Povežite se sa nama

MONITORING

OPŠTINA BUDVA ZABRANJUJE GRADNJU STANOVA U MILOČERU: Traže rušenje bespravno izgrađenih  zgrada

Objavljeno prije

na

Kako se nezvanično saznaje, u lokalnoj upravi Budve riješeni su da ispoštuju Deklaraciju o zaštiti Miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, koju su usvojili odbornici u SO Budva, 2016. U skladu sa smjernicama Deklaracije  iznijeće  zahtjev o stavljanju van snage urbanističkog projekta za ovaj turistički rizort. To bi značilo poništenje programskog zadatka koji je Vlada donijela 2014,  kao osnov za urbanizaciju prostora ljetovališta Sveti Stefan i Miločer

 

Opštinska administracija na čelu sa predsjednikom Markom Batom Carevićem  protivi se planovima Vlade za urbanizaciju prostora elitnog ljetovališta Sveti Stefan i Miločer prema usvojenom idejnom urbanističko-arhitektonskom rješenju hotelskog rizorta Miločer. Riječ je o projektu hotela Kraljičina plaža sa vilama i depandansom, koji je dobio drugu nagradu na međunarodnom pozivnom konkursu koji je organizovalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma u septembru 2015. godine. Idejno rješenje hotelskog rizorta Miločer stiglo je kod glavnog gradskog arhitekte, Ane Samardžić, za dobijanje saglasnosti, nakon dužeg lutanja oko dobijanja odobrenja za gradnju, od nadležnih službi Ministarstva do Glavnog državnog arhitekte Dušana Vuksanovića, koji je zahtjev preduzeća HTP Miločer i kompanije Adriatic Properties proslijedio lokalnoj upravi na dalje postupanje.

U međuvremenu Opština Budva dobila je status stranke u postupku izdavanja saglasnosti Glavnog gradskog arhitekte, koji je Ministarstvo održivog razvoja potvrdilo, odbijajući žalbu vladinog preduzeća HTP Miločer.

Kako se nezvanično saznaje, u lokalnoj upravi Budve riješeni su da ispoštuju Deklaraciju o zaštiti Miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, usvojenu glasovima  odbornika u SO Budva, u julu 2016. U skladu sa smjernicama Deklaracije koju su podržali odbornici svih političkih partija, vlast u Budvi saopštiće zakupcima elitnog crnogorskog ljetovališta, Svetog Stefana i Miločera, kompaniji Adriatic Prorperties kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis,  zahtjev o stavljanju van snage urbanističkog projekta za ovaj turistički rizort. To bi u praksi značilo poništenje programskog zadatka koji je Vlada donijela 2014. godine kao osnov za urbanizaciju prostora ljetovališta Sveti Stefan i Miločer, i vraćanje na početne pozicije.

Budvanska vlast želi da zaustavi megalomanske projekte na vrijednom neizgrađenom prostoru poznatog turističkog kompleksa. Želi zabraniti gradnju stanova u Miločeru.  Tražiće i da se poruše dvije bespravno izgrađene zgrade u maslinjacima pored hotela Sveti Stefan, koje je bivši ministar turizma Branimir Gvozdenović legalizovao kao privremene objekte.

U planu je i zahtjev za rušenje SPA centra izgrađenog na nekadašnjim teniskim terenima u zaleđu elitne Kraljičine plaže, jednog od najljepših prirodnih kupališta na Jadranu, izolovanog i rezervisanog za odabrane pripadnike crnogorske političke elite.Uslov za davanje saglasnosti za izgradnju novog hotela Kraljičina plaža biće i zabrana nadogradnje postojećih vila u Miločeru i izgradnja planiranog hotelskog kompleksa ispred hotela Sveti Stefan, na mjestu sadašnjeg poslovnog centra.Na lokaciji koja se nalazi neposredno ispred Sveca planirana je izgradnja novog hotelskog kompleksa sa oko 13.000 kvadrata.Osporava se i planirana izgradnja apartmana na mjestu postojeće garaže na ulazu hotela Sveti Stefan. Gotovo sve ono što je Vlada svojim programom za Miločer planirala kako bi izašla u susret zahtjevima zakupca, of-šor kompanije Aidwey Investments, nepoznate vlasničke strukture.

Na lokaciji porušenog hotela Kraljičina plaža može se graditi novi i veći hotel sa svim pratećim sadržajima ali bez depandansa sa 66 luksuznih stanova namijenjenih prodaji, kažu u lokalnoj upravi. Članom br. 2 Deklaracije o zaštiti Miločera lokalna samouprava se jasno odredila da u zahvatu ovog prostora ne podržava izgradnju stambeno-poslovnog objekta, već samo rekonstrukciju postojećih objekata u postojećim gabaritima.Podsjećamo kako su poslanici Skupštine Crne Gore, na predlog Vlade, usvojili 2 aneksa ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer. Poslanici su tada tijesnom većinom, obezbijeđenom glasovima poslanika bivše Pozitivne CG, usvojili predlog da se u Miločeru mogu graditi stanovi za tržište i poslovni prostori pa su u skladu sa tim usvojili i predlog Vlade o produženju  roka zakupa hotela Kraljičina plaža i zemljišta u Miločeru sa 30 na 90 godina. Voljom poslaničke većine Skupštine Crne Gore Miločer je zapravo prodat, Miločerski park je pretvoren u građevinsko zemljište i predat neimenovanim tajkunima za gradnju stanova i apartmana.

Neslaganja lokalne uprave u Budvi sa planovima za izgradnju novih objekata u ekskluzivnom turističkom kompleksu bila su tema o kojoj se  raspravljalo na više nivoa. Organizovani su sastanci u Ministarstvu održivog razvoja i turizma kojima su prisustvovali članovi delegacije predsjednika Carevića, Hotelske grupe Budvanska rivijera, vlasnika hotela Miločer i Sveti Stefan, Glavni državni arhitekta i pravni zastupnici kompanije Adriatic Properties. Očekuje se da predsjednik Carević uskoro konkretizuje stav Opštine u vezi Miločera.

Podsjećamo, Programskim zadatkom Vlade na osnovu kojeg je raspisan konkurs za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje turističkog rizorta Miločer, u zahvatu od 35 hektara, zajedno sa ostrvom Sveti Stefan, planirana je izgradnja novih kapaciteta u iznosu od 41.000 kvadrata izgrađene površine. Novi apartmani, vile, garaže, heliodrom i mnogi prateći sadržaji, predviđeni su na više lokacija, ali najviše u miločerskoj šumi, na mjestu porušenog hotela Kraljičina plaža, na postojećim vilama, svedo granice sa naseljem Pržno. Kompanija Adriatic Properties u ime investitora traži saglasnost samo za izgradnju hotela sa depandansom, na lokaciji br.1, od predviđenih 29. na kojima je planirana neka intervencija, gradnja, dogradnja ili nadogradnja novih kapaciteta. Nije pošteđen ni nekada popularni restoran Zverinjak, na kraju duge miločerske plaže. I na toj poziciji planira se gradnja nekoliko apartmana, označenih kao – smještajne jedinice hotela Miločer.

Novi hotel Kraljičina plaža prostire se preko cijele parcele, od lokacije bivšeg hotela do naselja Pržno. Predviđene su 4 podzemne i 4 nadzemne etaže hotela, poslovni prostori, garaže, bazeni i mnogi prateći sadržaji, ukupno 22.000 kvadratnih metara bruto izgrađene građevinske površine.

Navedene brojke o kvadratima betona planiranih za najvredniji prirodni resurs Crne Gore ukazuju na pravi urbanistički cunami u pripremi.

Ako se povuče paralela sa nedavnim događajima oko urbanizacije okoline Crnog jezera kada je ministar Pavle Radulović ustuknuo pred protestima građana odlučnim da istraju u odbrani jezera i povukao skandalozni Plan privremenih objekata, poštujući jasno izraženu volju odbornika SO Žabljak.  Za očekivati je da jednako postupi i u slučaju Miločera i ispoštuje Deklaraciju o zaštiti parka Miločer, koju su usvojili odbornici SO Budva. Oni su poručili da ne žele betoniranje Miločerskog parka i svetostefanskih maslinjaka. Ne žele nove zgrade, spratove, vile i bazene tamo gdje ih nikada nije bilo i gdje nikome nije padalo na pamet da gradi. Generacije su čuvale izuzetne prirodne vrijednosti elitnog ljetovališta sa kojim je Crna Gora bila prepoznata u svijetu. Odbornici SO Budva su se izjasnili za očuvanje postojećeg kulturnog i prirodnog dobra na svojoj teritoriji kao dobra od opšteg interesa, od značaja za sve građane Crne Gore i za razvoj turističke privrede.

Da li će Vlada primijeniti iste aršine za tajkunske nasrtaje na prirodnu i kulturnu baštinu na sjeveru i na jugu Crne Gore, saznaćemo uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo