Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE I PETNJICA : I TRAFOSTANICE NA UDARU LOPOVA: Vožnja na mineralno ulje

Objavljeno prije

na

Do sada je registrovano šezdeset i devet  krađa ulja iz transformatora. Od toga, u četrdeset odsto slučajeva stradao je transformator. Na teritoriji opštine Berane provaljeno je stotine privatnih objekata i kuća, a počinioci nikad nisu pronađeni. Krade se sve: žičani kablovi, metalni elementi s dalekovodnih stubova, akumulatori, poklopci sa šahti, mlade sadnica s gradskih zelenih površina…

 

Kada su nedavno Gornja sela dva dana ostala bez struje, ispostavilo se da je kvar tragikomične prirode. Lopovi su ukrali mineralno ulje iz nekoliko trafostanica s kojih se napajaju ta sela. Mještani ovog puta nijesu imali koga da psuju, već su se  morali preisipitivati ko je to među njima spreman na takvo nedjelo.

“Možda i nijesu iz naših sela. Možda su lopovi došli odnekud. Do sada su obijane kuće i vikednice, ali da neko ostavi čitava sela bez struje zbog nešto ulja iz trafostanica, to je skandalozno i sramotno. Kakav smo to mi narod”, pita se jedan  stanovnik sela Lubnice.

On kaže da su najprije mislili da se radi o havariji zbog nevremana koje ispod Bjelasice nije nikakva rijetkost.

“Kada su došli električari i kada su nam kazali zašto nema struje, prosto nijesmo mogli da vjerujemo”, kaže ovaj mještanin.

Na području beranske opštine, samo u proteklih nekoliko dana iz sedam energetskih transformatora, takozvanih trafostanica, lopovi su ukrali mineralno ulje.

Ulje je ukradeno iz trafostanica Praćevac, Bastahe, Lubnice 1 i Jelovica 2, sa kojih se napajaju podbjelasička sela, Mašte 1 na drugom kraju beranske opštine, na području Police, zatim u prigradskom naselju Buče, i na posljetku, na trećem kraju opštine, u selu Bubanje prema Bijelom Polju.

Jedan od CEDIS-ovih šefova održavanja kaže da su električari uspjeli da blagovremenim dolivanjem ulja sačuvaju sve transformatore i stave ih u pogon, izuzev u Bubanjama, gdje je ugrađen rezervni transformator.

„S ovom posljednjom, do sada je ukupno bilo, vjerovali ili ne, čak šezdeset i devet  krađa ulja iz transformatora. Od toga, u četrdeset odsto slučajeva stradao je transformator“, kazao je taj službenik.

Iz CEDIS-a su ovim povodom saopštili da su svi slučajevi uredno prijavljeni Upravi policije, odnosno Centru bezbjednosti Berane i Odjeljenju bezbjednosti u Andrijevici, jer i na teritoriji te opštine lopovi napadaju trafostanice.

Oni su kazali da učestali slučajevi krađe elemenata s energetskih objekata prouzrokuju duže prekide u napajanju potrošača električnom energijom.

Ekipe CEDIS-a sprovode vanredne kontrole objekata i elektro mreže, ali konstantan nadzor, kako kažu, nad oko pet hiljadama trafostanica i preko dvadeset hiljada kilometara nadzemnih vodova, kao i nad hiljade metalnih stubova, nije moguć.

Za žičane kablove zna se za šta se sve mogu iskoristiti. Kao sajle, na primjer. Takođe i za metalne elemente s dalekovodnih stubova, od kojih se prave prikolice za automobile i druga vozila.

Kada se, pak, radi o mineralnom ulju, stvari postaju jasnije tek poslije informacije da se ono može koristiti kao pogonsko gorivo za stare dizelaše, traktore i motokultivatore.

“Zamislite sada da neko zbog desetak litara ulja, napravi štetu od više desetina hiljada eura. Jer, ako se na vrijeme ne otkrije o čemu se radi i nedostajuće ulje ne dolije, onda strada transformator, ili pregori čitava trafostanica”, objašnjava ovaj službenik.

Nedavno je na vanrednoj sjednici Skupštine opštine Berane, na kojoj je raspravljano o bezbjednosnoj situaciji, saopšten podatak da je na teritoriji ove opštine provaljeno stotine privatnih objekata i kuća.

“Nijesmo čuli da je iko ikada odgovarao ili da su pronađeni počinioci tolikog broja provala”, rečeno je na sjednici.

Da lopovi ne prezaju ni od čega i ni pred čime, bilo je jasno kada je iz dvije džamije u selima Kalica i Savin Bor na području petnjičke opštine ukradeno šezdeset ručno rađenih ćilima velike vrijednosti.

„Ćilimima su tradicionalno bili obloženi podovi, a mi se sada praktično molimo na golim pločicama. U mještane se uvukao strah zbog ovog događaja, a teško je  povjerovati da neko može da ukrade iz džamije“,  kaže jedan stanovnik Kalice.

On je kao svjedok pred tužilaštvom dao izjavu.

„Ćilimi su ukradeni tako jer se ključ džamije ostavlja iznad vrata. Lopov je  jednostavno ključem otvorio vrata, obavio što je obavio, i ključ vratio na svoje mjesto. Do sada nije bilo potrebe da se ključ krije i nosi. Sada se i seoski imam boji da sam naveče ode u džamiju“, kaže ovaj Kaličanin.

Policija je nedugo potom kod jedne osobe pronašla šest ćilima za koje se vidi da su ukradeni jer su  vučeni po zemlji i travi do mjesta gdje su čekala kola, ali ta je osoba tvrdila da ih je kupila. Svi ćilimi ipak su vraćeni džamiji.

Stanovnici bihorskih sela vjeruju da se radi o organizovanom kriminalu, jer su se, kako kažu, na nekim radio stanicama pojavljivali oglasi za otkup starih ćilima.

„Ćilimi se otkupljuju po bagatelnim cijenama. Ovi ukradeni procijenjeni su  na oko tri hiljade eura. Ali kada ti ćilimi stignu u Tursku, cijena im se mnogostruko uvećava“, objašnjavaju stanovnici bihorskih sela.

Podovi prostorija za molitvu u džamijama tradicionalno se oblažu ćilimima koje poklanjaju građani. Ima ih u svim vjerskim objektima, svih dimenzija i najljepše ručne  izrade. Ovo je, koliko je poznato, prva krađa iz džamija na sjeveru.

Za krađu ćilima još se i može odgovarati jer prelaze vrijednost od stotinu pedeset eura, ali za akumulatore za kola, teško. Policija više i ne registruje prijave, mada   skoro da nema noći da nekoliko automobila ujutru ne osvane bez akomulatora. Lopovi ih za male pare preprodaju nakupcima starog željeza, odnosno olova.

Spisak krađa koje su u posljednje vrijeme prijavljene policiji u Beranama, dugačak je. Lopovi  pored elektro elemenata i elektro kablova kradu i telefonske kablove, kazane za rakiju, oluke s kuća, table s natpisima.

“Mom rođaku u selu ukradeno je hiljadu i dvjesta litara rakije. I nije to jedini slučaj ni u mom selu, niti u okolini”, kazao je jedan stanovnik sela Skakavac. U tom selu, odmah pored magistralnog puta Berane – Bijelo Polje, skoro da nema kuće koja nije provaljena.

Zabilježene su i krađe oružja, kao i brojna obijanja unutrašnjosti automobila. Na meti provalnika našle su se i trgovinske radnje, ali i drugi objekti. U nekim selima nijesu pošteđene ni poljoprivredne mašine, kao što su traktori i kosačice.

Dok je policija obično nemoćna da nešto učini, postaje opasno kada građani uzmu stvar u svoje ruke. Još nije zaboravljen slučaj od prije nekoliko godina kada su stanovnici jednog beranskog naselja na smrt pretukli lopova kojeg su zatekli u krađi. I zatim završili u zatvoru zbog ubistva.

Krade se sve i svašta. Kako, doista, nekom iz razvijenog svijeta objasniti krađu ulja iz trafostanica, akomulatora, poklopaca sa šahti, mladih sadnica s gradskih zelenih površina vrijednih ni desetak eura po primjerku. Na kojem smo to stepenu razvoja kada krademo i iz bogomolja.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER, GRADOVI BEZ BANAKA:  Tamno pa se ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od pet opština na sjeveroistoku Crne Gore, njih tri nema ni jednu bankarsku filijalu, a zaposleni, penzioneri i privatni preduzetnici iz tih opština prinuđeni su da skoro svakodnevno idu u susjedne gradove zbog bankarskih usluga. Banke nemaju  Andrijevica, Gusinje, i  Petnjica

 

Stomatolog dr Rusmin Laličić ima ordinaciju u Gusinju, ali zbog nepostojanja ni jedne bankarske filijale u tom mjestu, on je prinuđen da skoro svakodnevno ide u Berane da predaje pazare.

„Kreditno sam vezan za jednu banku koja nema svoju filijalu u Plavu. Zato moram ići u Berane i tamo predajem pazare. Morao bih to raditi svaki dan, ali eto, činim to svaki drugi, jer je i to vrlo naporno i finansijski neisplativo“ – kaže Laličić.

On objašnjava da se sa istim problemom suočavaju svi privatni preduzetnici u Gusinju, kojih, kako kaže, nije malo.

„Gusinje ima oko hiljadu penzionera i zaposlenih. Većina njih za lična primanja ide u Plav, pod uslovom da tamo postoji njihova bankarska filijala. Znam da ja nijesam jedini koji putuje u Berane“ – kaže Laličić.

Laličić je predsjendik Partije za Gusinje i odbornik u lokalnom parlamentu. On smatra da su lokalne vlasti morale nešto da učine i da se založe da se što hitnije u Gusinju otvori makar jedna banka.

„To je neophodno, posebno u toku ljeta, kada se u ovu varoš slije dijaspora iz čitavog svijeta. Pitajte bilo koga od njih i vidjećete šta će vam reći da je gradu najneohodnije nakon što je povraćen status opštine prije nekoliko godina. Grad bez banke, to je prosto nezamislivo“ – kaže Laličić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJE DEPONIJE: Ne zna im se broj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima zakone o upravljanju otpadom. Ima propisane kazne za nepoštovanje ovog zakona, ima reciklažna dvorišta, ima odlagališta. Ima ogroman broj divljih smetlišta

 

Stari namještaj, brdašca od šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Nesavjesni građani ne koriste mjesta predviđena za skladištenje otpada, a akcije nadležnih službi tim povodom često su neefikasne.

Da je Ćemovsko polje jedinstven ekološki i ornitološki lokalitet, djeca uče još u osnovnim školama. Ovdje žive brojne biljne i životinjske vrste koje se ne mogu nigdje drugo vidjeti.  Istovremeno, ovdje je na sve strane razbacano sve što vam je potrebno za opremanje doma. Za onoga ko zna da popravlja stvari, Ćemovsko polje je raj. „Namještaj i kućni aparati nestaju prvi sa ovih ilegalnih deponija“, kaže za Monitor Podgoričanin koji tu često dolazi na trim stazu da trči.

Na Ćemovskom polju panjevi su vidljiviji od drveća. Ovdje ljudi besplatno nabavljaju i drva za ogrijev ili druge potrebe. Samo krajem juna 2019. godine aktivisti NVO Green Home otkrili su, na području između ograde Cijevna komerc i želježničke pruge, više od 30 posječenih i isčupanih stabala borova. Neki od ovih borova bili su stari i preko 50 godina. Ovakvi slučajevi nisu rijetki.

Tu se nalazi i aktivna divlja deponija sa koje se šire nesnosni mirisi. Osim komunalnog i plastičnog otpada i leševa uginulih životinja, tu se odlaže građevinski materijal – šljunak, šut, beton. Na ovom nelegalnom smetlištu završila su i stabla nekih od stradalih borova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAROBLJENI POTENCIJALI: Voća na pretek, fale fabrike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo da je riječ o šumskom, ostalom voću ili pečurkama, osnovni problem sjevera je  nedostatak pogona za finalnu proizvodnju,  U tek nekoliko preduzeća obavlja se primarna proizvodnja, a zatim se “blago sjevera”  plasira na inostrana tržišta. U tom lancu najmanje  koristi imaju uzgajivači i berači

 

Uprkos  neospornom bogatstvu sjevera Crne Gore šumskim voćem i biljem, samo mali broj preduzeća se u našoj državi bavi njihovom preradom. Taj problem je prepoznat i u  Strategiji razvoja poljoprivrednih i rurarrnih područja   2015-2020 resornog ministarstva.

“Nekoliko kompanija bavi se preradom voća i povrća, ali su one relativno malog kapaciteta. Svega pet  prerađivačkih postrojenja imaju značajan udio i ulogu na tržištu, a ostali uglavnom manjeg kapaciteta i nijesu u značajnoj mjeri prisutni na tržištu.” piše u tom dokumentu.

Ti podaci se odnose i na pogone za preradu, pored šumskog, i  drugih vrsta voća, kao i na preradu povrća.

Zbog takve situacije na stotine tona šumskih plodova svake godine,  nakon primarne prerade završavaju na stranom tržištu.  Tek nekoliko firmi koje su registrovane za otkup, bavi se i nekom vrstom prerade.

Jedna od njih je i pljevaljska firma  Mivex, koja postoji 16 godina. U tom preduzeći tvrde da  prosječno godišnje prerade 120 tona pečurki i po 40 tona ljekovitog bilja i šumskog voća.

Firma  ima kapacitete za više koraka prerade, a svoje proizvode plasiraju kako na domaće, tako i na evropsko tržište. Pečurku, u savisnosti od vrste, kuvaju, suše ili zamrzavaju. Svi proizvodi bjelopoljskog preduzeća ForestFood-M , takođe završavaju na evropskom tržištu. Predstavnici te firma kažu da godišnje sa sjevera otkupe prosječno po 100 tona šumskog voća i pečurki. To je kapacitete i Ekoprometa, još jedne firma sa sjevera, koja je ima mogućnosti za djelimičnu preradu.

Cjelokupan otkup  pečurke i šumskog voća, uglavnom, borovnica, rožajska firme Sloga  već godinama plasira  na njemačko, italijansko i  francuskom tržištu.

“U tim preduzećima, kao i u našem, , uglavnom se radi primarna prerada pečurki, a šumsko voće zamrzava. Kad je riječ o vrgnju, jednoj od vrsti gljiva, pored zamrznutog i kuvanog, on se priprema i u salamuri. Prodaje se po 15 eura za kilogram na evropskom tržištu. Beračima ove godine za kilogram svježeg vrgnja prve klase plaćamo dva eura. Mada, zbog kišnog vremena, a za razliku od lani, ovog proljeća kvalitet pečurke je bio vrlo loš. “ – kaže Radosav Puletić vlasnik kolašinske firme ,,Otkup i prerada šumskih plodova”.

Lošeg kvaliteta bile su i šumske jagode, a koligram je dostižao cijenu od pet eura. To voće se plasira na inostrana tržišta, objašnjava  Puletić , uglavnom zamrznuto, kao i maline, borovnice i kupine, čija berba počinje kasnije.

Puletić  ističe kako je Crnoj Gori potrebno još prerađivačkih pogona, kako bi se, objašnjava, iskoritili ogromni potencijali sjevera kada je je riječ o proizovodima cijenjenim na evropskom tržištu.

“Osim za šumsko, potrebne su fabrike i za preradu ostalih vrta voća i povrća. Mislim, naravno, na finalne proizivode, za koje mi sada nemamo kapaciteta. Mnogo voća propadne, a voćari nemaju motova da ulažu u imanja i time se bave. Uz to, otvorila bi se mogućnost za veliki broj radnih mjesta. “- kaže on.

Ukoliko se ostavare obećanja, koje su tokom minule godine davali voćarima sjevera iz resornog ministasrtva, situacija bi značajno uskoro mogla da se promijeni. Na sjeveru mnogo očekuju od   buduće fabrike  Kuće voća.u Andrijevici.  To je “jedan od kapitalnih projekata Vlade,  čijom se realizacijom stvara ambijent za razvoj preduzetništva i lokalne ekonomije na području te opštine i  sjevera Crne Gore. “.

Radovi na tom pogonu u poodmakloj su vazi, a država je u tu fabriku uložila oko 1, 5 miona eura.  U Kući voća, kako je planirano, obavljaće se otkup, prerada i pakovanje voća i proizvoda od voća. Prije godinu ministar poljoprivrede I ruralnog razvoja Milutuin Simović je obećao da će  kad fabrika počene da radi biti stvoreni uslovi iza dodatni razvoj voćarstva u tom kraju, koji je poznat po užgoju  jagodastog voće (malina, aronija, borovnica), šljiva i jabuka.

“Voćari će dobiti mogućnost boljeg plasmana, ostvarivanja dodate vrijednosti kroz preradu, a time i mogućnosti za širenje proizvodnje i ostvarivanje većih prihoda. Ujedno, kroz poslovanje Kuće voća, biće dostignuti potrebni standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane, potrebni za bolju poziciju naših voćara na tržištu.” – kazao je Simović tada.

Lijepe vijesti stigle su, početkom godine, i Bjelopljcima od kompanije “Franca” iz koje su  najavili izgradnju velike hladnjače koja će moći da prihvati sav višak voća koji se proizvede na teritoriji te opštine. Kako je saopšteno “formirana je kooperativa koju čine pet preduzeća sa kojom će se u narednom periodu povezati preko stotinu proizvođača voća.”

Iz bjelopoljeske kompanije su saopštili da će posebna pažnja biti posvećena  jagodičastom voću, prvenstveno malinama. Hladnjača bi trebalo da ima kapacitet da primi sav rod maline, ali i da duplira broj malinara.

Prema nekim procjenama bjelopljski voćari mogu godišnje da ponude oko 1.000 tona voća, a iz France tvrde da finalni proizvodi mogu da nađu mjesto na tržištu. Početkom ove godine bjelopoljski malinari osnovali su prvi takav klaster u Crnoj Gori. Okuplja uzgajivače malina, ali i vlasnike hladnjača.  Iako ne mogu da zaborave drugu polovinu juna lani, , kada su  u znak protesta zbog  niske cijene, kao i “selektivnog otkupa i bahatog odnosa hladnjačara” više stotina kilograma tog voća prosuli ispred Opštine, nadaju se kvalitetnijoj pomoći iz lokalne uprave.

Skoro dvije i po decenije Kolašincima je obaćavana fabrika za preradu voća. Još 2014. godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, tvrdio je da će fabrika biti podignuta za, najduže, dvije godine. Nažalost, još nema nagovještaja da bi se takav pogon skoro mogao i otvoriti u tom kraju. Potrebe za takvim pogonom su, naročito, ako se uzmu u obzir količine voća uzgajanog  u Morači, više nego očigledne.

Da podizanje manjih pogona za preradu voća nije pretežak izazov  čak ni za pojedinca pokazao je početkom prošlog mjeseca Rožajac Mersad Šutković. On je prepozano potrebu tržišta da ponudi finalni proizvod, pa otvorio fabriku za proizvodnju sokova od bobičastog voća. Pored prihoda koje očekuje, cilj mu je bio  i da pokaže poljoprivrednicima da je sličan posao  moguć, isplativ i održiv.

                                                                                               Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo