga. Mržnju šire ciljano kako bi stvarali podjele i tenzije, jer samo u toj atmosferi mogu da lažu kako brane državu.

Dakle ne slažem se o fašizmu, mislim da je više dupli pas, hrane se međusobno, podigravaju. A oni koji im se protive su na ulici i pozivaju na solidarnost. Tamo su za razliku od 90-ih u jednom taboru, pored Srba i Crnogorci, i muslimani  i katolici. Nedovoljno ali biće ih sve više. Dužnost je svakog građanina da pruži solidarnost onome ko je ugrožen, kome se uskraćuju prava. U atmosferi kuju porukama kreira šef režima, tipa: da oni koji žele biti nezivisni ne treba da rade u državnim institucijama, a još bolje da ne žive u ovoj državi, samo tjera slobodne ljude na litije, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ljudi su željni pravde i slobode. Jednakih prava i jednakih šansi za sve.

Toliko je branio prethodne države da je svima postao smiješan. U svaku se kleo. Mislim da sam sačuvao negdje krivičnu prijavu, protiv mene, zbog korišćenja sintagme ,,takozvana Jugoslavija”. Danas to više ne prolazi. Diktator je ogoljen, potrošio je sav arsenal gluposti. Loše ga savjetuju ili nije više ostalo izlaznih strategija. Otići će ove godine, ne ličeći na sebe. On već danas ne liči na sebe.

MONITOR:  Dijelite li pesimizam onih koji smatraju da je danas građanska Crna Gora dalje nego ikad?

PEROVIĆ: Prividno je tako, ali ja mislim da je samo previše u defanzivi. Ko prati litije iz režimskih medija, neće se složiti ali ja uočavam njihov građanski karakter. To su razumni pozivi i Mitropolije i vjernika na solidarnost Srba i Crnogoraca, pa čak i pozivi pripadnicima drugih vjera. Mislim da se polako prepoznaje da  je u XXI vijeku rješavanje pitanja crkve –   zamka. Da se tokom cijele 2020. dijelimo samo da bi diktator, proizvodeći stalnu tenziju, dobio još jedne izbore.

Po meni režim je usvojio Zakon o vjerskim zajednicama sa namjerom da ga drži kao veliko bure baruta čiji dugački fitilj potpaljuje i gasi po potrebi. I da će to potrajati, da na tome dobije još jedne izbore. Računa diktator da vjerska pitanja najviše raspaljuju strasti i dijele ali građani već razbijaju tu matricu.

MONITOR: Šta je sa protestima koje je pokret Odupri se pokrenuo u proljeće prošle godine. Rekli ste da oni moraju biti nastavljeni. Da li je to realno očekivati u današnjem ambijentu?

PEROVIĆ: Naravno, moraju biti nastavljeni. Vlast je upregla sve instrumente da ih prikaže sumnjivim, uperenim protiv države, beznadnim… I taman kada su se ponadali da su uspjeli desile su se litije. Želeći suprotno, opet je probuđena nada u protest, otpor. Osjećaj nepravde i težnja za smjenom režima i za osvajanjem slobode je tek uzela maha. To više niko ne zaustavi.

MONITOR: Bliže se izbori. Vrijeme za pripreme da oni budu fer i demokratski ističe. Mislite li da je moguće napraviti te uslove ?

PEROVIĆ: Zadato  vrijeme je već isteklo, zbog nesloge u opoziciji. Umjesto da se drže potpisanog Sporazuma o budućnosti, kada bi i pritisak Brisela za fer i poštene izbore bio neuporedivo snažniji, vukli su se pojedinačni potezi koji su išli na ruku, već poljuljanom režimu. To ću da ilustrujem događajem sa pregovora, prije potpisivanja Sporazuma – neki lideri, pobornici ostajanja u Skupštinu, kada su potrošili ,,argument” da to od njih traži međunarodna zajednica, izrekli su gotovo identičnu rečenicu:  Sve druge tačke su nebitne kada imate tačku koja nas sve obavezuje da nećemo izlaziti ni na kakve izbore bez ispunjavanja uslova iz uvodnog dijela Sporazuma (ostavke, Vlada građanskog jedinstva, usaglašeno izborno zakonodavstvo…) Uz časnu riječ da se neće ulaziti u Skupštinu, osim kod sudbonosnih pitanja, ovo je zvučalo sasvim razumno i nije se imalo što zamjeriti. Mi smo ipak tražili tačku koja kompenzira, dodali smo tačku 5. – Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkod vaninstitucionalnog djelovanja.  Znamo kako su se dogovarali. O svemu ovome ću podrobnije ako se Sporazum brutalno prekrši (izlaskom na izbore u Tivtu, recimo). Ne zbog namjere da oslabim opoziciju, već naprotiv, zbog toga što bi izlazak na izbore koji organizuje ovaj režim bio davanje legitimiteta još jednom (svom) porazu i oživljavanje mtvaca.

Opozicioni birači se moraju osnaživati.  Izlazak na takve izbore bi bio veliki grijeh prema građanima. Svima, ne samo onima koji su taj zahtjev sa protesta uputili upravo opoziciji. Zato mislim da se još uvijek može izvršiti pritisak na režim, za demokratske i fer izbore. Ali i na opoziciju. Urodilo je plodom prošle godine, urodiće i sada. Sada smo kao građani baš načisto, samo preuzimanje svoje sudbine u svoje ruke, samo masovnim protestima može se razbiti matrica sistema. I naravno biće ih opet. Masovnijih i odlučnijih. I što teže bude izvojevana sloboda, biće slađa. Moramo se priključiti normalnim društvima i državama. Upravo masovni protesti pokazuju da to i zaslužujemo. Ovo će biti godina ulice i godina slobodnih izbora.

MONITOR: Kako to uraditi? Opozicija je slabija nego ikad, a Zakon o vjerskim zajednicama prekrio je sve druge priče, pa i tu o slobodnim i fer izborima.

PEROVIĆ: Rekoh, samo masovnim protestima. Opozicija jeste možda slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front. Protesti su pokazali i zavidan potencijal u svim slojevima društva: osim nezaposlenih, penzionera i ostalih žrtava sistema tu su još i intelektualci, studenti, grupe građana, NVO, pokreti za zaštitu prirode… Svako iz opozicije ko bude kočio zajednički, opštenarodni front, biće pročitan i samoisključen iz svake priče o budućoj slobodnoj Crnoj Gori. Iz obaveze prema građanima u onoj hladnoj podgoričkoj noći, koji su jedina nada za spas Crne Gore, ima nas koji ćemo istrajati u raskrinkavanju svih, pa makar to bila i opozicija.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? Kao evropsku uređenu državu ili…? 

PEROVIĆ: Vidim je kao svoj nepromjenjeni san, od pada jednopartijskog sistema, a danas je sasvim blizu ostvarenja. Vidim je kao državu vladavine prava, državu blagostanja u kojoj će biti mjesta za sve, jer imamo razvojni potencijal u materijalnim i ljudskim resursima. Državu u koju će se građani vraćati a ne bježati iz nje.  Državu koju ne treba braniti od bilo koga, jer će je kao takvu voljeti i braniti svi njeni građani.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo