Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Ljiljana Krivokapić,  predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva Crne Gore: Odgovoran posao za malu platu

Objavljeno prije

na

Od 2016. godine, kada su povećane plate za oko 6-8 odsto, nije se zarada mijenjala. Svi smo nezadovoljni, ljekari i ostalo  medicinsko osoblje

 

MONITOR: Kako bi trebalo da glasi objektivna dijagnoza crnogorskog zdravstva?

KRIVOKAPIĆ: O objektivnoj dijagnozi crnogorskog zdravstva  teško je govoriti. Mogu reći da je crnogorsko zdravstvo u fazi oporavka u poslednjih nekoliko godina,a pojačana je dinamika u renoviranju biolnica i Kliničkog centra, ulaže se u infrasturukturu, dijagnostičke aparate  (jer se dugo stagniralo u njihovoj nabavci) kao i u edukaciju zaposlenih.

Za nepune dve godine oko 400 mladih kolega je dobilo specijalizacije i subspecijalizacije, nabavljena je oprema za bolnice u Cetinju, Risnu, Kliničkom centru i Nikšiću, uz dijagnostiku koja je obnovljena u skoro svim bolnicama, date su specijalizacije na primarnom nivou i očekujemo da se specijalisti za par godina vrate u oblast interne medicine, oftalmologije i ginekologije, čime bi se rasteretio sekundarni i tercijalni novo. Mislim da je potrebno razmišljati o uvođenju koronarnih sala za kateterizaciju na severu i primorju kako bi se što brže i po protokolima lečenja zbrinjavali kardiološki bolesnici.

MONITOR: Prošle i pretrpošle godine zdravstveni sistem u Crnoj Gori bio je najgori u Evropi.

 KRIVOKAPIĆ: Evropski potrošački indeks svake godine objavljuje uspešnost evropskih sistema zdravstva. Crna Gora je za devet mesta napredovala prošle godine i za dva ove,što je, mora se priznati, veliki pomak  u odnosu na poziciju u zečelju pre dve godine. Ažuriralo se na stavkama koje se tiču boljeg rada primarne zdravstvene zaštite i informacione tehnologije, smanjene liste čekanja u uskim grlima kao i radui na kolorektalnom karcinomu i karcinomu grlića materice što je važna stavka za bolju poziciju u odnosu na raniji period. Mišljenja sam da se, zahvaljujući sindikatima i medijima koji su ukazivali da je potrebno brže reformisati zdravstveni sistem,  naišlo i na aktivniji odnos Ministarstva zdravlja za to.

MONITOR: Pacijenti se često žale da dugo čekaju na operacije u Kliničkom centru i da satima u neuslovnim prostorijama čekaju na specijalističke preglede…

KRIVOKAPIĆ:Liste čekanja za preglede i oftalmološke i kardiološke bolesnike su smanjene u Kliničkom centru. Procena hitnosti  za operacije u KBC je na lekarima. Hladne intervencije su one koje mogu da se urade i kasnije i svuda u svetu postoji čekanje  za njih. Radi se i na tome da je potrebno uvesti rad u smenama i koristiti kapacitete bolnica i KBC-a za operativne zahvate u popodnevnim satima i tada bi se sigurno smanjile takve liste. Svaki pacijent koji želi i misli da bi trebalo operaciju uraditi ranije može uložiti prigovor koji će biti razmatran.

MONITOR: Kako funkcioniše Ljekarska komora?

KRIVOKAPIĆ:Problem koji se u startu javio formiranjem i daljim radom Ljekarske komore sve nas je opomenuo da se kao esnaf moramo izboriti za ugled i dostojanstvo struke i da Komora mora  imati otklon od Sindikata, koji ima drugu ulogu. Naravno, treba  sarađivati sa njima. Postoje tri sindikata doktora u Crnoj Gori, od kojih su dva reprezentativna.Nakon što je formirana i zaživela Ljekarska komora došlo je do sukoba onih koji su sebe videli kao jedine koji su u pravu i čije mišljenje je najvažnije.Liderske borbe, poštovanje pravilnika, statuta i svih normativnih akata je uticalo da se sada javi problem u radu. Komora mora da postoji, promene u funkcijama su dozvoljene i potrebne, ali Komora to smo svi mi – oko 2000 lekara, i nije potrebno da se svi slažemo oko dinamike rada Komore, ali se mora institucionalno poštovati.Ono što nakon licenciranja treba što pre uraditi je osiguranje lekara od greške, koje bi radila Komora, a Ministarstvo zdravlja akreditaciju zdravstvenih instituucija. Mi svi verujemo da će se trenutna neslaganja stabilizovati i treba kroz nju i dokazati da smo elitna kategorija društva.

MONITOR: Istraživanje Sindikata doktora medicine od prije dvije godine pokazalo je da je u Crnoj Gori 91 odsto ljekara nezadovoljno platom. Je li se u međuvremenu poboljšao standard ljekara i ostalih medicinskh radnika? 

KRIVOKAPIĆ:Od 2016. godine kada su povećane plata za oko 6-8 odsto nije se zarada menjala. Svi smo nezadovoljni,  lekari i ostalo medicinsko odoblje. Radimo težak i odgovoran posao koji je dostupan analizama svih, a uslovi rada i zaštita na radu nisu povoljni (tu mislim na potrebu da se uvede ombudsman zaštite prava zaposlenih od verbalnih i fizičkih nasrtaja),a obim poslova sve je veći.Sledi nam u maju početak dogovora o dinamici i načinu povećanja zarada, koji zbog fiskalne konsolidacije nije  bio dozvoljen,  sa Ministarstvom zdravlja i Vladom. Mi znamo šta želimo,ali znamo i trenutne mogućnosti. Ne tražimo ništa više do usklađivanje stepena i nivoa obrazovanja koje postoji u Zakonu o zaradama u javnom sektoru.Naš najveći koeficijent je 11 za tri nivoa obrazovanja, fakultet šest, specijalizacija pet i subspecijalizacija do dve godine, a sudija osnovnog suda ima 18, sekretari u administracijama i do 18.Ne smeta nam kada neko ima nego što mi nemamao.

Više puta smo ukazivali da se i iz sopstvenih sredstava unutar sistema  može naći prostor za isplatu prevoza, jubilarnih nagrada,stimulativnih dodataka do 15 osto. Budžetom je i ove godine preko 200 miliona izdvojeno za zdravstveni sistem, ali nisu opredeljena sredstva za uvećanje zarada. U sistemu zdravstva ima 8.300 zaposlenih. Sestre primaju od 350 do 500 eura,  lekari od 550 do 650 i specijalisti do 750 osnovne zarade. Tu se uvećanje odnosi i za minuli rad i za pripravnost i dežurstva, te specijalista može i od 1.500 do 1.800 eura da zaradi u zavisnosti od ustanove gde radi. Cilj je da se uveća plata za 30 odsto.

MONITOR: Često se upozorava da je sistem zdravstva deficitaran kadrom, posebno specijalističkim.

KRIVOKAPIĆ:  Kadrovsko usavršavanje se mora i dalje nastaviti uzlaznom linijom. Svaka ustanova mora dostaviti šta je deficitarno i na vreme imati gotovog specijalistu.

MONITOR: Je li  loš socioekonomski status ljekara glavni razlog što napuštaju Crnu Goru?

KRIVOKAPIĆ: Odlazak mladih kod nas nije masovan kao u zemljama bivše Jugoslavije. Razlozi su ne samo materijalne prirode već i brže napredovanje, bolja i brža edukacija. Mladom kadru treba omogućiti da brže dođe do stana i napredovanja u smislu bržeg dobijanja specijalizacija, tako da kad formira svoju porodicu može i da je izdržava  i tada će manje odlaziti. Toga je uvek bilo i biće,ali mislim da  si negde drugo uvek građanin drugog reda i da se zajednički moramo boriti da sepreduslovi za bolji i kvaliteteniji život stvore na domaćem terenu. Tako je jedino moguće zadržati mlade da svoj potencijal dokažu i iskoriste u svojoj zemlji. Oni koji Crnu Goru napuštaju odlaze najviše u Sloveniju, Nemačku i Holandiju, i u privatni sektor u našoj zemlji. Za sada to nije  masovno – oko stotinak lekara i nešto srednjeg osoblja je to uradilo.

MONITOR: Koliko je  korupcije u zdravstvu?

KRIVOKAPIĆ: Korupcije u zdravstvu ima ni manje ni više nego u ostalim branšama. Ukoliko je neko tražio novac da pomogne i leči pacijenta  treba ga prijaviti i sankcionisati. Teško je to dokazivo, jer se to obično radi između onog ko daje i ko prima novac.Odgovornost treba i mora da snosi pojedinac,a povećanje zarada i uslova na radu je u nadležnosti Ministarstva zdravlja. Po poslednjim anketama poverenje građana raste u zdravstveni sistem.

 

Reforma  bez zadovoljavajućih rezultata

MONITOR: Nedavno se ministar zdravlja pohvalio  da po primarnom nivou zdravstvene zaštite Crna Gora stoji rame uz rame s razvijenim evropskim zemljama…

KRIVOKAPIĆ: Reforma primarne zdravstvene zaštite je završena. Nakon par godina rada uočeno je da ona nije dala zadovoljavajuće rezultate. Na primarnom nivou je planirano da se uradi 80 odsto usluga, što je daleko od realnosti. Sada ima više administrativnih radnika, koji daju upute, recepte, rade vikendom kao da je redovan rad, jer nadoknađuju sat vremena kraće radno vreme u toku nedelje (što je zakonom zabranjeno, jer rad vikendom nije redovno vreme i ono se plaća više) na šta su kolege lekari ukazivali i čime su nezadovoljni. Takođe, u mnogim domovima zdravlja ne možete uraditi  manje šivenje rana, davanje longacefa, jer se to daje u bolničkim uslovima, iako imaju specijaliste  koji rade u domovima zdravlja, čeka se da se zakaže pregled, pa na laboratorijske i RTG specijaliste i opet kod svog izabranog doktora, što uzima dragoceno vreme.

Veliki je broj upućenih pacijenata na specijalističke preglede koji nisu obrađeni, pa ih specijalista vraća da ih urade i opet imate produžavanje postavljanja dijagnoze. Uloga porodičnog lekara je drugačije zamišljena, uz posete i lečenje i u kućnim uslovima. Zarade lekara u primarnoj zaštiti se ne obračunavaju preko Granskog kolektivnog ugovora. A lekari koji rade u centrima za podršku preko kolektivnog  ugovora imaju najmanje plate. Na tim prepoznatim problemima radićemo u narednom periodu zajedno  sa resornim ministarstvom.

 

Šta sindikati predlažu

MONITOR: Kako sindikati mogu doprinijeti poboljšanju stanja u zdravstvu?

KRIVOKAPIĆ:Sindikati će uvek dati doprinos  poboljšanju  stanja u zdravstvu. Mišljenja smo da se postavljanje direktora u zdravstvenim ustanovama mora menjati. Treba da se razmisli ponovo o uvođenju upravnih odbora, od kojih jedan član mora biti iz redova sindikata. Tako bi se ograničilo odlučivanje samo jednog čoveka.Treba nastaviti davanje specijalizacija, uvesti reformu u Hitnoj službi, kako bi bile pri bolnicama i mladi kadar mogao više i značajnije da se osposobi, povećati zarade, uvesti obavezni prevoz, jubilarne nagrade, zimnice, nastaviti obnavljanje dijagnostičkih aparata i upućivanje lekara na kontinuiranu medicinsku edukaciju van zemlje da usvoje i nauče nove veštine, da se brže dolazi do stana.

                                        Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

Kristof Bender – potpredsjednik Evropske stabilizacione inicijative: Mijenjati sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Danas većina političara i građana ne vjeruje da je članstvo u EU nešto što je realno bez obzira koliko vrijedno neko radi na tome. Stoga je puno teže mobilizirati državnu administraciju i građane da nešto učine po tom pitanju i to se jasno vidi i na primjeru Crne Gore

 

ESI je vodeća strateška analitička grupa za jugoistočnu Evropu i politiku EU proširenja. Kristof Bender je dio ESI ekspertskog tima od početka 2000.god. i živio je dugo vremena u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. Trenutno živi u rodnoj Austriji. Tečno govori naš jezik.

MONITOR: Nedavno je ESI objavio analizu pristupnih pregovora sa prijedlozima kako da se ubrza proces evropskih integracija zemalja zapadnog Balkana. Šta je glavna zamjerka sa vaše strane na dosadašnji tok pregovora? 

BENDER: Ključni problem u dosadašnjem procesu pristupanja je nepostojanje realnog i ostvarivog cilja od strane zemalja kandidata.

Crna Gora je, kao i većina zemalja zapadnog Balkana u određenim momentima pokazala da može odraditi dobar posao u smislu zahtjevnih reformi u razumnom vremenskom roku. To se ranije desilo kada je trebalo ispuniti kriterije za bezvizni režim sa Šengenom, onda u slučaju ispunjavanja Upitnika EU ili u slučaju ispunjavanja kriterija za početak pristupnih pregovora.

Problem je u tome da kada određena država otpočne pristupne pregovore nema pred sobom realni i ostvarivi cilj. Članstvo u Evropskoj Uniji je više kao neki cilj u dalekoj budućnosti koji je izvan domašaja Crne Gore. Francuski predsjednik Makron je jasno stavio do znanja da EU može primiti nove članice tek kada se sama EU reformiše a to već ne zavisi samo od Crne Gore.

MONITOR: Često se navodi da je Crna Gora lider u EU integracijama, ali sudeći po ESI analizi sa ovakvom dinamikom CG će doći sa sadašnjih 98 na zadata 33 boda potrebna za članstvo tek za 30 godina. Takođe CG ima nakon 8 godina pregovora skoro isti broj bodova kao S.Makedonija koja nije ni počela pregovore. Kakvo je vaše viđenje Crne Gore i da li mislite da je sadašnja vladajuća garnitura sposobna da napravi suštinski progres ka članstvu u EU ili se radi o simuliranju reformi? 

BENDER: Protekle godine su pokazale da pristupni pregovori nisu rezultirali ispunjenjem ključnog cilja a to je transformacija i reforma. Čak i takozvani predvodnici, Crna Gora i Srbija, se suštinski nisu promijenile. To je nešto što tvrdi Evropska komisija u svojim analizama i ocjenama.

Naravno, možemo se, a i trebamo se žaliti na državno rukovodstvo. Ali ovdje je poenta nešto drugo. Kada pogledate na nove članice EU iz istočne Evrope vidite da su nekoliko njih prošle kroz process pridruživanja sa liderima koji su bili ili korumpirani ili nezainteresirani za prave reforme. Ali sa druge strane postojala je dinamična energija u tim državama koja ih je tjerala da slijede evropsku agendu. Zabušavanje sa EU integracijama bi za njih bilo ravno političkom samoubistvu.

Danas su stvari veoma drugačije i političarima je mnogo lakše da skrenu pažnju sa reformi i vladavine prave na priče o nacionalnim identitetima, granicama i simbolima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr sci. med. Igor Mićunović, predsjednik Obrazovnog komiteta Svjetske federacije kineske medicine – WFCMS: Protiv korona virusa organizovano i bez panike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i kod drugih respiratornih bolesti, infekcija virusom 2019-nCoV može izazvati blage simptome, uključujući curenje iz nosa, grlobolju, kašalj i groznicu.  Kod nekih osoba mogu biti teži simptomi i može dovesti do upale pluća ili otežanog disanja.  Rjeđe, bolest može biti fatalna

 

Dr Igor Mićunović je kao stipendista vlade NR Kine završio osnovne, doktorske i postdoktorske studije na fakultetu Tradicionalne kineske medicine u Tianjinu, NR Kina. Predsjednik je akupunkturologa Crne Gore i direktor Centra za akupunkturu – Budva,

Za početak razgovoraza Monitor zamolili smo gospodina Mićunovića da prokomentariše stav  više naučnika iz svijeta da za korona virus, koji izaziva tešku akutnu respiratornu infekciju,  ne postoji poseban lijek ili vakcina i da naučnici smatraju da nema razloga za paniku.

Podsjetili smo ga i na izjavu Džunga Nanšana, poznatog kineskog stručnjaka za respiratorne bolesti: „Da bismo se izborili sa epidemijom, moramo iskoristiti dvije ključne tačke – rano otkrivanje i pravovremeni karantin. To su najprimitivnije i najefikasnije metode”.

MIĆUNOVIĆ:Svjetska zdravstvena organizacija ne preporučuje poseban lijek koji bi spriječio ili liječio novi korona virus. Međutim, osobe zaražene 2019-nCoV trebale bi dobiti odgovarajuću medicinsku njegu u cilju ublažavanja i liječenja simptoma. Trenutno se razvija vakcina od strane Ministarstva zdravlja Narodne Republike Kine i smatra se da će biti spremna za upotrebu početkom 2023. godine. U zdravstvenom sistemu NR Kine za liječenje pacijenata od koronovirusa ravnopravno sa savremenom medicinom se koristi i Tradicionalna kineska medicina – TKM. Prema preporuci akademika dr Džang Bolija, dekana Univerziteta Tradicionalne kineske medicine iz Tianjina, kineska medicina je izvrstan način za jačanje imuniteta i liječenje simptoma korona virusa, ali ne samog virusa. Iskustva SARS-a iz 2003.godine su dragocjena za liječenje novonastalog korona virusa, jer je tadašnje liječenje podrazumijevalo liječenje preparatom TKM kada su patentirana četiri lijeka prema dijagnostici sindroma koje poznaje TKM.

Do sada je deset pacijenata zaraženih koronavirusnom (2019-nCoV) pneumonijom izliječeno Tradicionalnom kineskom medicinom (TKM), ili kombinacijom TKM i savremene medicine u bolnici Đinjintan u Vuhanu, epicentru epidemije koronavirusa.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, POKRET ODUPRI SE: Masovni protesti kao jedini izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opozicija je slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front

 

MONITOR: Povodom 30 godina od osnivanja LSCG, kazali ste da  se taj pokret nije borio za ovakvu Crnu Goru  i  ,,režim nije preuzeo ništa od LSCG, pa ni izvornu ideju nezavisnosti”.  Kako je trebalo da izgleda Crna Gora po mjeri LSCG, a kako izgleda danas?

PEROVIĆ: Crna Gora za koju se zalagao Liberalni savez je sušta suprotnost od Crne Gore kakva je danas. LSCG se zalagao za državu kakvu je na velikim građanskim protestima tražio i pokret Odupri se, a to je država vladavine prava, sa autonomnim institucijama koje rade po zakonu, državu u kojoj je kriminal i korupcija eksces a ne redovno stanje, državu sa nadom i ekonomskim prosperitetom, državu u kojoj se vlast mijenja jer građani glasaju po slobodnim uvjerenjima a ne pod pritiskom, ucjenom ili za vreću brašna.

U demokratskom ambijentu mi bi gradili pomirenu Crnu Goru u kojoj ne bi bilo ni pobjednika ni poraženih. Tako smo bili i započeli sa Narodnom slogom.

MONITOR: Situacija danas, rast nacionalnih i vjerskih tenzija,  nerijetko se  vezuju  za devedesete godine. Liči li vam današnja Crna Gora na onu iz devedesetih? 

PEROVIĆ: U nekim segmentima liči. U sijanju međunacionalne i međuvjerske mržnje i podjela sa vrha režima. To, i pljačka državnih resursa uz blagoslov zarobljenih institucija su jedina sličnost.

Liči na 90-te u dijelu koji  nam servira ista vlast, ali ne i u odgovoru građana. Tada su u tišini gašene fabrike i pljačkana društvena preduzeća, a sada je odgovor građana mnogo svjesniji i savjesniji. Znaju da su žrtve onih koji su poharali državu, obogatili se do neslućenih razmjera i znaju da je u tome izvor nepravde. Od proljeća prošle godine znaju i formulu za osvajanje slobode. To su masovni protesti protiv režima i njihovih pomagača koji su se uhljebili unutar sistema.

MONITOR: Neki smatraju da je danas teže, da su na sceni  dva fašizma. Mislite li i vi da je teže?

PEROVIĆ: Mislim da se olaku poteže riječ fašizam. Svi oblici rasne, vjerske, nacionalne netrpeljivosti su odlike fašizma ali fašizam je ipak poredak. Mi živimo u autokratskoj poretku sa odlikama diktature malog broja ljudi koji se koriste svim metodama da održe vlast i pokornost građana, koristeći zarobljene institucije kao simuliranje državnih organa. A najviše rabe upravo antifašističku retoriku i neku multikulturanost kojom više ne mogu zavarati nikoga. Mržnju šire ciljano kako bi stvarali podjele i tenzije, jer samo u toj atmosferi mogu da lažu kako brane državu.

Dakle ne slažem se o fašizmu, mislim da je više dupli pas, hrane se međusobno, podigravaju. A oni koji im se protive su na ulici i pozivaju na solidarnost. Tamo su za razliku od 90-ih u jednom taboru, pored Srba i Crnogorci, i muslimani  i katolici. Nedovoljno ali biće ih sve više. Dužnost je svakog građanina da pruži solidarnost onome ko je ugrožen, kome se uskraćuju prava. U atmosferi kuju porukama kreira šef režima, tipa: da oni koji žele biti nezivisni ne treba da rade u državnim institucijama, a još bolje da ne žive u ovoj državi, samo tjera slobodne ljude na litije, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Ljudi su željni pravde i slobode. Jednakih prava i jednakih šansi za sve.

Toliko je branio prethodne države da je svima postao smiješan. U svaku se kleo. Mislim da sam sačuvao negdje krivičnu prijavu, protiv mene, zbog korišćenja sintagme ,,takozvana Jugoslavija”. Danas to više ne prolazi. Diktator je ogoljen, potrošio je sav arsenal gluposti. Loše ga savjetuju ili nije više ostalo izlaznih strategija. Otići će ove godine, ne ličeći na sebe. On već danas ne liči na sebe.

MONITOR:  Dijelite li pesimizam onih koji smatraju da je danas građanska Crna Gora dalje nego ikad?

PEROVIĆ: Prividno je tako, ali ja mislim da je samo previše u defanzivi. Ko prati litije iz režimskih medija, neće se složiti ali ja uočavam njihov građanski karakter. To su razumni pozivi i Mitropolije i vjernika na solidarnost Srba i Crnogoraca, pa čak i pozivi pripadnicima drugih vjera. Mislim da se polako prepoznaje da  je u XXI vijeku rješavanje pitanja crkve –   zamka. Da se tokom cijele 2020. dijelimo samo da bi diktator, proizvodeći stalnu tenziju, dobio još jedne izbore.

Po meni režim je usvojio Zakon o vjerskim zajednicama sa namjerom da ga drži kao veliko bure baruta čiji dugački fitilj potpaljuje i gasi po potrebi. I da će to potrajati, da na tome dobije još jedne izbore. Računa diktator da vjerska pitanja najviše raspaljuju strasti i dijele ali građani već razbijaju tu matricu.

MONITOR: Šta je sa protestima koje je pokret Odupri se pokrenuo u proljeće prošle godine. Rekli ste da oni moraju biti nastavljeni. Da li je to realno očekivati u današnjem ambijentu?

PEROVIĆ: Naravno, moraju biti nastavljeni. Vlast je upregla sve instrumente da ih prikaže sumnjivim, uperenim protiv države, beznadnim… I taman kada su se ponadali da su uspjeli desile su se litije. Želeći suprotno, opet je probuđena nada u protest, otpor. Osjećaj nepravde i težnja za smjenom režima i za osvajanjem slobode je tek uzela maha. To više niko ne zaustavi.

MONITOR: Bliže se izbori. Vrijeme za pripreme da oni budu fer i demokratski ističe. Mislite li da je moguće napraviti te uslove ?

PEROVIĆ: Zadato  vrijeme je već isteklo, zbog nesloge u opoziciji. Umjesto da se drže potpisanog Sporazuma o budućnosti, kada bi i pritisak Brisela za fer i poštene izbore bio neuporedivo snažniji, vukli su se pojedinačni potezi koji su išli na ruku, već poljuljanom režimu. To ću da ilustrujem događajem sa pregovora, prije potpisivanja Sporazuma – neki lideri, pobornici ostajanja u Skupštinu, kada su potrošili ,,argument” da to od njih traži međunarodna zajednica, izrekli su gotovo identičnu rečenicu:  Sve druge tačke su nebitne kada imate tačku koja nas sve obavezuje da nećemo izlaziti ni na kakve izbore bez ispunjavanja uslova iz uvodnog dijela Sporazuma (ostavke, Vlada građanskog jedinstva, usaglašeno izborno zakonodavstvo…) Uz časnu riječ da se neće ulaziti u Skupštinu, osim kod sudbonosnih pitanja, ovo je zvučalo sasvim razumno i nije se imalo što zamjeriti. Mi smo ipak tražili tačku koja kompenzira, dodali smo tačku 5. – Potpisnici Sporazuma će se dogovarati o svim oblicima zajedničkod vaninstitucionalnog djelovanja.  Znamo kako su se dogovarali. O svemu ovome ću podrobnije ako se Sporazum brutalno prekrši (izlaskom na izbore u Tivtu, recimo). Ne zbog namjere da oslabim opoziciju, već naprotiv, zbog toga što bi izlazak na izbore koji organizuje ovaj režim bio davanje legitimiteta još jednom (svom) porazu i oživljavanje mtvaca.

Opozicioni birači se moraju osnaživati.  Izlazak na takve izbore bi bio veliki grijeh prema građanima. Svima, ne samo onima koji su taj zahtjev sa protesta uputili upravo opoziciji. Zato mislim da se još uvijek može izvršiti pritisak na režim, za demokratske i fer izbore. Ali i na opoziciju. Urodilo je plodom prošle godine, urodiće i sada. Sada smo kao građani baš načisto, samo preuzimanje svoje sudbine u svoje ruke, samo masovnim protestima može se razbiti matrica sistema. I naravno biće ih opet. Masovnijih i odlučnijih. I što teže bude izvojevana sloboda, biće slađa. Moramo se priključiti normalnim društvima i državama. Upravo masovni protesti pokazuju da to i zaslužujemo. Ovo će biti godina ulice i godina slobodnih izbora.

MONITOR: Kako to uraditi? Opozicija je slabija nego ikad, a Zakon o vjerskim zajednicama prekrio je sve druge priče, pa i tu o slobodnim i fer izborima.

PEROVIĆ: Rekoh, samo masovnim protestima. Opozicija jeste možda slaba ali opoziciono biračko tijelo je jače nego ikada. Kada to uvide političke partije, a to im je posao, opet će potrčati u jedinstveni front. Protesti su pokazali i zavidan potencijal u svim slojevima društva: osim nezaposlenih, penzionera i ostalih žrtava sistema tu su još i intelektualci, studenti, grupe građana, NVO, pokreti za zaštitu prirode… Svako iz opozicije ko bude kočio zajednički, opštenarodni front, biće pročitan i samoisključen iz svake priče o budućoj slobodnoj Crnoj Gori. Iz obaveze prema građanima u onoj hladnoj podgoričkoj noći, koji su jedina nada za spas Crne Gore, ima nas koji ćemo istrajati u raskrinkavanju svih, pa makar to bila i opozicija.

MONITOR:  Kako vidite Crnu Goru u budućnosti? Kao evropsku uređenu državu ili…? 

PEROVIĆ: Vidim je kao svoj nepromjenjeni san, od pada jednopartijskog sistema, a danas je sasvim blizu ostvarenja. Vidim je kao državu vladavine prava, državu blagostanja u kojoj će biti mjesta za sve, jer imamo razvojni potencijal u materijalnim i ljudskim resursima. Državu u koju će se građani vraćati a ne bježati iz nje.  Državu koju ne treba braniti od bilo koga, jer će je kao takvu voljeti i braniti svi njeni građani.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo