Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Protesti nijesu polje za uske  partijske interese

Objavljeno prije

na

Previše se naglašava slučaj Kotor, čak se ta tenzija pojačava dominantno iz opozicionih struktura, što je poseban indikator. To govori o naglašenom podražavanju usko partijskih interesa, opozicionim pekmen igricama, koje ne samo što su kontraproduktivne za stvaranja jake alternative vladajućoj strukturi, već su dugoročno razorne

  

MONITOR: Kako vidite ono što se desilo u Kotoru? Odbornici SDP pomogli su smjenu gradonačelnika Vladimira Jokića, uprkos potpisanom Sporazumu za budućnost, u kom se opozicija između ostalog obavezuje na jedinstvo.

MARIĆ: Kotorski slučaj možemo posmatrati iz dva ugla. Jedan je pravni, a drugi politički. Iako je uzet kao polazište teško je vjerovati da je problem poštovanja procedure bio toliko izražen i doveo do nepomirljivih političkih razlaza. Bliži sam stavu da su političke razlike realnost među opozicionim partijama i da imaju jak intenzitet. Osnova tih razlika je raznovrsna, od poimanja sadržaja crnogorskog društva do interesnih matrica koje se dominantno drže u granicama partijskog dijelovanja. Upravo iz ovih razloga suštinsko jedinstvo opozicionih subjekata izgleda kao utopija. Vjerujem da se ono može ostvariti samo u krajnje pojednostavljenom cilju, definisanom kao neophodnost smjene DPS vlasti.

Upravo u ovoj nedovršenosti opozicionih struktura, pa i cjelokupnog političkog sistema treba tražiti uzroke koje pojedince usmjere ka velikim političkim greškama, čineći direktnu štetu jačanju opozicionih struktura.

 

MONTIOR: Centrala SDP tvrdila je da njihovi odbornici nemaju njihovu saglasnost  za postupanje u Kotoru.  Mislite li da je moguće da su odbornici djelovali mimo saglasnosti vrha?  

MARIĆ: Mislim da je priča nešto složenija. Upravo prateći svoj politički kurs, svoj ideološko-interesni obrazac, SDP je gradio svoju poziciju u opozicionoj vlasti u Kotoru. Ne smijemo zaboraviti da je ova partija na državnom nivou skoro dvije decenije uspješno koalirala u vladajućoj strukturi, jer su i ideološko-interesni obrasci bili značajno bliži u toj koaliciji, ali u opozicionom koaliranju stvari su znatno složenije, primjera radi najveći broj opozicionih birača drugih partija opozicije i dalje tretira SDP i Krivokapića lično kao strukturu koja je učestvovala u političkom programu ,,otimanja” zajedničke države.

Razlike su značajne, pa i način razmišljanja o mnogim otvorenim pitanjima. Vjerujem da je dugo vremena stav po pitanju kotorskog slučaja bio manje- više jedinstven u SDP-u. Kada su stvari otišle predaleko, vrh stranke je sigurno prepoznao moguće posljedice i htio da žargonski rečeno povuče ručnu. Ali lokalne zajednice imaju svoju specifičnu logiku, ti odnosi su često nabijeni sujetom koja i nema neki osjećaj za veći politički interes i cilj, i naravno ti odnosi su premreženi raznim interesima,  gdje svaki od aktera svoj interes predstavlja kao kompatibilan opštem javnom interesu. U takvim okolnostima centrala partije je ostala nemoćna i nosi dobar dio odgovornosti, jer vjerujem da je podsticala antagonizme bez tačne procjene mogućnosti i snage svoje strukture.

 

MONITOR: Lider SDP Ranko Krivokapić je nakon svega dao ostavku, a još se ne zna ko će ga zamijeniti? Da li je ostavka Krivokapića po vama dovoljna da se  jedinstvo opozicije održi? Ostatak opozicije je bio jasan da SDP nakon svega ne vidi kao opozicionu partiju. Takođe, iz pokreta Odupri se ocijenili su da je SDP ovako sam sebe iskljucio iz Sporazuma.

MARIĆ: Mislim da je SDP još uvijek u opozicionoj igri. Ostanak SDP-a u Sporazumu držim da će najviše zavisiti od onih koji naslijede rukovođenje partijom.

Ostavka Krivokapića može biti doprinos da SDP sebe izgradi kao jasan opozicioni subjekt, a da li će u tome uspjeti ostaje da se vidi. Naravno i ostali opozicioni subjekti, kao i pokret Odupri se treba da daju šansu SDP-u.

Krivokapić je svojom odlukom uspostavio praksu za poštovanje. Ovaj njegov čin ostaviće mnogo dublji uticaj na političku scenu nego što mnogi misle, jer jednom uspostavljena praksa ima tendenciju da se širi.

 

MONITOR: Ugrožava li sve ovo proteste koji su pokrenuti nakon afere Koverta?

MARIĆ: Mislim da ne. Previše se naglašava slučaj Kotor, čak se ta tenzija pojačava dominantno iz opozicionih struktura, što je poseban indikator. To govori o naglašenom podražavanju usko partijskih interesa, opozicionim pekmen igricama, koje ne samo što su kontraproduktivne za stvaranja jake alternative vladajućoj strukturi, već su dugoročno razorne za stvaranje jače kadrovske osnove što je preduslov bez koga se ne može.

Protesti mogu reafirmisati svoju snagu i kontinuitet ako partije shvate da protesti nijesu polje iz koga treba da crpe svoje partijske interese, već prostor gdje treba da se artikuliše potreba za oslobađanjem državnih institucija i resursa, potreba da se dobije kontrolisana vlast.

 

MONITOR: Kako vidite ponašanje institucija kad je u pitanju ova afera? Prošlo je 100 dana od njenog otvaranja.  

MARIĆ: Ovo je jasan primjer da institucije postoje manje-više u formalnom smislu, da servisno završavaju neke poslove i omogućavaju elementarno funkcionisanje sistema države. U suštinskom smislu, mi kao društvo nemamo institucije sposobne da se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala. One su pod kontrolom DPS vlasti, pa razni planovi integriteta, etički kodeksi, merit sistemi, statistike zvuče kao neukusna šala.

Činjenica da nakon 100 dana afere jedan od glavnih aktera je i dalje generalni sekretar u kabinetu Predsjednika Crne Gore, da se ništa nije pomjerilo sa mrtve tačke, je upozoravajuća.

Predsjednik Države je i predsjednik DPS-a, generalni sekretar je visoki funkcioner DPS-a, obojica su nedvosmisleno priznali da se DPS jednim dijelom finansirao sistemom koverte, svih ovih decenija, da su pare davali razni tajkuni, da su vodili dvojno knjigovodstvo. Sve su potvrdili i aktivisti sa terena, a ASK i SDT su izveli kontrolisane akcije, do granice političkog interesa DPS-a.

Istini za volju i pored više puta mijenjanog izbornog zakonodavstva koje se ne može izglasati bez opozicione strukture, usko tumačeći normu ovako krupna društvena anomalija je svedena na nivo prekršaja. Samostalno tužilaštvo bi našlo elemente bića krivičnih dijela protiv izbornih prava u ovim radnjama. Tako bi crnogorski građani mogli osjetiti šta znači suverenitet i snaga države Crne Gore.

 

MONITOR: Crnogorski građani su Safetu Kaliću platili  više od tri miliona eura odštete zbog optužnica koje su pale, dok je Jovici Lončaru, saradniku  Duška Šarica, iz istog razloga dosuđeno 100 hiljada eura. Premijer tvrdi da su oslobađajuće presude znak „snage institucija“. Jesu li? Kako komentarišete tu njegovu izjavu?  

MARIĆ: Oslobađajuće presude govore o slabosti pravosudnog sistema, posebno tužilačke organizacije. Sva nedovršenost pravosudnog sistema skupo košta crnogorske građane, u konkretnom slučaju imamo i tačnu cijenu.

Premijer je dao politički neodgovornu izjavu neprimjerenu trenutku i realnim izazovima pred kojima stoji crnogorsko društvo. Naglašavam političku, jer to jeste izjava sa jasnim političkim ciljem, da se ublaži šteta po vlast DPS-a u odnosu na činjenicu da je i građanima koji glasaju za ovu partiju jasno da u sistemu nešto ozbiljno nije u redu. Sudstvo jeste nezavisna grana vlasti ili kako premijer kaže institucija, ali je takođe i tužilaštvo institucija. Logično je da je jedna od ove dvije institucije zakazala i to je moralo da bude predmet pažnje premijera. Ovako sproveden slučaj pred pravosudnim organima koji umjesto da postane primjer borbe protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala, postaje obaveza građana da plate višemilionsku odštetu, koju će sprovesti upravo Vlada premijera koji bi ako ništa drugo morao da bude zabrinut za Budžet. Ovakvi slučajevi kod građana bude osjećaj nepravde, ravnodušnosti, sve veće apatije, neke opasne svejednoće.

 

MONITOR: Uskoro se očekuje presuda za slučaj državni udar. U parlamentu je lider Demokratskog fronta prethodne sedmice najavio da bi u slučaju osuđujuće presude  mogle ,,letjeti glave”.  Šta bi nam moglo donijeti okončanje ovog procesa?

MARIĆ: Prvo ne vidim da će se ovaj proces brzo okončati. Zapaljiva retorika je svojstvena ovakvim procesima, koji su se poveli bez jasne procjene ishoda, što na kraju krajeva govore i procesi koji su komentarisani u prethodnom pitanju. Specifičnost ovog procesa je da je naglašeno politizovan, što pravosudni sistem dovodi u skoro bezizlaznu situaciju. Institucije koje drže do sebe nikada sebi ne bi dozvolile ovakav proces.

U političkom smislu ovaj slučaj je drastično opteretio politički sistem zemlje i predstavlja prijetnju za dalji demokratski razvoj crnogorskog društva. Ovaj slučaj ima kapacitet zarobljavanja političkog sistema i sama ta činjenica ga čini sredstvom u rukama političkih oligarhija, a ne procesom koji će kroz činjenično riješen predmet pred sudom, zaštiti javni interes.

 

MONITOR: Prethodne dane obilježilo je nasilje u različitim oblicima. Od košarkaskih terena, do nasilja u  institucijama. Kuda plovi ovaj brod?  

Plovimo istim kursom, kada je način vladanja u pitanju, već decenijama. Tu mantru vlasti niko njoj sklon ne pušta lako. Partija kontroliše državne institucije, biznis inicijative, zapošljavanje, sportske klubove, kulturne institucije, univerzitete, u najkraćem tokove novca i interese. Svaka građanska, demokratska inicijativa koja podrazumjeva kontrolu moći, decentralizaciju, transparentnost i odgovornost, čak i u svojim prvim koracima predstavlja veliku opasnost za vladajuću oligarhiju.

Da bi se takvo stanje održavalo, a oligarhija vladala, ona kontroliše razne vidove sukoba, haosa i bezbjednosnih rizika. Tačno je da se igra sa vatrom, ali takvim strukturama su te igre bliske, njih ne zanimaju demokratska pravila, ne sviđa im se nijedna raspodjela u kojoj nemaju punu kontrolu. Ostaje nam nada da nas neće zapaliti.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao

 

MONITOR: Poslije vanrednog stanja u Srbiji, zavedenog zbog pandemije korona virusa, započelo je vanredno političko stanje – predizborna kampanja za parlamentarne izbore zakazana za 21. juni. Po čemu je kampanja karakteristična?

RADOVANOVIĆ: Čitav ovaj period nakon ukidanja vanrednog stanja, ne samo zbog izbora koje veći deo opozicije bojkotuje, karakterišu sve veće napetosti i podele u Srbiji, koje podstiče pre savega Aleksandar Vučič koristeći do apsurda sve čime raspolaže… Svoju vladu, u kojoj su premijerka Ana Brnabić i ministri puki izvršioci njegove, vladareve volje. Svoju skupštinu, koju bojkotuje većina opozicionih poslaniuka. Svoju policiju i vojsku, koja je tokom vanrednog stanja, do zuba naoružana, čuvala bolnice!? Svoje navijačke i druge paraformacije spremne da izvrše što vođa i vođini narede… od paljenja baklji po krovovima zgrada i proizvođenja zastrašujuće buke i urlika … i to u vreme policijskog časa!… do spremnosti da se sukobe sa pristalicama opozicije ili građanima koji protestuju iz raznih razloga. Kroz medije koje apsolutno kontroliše, a takvih je ogromna većina u Srbiji, Vučić po potrebi dozira dnevni nivo napetosti, šireći strah i strepnju kako mu već njegovi štabovi preporuče. I to je to neko osnovno stanje i osećanje, koje je ujedno i neprekidna izborna kampanja Vučićeve SNS i njegovih koalicionih partnera i onih koji bi da se pod dogovorenim uslovima kvalifikuju za status „konstruktivne“ parlamentarne opozicije.

MONITOR: Da li treba bojkotovati izbore s obzirom na to da vlasti, kako tvrde analitičari, kontrolišu cjelokupan izborni sistem i cjelokupan izborni proces?

RADOVANOVIĆ: Ukupna atmosfera u društvu je takva da se ne može govoriti, niti može biti – fer i slobodnih izbora u Srbiji. Ne samo zato što ovakva totalitarna vlast kontroliše ceo izborni proces, kroz koji će krasti i nameštati sve što joj odgovara, nego što u ovakvoj situaciji još uvek postojeće pandemije, u kojoj broj novozaraženih varira iz dana u dan, nikakvih normalnih izbora ne može ni biti. Ali, Srbija već poodavno nije normalna država…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Kraj epidemije kao spas od recesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Slovenije je prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa da  bi spasila privredu, ali na snazi su ostale mnoge mjere lične zaštite

 

MONITOR: Slovenija je prošle sedmice prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa. Zašto se Vlada na to odlučila?

MLAČ: Vlada je svoju odluku donijela. Šta je rukovodilo u tome stvar je nagađanja. Ostaje činjenica da je to učinila prva u Evropi. Po svemu sudeći Vlada je željela spasiti privredu i izbjeći recesiju, koja prijeti cijelom svijetu. A, i po nečem je Slovenija ipak prva u Evropi.

MONITOR: Kakve su mjere ostale na snazi?

MLAČ: Na snazi su ostale sve mjere lične zaštite. Istina pušten je u promet gradski i sav unutarnji saobraćaj, otvorene su trgovine i ugostiteljski objekti, željeznica vozi… Sve to uz poštivanje strogih mjera lične zaštite – od dezinfekcije ruku, dezinfekcije stolica i stolova, sjedala u autobusima i drugim sredstvima prevoza, kabina za presvlačenje u trgovinama robom, dezinfekcije probane, a nekupljene robe, nošenja zaštitnih maski… Otvorene su i škole i dječija obdaništa, a nastavnici i vaspitači brigu brinu kako održati propisan razmak između učenika i razmak između mališana. Teško im je.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Efikasnost i dijalog uslov za izlazak iz ekonomske i političke krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda

 

Ekonomsko-socijalne posljedice pandemije neće biti lakše od zdravstvenih, niti će kriza trajati kraće od zdravstvene krize, koja ipak, kako kažete, jenjava ovih posljednjih nedjelja i kod nas, ali i u najvećem dijelu svijeta, kaže Aleksandar Damjanović na pitanje koliko će nastupajuća ekonomska kriza biti ozbiljna i trajna.

„Crna Gora je po mnogim parametrima i prije pandemije bila u ekonomskim problemima, kako u dijelu lošeg životnog standarda većine građana, niskih plata i penzija, te ogromnih socijalnih razlika, tako i u odnosu na makroekonomske pokazatelje poput javnog duga, nedovoljnog privrednog rasta i sl. Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda.

Za svega dva mjeseca pokazano je na kakvim se temeljima zasnivao tzv. privredni rast, čije efekte su uglavnom koristile malobrojne strukture bliske vrhu crnogorskih vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dva paketa državnih mjera usvojenih radi suzbijanja ekonomskih posljedica epidemije korona virusa i tzv. zatvaranja?

DAMJANOVIĆ: Uz činjenicu da je Vlada primijenila modele podrške privredi, slične državama regiona, odnosno EU, stiče se utisak da su „paketi“ stizali jedni druge u najavama ali su dosta tromo realizovani, imajući u vidu da se polovinom maja daju subvencije za mjesec april, a da gro zabranjenih djelatnosti ne funkcioniše još od polovine marta. Takođe, pravni osnov podrške ostaje upitan, jer Vlada nije podnijela ni jedan jedini zakonski predlog, sem izmjena zakona o finansiranju političkih subjekata u dijelu „relaksacije“ trošenja sredstava tekuće rezerve u izbornoj godini.

Nepouzdana statistika, loše evidencije, kao i nekonzistentnost pojedinih mjera otvaraju prostor za zloupotrebe podrške, pa imamo slučajeva da recimo firma za obezbjeđenje sa 250 zaposlenih koja je cijelo vrijeme radila normalno traži i dobije subvencije, ili štamparija sa 40-ak zaposlenih koja se „ubila“ od posla radeći prevashodno za potrebe države. Na drugoj strani nema subvencija za pojedine preduzetnike koji su se bavili prevozom specifičnih roba, a bili su bez posla. Ili subvencije samo za one sa biroa „koji aktivno traže posao“, da bi se što manje novca izdvojilo.

Donijeta je zabrana prinudne naplate samo za javni sektor, ne i za banke koje su uredno skidale građanima novac, moratorijum za klijente banaka, ne i za klijente tzv. faktoring kompanija, prvo odlaganje naplate poreza i doprinosa, pa usred te mjere djelimično subvencioniranje itd. Neophodna je mnogo veća efiksanost i cjelishodnost mjera, i u tom dijelu ne smije biti odlaganja tzv. trećeg paketa za koji je predsjednik Vlade saopštio još 25. aprila da će biti predstavljen u roku od 15 dana. Još uvijek čekamo i te mjere.

MONITOR: Postoje li neki „alati“ (kreditne garancije, na primjer) koje Vlada nije koristila dovoljno ili na pravi način?

DAMJANOVIĆ: Veliki broj mjera Vlada još uvijek nije iskoristila, nije smjela, nije htjela ili nije umjela. Nema garantnog fonda koji bi „natjerao“ banke da zajedno sa državom ponude povoljne kredite privredi, jer prosto IRF, koji je intenzivirao svoju kreditnu aktivnost nema dovoljno neophodnih kapaciteta za novonastale potrebe. CBCG je pokazala pasivnost i nedostatak autoriteta u odnosu na poslovne banke, pa je za sada sve ostalo uglavnom na kreditnom moratorijumu. Šta je sa limitiranjem, odnosno otpisom kamata, otpisom dijela kreditnih obaveza, dugoročnim reprogramiranjem i „prepakovanjem“ dospjelih kredita. Nepostojanje monetarnih mehanizama  ne može biti alibi za nečinjenje.

Zašto država nije prevremeno isplatila kompletan dug ugroženom dijelu privatnog sektora, zašto nije zaustavljeno avansiranje onom dijelu privrede koji je normalno funkcionisao. Nema poreskih olakšica u dijelu poreza na dobit i imovinu itd. Prosto, moralo se i mora mnogo brže, mnogo preciznije i mnogo pravednije. Treba uvijek podsjećati da je jedan dio privrede funkcionisao nikad bolje, pa i u tom dijelu ima prostora da se pokaže solidarnost, ne naravno donacijama već poreskom preraspodjelom.

MONITOR: Vlada naglasak stavlja na kapitalne investicije. Ipak, ona najveća, prioritetna dionica auto-puta, uveliko kasni… Šta to znači?

DAMJANOVIĆ: Prolongiranje završetka auto-puta za najmanje polovinu trajanja prvobitno predviđenog roka, osim što će povećati cijenu inače  preskupog projekta, dovešće nas u situaciju da će isteći grejs period i da ćemo otpočeti otplatu rata iz državnog budžeta, a projekat još neće biti gotov. Uz to, ne nazire se ni u naznakama nastavak dionice od Mateševa ka granici sa Srbijom, a o dijelu puta od Podgorice ka Baru da i ne govorimo. Pozivam odgovorne da saopšte koliko će nas koštati i „ostatak“ auto-puta i kada će biti kompletiran auto-put kroz Crnu Goru, imajući u vidu da su radovi počeli prije pet godina, i da se još uvijek radi na prvoj „prioritetnoj“ dionici. Posljedice projekta na javne finansije i budžet biće veoma ozbiljne, a pandemija će samo usložiti problematične finansijske aspekte ove investicije.

MONITOR: Uz zdravstvenu i ekonomsku, mi prolazimo i kroz ozbiljnu političku krizu. Kako je korona uticala na dešavanja na ovdašnjoj političkoj sceni?

DAMJANOVIĆ: Na prvi pogled čini se da je pandemija korona virusa za trenutak konzervirala političke procese, odnosno podjele i probleme. Međutim, jasno se naziru  pokušaji zloupotrebe djelova vlasti, prisvajanje „benefita“ relativno dobrog zdravstvenog odgovora, kao i stvaranja klime da podrška privredi isključivo zavisi od DPS-a i njegovih satelita. Daleko je to od turobnih činjenica da je mjera organizovanog kriminala u državi najveći broj ubistava u odnosu na broj stanovnika u Evropi, ili da je mjera evropskog puta Crne Gore najsporije pregovaranje od svih država koje su pregovarale za članstvo u EU. Ili da su u v.d. stanju Sudski savjet, tužilaštvo, Ustavni sud, ASK, da je predsjednik DIK-a biran isključivo glasovima vlasti.

Nema izbornog zakonodavstva koje bi garantovalo fer i slobodne izbore, srušena je institucija parlamenta koji je postao ruglo vlasti, odnosno ogledalo institucionalnog ambisa. Povrh svega, nema nagovještaja da je vlast spremna da povuče nakaradni zakon o tzv. slobodi vjeroispovijesti koji je posijao opasne podjele u društvu. Naprotiv, hapse se i privode crkveni velikodostojnici, onemogućava slobodno ispoljavanje vjerskih ubjeđenja, uz ogromne tenzije među građanima koje samo što ne eksplodiraju. Ako ovo ne vide najodgovorniji predstavnici vlaste i ne pokrenu dijalog da se ovi problemi što prije rješavaju, bojim se da vlast ide opasnim putem, putem koji nosi puno rizika i nepoznanica i koji nikom neće donijeti dobrog, jer reče naš narod „zlo dobroga donijeti neće“.

MONITOR: Kad će izbori i, mogu li biti regularniji od onih iz 2016-e?

DAMJANOVIĆ: Krajnji rok za redovne parlamentarne izbore je 18. oktobar. U ovom trenutku ne postoje elementarni uslovi za normalan, fer i slobodan izborni proces. Okolnosti su mnogo gore nego što su bile 2016. god. Sve češće i otvorenije kritike od strane relevantnih predstavnika međunarodne zajednice ukazuju da postoji zabrinutost u centrima moći za pravac u kom se kreće Crna Gora.

Opozicija i civilni sektor ukazuju na sve sistemske defekte koji onemogućavaju slobodan politički život. Zato očekujem da se vlast uozbilji i otvori dijalog o političkoj i ekonomskoj stabilnosti, kako bi se i izborni proces sproveo slobodno i bez arsenala zloupotreba u režiji DPS-a i satelita. Trajanje dijaloga i dogovor oko primjene novih izbornih rješenja mogu, uz politički dogovor, pomjeriti rok za državne i lokalne izbore, što bi imalo smisla ukoliko bi se ostvario cilj, a to je stvaranje normalnog političkog, odnosno izbornog ambijenta. Ako ne bude dogovora,odnosno ako se jednostrano definiše izborni proces onda su sve opcije otvorene a opozicija ima pravo i obavezu da svim institucionalnim i dozvoljenim sredstvima zaustavi „puzajuću diktaturu“ koja je zagospodarila državom.

MONITOR: Imate li ideju kako će na izbore Klub nezavisnih poslanika, odnosno, gdje vidite sebe u predstojećoj kampanji?

DAMJANOVIĆ: Pet poslanika Posebnog kluba poslanika međusobno odlično politički sarađuju, i odgovorno rade svoj posao u onom što se naziva crnogorski parlament. Rano je govoriti o načinu učešća u izbornoj kampanji, ali će svakako on biti primjeren interesima opozicije i potrebi da u Crnoj Gori nakon 30 godina dođe do neophodnih političkih i društvenih promjena. Tom cilju ću, kao i do sada, podrediti svoj politički angažman, naravno prije svega najtješnje sarađujući sa kolegama iz Kluba poslanika, a kao član SNP-a, u dogovoru sa rukovodstvom partije, zastupajući u Skupštini i  stavove SNP-a, čiji sam Program i stvarao, čija načela i principe zastupam od prvog dana od kada obavljam funkciju poslanika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo