Povežite se sa nama

INTERVJU

NEMANJA NIKOLIĆ, LIKOVNI UMJETNIK: Suočavanje sa svakodnevicom

Objavljeno prije

na

Mislim da su neke od ključnih riječi za ono čime se bavim vrijeme, sjećanje, prepoznavanje, ponavljanje i apsurd

 

Izložba Nemanje Nikolića The Palace of Time and Memory nedavno je otvorena u Centru savremene umjetnosti Crne Gore, u Dvorcu Petrovića u Podgorici. Nemanja Nikolić je diplomirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, na slikarskom odsjeku, gdje trenutno završava doktorski projekat. Dobitnik je više nagrada, kao što su Nagrada za crtež iz fonda Vladimir Veličković, specijalna otkupna nagrada za mural i zidnu instalaciju Rajfajzen banke i galerije 12HUB i Nagrada za inovaciju iz fonda Miloš Bajić.  Njegovi radovi se nalaze u brojnim privatnim i javnim kolekcijama. Nikolić  je inicijator nastanka Umetničkog prostora U10. Živi i radi u Beogradu.

MONITOR: Podgoričkoj publici predstavili ste se radovima zajedničkog naziva „The Palace of Time and Memory”, koji čine djela iz nekoliko ciklusa. Postavka se sastoji od crteža tušem na papiru knjiga ili mapa – složenih kao kadrovi filma, ili na starim crnim školskim tablama, kao i animacija – kratkih filmova složenih od tih „kadrova”.
NIKOLIĆ: Izložba se sastoji od četiri celine i objedinjuje projekte koje sam realizovao u domenu pokretne slike, odnosno crteža i videa, od 2015. do danas. To su radovi Panic Book, Double Noir, Uncontained Images i The Plot. Animacija pod nazivom Panic Book rađena je dve i po godine i sastoji se od oko 2400 crteža. Fragmenti preuzeti iz kinematografskih ostvarenja crtani su frejm po frejm na listovima knjiga iz samoupravnog socijalizma. To su uglavnom teorijske knjige, časopisi, dokumenti sa kongresa Saveza komunista Jugoslavije i udžbenici iz marksizma. Kao izvor vizuelnog materijala animacije korišćeno je dvadeset filmova Alfreda Hičkoka. Preciznije, pojedine scene iz Hičkokovih filmova sam crtao na stranicama knjiga i onda od tog materijala pravio neku vrstu novog narativa. Animirani film Double Noir, nastao je kroz proces frejm po frejm iscrtavanja delova noir filmova u kojima glumi Hemfri Bogart. Frejmovi su crtani belim kredama na crnim školskim tablama. Sastoji se od šezdeset scena od kojih je svaka nastala kontinuiranim crtanjem i brisanjem na šezdeset tabli. Narativ prikazuje Hemfri Bogarta koji se susreće sa svojim dvojnikom i tako počinje smrtonosna potera između njih dvojice. Uncontained Images je audio/video instalacija koju čini pet različitih animiranih filmova. Rad je rezultat mog višegodišnjeg sakupljanja i izdvajanja različitih filmskih sekvenci i motiva koji su me fascinirali. U skladu sa tim, odabrao sam sledeće motive: uzburkane morske talase, ruke, voz u pokretu, pretnju pištoljem i poljubac. Na ovoj izložbi je prikazan samo video koji prikazuje voz i crteži iz istog. On se sastoji od 25 isečaka  u kojima je voz sniman iz različitih uglova, u različitim kadrovima, sa različitim položajima kamere itd.  Crtane su na knjigama koje su direktno vezane za biografiju Josipa Broza Tita, ali i na drugim knjigama koje su uticale na oblikovanje ideologije samoupravnog socijalizma. Video prikazuje voz koji nezaustavljivo juriša, pada i ruši prepreke na koje nailazi. Rad The Plot je animacija na kojoj uporedo sa drugim projektima radim već dve godine i predstavlja moj lični osvrt na filmove i istorijsku građu nastalu u periodu Hladnog rata.

MONITOR:  Hemfri Bogart Vam je veoma inspirativan, a i Hičkokovi filmovi. Zanimljivo je to što su mnogi crteži na listovima knjiga na kojima su sadržaji iz samoupravnog socijalizma.  Film noir je jedan od najautentičnijih i najtrajnijih američkih doprinosa kulturi XX vijeka. Zašto ste baš spojili socijalizam i noir filmove?
NIKOLIĆ: Odnos koji je Hičkok gradio u svojim filmovima između objekata -karaktera i njihovog okruženja je bio ključni povod za ovaj metod rada. Jedan od često pominjanih primera je finalna scena u filmu North by Northwest koja se odvija na svima prepoznatljivom Nacionalnom spomeniku Maunt Rašmor u kojoj je vrtoglava scena potere suprotstavljena autoritativnim i monumentalnim portretima četvorice američkih predsednika. Isti princip ovaj reditelj koristi i u vrlo sličnom filmskom zapletu mnogo ranije u filmu Saboteur iz 1942. godine kada se potera završava na Kipu slobode u Njujorku. Ono što je mene privuklo da počnem sa radom na ovim animiranim filmovima je upravo pitanje izmeštanja jednog narativa u novi ambijent i eksperimentalni karakter takvog čina. U tekstovima iz samoupravnog socijalizma, koji su korišćeni kao podloga za crtanje animacija, između ostalog se postavlja pitanje ideološko-političke orijentacije SFRJ unutar dramatike Hladnog rata, a i kasnije. Ova pitanja sam posmatrao kao istorijski dramski naboj ili kao jasno izražen istorijski saspens. U radu Double Noir izabrao sam Hemfri Bogarta kao protagonistu iz razloga što sam želeo da napravim narativ u kom junak proganja samog sebe, a za to mi je bio potreban neko ko je prepoznatljiv različitim generacijama da bi narativ bio lakše čitljiv.

MONITOR: Kažite nam nešto o procesu nastanka vaših radova, o tom osjećanju kada ste u umjetničkom zamahu?
NIKOLIĆ: Spadam u one koji vole da planiraju unapred. Gotovo svaki od mojih radova nastaje u više etapa, najčešće su to gledanje filmova i potraga za motivima, crtanje frejmova ili pravljenje svojevrsnih ritmičnih dijagrama, slikanje, montaža, fotografija, zvuk. Zbog karakteristika medija u kom ih izvodim svaki od radova nastaje dugo i to je jedan od razloga zašto dok radim jedan rad najčešće već unapred znam koji će biti sledeći. Verovatno kao i većina umetnika uvek sam uveren da je taj sledeći daleko bolji od ovih prethodnih.

MONITOR: Mnogi radovi nastali su kredom. Zašto ste baš odabrali tu tehniku, kad ste se zainteresovali za ovakav vid izražavanja?
NIKOLIĆ: Izabrao sam tehniku crtanja kredom na tabli jer omogućava brzo i efikasno brisanje sunđerom. Zbog poroznosti materijala ova tehnika takođe zahteva brže crtanje. Naime, kada zasitite kredu ne može se više crtati preko nje, iz prostog razloga što svaki naredni potez skida ovaj prethodni. Sa druge strane, odlike crtanja kredom su jak kontrast i vazdušasta atmosfera. Na taj način crtač stiče utisak da crta svetlom i ovaj način crtanja možemo nazvati crtanje u negativu. Upravo te odlike su me navele da zaključim da je to odgovarajući postupak za izradu omaža noir filmovima i filmu uopšte. Naravno, razlog zbog kog umetnici uglavnom izbegavaju ovu tehniku je činjenica da su crteži izvedni na ovaj način vrlo fragilni i teški za čuvanje. Meni je to, pomalo paradoksalno, upravo i jedna od najdražih osobina ovog medija.

MONITOR: Koje Vas teme još okupiraju?
NIKOLIĆ:  Mislim da su neke od ključnih reči za ono čime se bavim vreme, sećanje, prepoznavanje, ponavljanje i apsurd.

MONITOR:  Da li je i za vas umjetnost svojevrsni bijeg ili lijek od svakodnevice?
NIKOLIĆ:  Doživljavam umetnost kao vrlo odgovoran i na izvestan način privilegovan poziv. Definitivno ga ne bih nazvao begom, pre suočavanjem sa svakodnevicom.

Miroslav MINIĆ
Portet – FOTO: Nina IVANOVIĆ
Rad – Foto: Duško MILJANIĆ

Komentari

INTERVJU

Kristof Bender – potpredsjednik Evropske stabilizacione inicijative: Mijenjati sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Danas većina političara i građana ne vjeruje da je članstvo u EU nešto što je realno bez obzira koliko vrijedno neko radi na tome. Stoga je puno teže mobilizirati državnu administraciju i građane da nešto učine po tom pitanju i to se jasno vidi i na primjeru Crne Gore

 

ESI je vodeća strateška analitička grupa za jugoistočnu Evropu i politiku EU proširenja. Kristof Bender je dio ESI ekspertskog tima od početka 2000.god. i živio je dugo vremena u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. Trenutno živi u rodnoj Austriji. Tečno govori naš jezik.

MONITOR: Nedavno je ESI objavio analizu pristupnih pregovora sa prijedlozima kako da se ubrza proces evropskih integracija zemalja zapadnog Balkana. Šta je glavna zamjerka sa vaše strane na dosadašnji tok pregovora? 

BENDER: Ključni problem u dosadašnjem procesu pristupanja je nepostojanje realnog i ostvarivog cilja od strane zemalja kandidata.

Crna Gora je, kao i većina zemalja zapadnog Balkana u određenim momentima pokazala da može odraditi dobar posao u smislu zahtjevnih reformi u razumnom vremenskom roku. To se ranije desilo kada je trebalo ispuniti kriterije za bezvizni režim sa Šengenom, onda u slučaju ispunjavanja Upitnika EU ili u slučaju ispunjavanja kriterija za početak pristupnih pregovora.

Problem je u tome da kada određena država otpočne pristupne pregovore nema pred sobom realni i ostvarivi cilj. Članstvo u Evropskoj Uniji je više kao neki cilj u dalekoj budućnosti koji je izvan domašaja Crne Gore. Francuski predsjednik Makron je jasno stavio do znanja da EU može primiti nove članice tek kada se sama EU reformiše a to već ne zavisi samo od Crne Gore.

MONITOR: Često se navodi da je Crna Gora lider u EU integracijama, ali sudeći po ESI analizi sa ovakvom dinamikom CG će doći sa sadašnjih 98 na zadata 33 boda potrebna za članstvo tek za 30 godina. Takođe CG ima nakon 8 godina pregovora skoro isti broj bodova kao S.Makedonija koja nije ni počela pregovore. Kakvo je vaše viđenje Crne Gore i da li mislite da je sadašnja vladajuća garnitura sposobna da napravi suštinski progres ka članstvu u EU ili se radi o simuliranju reformi? 

BENDER: Protekle godine su pokazale da pristupni pregovori nisu rezultirali ispunjenjem ključnog cilja a to je transformacija i reforma. Čak i takozvani predvodnici, Crna Gora i Srbija, se suštinski nisu promijenile. To je nešto što tvrdi Evropska komisija u svojim analizama i ocjenama.

Naravno, možemo se, a i trebamo se žaliti na državno rukovodstvo. Ali ovdje je poenta nešto drugo. Kada pogledate na nove članice EU iz istočne Evrope vidite da su nekoliko njih prošle kroz process pridruživanja sa liderima koji su bili ili korumpirani ili nezainteresirani za prave reforme. Ali sa druge strane postojala je dinamična energija u tim državama koja ih je tjerala da slijede evropsku agendu. Zabušavanje sa EU integracijama bi za njih bilo ravno političkom samoubistvu.

Danas su stvari veoma drugačije i političarima je mnogo lakše da skrenu pažnju sa reformi i vladavine prave na priče o nacionalnim identitetima, granicama i simbolima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr sci. med. Igor Mićunović, predsjednik Obrazovnog komiteta Svjetske federacije kineske medicine – WFCMS: Protiv korona virusa organizovano i bez panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i kod drugih respiratornih bolesti, infekcija virusom 2019-nCoV može izazvati blage simptome, uključujući curenje iz nosa, grlobolju, kašalj i groznicu.  Kod nekih osoba mogu biti teži simptomi i može dovesti do upale pluća ili otežanog disanja.  Rjeđe, bolest može biti fatalna

 

Dr Igor Mićunović je kao stipendista vlade NR Kine završio osnovne, doktorske i postdoktorske studije na fakultetu Tradicionalne kineske medicine u Tianjinu, NR Kina. Predsjednik je akupunkturologa Crne Gore i direktor Centra za akupunkturu – Budva,

Za početak razgovoraza Monitor zamolili smo gospodina Mićunovića da prokomentariše stav  više naučnika iz svijeta da za korona virus, koji izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju,  ne postoji poseban lijek ili vakcina i da naučnici smatraju da nema razloga za paniku.

Podsjetili smo ga i na izjavu Džunga Nanšana, poznatog kineskog stručnjaka za respiratorne bolesti: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dvije ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode”.

MIĆUNOVIĆ:Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje poseban lijek koji bi spriječio ili liječio novi korona virus. Međutim, osobe zaražene 2019-nCoV trebale bi dobiti odgovarajuću medicinsku njegu u cilju ublažavanja i liječenja simptoma. Trenutno se razvija vakcina od strane Ministarstva zdravlja Narodne Republike Kine i smatra se da će biti spremna za upotrebu početkom 2023. godine. U zdravstvenom sistemu NR Kine za liječenje pacijenata od koronovirusa ravnopravno sa savremenom medicinom se koristi i Tradicionalna kineska medicina – TKM. Prema preporuci akademika dr Džang Bolija, dekana Univerziteta Tradicionalne kineske medicine iz Tianjina, kineska medicina je izvrstan način za jačanje imuniteta i liječenje simptoma korona virusa, ali ne samog virusa. Iskustva SARS-a iz 2003.godine su dragocjena za liječenje novonastalog korona virusa, jer je tadašnje liječenje podrazumijevalo liječenje preparatom TKM kada su patentirana četiri lijeka prema dijagnostici sindroma koje poznaje TKM.

Do sada je deset pacijenata zaraženih koronavirusnom (2019-nCoV) pneumonijom izliječeno Tradicionalnom kineskom medicinom (TKM), ili kombinacijom TKM i savremene medicine u bolnici Đinjintan u Vuhanu, epicentru epidemije koronavirusa.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Masovni protesti kao jedini izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opozicija je slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front

 

MONITOR: Povodom 30 godina od osnivanja LSCG, kazali ste da  se taj pokret nije borio za ovakvu Crnu Goru  i  ,,režim nije preuzeo ništa od LSCG, pa ni izvornu ideju nezavisnosti”.  Kako je trebalo da izgleda Crna Gora po mjeri LSCG, a kako izgleda danas?

PEROVIĆ: Crna Gora za koju se zalagao Liberalni savez je sušta suprotnost od Crne Gore kakva je danas. LSCG se zalagao za državu kakvu je na velikim građanskim protestima tražio i pokret Odupri se, a to je država vladavine prava, sa autonomnim institucijama koje rade po zakonu, državu u kojoj je kriminal i korupcija eksces a ne redovno stanje, državu sa nadom i ekonomskim prosperitetom, državu u kojoj se vlast mijenja jer građani glasaju po slobodnim uvjerenjima a ne pod pritiskom, ucjenom ili za vreću brašna.

U demokratskom ambijentu mi bi gradili pomirenu Crnu Goru u kojoj ne bi bilo ni pobjednika ni poraženih. Tako smo bili i započeli sa Narodnom slogom.

MONITOR: Situacija danas, rast nacionalnih i vjerskih tenzija,  nerijetko se  vezuju  za devedesete godine. Liči li vam današnja Crna Gora na onu iz devedesetih? 

PEROVIĆ: U nekim segmentima liči. U sijanju međunacionalne i međuvjerske mržnje i podjela sa vrha režima. To, i pljačka državnih resursa uz blagoslov zarobljenih institucija su jedina sličnost.

Liči na 90-te u dijelu koji  nam servira ista vlast, ali ne i u odgovoru građana. Tada su u tišini gašene fabrike i pljačkana društvena preduzeća, a sada je odgovor građana mnogo svjesniji i savjesniji. Znaju da su žrtve onih koji su poharali državu, obogatili se do neslućenih razmjera i znaju da je u tome izvor nepravde. Od proljeća prošle godine znaju i formulu za osvajanje slobode. To su masovni protesti protiv režima i njihovih pomagača koji su se uhljebili unutar sistema.

MONITOR: Neki smatraju da je danas teže, da su na sceni  dva fašizma. Mislite li i vi da je teže?

PEROVIĆ: Mislim da se olaku poteže riječ fašizam. Svi oblici rasne, vjerske, nacionalne netrpeljivosti su odlike fašizma ali fašizam je ipak poredak. Mi živimo u autokratskoj poretku sa odlikama diktature malog broja ljudi koji se koriste svim metodama da održe vlast i pokornost građana, koristeći zarobljene institucije kao simuliranje državnih organa. A najviše rabe upravo antifašističku retoriku i neku multikulturanost kojom više ne mogu zavarati nikoga. Mržnju šire ciljano kako bi stvarali podjele i tenzije, jer samo u toj atmosferi mogu da lažu kako brane državu.

Dakle ne slažem se o fašizmu, mislim da je više dupli pas, hrane se međusobno, podigravaju. A oni koji im se protive su na ulici i pozivaju na solidarnost. Tamo su za razliku od 90-ih u jednom taboru, pored Srba i Crnogorci, i muslimani  i katolici. Nedovoljno ali biće ih sve više. Dužnost je svakog građanina da pruži solidarnost onome ko je ugrožen, kome se uskraćuju prava. U atmosferi kuju porukama kreira šef režima, tipa: da oni koji žele biti nezivisni ne treba da rade u državnim institucijama, a još bolje da ne žive u ovoj državi, samo tjera slobodne ljude na litije, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ljudi su željni pravde i slobode. Jednakih prava i jednakih šansi za sve.

Toliko je branio prethodne države da je svima postao smiješan. U svaku se kleo. Mislim da sam sačuvao negdje krivičnu prijavu, protiv mene, zbog korišćenja sintagme ,,takozvana Jugoslavija”. Danas to više ne prolazi. Diktator je ogoljen, potrošio je sav arsenal gluposti. Loše ga savjetuju ili nije više ostalo izlaznih strategija. Otići će ove godine, ne ličeći na sebe. On već danas ne liči na sebe.

MONITOR:  Dijelite li pesimizam onih koji smatraju da je danas građanska Crna Gora dalje nego ikad?

PEROVIĆ: Prividno je tako, ali ja mislim da je samo previše u defanzivi. Ko prati litije iz režimskih medija, neće se složiti ali ja uočavam njihov građanski karakter. To su razumni pozivi i Mitropolije i vjernika na solidarnost Srba i Crnogoraca, pa čak i pozivi pripadnicima drugih vjera. Mislim da se polako prepoznaje da  je u XXI vijeku rješavanje pitanja crkve –   zamka. Da se tokom cijele 2020. dijelimo samo da bi diktator, proizvodeći stalnu tenziju, dobio još jedne izbore.

Po meni režim je usvojio Zakon o vjerskim zajednicama sa namjerom da ga drži kao veliko bure baruta čiji dugački fitilj potpaljuje i gasi po potrebi. I da će to potrajati, da na tome dobije još jedne izbore. Računa diktator da vjerska pitanja najviše raspaljuju strasti i dijele ali građani već razbijaju tu matricu.

MONITOR: Šta je sa protestima koje je pokret Odupri se pokrenuo u proljeće prošle godine. Rekli ste da oni moraju biti nastavljeni. Da li je to realno očekivati u današnjem ambijentu?

PEROVIĆ: Naravno, moraju biti nastavljeni. Vlast je upregla sve instrumente da ih prikaže sumnjivim, uperenim protiv države, beznadnim… I taman kada su se ponadali da su uspjeli desile su se litije. Želeći suprotno, opet je probuđena nada u protest, otpor. Osjećaj nepravde i težnja za smjenom režima i za osvajanjem slobode je tek uzela maha. To više niko ne zaustavi.

MONITOR: Bliže se izbori. Vrijeme za pripreme da oni budu fer i demokratski ističe. Mislite li da je moguće napraviti te uslove ?

PEROVIĆ: Zadato  vrijeme je već isteklo, zbog nesloge u opoziciji. Umjesto da se drže potpisanog Sporazuma o budućnosti, kada bi i pritisak Brisela za fer i poštene izbore bio neuporedivo snažniji, vukli su se pojedinačni potezi koji su išli na ruku, već poljuljanom režimu. To ću da ilustrujem događajem sa pregovora, prije potpisivanja Sporazuma – neki lideri, pobornici ostajanja u Skupštinu, kada su potrošili ,,argument” da to od njih traži međunarodna zajednica, izrekli su gotovo identičnu rečenicu:  Sve druge tačke su nebitne kada imate tačku koja nas sve obavezuje da nećemo izlaziti ni na kakve izbore bez ispunjavanja uslova iz uvodnog dijela Sporazuma (ostavke, Vlada građanskog jedinstva, usaglašeno izborno zakonodavstvo…) Uz časnu riječ da se neće ulaziti u Skupštinu, osim kod sudbonosnih pitanja, ovo je zvučalo sasvim razumno i nije se imalo što zamjeriti. Mi smo ipak tražili tačku koja kompenzira, dodali smo tačku 5. – Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkod vaninstitucionalnog djelovanja.  Znamo kako su se dogovarali. O svemu ovome ću podrobnije ako se Sporazum brutalno prekrši (izlaskom na izbore u Tivtu, recimo). Ne zbog namjere da oslabim opoziciju, već naprotiv, zbog toga što bi izlazak na izbore koji organizuje ovaj režim bio davanje legitimiteta još jednom (svom) porazu i oživljavanje mtvaca.

Opozicioni birači se moraju osnaživati.  Izlazak na takve izbore bi bio veliki grijeh prema građanima. Svima, ne samo onima koji su taj zahtjev sa protesta uputili upravo opoziciji. Zato mislim da se još uvijek može izvršiti pritisak na režim, za demokratske i fer izbore. Ali i na opoziciju. Urodilo je plodom prošle godine, urodiće i sada. Sada smo kao građani baš načisto, samo preuzimanje svoje sudbine u svoje ruke, samo masovnim protestima može se razbiti matrica sistema. I naravno biće ih opet. Masovnijih i odlučnijih. I što teže bude izvojevana sloboda, biće slađa. Moramo se priključiti normalnim društvima i državama. Upravo masovni protesti pokazuju da to i zaslužujemo. Ovo će biti godina ulice i godina slobodnih izbora.

MONITOR: Kako to uraditi? Opozicija je slabija nego ikad, a Zakon o vjerskim zajednicama prekrio je sve druge priče, pa i tu o slobodnim i fer izborima.

PEROVIĆ: Rekoh, samo masovnim protestima. Opozicija jeste možda slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front. Protesti su pokazali i zavidan potencijal u svim slojevima društva: osim nezaposlenih, penzionera i ostalih žrtava sistema tu su još i intelektualci, studenti, grupe građana, NVO, pokreti za zaštitu prirode… Svako iz opozicije ko bude kočio zajednički, opštenarodni front, biće pročitan i samoisključen iz svake priče o budućoj slobodnoj Crnoj Gori. Iz obaveze prema građanima u onoj hladnoj podgoričkoj noći, koji su jedina nada za spas Crne Gore, ima nas koji ćemo istrajati u raskrinkavanju svih, pa makar to bila i opozicija.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? Kao evropsku uređenu državu ili…? 

PEROVIĆ: Vidim je kao svoj nepromjenjeni san, od pada jednopartijskog sistema, a danas je sasvim blizu ostvarenja. Vidim je kao državu vladavine prava, državu blagostanja u kojoj će biti mjesta za sve, jer imamo razvojni potencijal u materijalnim i ljudskim resursima. Državu u koju će se građani vraćati a ne bježati iz nje.  Državu koju ne treba braniti od bilo koga, jer će je kao takvu voljeti i braniti svi njeni građani.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo