Povežite se sa nama

DRUŠTVO

VEKTRI STEČAJ, DRŽAVI NENAPLATIVI PORESKI DUGOVI: A od kuma – ništa

Objavljeno prije

na

Obnovljeni zahtjev za uvođenje stečaja u dvije od tri najveće firme iz Vektra grupe mogao bi državu koštati više od 17 miliona eura. Ne računajući gubitak radnih mjesta i privatizovanu državnu imovinu kojom su garantovani brojni krediti

 

Među šezdesetak kompanija, neurednih poreskih dužnika, nad kojima je Poreska uprava (PU) pred Privrednim sudom nedavno pokrenula postupak za uvođenje stečaja nalazi se i Vektra Jakić doo Pljevlja, u vlasništvu Dragana Brkovića.

Ta vijest i nije bila iznenađenje pošto je PU još krajem prošle godine ukinula rješenje o reprogramu tom poreskom obvezniku „zbog kašnjenja u izmirivanju dospjelih poreskih obaveza, odnosno nepoštovanja odredbi Zakona o reprogramu“. Rješenje o reprogramu donijeto je u aprilu 2017. godine i obuhvatalo je poreski dug Vektre Jakić od skoro 5,6 miliona eura (4,8 miliona osnovnog duga i kamate od skoro 800 hiljada eura). Jakić se već tada nalazio u stečaju ali je, pošto su njegovi povjerioci pristali na program reorganizacije kompanije, postojao zakonski osnov za zaključenje ugovora o plaćanju poreskog duga na rate.

„Poreski obveznik DOO Vektra Jakić imao je pravo na reprogram“, potvrdili su nam iz PU. U istom dopisu, uz obavještenje da se Vektra Jakić na popisu najvećih poreskih dužnika nalazi na trećem mjestu (ispred nje su Montenegroerlajns i pljevaljski Rudnik uglja, a odmah iza je Vektra Montenegro – Brkovićeva krovna kompanija),nalazi se informacija da je tokom trajanja ugovora o reprogramu od te kompanije naplaćeno ukupno 1,7 miliona poreskog duga.

 

Najveći dio tog novca stigao je sa računa dooCijevna komerc, nakon zaključenja Ugovora kojim je PU preuzela potraživanja Vektre Jakić od kompanije Danila Dana Petrovića. „Ugovor o preuzimanju duga potpisan je i sa ostalim kompanijama iz Vektra grupe, u vezi sa poreskim dugom u ukupnom iznosu od 1,59 miliona eura“, saopšteno je iz PU.

Ostatak duga, nakon ukidanja Rješenja o reprogramu, PU pokušava naplatiti preduzimajući mjere propisane Zakonom o poreskoj administraciji. Tako je, piše u njihovom dopisu, donijeto rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa Vektre Jakić na iznos od 7,47 miliona eura (poreski dug) i drugo rješenje o prinudnoj naplati blokadom žiro-računa na iznos od 1,5 miliona eura (neplaćeni doprinosi i porezi na zarade radnika). Ujedno su uspostavljene hipoteke i zaloge nad pokretnom i nepokretnom imovinom poreskog dužnika.

Nema velike nade da bi se dug mogao namiriti makar na ovaj način.

„Treba pomenuti da je imovina poreskog obveznika opterećena hipotekama I i II reda, kao i da je uspostavljena zabrana otuđenja i opterećenja imovine (zemljišta i objekata) bez saglasnosti prvog povjerioca- banaka“, navode iz PU.

Iskustvo ne ide u prilog naplati poreskog duga. Prema prošlogodišnjim nalazima Državne revizorske institucije (DRI) od firmi u kojima je proveden stečajni postupak od 2013. do 2017. godine naplaćeno je svega 9,3 miliona poreskog duga. PU je, istovremeno, evidentirala prestanak poreske obaveze u iznosu od 35 miliona zbog brisanja dužnika iz Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) na osnovu rješenja o zaključenju stačajnog postupka. Do lanjskog aprila iznos „prestalih poreskih obaveza“ zbog završetka stečajnog postupka povećan je još za 42,6 miliona.

Iz PU tvrde da se praksa nenaplaćivanja poreskog duga značajno mijenja dvije godine. To potvrđuju i podatkom da je kroz reprogram nekadašnjeg poreskog duga za dvije godine naplaćeno više od 50 miliona. Očekuju još novca u državnoj kasi.

Druga je priča koliko će u tom prilivu učestvovati kompanije Brkovićeve Vektra grupe.

Prema nedavno objavljenim podacima PU firme Dragana Brkovića državi duguju više od 17 miliona eura na ime poreza i doprinosa. I to samo ako gledamo najveće članice Vektra grupe. Pored VektreJakić (ukupan dug državi veći od devet miliona) na tzv. crnoj listi neurednih poreskih platiša sa višemilionskim dugovima nalaze se još VektraMontenegro (pet miliona) i Vektra Boka (3,1 milion).

Vektra Montenegro, Brkovićeva matična kompanija, bila je korisnik reprograma poreskog duga ali je i sa njom PU raskinula ugovor zbog neplaćanja dospjelih obaveza. Nedavno je Privredni sud ponovo protiv Vektrepokrenuo predstečajni postupak, na zahtjev NLB Interfinanz iz Ciriha koja od nje potražuje oko 60 miliona. Na ime nenaplaćenih kredita. To je, nastavak priče sa početka ove decenije, kada su u Privredni sud stigli prvi zahtjevi za prinudnu naplatu dugova i uvođenje stečaja u Brkovićeve kompanije.

Vektra je osnovana1990. kao preduzeće čija je osnovna djelatnost bila prodaja automobila francuske kompanije Pežo. Njen meteorski uspon nije vezan za automobilsku već za aluminijsku industriju. Brkovićeva firma je u vrijeme ratova na prostoru SFRJ i međunarodnih sankcija prema SRJ preuzela poslove komercijalne službe Kombinata aluminijuma(u međuvremenu bankrotirao). Do danas je nepoznanica kako su jedna mala firma i njen vlasnik bez iskustva u svijetu velikog biznisa  postali ključni prodavci crnogorskog aluminijuma, pored svih  stručnih ljudi iz KAP-a koji su se tim poslom bavili godinama i decenijama. Neki pretpostavljaju da je važnu ulogu u toj  primopredaji nadležnosti imao tadašnji premijer Milo Đukanović. Brkovićev kum.

Paralelno sa poslom u KAP-u, Đukanovićeva Vlada je od Vektre kupovala nekretnine, raskalašno plaćajući građevinu koja prokišnjava na gornjim spratovima podignutim bez građevinske dozvole. Potom je Vlada Filipa Vujanovića odlučila da Vektra u odnosu na KAP dobije status ,,stranog povjerioca”. Privilegije koje je taj tretman nosio ukunite su tek nakon što su Kombinat kupili Oleg Deripaska i njegov CEAC.

U jednom intervjuu Brković period prvobitne akumulacije u njegovoj kompaniji opisuje kao „doba stagnacije i propadanja privrednih sistema i devastacije prirodnih resursa“ u Crnoj Gori. Vektra je, kaže, „dijelila sudbinu takvog privrednog ambijenta”.

Nešto se i zarađivalo. Brkoviće je stečeno ulagao u nekretnine i privatizaciju državnih preduzeća.Auto prevoznike i špeditere iz Podgorice i Bara Moračatrans i Rumijatrans spojio je u Horizon-Logistic.To je prva njegova firma koja je, još 2007., krenula putem „dobrovoljne likvidacije“.Fabriku anoda u Podgorici uzeo je u dugogodišnji zakup. Propala je.

Pljevaljski Velimir Jakić, Optel i Građevinardobili su prefiks Vektra i (ponovo) otišli u stečaj. Impregnacija i Eksportdrvou Kolašinu postali su Vektra Nord. Firma je u stečaju, imovina je nestala a unesrećeni radnici potražuju 36 plata i godine neplaćenog penzionog osiguranja (od 2010.).

Najveće hotelsko preduzeće u Herceg Novom postalo je Vektra Boka i otišlo u stečaj. Na preostale hotele stavljena je hipoteka zbog kredita (23,7 miliona) koji su otišli krovnoj kompaniji Vektra Montenegro. Advokat Jovan Pejović, pravni zastupnik bivših radnika Boke, tvrdi da je riječ o nezakonitom poslu. „Vektra Bokasvojom imovinom nije mogla da postane solidarni dužnik za kredite koje je potrošila Vektra Montenegro, jer Brković, iako većinski akcionar nije vlasnik kompanije Vektra Boka, pa tako nije mogao potpisati ugovor sa OTP Faktoring…“. Nema reakcije nadležnih.

O državnim privilegijama za Brkovića i njegove kompanije svjedoči i detalj s početka globalne ekonomske krize, kada je Ministarstvo finansija pod komandom Igora Lukšićaodlučilo da Vektridozvoli korišćenje takozvanog carinskog kredita. To je značilo da Vektra akcize, carine i PDV na uvezenu robu plaća na odloženo, dok  drugi moraju potvrdu o uplati donijeti u carinsko skladište prije nego preuzmu robu. Vektra odložene carinske obaveze nije izmirivala, pa je Uprava carina od nje pred uvođenje stečaja potraživala 2,23 miliona eura.

Priču o njenim privilegijama na račun poreskih obveznika i korisnika državnog budžeta možemo završiti tamo gdje smo je i počeli – u Pljevljima.

Vektra je imovinu tadašnjeg ŠIKVelimir Jakić u stečaju kupila 2006. godine za 1,6 miliona. Pola godine kasnije Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za šume odobrili su Jakiću koncesije za korišćenje šuma na teritoriji Pljevalja na period od 30 godina, iako je konkurentska ponuda bila veća za 20 miliona. I po tom osnovu  Vektra Pljevljima i državi duguje milione.

Ta i takva kompanija i njen vlasnik dobili su od Ministarstva poljoprivrede tri miliona iz sredstava Abu dabi fonda za završetak fabrike peleta. Navodno završena fabrika ne radi a Specijalno državno tužilaštvo ispituje zakonitost tog kredita i postupanje bivšeg ministra poljoprivrede Petra Ivanovića.

Ivanović je, kao poslanik, krajem prošle godine organizovao Brkovićevo gostovanje pred skupštinskim odborima za poljoprivredu i ekonomiju, pokušavajući da izbori dodatne privilegije za svog štićenika.

Vektra Montenegro je transparentna firma, nikad od države nije tražila nikakve benefite. Ona je uvijek pomagala i državu i bila najuredniji poreski obveznik do uvođenja stečaja 2012. godine u Vektra sistem“, ubjeđivao je Brković, „za mene je država svetinja“. Nadležni mu nijesu povjerovali.

Brković najavljuje borbu do Strazbura. Poreska uprava zahtijeve (ponovno) uvođenje stečaja koje bi moglo dovesti do skorog proglašenja bankrota i likvidacije njegovih firmi. Da li će potom i Brković, poput Duška Kneževića,  progovoriti o načinu na koji je sticao milost ovdašnjih bogova? I razlozima zašto su mu oni/on okrenuli leđa.

PORESKA ENIGMATIKA: Različito o istom

„Većina opština i lokalnih preduzeća redovno servisiraju obaveze dospjele kroz reprogram odobren 2015. godine od strane Ministarstva finansija u ukupnom iznosu od 90 miliona“, stoji u odgovorima PU koji su nam dostavljeni prije dvadesetak dana uz potvrdu da je „kod određenih opština, poput Ulcinja, Pljevalja, Bijelog Polja, Berana i Prijestonice Cetinje, evidentno manje ili veće kašnjenje s uplatom tekućih obaveza“.

U prošlonedjeljnom saopštenju PU – druga priča. „Treba napomenuti da su napori za povećanje stepena poreske discipline počeli da daju uočljive rezultate, te u ovom trenutku sve opštine, uključujući i opštine Pljevlja, Ulcinj, Bijelo Polje, Berane,Rožaje i Prijestonicu Cetinje, servsiraju reprogramirane i tekuće poreske obaveze pri isplati zarada zaposlenima“.

Dok se ne utvrdi da li pobrojane opštine evidentno kasne ili uredno servisiraju dospjele poreske obaveze, podsjetimo se nekoliko podataka iz prošlogodišnjeg Izvještajao efikasnosti naplate poreskog duga poreskih obveznika u stečaju i likvidacijikoju je izradila DRI.

Ukupan poreski dug posljednjeg dana 2017. godine, prema podacima PU, iznosio je 444,66 miliona eura. A u taj dug nije bilo uračunato:

-87 miliona duga državnih organa;

-81,6 miliona duga čije plaćanje je odloženo;

-93,6 miliona duga jedinica lokalne samouprave (opština);

-95,4 miliona duga poreskih dužnika koji se nalaze u stečaju ili likvidaciji;

Sve u svemu, 802,26 miliona. Nešto od toga do danas je naplaćeno, nešto zaboravljeno a za većinu – ne treba ni pitati.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAMBO AMADEUS, NEPLANIRANO NASILJE: Čovječe,  posrami se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Producentkinja TV emisije Dnevnica  Lejla Kašić objavila je da je poznati muzičar Antonije Pušić seksualno uznemiravao i vrijeđao na snimanju posljednje epizode. Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika, žrtvu kulturnog modela u kojem živimo. Onda su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić. Podržale su je brojne NVO i građanski aktivisti

 

Seksualno uznemiravanje je, prema konvenciji Savjeta Evrope, svako neželjeno verbalno ili neverbalno, odnosno fizičko ponašanje seksualne prirode u svrhu, odnosno uz ishod povrede dostojanstva osobe, posebno kada se stvara zastrašujuća, neprijateljska, degradirajuća, ponižavajuća i uvredljiva atmosfera. U crnogorski Krivični zakonik tek treba da se uvede ovo krivično djelo.

U Crnoj Gori mnogi ne priznaju seksualno uznemiravanje kao vrstu nasilja nad (najčešće) ženom i dovođenje te osobe u ponižavajući položaj. U brojnim komentarima na ispad čuvenog muzičara Antonija Pusića, koji nastupa pod pseudonimom Rambo Amadeus, ta svijest je došla do punog izražaja.

„Šta treba, svaka cica kojoj si rekao da ti se sviđa njeno dupe i da bi je rado pojebao iz mesta, da skoči sa varijantom da je uznemiravaš….ma daj …pa onda smo svi manijaci i ajmo u zatvor….toliko mi ide na k….cela ova varijanta gde sve žene skaču da kamenuju nekog, a pri tome se žale da nema pravih muškaraca i zato su same, a pri tome imamo ekspanziju svih vrsta polova i trans budalaština“, navodi se u jednom od komentara.

Lejla Kašić,  voditeljica i producentkinja TV emisije Dnevnica, objavila  je da je Antonio Pusić,  u toku snimanja, seksualno uznemiravao i omalovažavao. Nije htjela da govori o detaljima. Slučaj je prijavila policiji.

Pusić se oglasio tek nekoliko dana kasnije i potvrdio priču Lejle Kašić.  Cijeli slučaj stavio je u kontekst neshvaćenog buntovnika,  žrtve kulturnog modela u kojem živimo.  U međuvremenu su  gomile šovinista i seksista na društvenim mrežama razuzdano vrijeđali i omalovažavali Lejlu Kašić.  Od toga da je sve zaslužila, do toga da namjerno diže paniku kako bi se proslavila preko popularnog muzičara iz Herceg Novog.

„Ona je ozbiljan bolesnik…ali kako da je kriviш jadnu kad niko živ ne zna za nju, a silno želi da postane poznata… Platiće ova Rambu nekoliko miliona i raznim valutama za ovo“, kazao je jedan od komentatora.

Rambo je u reagovanju ukazao da je sve skupa u stvari bila kulminacija njegove nervoze zbog  koncepta emisije.  Inače radi se o  emisiji koja se odavno emituje i čiji koncept nije nikakva tajna. Na učestvovanje u Dnevnici  Pušić je dragovoljno pristao.  Lejlu Kašić, on je i u reagovanju, objavljenom na svom fb profilu,  nazvao „ludačom“ i ustanovio „da treba da se liječi“. Odbio je da joj se izvini.

„Dotičnu gospođicu sam… sasvim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne. Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik“, napisao je Rambo Amadeus.

Njegov odgovor pokrenuo je novi talas trolovsko-botovskog nasilja nad Lejlom Kašić,  ali i nad svim ženama i muškarcima koje su stale u njenu odbranu. Mlada novinarka i aktivistkinja Jovana Damjanović napisala je autorski tekst Seksualno uznemiravanje nije udvaranje: Šta vas briga šta se tačno desilo. U tekstu je pokušala da odgovori na dva najčešća pitanja internet komentatora, zabrinutih za budućnost alfa muškarca – kako se udvarati a da ne popiješ prijavu i zašto žrtva ne kaže šta se tačno dogodilo.

„Ako ne znaš kako se udvarati a da se tvoje udvaranje ne završi prijavom onda nemoj da se udvaraš. Možda zvuči grubo, ali ukoliko ne primjećuješ da se u toku komunikacije neke stvari ne trebaju raditi ili izgovoriti, onda treba da radiš na sopstvenim komunikacionim vještinama. Ukoliko misliš da neko treba da trpi vulgarnosti ili prostakluk jer ti ne znaš kako drugačije, postaje vrlo jasno u kome je problem“, piše Damjanović.

Ubrzo nakon ovog teksta, internet nasilje se okrenulo ka njoj. Bilo je mnogo zlonamjernih, uvrjedljivih i seksističkih komentara.  Ona za Monitor kaže da je očekivala sličnu reakciju, jer zna u kakvom društvu živimo, ali nije očekivala psovke i uvrede na ličnoj osnovi.

„Mislim da je dobro da se komunicira na ovu temu i dobro je da se priča o seksualnom uznemiravanju. Sa više muškaraca i žena na internetu, koji misle suprotno, ušla sam u raspravu oko ove teme i sigurna sam da su shvatili šta sam željela da kažem. Oni koji su samo vrijeđali, vjerujem da nijesu ni pročitali tekst, već samo naslov“, kaže Jovana Damjanović.

Lejla Kašić smatra da će i  negativni komentari pomoći da se problem bolje mapira i pokazati koliko nam je emancipacija neophodna. Na komentare je reagovala i građanska aktivistkinja Bojana Jokić. „Nama je kao društvu ’ništa strašno’ da muškarac bez dozvole neprimjerno dodiruje ženu“, kazala je ona. „Čitam – ’izmislila je’, ’hoće slavu’ i još niz komentara slične sadržine i optužbi da je to samo i isključivo njena krivica i pitam se da li bi to isto pisali da je na Lejlinom mjestu bila njihova majka, sestra ili ćerka“, ukazuje Jokićeva.

Crnogorske organizacije koje se bave ženskim pravima izdale su zajedničko saopštenje povodom slučaja Lejle Kašić. One su posebno fokusirale saopštenje Antonija Pušića. Navode da pravdajući odbijanje izvinjenja žrtvi svog ponašanja time što je diskvalifikuje kao osobu ,,koja treba da se liječi”, ,,koja se prenemaže”, ,,koja koketira”, on opravdava nasilje prema ,,nedostojnima” i čini isto što su prije njega činili poznati nasilnici. Nebitno je jesu li nedostojni ,,ludaci”, ,,ženetine koje se prenemažu”, ,,pederi”… princip pravdanja nasilja – za koje nema opravdanja – ostaje isti.

„Simptomatično je i to da svoje nezadovoljstvo emisijom u kojoj je pristao da učestvuje, nije izrazio njenom uredniku – muškarcu, nego producentkinji – ženi i to na veoma čudan i apsolutno neprihvatljiv način“, istakle su nevladine organizacije.

Građanski aktivista Jovan Ulićević tvrdi da poznati muzičar pravda svoj postupak kao što svaki nasilnik pravda svoj. On je parafrazirao opravdanja koja je naveo Pušić u svom saopštenju. Bio sam nervozan, bio sam umoran, ne znam što mi je bilo, sistem je sjeban…„Mrzim ovaj sistem, kapitalizam je raspad, stoga, iskaliću se na ženi pored mene, jer se osjećam nemoćno da zaustavim nešto u čemu sam i sam učesnik. I opet, ona je kriva, što je ’luda’ i nije shvatila da mi treba podrška da malo neđe izdušim“, napisao je Ulićević na svom profilu.

Talas  prijavljivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja od strane moćnika odavno je krenuo u svijetu i u regionu. Kod nas je prva progovorila Lejla Kažić.

„Seksualno uznemiravanje ne smije biti normalna stvar. Ne smije imati opravdanje. Ne smije biti nešto na šta se ćuti i prema čemu smo ravnodušni. Može da se desi svima i to nije do nas. Do nas je da ne ćutimo na ovakve slučajeve, ne uplašimo se pred onima koji žele da iskoriste svoj položaj moći“, ističe Lejla Kašić.

Antonije Pušić, Rambo Amadeus, godinama je ambasador dobre volje u organizaciji UNICEF. Nakon što je Lejla Kašić  o incidentu obavijestila ovu organizaciju,  Pusićev  angažman je suspendovan do daljnjeg. Ovo društvo tek treba da se suoči sa sobom i sa svojim nasilničkim potencijalima. Građanin Antonije  Pušić ne bi smio propustiti priliku da pogleda ko je sve i na koji način stao u odbranu njegovog nasilničkog gesta. Da se čovjek prepadne. Ili, posrami.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način

Objavljeno prije

na

Objavio:

Viši sud u Podgorici oslobodio je gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića optužbi da je negiranjem genocida u Srebrenici širio mržnju. Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina

 

Televizija Crne Gore prikazivala je u večeri 29. decembra 2021. godine bosanskohercegovački film Quo vadis, Aida. Riječ je kinematografskom ostvarenju Jasmile Žbanić, nominovanom za prestižnu američku nagradu – Oskar, a dobitnik je i više značajnih međunarodnih nagrada. Film obrađuje genocid u Srebrenici 1995. godine.

Iste večeri, pred prikazivanje filma, okupilo se nekoliko desetina, uglavnom, srednjovječnih muškaraca da protestuju protiv filma. Skup su, navodno, organizovali pripadnici pravoslavnih bratstava, koji svoje nacionalističke ideje i pokliče često kriju iza vjere i humanitarnog rada. Na glavnom ulazu u Radio-televiziju Crne Gore raširili su transparent – „Srebrenica nije genocid“. Riječi na transparentu obrazložio je i epski pjesnik Slavko Perošević, počasni član nikšićkog pravoslavnog bratstva Zavjetnici Tvrdoš. „Smatramo da zločin koji se dogodio u Srebrenici nikako ne može biti tretiran kao genocid… Može da se razmatra na nekim nivoima da li se u Srebrenici dogodio određeni zločin. Sigurno je da se i dogodio. Strijeljanje ratnih zarobljenika može da se tretira kao ratni zločin, ali nikako kao genocid“, kazao je tada on.

Krivični zakon Crne Gore zabranjuje negiranje ili relativizaciju genocida, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom međunarodnog krivičnog suda. To krivično djelo naziva se izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, a zaprijećena je kazna od šest mjeseci do pet godina.

„Kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina učinjenih protiv grupe ili člana grupe koja je određena na osnovu rase, boje kože, religije, porijekla, državne ili nacionalne pripadnosti, na način koji može dovesti do nasilja ili izazvati mržnju prema grupi lica ili članu takve grupe, ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda“, navodi se u Krivičnom zakoniku Crne Gore.

Više državno tužilaštvo u Podgorici u ovom događaju tada je pokrenulo izviđaj, ali je donijelo odluku da nije počinjeno nijedno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Oni su predmet proslijedili Upravi policije kako bi utvrdili da li u ovim radnjama ima prekršaja. Međutim, ni policija nije našla da je u radnjama ovih lica bilo nekih kršenja zakona.

Tužilaštvo je nastavilo da ignoriše širenje mržnje, koje se moglo čuti u pjesmama i vidjeti na transparentima koje su nosile ove grupe dok su demonstrirale na ulicama. Sve dok u Skupštini Crne Gore nije usvojena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon toga je gradonačelnik Nikšića Marko Kovačević, član Glavnog odbora Demokratskog fronta (DF) i Nove srpske demokratije (NSD), koji je navodno blizak sa gorepomenutim pravoslavnim bratstvima, na jednoj srbijanskoj televiziji ponovio tezu da Srebrenica nije genocid. On je tada kazao da se u Skupštini vidjelo ko je izdajnik, da su Srbi napadnuti i da treba da se brane.

„Uostalom, mislim Kartaginu treba razoriti. Uostalom, mislim nije bio genocid u Srebrenici“, kazao je Kovačević.

Demokratska partija socijalista tada je podnijela krivičnu prijavu protiv Kovačevića. Više državno tužilaštvo u Podgorici je ovog puta podiglo optužni predlog protiv gradonačelnika Nikšića. Smatrali su da je javnim negiranjem genocida širio nacionalnu i vjersku mržnju.

„U predmetu formiranom u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, protiv M.K., zbog krivičnog djela – izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, nakon sprovedenog postupka izviđaja tokom kojeg je isti saslušan u svojstvu osumnjičenog, na okolnosti povodom iznijetog stava o genocidu u Srebrenici, koji je iznio u emisiji Usijanje dana na TV Kurir, dana 18. 06. 2021. godine, te prikupljenih drugih neophodnih dokaza, ovo tužilaštvo je protiv M.K. podnijelo optužni predlog Višem sudu u Podgorici zbog navedenog krivičnog djela“, objasnila je tada rukovoditeljka tog tužilaštva Lepa Medenica.

Međutim, sud je utvrdio da tužilaštvo nije dokazalo da je način negiranja genocida bio takav da može dovesti do nasilja ili izazivanja mržnje prema grupi lica ili članu neke takve grupe. U obrazloženju presude sud se pozvao i na presudu evropskog suda u Strazburu u predmetu Perinček protiv Švajcarske. Tužilaštvo je prošle sedmice uložilo žalbu na ovakvu odluku.

Dio pravnika sa kojima je razgovarao novinar Monitora, smatraju da ovaj slučaj nije mogao biti primijenjen u ovom predmetu jer je Perinček u Švajcarskoj negirao genocid Otomanske imperije nad Jermenima 1915. godine. Iako je Švajcarski nacionalni savjet ovaj događaj priznao kao genocid, on nije kao takav priznat međunarodnom presudom. A genocid je zločin koji mora utvrditi sud, što je bio i razlog presude Evropskog suda protiv Švajcarske. S druge strane, međunarodni sud u Hagu je donio presudu da je u Srebrenici počinjen genocid.

Drugi pravnici smatraju da, kao i u ovoj međunarodnoj presudu, tužilac Višeg tužilaštva nije dokazao kako je izjava Kovačevića izazvala ili mogla da izazove javne nerede i nemire. To je Evropski sud i naveo u svojoj presudi u korist Perinčeka.

Neki pravnici apostrofiraju dvostruke standarde tužilaštva kada je riječ o negiranju genocida u Srebrenici. Bivši ministar pravde Vladimir Leposavić, pravoslavna bratstva ili, pojedini predstavnici Srpske pravoslavne crkve, nijesu izvedeni pred sud zbog izjava sličnih Kovačevićevoj. Jedina razlika je što je protiv Kovačevića krivičnu prijavu podnijela partija za čijeg zemana je postavljena većina tužilaca.

Uglavnom, negiranje genocida u Crnoj Gori je i dalje nekažnjivo. A gradonačelnik Kovačević je javnosti pozat i po pjevanju pjesme u kojoj „kukaju bule“.

 

Deset mjeseci zbog poziva na klanje Cetinjana

Posljednji izvještaj državnog tužilaštva (za 2021) kaže da je zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje prijavljeno 45 osoba. Najviše ih je gonjeno zbog govora mržnje na internetu.

Većinu prijava tužilaštvo je odbacilo. Tužioci su odlučili da ne gone 32 osobe.  Većina optuženih je završila u zatvoru.

„Sud je protiv šest lica donio osuđujuće presude, od čega je protiv pet lica izrečena kazna zatvora i protiv jednog lica uslovna osuda; protiv 3 lica donijete su oslobađajuće presude“, navodi se u izvještaju.

Uvidom u nekoliko javno dostupnih presuda može se vidjeti da su ljudi većinom pozivali na nasilje prema određenoj nacionalnoj ili vjerskoj grupi. U jednoj presudi navodi se da je okrivljeni podsticao na nasilje i mržnju u ime religije. Za to krivično djelo dobio je 10 mjeseci zatvora.

„Na svom profilu koji je registrovan pod imenom ’S.M.’ objavio govor sadržine ’Ja sam spreman za Cetinje. Malo mi se grb iskrivio, ali dobro. Drma mi se, drma mi se na šubari cveće, ubićemo, zaklaćemo ko sa nama neće. Svi na Cetinje, aloo! Nema, nema zajebancije, evo kapa se pripremila, jedno dva- tri noža da ponesemo i boli nas uvo’, piše u presudi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo