Povežite se sa nama

MONITORING

OPŠTINA BUDVA ZABRANJUJE GRADNJU STANOVA U MILOČERU: Traže rušenje bespravno izgrađenih  zgrada

Objavljeno prije

na

Kako se nezvanično saznaje, u lokalnoj upravi Budve riješeni su da ispoštuju Deklaraciju o zaštiti Miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, koju su usvojili odbornici u SO Budva, 2016. U skladu sa smjernicama Deklaracije  iznijeće  zahtjev o stavljanju van snage urbanističkog projekta za ovaj turistički rizort. To bi značilo poništenje programskog zadatka koji je Vlada donijela 2014,  kao osnov za urbanizaciju prostora ljetovališta Sveti Stefan i Miločer

 

Opštinska administracija na čelu sa predsjednikom Markom Batom Carevićem  protivi se planovima Vlade za urbanizaciju prostora elitnog ljetovališta Sveti Stefan i Miločer prema usvojenom idejnom urbanističko-arhitektonskom rješenju hotelskog rizorta Miločer. Riječ je o projektu hotela Kraljičina plaža sa vilama i depandansom, koji je dobio drugu nagradu na međunarodnom pozivnom konkursu koji je organizovalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma u septembru 2015. godine. Idejno rješenje hotelskog rizorta Miločer stiglo je kod glavnog gradskog arhitekte, Ane Samardžić, za dobijanje saglasnosti, nakon dužeg lutanja oko dobijanja odobrenja za gradnju, od nadležnih službi Ministarstva do Glavnog državnog arhitekte Dušana Vuksanovića, koji je zahtjev preduzeća HTP Miločer i kompanije Adriatic Properties proslijedio lokalnoj upravi na dalje postupanje.

U međuvremenu Opština Budva dobila je status stranke u postupku izdavanja saglasnosti Glavnog gradskog arhitekte, koji je Ministarstvo održivog razvoja potvrdilo, odbijajući žalbu vladinog preduzeća HTP Miločer.

Kako se nezvanično saznaje, u lokalnoj upravi Budve riješeni su da ispoštuju Deklaraciju o zaštiti Miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, usvojenu glasovima  odbornika u SO Budva, u julu 2016. U skladu sa smjernicama Deklaracije koju su podržali odbornici svih političkih partija, vlast u Budvi saopštiće zakupcima elitnog crnogorskog ljetovališta, Svetog Stefana i Miločera, kompaniji Adriatic Prorperties kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis,  zahtjev o stavljanju van snage urbanističkog projekta za ovaj turistički rizort. To bi u praksi značilo poništenje programskog zadatka koji je Vlada donijela 2014. godine kao osnov za urbanizaciju prostora ljetovališta Sveti Stefan i Miločer, i vraćanje na početne pozicije.

Budvanska vlast želi da zaustavi megalomanske projekte na vrijednom neizgrađenom prostoru poznatog turističkog kompleksa. Želi zabraniti gradnju stanova u Miločeru.  Tražiće i da se poruše dvije bespravno izgrađene zgrade u maslinjacima pored hotela Sveti Stefan, koje je bivši ministar turizma Branimir Gvozdenović legalizovao kao privremene objekte.

U planu je i zahtjev za rušenje SPA centra izgrađenog na nekadašnjim teniskim terenima u zaleđu elitne Kraljičine plaže, jednog od najljepših prirodnih kupališta na Jadranu, izolovanog i rezervisanog za odabrane pripadnike crnogorske političke elite.Uslov za davanje saglasnosti za izgradnju novog hotela Kraljičina plaža biće i zabrana nadogradnje postojećih vila u Miločeru i izgradnja planiranog hotelskog kompleksa ispred hotela Sveti Stefan, na mjestu sadašnjeg poslovnog centra.Na lokaciji koja se nalazi neposredno ispred Sveca planirana je izgradnja novog hotelskog kompleksa sa oko 13.000 kvadrata.Osporava se i planirana izgradnja apartmana na mjestu postojeće garaže na ulazu hotela Sveti Stefan. Gotovo sve ono što je Vlada svojim programom za Miločer planirala kako bi izašla u susret zahtjevima zakupca, of-šor kompanije Aidwey Investments, nepoznate vlasničke strukture.

Na lokaciji porušenog hotela Kraljičina plaža može se graditi novi i veći hotel sa svim pratećim sadržajima ali bez depandansa sa 66 luksuznih stanova namijenjenih prodaji, kažu u lokalnoj upravi. Članom br. 2 Deklaracije o zaštiti Miločera lokalna samouprava se jasno odredila da u zahvatu ovog prostora ne podržava izgradnju stambeno-poslovnog objekta, već samo rekonstrukciju postojećih objekata u postojećim gabaritima.Podsjećamo kako su poslanici Skupštine Crne Gore, na predlog Vlade, usvojili 2 aneksa ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer. Poslanici su tada tijesnom većinom, obezbijeđenom glasovima poslanika bivše Pozitivne CG, usvojili predlog da se u Miločeru mogu graditi stanovi za tržište i poslovni prostori pa su u skladu sa tim usvojili i predlog Vlade o produženju  roka zakupa hotela Kraljičina plaža i zemljišta u Miločeru sa 30 na 90 godina. Voljom poslaničke većine Skupštine Crne Gore Miločer je zapravo prodat, Miločerski park je pretvoren u građevinsko zemljište i predat neimenovanim tajkunima za gradnju stanova i apartmana.

Neslaganja lokalne uprave u Budvi sa planovima za izgradnju novih objekata u ekskluzivnom turističkom kompleksu bila su tema o kojoj se  raspravljalo na više nivoa. Organizovani su sastanci u Ministarstvu održivog razvoja i turizma kojima su prisustvovali članovi delegacije predsjednika Carevića, Hotelske grupe Budvanska rivijera, vlasnika hotela Miločer i Sveti Stefan, Glavni državni arhitekta i pravni zastupnici kompanije Adriatic Properties. Očekuje se da predsjednik Carević uskoro konkretizuje stav Opštine u vezi Miločera.

Podsjećamo, Programskim zadatkom Vlade na osnovu kojeg je raspisan konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje turističkog rizorta Miločer, u zahvatu od 35 hektara, zajedno sa ostrvom Sveti Stefan, planirana je izgradnja novih kapaciteta u iznosu od 41.000 kvadrata izgrađene površine. Novi apartmani, vile, garaže, heliodrom i mnogi prateći sadržaji, predviđeni su na više lokacija, ali najviše u miločerskoj šumi, na mjestu porušenog hotela Kraljičina plaža, na postojećim vilama, svedo granice sa naseljem Pržno. Kompanija Adriatic Properties u ime investitora traži saglasnost samo za izgradnju hotela sa depandansom, na lokaciji br.1, od predviđenih 29. na kojima je planirana neka intervencija, gradnja, dogradnja ili nadogradnja novih kapaciteta. Nije pošteđen ni nekada popularni restoran Zverinjak, na kraju duge miločerske plaže. I na toj poziciji planira se gradnja nekoliko apartmana, označenih kao – smještajne jedinice hotela Miločer.

Novi hotel Kraljičina plaža prostire se preko cijele parcele, od lokacije bivšeg hotela do naselja Pržno. Predviđene su 4 podzemne i 4 nadzemne etaže hotela, poslovni prostori, garaže, bazeni i mnogi prateći sadržaji, ukupno 22.000 kvadratnih metara bruto izgrađene građevinske površine.

Navedene brojke o kvadratima betona planiranih za najvredniji prirodni resurs Crne Gore ukazuju na pravi urbanistički cunami u pripremi.

Ako se povuče paralela sa nedavnim događajima oko urbanizacije okoline Crnog jezera kada je ministar Pavle Radulović ustuknuo pred protestima građana odlučnim da istraju u odbrani jezera i povukao skandalozni Plan privremenih objekata, poštujući jasno izraženu volju odbornika SO Žabljak.  Za očekivati je da jednako postupi i u slučaju Miločera i ispoštuje Deklaraciju o zaštiti parka Miločer, koju su usvojili odbornici SO Budva. Oni su poručili da ne žele betoniranje Miločerskog parka i svetostefanskih maslinjaka. Ne žele nove zgrade, spratove, vile i bazene tamo gdje ih nikada nije bilo i gdje nikome nije padalo na pamet da gradi. Generacije su čuvale izuzetne prirodne vrijednosti elitnog ljetovališta sa kojim je Crna Gora bila prepoznata u svijetu. Odbornici SO Budva su se izjasnili za očuvanje postojećeg kulturnog i prirodnog dobra na svojoj teritoriji kao dobra od opšteg interesa, od značaja za sve građane Crne Gore i za razvoj turističke privrede.

Da li će Vlada primijeniti iste aršine za tajkunske nasrtaje na prirodnu i kulturnu baštinu na sjeveru i na jugu Crne Gore, saznaćemo uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

TUŽILAČKI  IZVJEŠTAJI U PARLAMENTU: Tužioci na političkom sudu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja nakon ovonedjeljne poslaničke rasprave o izvještajima pravosuđa.  Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, međutim, pokazale su  jedno –   ni  nova vlast  živa se  ne odriče pokušaja kontrole tužilaštva i sudstva

 

 

„Mi ne pričamo istim jezikom“. To  je poručio poslanicima tokom ovonedjeljne  skupštinske rasprave o izvještajima Tužilačkog i Sudskog savjeta za prošlu godinu, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, koji ih je u Skupštini predstavljao.

“Veoma je teško danas govoriti sa vama. Posebno zbog toga što umjesto o izvještaju, govorimo o konkretnim slučajevima. Ovo nije tužilaštvo, ni sudnica”,  podsjetio je Marković dio poslanika koji su upućivali brojne kritike tužilaštvu, uglavnom pominjući predmete koji se tiču njihovih političkih oponenata, ali i one koji se odnose na funkcionere njihovih partija. U suštini, kritika tužilaštva, u kojoj su prednjačili poslanici Demokratske partije socijalista ( DPS)  i Za budućnost Crne Gore (ZBCG) svela se na negodovanje zbog procesa protiv svojih, i zahtjeva da se procesuiraju oni njihovi.

Kako god, ovo je prvi put nakon decenija, da tužilački izvještaji i tužilaštvo  izazivaju buru u crnogorskoj Skupštini, kako od opozicionih, tako i od strane partija vlasti.

Predstavnici opozicionog DPS, čiji je bivši vrh decenijama imao punu kontrolu nad tužilaštvom i pravosuđem, insistirali su i ove sedmice na tome da je tužilaštvo pod Miloradom Markovićem, te specijalnim tužiocem Vladimirom Novovićem – “selektivno”  i instrumentalizovano.  Glavni argument DPS-a je da  novo rukovodstvo ne pokreće slučajeve koji su vremenski smješteni u period  nakon avgusta 2020., odnosno  poraza DPS  na izborima.

“Da li se za ovo tužilaštvo dogodilo neko krivično djelo nakon 30. avgusta 2020. godine ili su nišanske sprave tužilaštva podešene tako  da se kriminalizuje bivša vlast DPS-a?”,  ponovio je tezu DPS-a i ove sedmice u parlamentu, poslanik te partije Andrija Nikolić.  “Sve ukazuje na to da se radi o združenoj akciji koju pripremaju poltika i mediji, a kasnije razrađuje SDT u svojim akcijama. Pokušaj kriminalizacije DPS-a i lijepljenje etiketa kako je DPS političko krilo mafije i kako ovi ljudi ovdje rade za neku mafiju”, kazao je Nikolić. Zaboravljajući da su predmeti SDT protiv visokih funkcionera tokom prethodne vlasti građeni mahom na skaj prepiskama, te podacima EUROPOL-a. Koji, prateći Nikolićevu logiku, izgleda imaju nešto protiv DPS-a.

Nikolić se u jednom trenutku ipak sjetio skaj dokaza.  “Da li se u tim transkriptima pojavljuju funkcioneri iz sastava nove vlasti nakon 2020. godine? Spominju. Da li to može nešto da znači? Ne znam. Nećemo ništa da tvrdimo, ali vidimo selektivnost u postupanju tužilaštva, kao i u čitanju skaj transkripata”, ocijenio je.

S druge strane, ZBCG ne vidi selektivnost već politiku u tužilaštvu, koja hapsi njihove funkcionere radi balansiranosti. Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ocijenio je da je metod rada glavnog specijalnog tužioca i vrhovnog državnog tužioca preslikan od njihovih prethodnika Milivoja Katnića i Ivice Stankovića. “Oni redovno prave balanse nakon svake medijske kritike i političkog saopštenja želeći da pošalju poruku kako su im svi jednaki”, saopštio je Knežević, dodajući da  ono što radi SDT prethodnih nedjelja “predstavlja obrazac ponašanja Katnića iz njegovog zlatnog perioda zato što prave ravnotežu između poslanika koalicije ZBCG i onih koji su mljeli ljude”.

U centru medijskog izvještavanja o ovonedeljnoj parlamentarnoj raspravi o izvještajima pravosuđa, tokom koje se najmanje pričalo upravo o tim dokumentima, našla se Kneževićeva optužba da su mu, kako je kazao, “dolazili da ga ubijede” da glasa za Markovića. Pa da se skupa sa njim, dok je bio kandidat za vrhovnog državnog tužioca, našao na sastanku u kabinetu premijera Milojka Spajića, koji je organizovao aktuelni ministar poravde Andrej Milović.

“Da li se sjećate tog sastanka? Da li smo razgovarali u kabinetu premijera Spajića? I da li sam tad rekao da vas neću podržati zato što mi je puna glava više kumova, pobratima, posestrima u Specijalnom državnom tužilaštvu i u sudovima? Jeste li mi tada rekli da se vi ne odričete vaših kumova? Jesam li saopštio da neću da glasam više, neko je nekome kum, čija sestra je posestrima sa nekim u tužilaštvu, neko je nekome kidao pupak, neko je nekome išao na povojnicu”, kazao je  Knežević.

Marković je odgovorio da je njegovo postupanje „uvijek u skladu sa Ustavom i zakonom“ i da nikad nije prisustvovao bilo kojem sastanku gdje se pregovoralo o tome hoće li on biti VDT.

“Nikad nisam nikome ništa obećao da bih bio VDT. Nikad nisam imao takve komunikacije i nikad nisam posalo bilo koga da utiče na bilo koga da budem izabran. Nisam imao komunikaciju ni sa jednim političarem od kada sam izabran, osim sa ministrima sa kojima sarađujem“, saopštio je.   “Ako je postojao stav da se glasanjem za mene može vršiti politički uticaj na tužilaštvo, to neće biti slučaj” , kazao je.

Lider DPS-a Danijel Živković ocijenio je da neko ne govori istinu:  “Iili Marković danas, ili Milan Knežević juče.”.

Nijesu to jedini detalji koje je Knežević odlučio nakon podužeg vremena da podijeli sa javnošću. On je saopštio i da je sa jednim od aktulenih tužilaca u predmetu “državni udar”, Zoranom Vukčevićem, svojevremeno “jeo svinjetinu” i  razgovarao o tom predmetu, koji se vodi protiv njega i  Andrije Mandića, aktuelnog predsjednika parlamenta.

“Gospodin Vučinić je na Božić prisustvovao jednom ručku koji sam ja organizovao u kući jednog mog prijatelja. Došao čovjek i svašta rekao za ‘državni udar’ – da je to sramota, da je kriminal što rade Katnić i Čađenović i čak me molio da iskoristim svoj uticaj da on bude šef tužilačke organizacije u Podgorici. I umjesto da se čovjek izuzme, jer je jeo svinjetinu sa mnom, on traži da budem osuđen pet godina… Brat ovog drugog, Siniše Milića, dolazi u DNP da traži člansku kartu kako bi ostao savjetnik u jednom državnom preduzeću”, kazao je lider DNP u Parlamentu.

Dio javnosti ukazuje da je Kneževićevo naprasno “otvaranje” u parlamentu uslijedilo nekoliko dana pred presudu u slučaju državni udar.  Izricanje nove presude u tom slučaju očekuje se krajem sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji.

Radi se o  ponovljenom postupku, nakon što su prvom presudom svi osumnjičeni, među kojima su i lideri ZBCG , osuđeni na ukupno 70 godina zatvora. Ta je presuda poništena prije tri godine u Apelacionom sudu. Novo suđenje počelo je u junu prošle godine, a  završno ročište okončano je prošlog mjeseca.

Specijalno državno tužilaštvo nije promijenilo optužnicu protiv Kneževića i ostalih koju je 2017. godine podiglo SDT na čijem je čelu bio danas pritvoreni bivši Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, a zastupao je takođe pritvoreni tužilac Saša Čađenović. Optužnicu sada zastupaju specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić.

Na kraju,  gotovo bez riječi o onome što je prezentovano u izvještajima o pravosuđu, te razgovora o suštinskoj reformi tužilaštva, jačanju njegovih kapaciteta i organizacionim problemima,  u parlamentu je završena rasprava. Poslanici će se o izvještajima izjasniti naknadno.

Ko je s kime gdje razgovarao, ko je kome šta obećao i ko je s kim jeo svinjetinu, ostala su otvorena pitanja. Jedno je, ipak, sasvim sigurno. Brojne optužbe i prozivke na račun tužilaca, sa sigurnošću pokazuju  da se ni  nova vlast  živa ne odriču pokušaja kontrole nad pravosuđem.

Poslanici su nastavili raspravu o radu Tužilačkog savjeta i Državnog tužilaštva za 2023. godinu

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURA OKO DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: I dalje partijski plijen

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobitnik nagrade za životno djelo Dragan Koprivica zahvalio se političaru Milanu Kneževići što ga je predložio za ovo priznanje. Prvi sveštenik koji je dobio Trinaestojulsku Nikola Marojević, urednik  je časopisa Srpska baština, čiji je predsjednik Upravnog odbora Budimir Aleksić, član predsjedništva NOVE. Eto tako

 

 

U ekspresnom roku sedmočlani žiri odlučio je o kvalitetu prispjelih predloga za 28 kadidata za godišnju Trinaestojulsku nagradu i donio odluku o 28 kandidata za nagradu za životno djelo.

,,Književnik Andrija Radulović dobio je nagradu za knjigu poezije Otkup, akademski slikar mr Branislav Bane Sekulić, redovni profesor u penziji, za izložbu u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore praćenu monografijom i Nikola Marojević, doktor bogoslovskih nauka, za ukupnu godišnju aktivnost na razvoju kulture. Dr Dragan Koprivica, redovni profesor u penziji, dobitnik je Trinaestojulske nagrade za životno djelo”, saopštio je žiri koji je odlučivao o laureatima najznačajnijeg državnog priznanja.

Žiri je djelovao u sastavu: prof. dr Nikola Vukčević, reditelj,  predsjednik žirija. Članovi: književnik i publicista Želidrag Nikčević, doc. dr Miloje Šundić sa PMF-u Univerziteta Crne Gore, kulturni poslenik Sulejman Kujević, profesor informatike i direktor danilovgradske gimnazije prof. Miloje Aranitović, profesor maternjeg jezika Nikola Rakočević i istoričar doc. dr Adnan Prekić.

Veće iskustvo u žirijima jedini je imao Nikčević. Bio je član tročlanog žirija koji je 1993. godine za laureata Nagrade Risto Ratković izabrao Radovana Karadžića, koji je kasnije u Hagu osuđen na doživotnu robiju  za ratne zločine.

Na svjetlosnu brzinu rada žirija i njene posljedice prvi je javno je ukazao jedan od kandidata za nagradu za životno djelo, doktor fizičkih nauka Dragan Hajduković, ,,Tek juče je utvrđena lista kandidata, a već danas donijeta odluka o nagradama.  Kao kandidat za nagradu za životno djelo odluku žirija mogu prokomentarisati jedino riječima skandal i vječna sramota za sve članove žirija”, rekao je Hajduković.

Pjevačica Branka Šćepanović, koja je takođe bila kandidatkinja za nagradu za životno djelo, apelovala je na donosioce odluka da prekinu praksu otvorenih političkih manipulacija koje su evidentne kada je u pitanju dodjela ove državne nagrade.

Predsjednik žirija Nikola Vukčević objasnio je da su su dobitnici izabrani tajnim glasanjem, većinom glasova sedmočlanog žirija. Izjavio je i da  žiri nije uspio da izdigne društvo iznad rovovskih podjela: ,,Svjestan sam da postoje različita mišljenja o ovogodišnjoj odluci žirija. Razumijem interes javnosti i duboko vjerujem da su svima nama u Crnoj Gori neophodno potrebni oni ljudi čiji će kvalitet ličnosti stvaralaštvo nadići nacionalno vjersko i konfesionalno”.

Iz Ministasrtva kulture su saopštili da oni ne učestvuju u izboru i odlukama, već da je njihova uloga isključivo administrativne prirode za potrebe žirija.

Diplomirani inženjer mašinstva i jedan od kandidata za Trinaestojulsku nagradu, Zoran Ilinčić, podnio je Vrhovnom državnom tužilaštvu prijavu protiv ministarke kulture i medija Tamare Vujović i  žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade Crne Gore za 2024. godinu. On tvrdi  da nije bilo korektne ocjene pristiglih radova. Ilinčić je istakao da je neshvatljivo da u prijavljenoj konkurenciji kandidata za Nagradu za životno djelo, tu nagradu dobije Dragan Koprivica, jer  bar deset kandidata ima ubjedljivo bolje reference od njega. Na listi kandidata koji su ispunili uslove za nagradu za životno djelo bili su i akademici Zuvdija Hodžić i Mihailo Burić, profesor Radovan Radonjić, pisac i dramaturg Božo Koprivica, glumica Varja Đukić, slobodni umjetnik Mirsad Serhatlić

Kulturni djelatnici s kojima je Monitor razgovrao nijesu željeli da komentarišu ovogodišnju dodjelu nagrada. Jedan od njih je ustvrdio  da mu se u prvi mah učinjelo da su mediji pogriješili i da je nagradu za životno djelo dobio pisac i dramaturg Božo Koprivica, a ne Dragan.

,,Za ono najviše državno priznanje predložio me je izuzetni pisac, političar i čovjek, Milan Knežević”, izjavio je Dragan Koprivica.

Iz njegove matične – Demokratske narodne partije, čestitali su mu nagradu uz riječi da je ,,put profesora univerziteta, koji je i veliki pregalac u književnosti, pjesnik, aforističar, dramski pisac, TV scenarista, romansijer, putopisac i pozorišni kritičar, obogaćen je i talentima poput muzičkog, uz brojne humanitarne koncerte po Crnoj Gori, naročito one u institucijama od posebnog društvenog značaja”. Iz DNP-a su podsjetili na muzičko-poetske hepeninge koje Koprivica i Knežević upriličuju u spuškom zatvoru. Koprivica je , po partijskoj liniji, predsjednik Upravnog odbora opštinskog preduzeća Parking servis u Podgorici.

Prva Trinaestojulska nagrada za životno djelo dodijeljena je Dadu Đuriću 2010. Dobila je i Marina Abramović, a Koprivica je bio u žiriju koji je 2014. nagradu za životno djelo dodjelio Voju Staniću.

Novčani dio godišnje Trinaestojulske nagrade iznosi 12 prosječnih zarada, dok je novčani dio Trinaestojulske nagrade za životno djelo 20  prosječnih bruto zarada. Pored toga, dobitkom ove nagrade postaje se istaknuti kulturni stvaralac, kome pripada doživotna mjesečna nagrada u iznosu – jedne i po prosječne mjesečne zarade dobitniku Trinaestojulske godišnje nagrade, dvije prosječne mjesečne zarade dobitniku Trinaestojulske nagrade za životno djelo. O Uredbi o kriterijumima i načinu dodjeljivanja statusa istaknuti kulturni stvaralac, iz 2009., navodi se i da  ,,Status istaknuti kulturni stvaralac ne može se dodijeliti umjetniku, odnosno stručnjaku u kulturi koji se nedostojno odnosi prema Crnoj Gori ili njenom državnom, kulturnom ili nacionalnom identitetu”.

Reakcije na godišnju Trinaestojulsku su manje burne. Nema sporenja oko rada slikara  i predagoga Branislava Sekulića, a ni umjetničkih kvaliteta pjesnika Andrije Radulovića, čija su djela prevođena na 18 svjetskih jezika. Ukazuje se na to da je nagradu dobio za prošlogodišnje ostvarenje Otkup koje je objavljeno u izdanju Udruženja Njegoš čiji je osnivač Milutin Mićović, brat aktuelnog mitropolita Joanikija.

Novina ovogodišnje dodjele je to što je Trinaestojulsku nagradu  prvi put dobio sveštenik – protojerej Nikola Marojević, doktor bogoslovskih nauka.  Široj javnosti je postao poznat kada je na predlog ministarke Vesne Bratić imenovan, početkom 2022., za člana Upravnog odbora UCG. Ubrzo je podnio ostavku na to mjesto iz ličnih razloga.

Marojević je izvršni direktor Instituta za srpsku kulturu Nikšić. Tema Marojevićevih dosada objavljenih monografija su ideje u djelima Dostojevskog, prevodi sa ruskog, član je Udruženja književnika Crne Gore i Udruženja novinara Crne Gore. Bio je  urednik časopisa Svetigora, Sveviđe, Smisao. Glavni je urednik  časopisa Srpska baština, čiji je predsjednik Upravnog odbora  bivši poslanik Budimir Aleksić, član predsjedništva Nove srpske demokratije.

Kao i ovogodišnja i neke od ranijih dodjela ove nagrade burno su ispraćene u javnosti. ,,Dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu”, govorio je  je 2018. godine, slikar Rajko Todorović Todor, nakon što je imenovan za predsjednika žirija.

Bilo je i prijatnih iznenađenja. Ljubomir Đurković, istknuti stvralac 2015. dramski pisac, dosljednji  kritičar režima dobio je  Trinaestojulsku. Te godine u konkurenciji sa preko 20 umjetnika, bio je i  vlastima bliski privrednik Veselin Pejović. Njega su za nagradu predložili iz KAP-a, uz obrazloženje da „ove fabrike ne bi ni bilo bez Pejovića.“

Puno žuči se prosulo i kada je 2013.godine  nagrada dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću. Dio javnosti je tvrdio je da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu.

Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem je pored njega bio i ovogodišnji laureat Dragan Koprivica. Te godine nagradu je dobitnicima uručio potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić. Prisustvo ceremoniji, sem predsjednika Filipa Vujanovića, izbjegli su tadašnji premijer Đukanović, svi ministri i predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, koji je trebao da uruči piznanja.

Sasvim sigurno, sadašnji predsjednik Skupštine Andrija Mandić, na Dan državnosti Crne Gore, 13. jul, neće izbjeći da ovogodišnjim dobitnicima uruči priznanja. Sve je ostalo po starom. Trinaestojulska je i dalje uglavnom partijski plijen.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Po zadatku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo – Kako komentarišete usvajanje Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen  u crnogorskom parlamentu i šta su njene posljedice?

 

 

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA PREOKRETA:
Trijumf desnice na odsustvu ideje onih koji su dobili izbore

Očigledno se ne dokazuje: rezolucija koja je usvojena u Skupštini Crne Gore je politički odgovor rukovodstva na to kako su se izjasnili u Ujedinjenim Nacijama. U oba glasanja ove vlasti  primaran nije bio niti pijetet prema žrtvama, niti njegovanje kulture sjećanja ,već klasična politička kalkulacija kako se kao naprave pametni, a ujedno i poslati poruku svojim biračima da oni kao štite nešto.

Postaje pravilo da ono što je na političkom spektru u Crnoj Gori u centru ili lijevo,  ima potrebu da se dopadne desnici. Građani da žele desnicu ona bi imala natpolovičnu podršku i tu prigovora ne bi moglo biti. Ali ona nema ni upola tu snagu na izborima,  a ključne odluke se donose kao da tamo ima ostvarenu apsolutnu većinu.

Dolazi na naplatu naša fascinacija “mladošću, ljepotom i pameću” političkih prvaka. Oni niti imaju jasnu ideologiju, izgrađen osjećaj odgovornosti, niti potrebu za introspekcijom sebe i onoga što čine. To je politika infantilne političke poze. Rezultat: svaki dobar korak naprijed prate nekoliko novih unazad. Tako u samo par dana nakon dobijanja IBAR-a mi ne razgovaramo o tome kako da nam ta činjenica pomogne razvoju zajednice, nego smo u priči o Jasenovcu i dvojnim državljanstvima. Trijumfuje desnica na krilima, pazite – ne izbornog rezultata, već površnosti i odsustva ideje onih koji su dobili izbore. Pobjeda antipolitike.

 

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA:  
Jeftina manipulacija žrtvama

Radi se o jeftinoj manipulaciji žrtvama Jasenovca i drugih pomenutih nacističkih logora. Inicijatori ove rezolucije su se sada naprasno sjetili žrtava holokausta samo da bi za račun srpskih vlasti omalovažili činjenicu da su Ujedinjene nacije usvojile rezoluciju o uspostavljanju Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Posebno je apsurdno, pa čak i užasavajuće, to što su rezoluciju o Jasenovcu inicirali upravo nastavljači lokalne kvislinške ideologije koja je sarađivala s nacistima i koja je na terenu slala žrtve na pogubljenje u jasenovački logor! Ako treba pojašnjenje, mislim posebno na Andriju Mandića koji i dalje nosi titulu četničkog vojvode. Četnici su sa Kozare slali zarobljene civile i partizane u Jasenovac, a sarađujući sa nacistima doprinijeli su i slanju ljudi i u druge nacističke logore.

Vara se svako ko misli da je sve to nepoznato zvaničnicima Evropske Unije. Naravno, to je najbolje poznato Hrvatskoj, državi koja je do sada pružala neviđenu pomoć Crnoj Gori na putu ka Evropskoj Uniji, koja je praktično odustala od potraživanja ratne odštete za pljačku na dubrovačkom ratištu i koja faktički dopušta da zamre i krivični postupak protiv okrivljenih oficira iz Crne Gore za zločine na tom području. Država koja se tako ponašala najmanje je zaslužila da se donosi rezolucija koja joj zabija prst u oko i to sasvim nepotrebno – hrvatski zvaničnici uopšte ne negiraju da je NDH de facto sprovodila genocid i u Jasenovcu i šire, i zvanična hrvatska politika ne promoviše NDH na bilo koji način. Naprotiv, svake godine se obilježava sjećanje na žrtve Jasenovca i dr.

I pored ove zlurade rezolucije vjerujem da će Hrvarska ostati čvrsto uz EU partnere u pomoći Crnoj Gori da se izvuče iz balkanskog naconalistićkog blata i postane prva sledeća članica EU.

 

DRAGOLJUB  VUKOVIĆ, NOVINAR:
Inat rezolucija

U razgovoru za beogradski Medija centar, profesor Centra za geopolitiku pri univerzitetu Kembridž Timoti Les je upozorio da bi, u slučaju usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenici, sukob u BiH mogao eskalirati umjesto da bude suzbijen. Ono što se dešava u BiH nakon usvajanja te rezolucije, daje za pravo gospodinu Lesu, ali se talas eskalacije ne zadržava u granicama BiH, nego se preliva na region i, naravno, na Crnu Goru. Ta rezolucija je podigla talog dalje i novije istorije i, umjesto da razbistri, dodatno zamutila sadašnjicu, a bojati se i budućnosti ovog prostora.

Toj zamućenosti doprinos je dala i crnogorska parlamentarna većina, koja je, na inicijativu svesrpske desničarske političke ispostave u Crnoj Gori, usvojila jednu inat rezoluciju, kojom je htjela da poruči da se ovdje i danas, kao što se to činilo ovdje i juče, na zločin mora odgovoriti jedino zločinom, a na rezoluciju koja apostrofira tvoje zločine odgovoriti rezolucijom koja to isto čini s njihovim zločinima.

Iz osmjeha predsjednika crnogorskog parlamenta Andrije Mandića i njemu politički bliskih poslanika moglo se čitati ono zadovoljstvo koje je prevodivo u frazu: „Viđeste li kako im ga rekosmo!“ Aplauz na otvorenoj sceni ovakva politika dobila je od onih koji se prepoznaju u ovoj vrsti afektivnog junačenja, i to je krajnji rezultat te politike. I nije problem što nas ta politika svađa sa Briselom odmah nakon aplauza odobravanja sa te adrese, već što pokazuje da se aktuelna crnogorska vlast lako povodi za emocijama i partikularnim interesima, što nije dobar ulog u zajedničku budućnost.

 

ERVINA DABIŽINOVIĆ, ANIMA:
Usmjeravaju nas da izvršimo zločin ponovo

Rođena sam u prošlom vijeku, što znači da sam prošla kroz obrazovanje u kojem je Jasenovac, prepoznat, naučen, posjećen. U zemlji koja je svoja stratišta popisala i otvarala slučajeve zločina. Mnogo više i temeljnije nego što se to danas čini nakon rata i zločina devedesetih u kojem su komšije ubijale komšije druge vjere i nacije. Današnja mladost nije imala tu šansu.  Učena sam da izrazim pijetet prema žrtvama, da ih se sjećam, da odgovorni za te zločine imaju ime i prezime. Znala sam da su to istorijski događaji. Oni su neupitni.

Sa devedesetim nije tako. Tridest godina traje poricanje događaja i ide na ruku onima koji šuruju sa zličincima. Sve strane učesnice u zločinima žele da podvuku pod „tepih“ zlodjela svojih, projektuju zaborav. Predstavnici politika koje  su vršlile zločine, ne odričući se izvršitelja zločina, zaustavljaju proces suočavanja sa istinom. Ono što su već postigli je najgori bilans- desetkovanje građana/ki, formirajući od država koje u svojim ustavima imaju građanski karakter, teritorije zapišane nacionalizmom. Presvlačenje građanskog u nacionalistički karakter države uznemirava i budi istinu da smo blizu kraja ovakvog mira kojeg poznajemo.  Na snazi je i revizija i realativizacija tako da izvođači u liku i djelu pojedinih gradonačelnika, poslanika, predsjednika skupštine i vlade, funkcionera partija, stvaraju klimu nužnosti udisanja istog vazduha sa zločincima koje slave i obilježavaju javne prostore naših gradova njihovim imenima.

Ono što moraju znati da rade jeste : oni prisežu lojalnost zlu kako bi rekla Heni Erceg. Manifestacijom lažnog patriotizma u vidu zaštite vlastitih žrtava, opravdavanjem klanja, ubijanja i silovanja  u zakonodavnom domu Crne Gore, izvodi se jedna karikaturalna orgija koja stvalja omču oko vrata onoj mrvi  probuđene savjesti, i postaje opijum za narod u kojem im pomaže crkva i njeni velikodostojnici.

Usvajanje Rezolucije o Jasenovcu i njoj pridruženim logorima je trebalo da bude paravan nasilju i agresiji iskazanoj u suočavanju sa istinom o zlu kojeg štite vlastiti pozicijama moći.  Opet se čuju nacionalističke trube koje treba da nas razvrstaju po imenima i krvi ne bi li oni duže vladali našim dušama. Tako građani/ke nemaju šansu da prepoznaju da ih nacionlističke bagre ubjeđuju da prisegnu zlu.

U ime vlastite stolice, bogatstva i moći i gospodara koji teroriše kompletan region uz ogromnu podršku čitave međunarodne zajednice koja neće da zaustavi nastavak zla, usmjeravaju nas da izvršimo zločin ponovo. Zločini nastaju za kratko vrijeme. U to smo se uvjerili jer su hiljade ljudi ubijani u roku od par dana. Ali utvrđivanje odgovornosti traje vječnost.

Promoteri Rezolucije o Jasenovcu izvršili su nasilje nad građanskim bićem Crne Gore tražeći da kleči dublje nego što je u to ime klečala sa ostalim jugoslovenskim republikama, svakako dublje od one koja broji najveći broj žrtava logora Jasenovac. Građani treba da progutaju ovaj lažni sentiment, potpuno neuvremenjen, neadekvatan i protivan zahtjevu, nastavljajući da nas svađaju sa vlastitim komšijama i siju strah da će se zločini ponoviti.

 

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA:
Da je sreće Parlament bi donio rezoluciju o Gazi

Rezolucija o Jasenovcu, imajući u vidu naročito način njenog donošenja  u crnogorskom Parlamentu, u ovom trenutku nije imala potrebnu svrhu. Donešena je kao neka vrsta ” kompromisa” zato što je Crna Gora glasala  za Rezoluciju o Srebrenici u UN. Moram reći i to da i jedna i druga rezolucija, ona koju je donio UN  o Srebrenici i ova koju je usvojio CG Parlament o Jasenovcu,  je na svojevrstan način ” pranje” svijesti i savjesti i međunarodne a i naše javnosti , od onoga zločina i masakra koji pred očima cijelog svijeta sprovodi izraelski režim nad Palestincima. Ako smo iole principijelni i ljudski , trebalo bi reagovati na ono što se sada radi, a ne isključivo da se bavimo prošlošću. Da je sreće i principa crnogorski Parlament bi prije svega donio rezoluciju o osudi zločina u Gazi !

Ono što se dešavalo u Jasenovcu od 1941. do 1945 .bilo je zaista strašno. Ali  Rezolcija,  u ovoj društveno- političkoj situaciji,  nije postigla  svrhu. Ako se iskreno  teži da Crna Gora što prije postane članica EU , bilo je puno prečih stvari.  Uz to, donošenje ove rezolucije i može da uspori naše kretanja ka Evropi.  Što se već može vidjeti i osjetiti po ponašanju Hrvatske , koja je  već reagovala na ovakvu  odluku crnogorske Skupštine.  Vidi se i da neki potezi briselskih zvaničnika nijesu baš blagonakloni.
Posljedica će svakako još biti.

Moram da primijetim i to  da su reakcije i Srbije ( po pitanju rezolucije UN o Srebrenici) i Hrvatske ( po pitanju rezolucije o Jasenovcu u CG Parlamentu) , po meni na moj način i čudne i ” zanimljive” . Današnja Srbija je žustro protestvala zbog rezolucije o genocidu koji se desio u Srebrenici u julu 1995. g. A današnja zvanična  Hrvatska , zbog rezolucije o strahotama i Genocidu u Jasenovcu od 1941. do 1945. g. Zašto!? Ako i jedna i druga strana  osuđuju te i takve događaje. I kako kažu da one osuđuju te događaje i kažu da su to sramni događaji iz prošlosti!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo