Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Protesti nijesu polje za uske  partijske interese

Objavljeno prije

na

Previše se naglašava slučaj Kotor, čak se ta tenzija pojačava dominantno iz opozicionih struktura, što je poseban indikator. To govori o naglašenom podražavanju usko partijskih interesa, opozicionim pekmen igricama, koje ne samo što su kontraproduktivne za stvaranja jake alternative vladajućoj strukturi, već su dugoročno razorne

  

MONITOR: Kako vidite ono što se desilo u Kotoru? Odbornici SDP pomogli su smjenu gradonačelnika Vladimira Jokića, uprkos potpisanom Sporazumu za budućnost, u kom se opozicija između ostalog obavezuje na jedinstvo.

MARIĆ: Kotorski slučaj možemo posmatrati iz dva ugla. Jedan je pravni, a drugi politički. Iako je uzet kao polazište teško je vjerovati da je problem poštovanja procedure bio toliko izražen i doveo do nepomirljivih političkih razlaza. Bliži sam stavu da su političke razlike realnost među opozicionim partijama i da imaju jak intenzitet. Osnova tih razlika je raznovrsna, od poimanja sadržaja crnogorskog društva do interesnih matrica koje se dominantno drže u granicama partijskog dijelovanja. Upravo iz ovih razloga suštinsko jedinstvo opozicionih subjekata izgleda kao utopija. Vjerujem da se ono može ostvariti samo u krajnje pojednostavljenom cilju, definisanom kao neophodnost smjene DPS vlasti.

Upravo u ovoj nedovršenosti opozicionih struktura, pa i cjelokupnog političkog sistema treba tražiti uzroke koje pojedince usmjere ka velikim političkim greškama, čineći direktnu štetu jačanju opozicionih struktura.

 

MONTIOR: Centrala SDP tvrdila je da njihovi odbornici nemaju njihovu saglasnost  za postupanje u Kotoru.  Mislite li da je moguće da su odbornici djelovali mimo saglasnosti vrha?  

MARIĆ: Mislim da je priča nešto složenija. Upravo prateći svoj politički kurs, svoj ideološko-interesni obrazac, SDP je gradio svoju poziciju u opozicionoj vlasti u Kotoru. Ne smijemo zaboraviti da je ova partija na državnom nivou skoro dvije decenije uspješno koalirala u vladajućoj strukturi, jer su i ideološko-interesni obrasci bili značajno bliži u toj koaliciji, ali u opozicionom koaliranju stvari su znatno složenije, primjera radi najveći broj opozicionih birača drugih partija opozicije i dalje tretira SDP i Krivokapića lično kao strukturu koja je učestvovala u političkom programu ,,otimanja” zajedničke države.

Razlike su značajne, pa i način razmišljanja o mnogim otvorenim pitanjima. Vjerujem da je dugo vremena stav po pitanju kotorskog slučaja bio manje- više jedinstven u SDP-u. Kada su stvari otišle predaleko, vrh stranke je sigurno prepoznao moguće posljedice i htio da žargonski rečeno povuče ručnu. Ali lokalne zajednice imaju svoju specifičnu logiku, ti odnosi su često nabijeni sujetom koja i nema neki osjećaj za veći politički interes i cilj, i naravno ti odnosi su premreženi raznim interesima,  gdje svaki od aktera svoj interes predstavlja kao kompatibilan opštem javnom interesu. U takvim okolnostima centrala partije je ostala nemoćna i nosi dobar dio odgovornosti, jer vjerujem da je podsticala antagonizme bez tačne procjene mogućnosti i snage svoje strukture.

 

MONITOR: Lider SDP Ranko Krivokapić je nakon svega dao ostavku, a još se ne zna ko će ga zamijeniti? Da li je ostavka Krivokapića po vama dovoljna da se  jedinstvo opozicije održi? Ostatak opozicije je bio jasan da SDP nakon svega ne vidi kao opozicionu partiju. Takođe, iz pokreta Odupri se ocijenili su da je SDP ovako sam sebe iskljucio iz Sporazuma.

MARIĆ: Mislim da je SDP još uvijek u opozicionoj igri. Ostanak SDP-a u Sporazumu držim da će najviše zavisiti od onih koji naslijede rukovođenje partijom.

Ostavka Krivokapića može biti doprinos da SDP sebe izgradi kao jasan opozicioni subjekt, a da li će u tome uspjeti ostaje da se vidi. Naravno i ostali opozicioni subjekti, kao i pokret Odupri se treba da daju šansu SDP-u.

Krivokapić je svojom odlukom uspostavio praksu za poštovanje. Ovaj njegov čin ostaviće mnogo dublji uticaj na političku scenu nego što mnogi misle, jer jednom uspostavljena praksa ima tendenciju da se širi.

 

MONITOR: Ugrožava li sve ovo proteste koji su pokrenuti nakon afere Koverta?

MARIĆ: Mislim da ne. Previše se naglašava slučaj Kotor, čak se ta tenzija pojačava dominantno iz opozicionih struktura, što je poseban indikator. To govori o naglašenom podražavanju usko partijskih interesa, opozicionim pekmen igricama, koje ne samo što su kontraproduktivne za stvaranja jake alternative vladajućoj strukturi, već su dugoročno razorne za stvaranje jače kadrovske osnove što je preduslov bez koga se ne može.

Protesti mogu reafirmisati svoju snagu i kontinuitet ako partije shvate da protesti nijesu polje iz koga treba da crpe svoje partijske interese, već prostor gdje treba da se artikuliše potreba za oslobađanjem državnih institucija i resursa, potreba da se dobije kontrolisana vlast.

 

MONITOR: Kako vidite ponašanje institucija kad je u pitanju ova afera? Prošlo je 100 dana od njenog otvaranja.  

MARIĆ: Ovo je jasan primjer da institucije postoje manje-više u formalnom smislu, da servisno završavaju neke poslove i omogućavaju elementarno funkcionisanje sistema države. U suštinskom smislu, mi kao društvo nemamo institucije sposobne da se bore protiv korupcije i organizovanog kriminala. One su pod kontrolom DPS vlasti, pa razni planovi integriteta, etički kodeksi, merit sistemi, statistike zvuče kao neukusna šala.

Činjenica da nakon 100 dana afere jedan od glavnih aktera je i dalje generalni sekretar u kabinetu Predsjednika Crne Gore, da se ništa nije pomjerilo sa mrtve tačke, je upozoravajuća.

Predsjednik Države je i predsjednik DPS-a, generalni sekretar je visoki funkcioner DPS-a, obojica su nedvosmisleno priznali da se DPS jednim dijelom finansirao sistemom koverte, svih ovih decenija, da su pare davali razni tajkuni, da su vodili dvojno knjigovodstvo. Sve su potvrdili i aktivisti sa terena, a ASK i SDT su izveli kontrolisane akcije, do granice političkog interesa DPS-a.

Istini za volju i pored više puta mijenjanog izbornog zakonodavstva koje se ne može izglasati bez opozicione strukture, usko tumačeći normu ovako krupna društvena anomalija je svedena na nivo prekršaja. Samostalno tužilaštvo bi našlo elemente bića krivičnih dijela protiv izbornih prava u ovim radnjama. Tako bi crnogorski građani mogli osjetiti šta znači suverenitet i snaga države Crne Gore.

 

MONITOR: Crnogorski građani su Safetu Kaliću platili  više od tri miliona eura odštete zbog optužnica koje su pale, dok je Jovici Lončaru, saradniku  Duška Šarica, iz istog razloga dosuđeno 100 hiljada eura. Premijer tvrdi da su oslobađajuće presude znak „snage institucija“. Jesu li? Kako komentarišete tu njegovu izjavu?  

MARIĆ: Oslobađajuće presude govore o slabosti pravosudnog sistema, posebno tužilačke organizacije. Sva nedovršenost pravosudnog sistema skupo košta crnogorske građane, u konkretnom slučaju imamo i tačnu cijenu.

Premijer je dao politički neodgovornu izjavu neprimjerenu trenutku i realnim izazovima pred kojima stoji crnogorsko društvo. Naglašavam političku, jer to jeste izjava sa jasnim političkim ciljem, da se ublaži šteta po vlast DPS-a u odnosu na činjenicu da je i građanima koji glasaju za ovu partiju jasno da u sistemu nešto ozbiljno nije u redu. Sudstvo jeste nezavisna grana vlasti ili kako premijer kaže institucija, ali je takođe i tužilaštvo institucija. Logično je da je jedna od ove dvije institucije zakazala i to je moralo da bude predmet pažnje premijera. Ovako sproveden slučaj pred pravosudnim organima koji umjesto da postane primjer borbe protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala, postaje obaveza građana da plate višemilionsku odštetu, koju će sprovesti upravo Vlada premijera koji bi ako ništa drugo morao da bude zabrinut za Budžet. Ovakvi slučajevi kod građana bude osjećaj nepravde, ravnodušnosti, sve veće apatije, neke opasne svejednoće.

 

MONITOR: Uskoro se očekuje presuda za slučaj državni udar. U parlamentu je lider Demokratskog fronta prethodne sedmice najavio da bi u slučaju osuđujuće presude  mogle ,,letjeti glave”.  Šta bi nam moglo donijeti okončanje ovog procesa?

MARIĆ: Prvo ne vidim da će se ovaj proces brzo okončati. Zapaljiva retorika je svojstvena ovakvim procesima, koji su se poveli bez jasne procjene ishoda, što na kraju krajeva govore i procesi koji su komentarisani u prethodnom pitanju. Specifičnost ovog procesa je da je naglašeno politizovan, što pravosudni sistem dovodi u skoro bezizlaznu situaciju. Institucije koje drže do sebe nikada sebi ne bi dozvolile ovakav proces.

U političkom smislu ovaj slučaj je drastično opteretio politički sistem zemlje i predstavlja prijetnju za dalji demokratski razvoj crnogorskog društva. Ovaj slučaj ima kapacitet zarobljavanja političkog sistema i sama ta činjenica ga čini sredstvom u rukama političkih oligarhija, a ne procesom koji će kroz činjenično riješen predmet pred sudom, zaštiti javni interes.

 

MONITOR: Prethodne dane obilježilo je nasilje u različitim oblicima. Od košarkaskih terena, do nasilja u  institucijama. Kuda plovi ovaj brod?  

Plovimo istim kursom, kada je način vladanja u pitanju, već decenijama. Tu mantru vlasti niko njoj sklon ne pušta lako. Partija kontroliše državne institucije, biznis inicijative, zapošljavanje, sportske klubove, kulturne institucije, univerzitete, u najkraćem tokove novca i interese. Svaka građanska, demokratska inicijativa koja podrazumjeva kontrolu moći, decentralizaciju, transparentnost i odgovornost, čak i u svojim prvim koracima predstavlja veliku opasnost za vladajuću oligarhiju.

Da bi se takvo stanje održavalo, a oligarhija vladala, ona kontroliše razne vidove sukoba, haosa i bezbjednosnih rizika. Tačno je da se igra sa vatrom, ali takvim strukturama su te igre bliske, njih ne zanimaju demokratska pravila, ne sviđa im se nijedna raspodjela u kojoj nemaju punu kontrolu. Ostaje nam nada da nas neće zapaliti.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo