Povežite se sa nama

MONITORING

ZVANIČNICI MASOVNO PODIŽU VELIKE KREDITE: Dužnik do dužnika

Objavljeno prije

na

Koje se sve mogućnosti otvaraju kada primate platu od 1.500 eura pa naviše. Mnogo lakše se dolazi do stana, vikendice, automobila, možete sebi da priuštite da za merak kupite knjige, umjetničke slike, oružje, ko što voli. Sve na kredit i na rate

 

Ona uobičajena izreka da živimo na kredit, od danas do sjutra, važi za većinu stanovništva. Dok mnogi na rate preživljavaju, funkcioneri preko kredita kupuju za ovdašnje prilike luksuz – stanove, vikendice, automobile, oružje… Tako  govore imovinski kartoni prijavljeni Agenciji za sprečavanje korupcije.

Pokazni primjer kako to ide kada uđete u DPS kolo i koje se mogućnosti otvore kada primate prosječnu poslaničku platu od 1.500 eura su mladi i agilni poslanici. Andrija Nikolić je novinarsku zamjenio političkom karijerom i nakon izbora 2016. postao poslanik. Stambeni kredit od 34.000 eura podigao je u aprilu 2016, a sredinom prošle godine još jedan od 50.000, rata 395 eura. Kupio je stan od 64 kvadrata. Njegov stranački kolega Dragutin Papović, nakon što je postao poslanik, 2017. uzima kredit od 10.000 eura, rata 449, a dva mjeseca potom još jedan od 5.000, rata 254 eura. Kupio je dvorište od 379 m2 i gradi kuću. Miloš Nikolić u martu podiže potrošački kredit od 11.100, rata 298 eura, a mjesec kasnije i stambeni od 59.900, eura, rata 346 eura. Kupio je stan od 49,5 kvadrata.

Predsjednik partije i države  Milo Đukanović u svom imovinskom kartonu nije dao saglasnost na pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. Javnost je od Duška Kneževića saznala o kreditima uzetim iz Pireus i Atlas banke. Jedini pomen kredita u imovinskom kartonu Đukanovića je audi A3 iz 2006. koji je na kredit kupila Lidija Đukanović. Satova i ostalih pokretnih nekretnina nema. Stan od 187 kvadrata je otkupljen, a kupljene su dva pašnjaka, livada, i dvije ,,ruševine  raznog objekta”.

Premijer Duško Marković uzeo je stambeni kredit u martu 2012. od 20.000 eura, rata 380 eura. To mu je bilo dovoljno, da uz platu od 2.000 eura, kupi. stan od 106 kvadrata i garažu od 14 m2. Njegova supruga Nata, koja u Agenciji za elektronske komunikacije prima 1.600 eura, kupila je kuću 61+40 m2 i zemljište 2.049 m2. Markovići su krajem 2017. prodali vikendicu i zemljište. Premijer je kolekcionar oružja – u imovinskom kartonu prijavio je šest pištolja, revolver i pušku, kao osnov sticanja naveo je ostalo.

Milutin Simović, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem, ministar poljoprivrede opterećen je sa tri kredita: po 3.500 eura uzeo je 2013 i 2015, a treći, najveći, iz 2017. je 120.000 eura. Simović tako od 1.742 eura plate za vraćanje kredita izdvaja 970 eura, da mu nije dodatnih mjesečnih prihoda iz Savjeta za privatizaciju od 535 eura, ne znamo što bi činio. U imovinskom kartonu se navodi da je od para iz kredita Simović kupio – trosobni stan od 150 kvadrata i garažu od 32 kvadrata. Njegova supruga Ljiljana, takođe službenica Vlade, na kredit je kupila automobil cross golf.

Ministar pravde i potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku Zoran Pažin rekorder je po broju funkcija. Većinu od 20 funkcija ministar obavlja volonterski, a za one koje se plaćaju zaradi mjesečno preko 3.000 eura. Plaća dvije hipoteke od blizu 20.000 eura, i to u mjesečnim ratama od 46 i 35 eura.

Potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj Rafet Husović nije dostavio podatke o kreditima, u imovinskom kartonu je navedena kupovina stana od 74 kvadrata. Mevludin Nuhodžić, ministar unutrašnji poslova krajem protekle godine uzeo je kredit od 15.000 eura, rata 452 eura. Njegova supruga Aida je 2016. podigla stambeni kredit od 50.000 eura, rata 380 eura. Ministar je kupio dvosoban stan, a njegova supruga kuću (160m2) sa dvorištem  (676m2).

Magistar Predrag Bošković, sada ministar odbrane, prima kao potpredsjednik Evropske rukometne federacije preko 2.000 eura mjesečno, kao član Izvršnog odbora Svjetske rukometne federacije još 727, a kao ministar 1.575 eura. Ima ušteđevinu od 56 hiljada. Njegova supruga Stela 2008. je podigla stambeni kredit od 100.000 eura, rata 750 eura.

Ministar finansija Darko Radunović još 2007. uzeo je stambeni kredit od 223.467 eura, rata 547 eura. U kartonu se navodi da su on i supruga Vesna jedan stan razmijenili, tri kupili i uz to još garažu, tri njive i vinograd, kao i dva automobila.

Damir Šehović, ministar prosvjete kupio 2015. mazdu 6, a krajem 2016. podigao stambeni kredit od 15.000 eura, rata 674 eura, prije toga 2015. potrošački kredit od 4.000 eura, rata 235, a 2010. isto stambeni kredit od 20.000 eura, rata 181. Šehović, koji mjesečno po raznim osnovima zaradi 2.600 eura, u imovinskom kartonu nije dostavio podatke o nepokretnostima.

Njegov partijski kolega ministar zdravlja dr Kenan Hrapović kupio je stan od 117 kvadrata, livadu od 1200, a u gradnji su dva objekta od 67 i 50 kvadrata. Njegova supruga Maida kupila je livadu od 1.619 kvadrata, u izgradnji je vikendica od 27 kvadrata. Ona je podigla 2012. dva kredita, stambeni od 30.000 eura, rata 260 eura, i kredit od Investiciono razvojnog fonda takođe 30.000 eura, rata 560 eura. Maida ima u svojini 36 kvadrata, a zakupljuje 21 m2 za potrebe svoje privatne stomatološke ambulante.

Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva, je 2014. podigao kredit od 20.000 eura, uz ratu od samo 70 eura, a 2007. potrošački kredit od 30.000 eura, rata 229 eura. Razmijenio je stan od 90 kvadrata, a kupio stan od 70, poslovni prostor od 29 i njivu od 381 kvadrata.

Ministarka ekonomije Dragica Sekulić je početkom ove godine podigla kredit od 110.000 eura, rata 668. Kupovina-kredit došla je do vlasničkog udjela od 50 odsto u, kako se navodi u kartonu, kući od 72 kvadrata, garaža 25 i građevinsko zemljište 232 kvadrata. Auto kia sportage je kupljeno 2014, a gotovinski kredit iz 2015. od 11.100 eura je vraćen.

Ministar kulture Aleksandar Bogdanović ima hipotekarni kredit uzet krajem 2016. godine od 90.000 eura, rata 700, i 25.000 gotovine. Na kredit je 2005, kupio crajsler, i u imovinskom kartonu piše da je već van upotrebe. Naslijedio je kuću, livadu, njivu i garažu, sa malim vlasničkim udjelom od 16 do osam odsto.

Mehmed Zenka, ministar za ljudska i manjinska prava, 2007. je uzeo, kako se navodi, dugoročni kredit od 70.000 eura, rata 330 eura. Prijavio je  kupovinu oružja TOZ, model 34, kalibar 12, a nepokretnu imovinu nije prijavio.

Ima i ministara koji nijesu kreditno opterećeni. Kao ministarka bez portfelja Marija Vučinović. Ona je prijavila kupovinu stana od 59 kvadrata. Pisalo se o tome da joj je Vlada dodijelila 2017. dvosoban stan u Podgorici. Po  povoljnim uslovima za svega 6.500 eura. Stan je otkupljen od ušteđevine.

Bivši ambasador, sada ministar vanjskih poslova profesor dr Srđan Darmanović nema kredita, od ušteđevine je kupio stan od 61 kvadrat, a ostalo mu je još 82.500 ušteđevine. Ni ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović nema kredita, ima na računu 23.458 eura, i oročenih 11.973 eura. Kupio je 2014. BMW touring. O nepokretnostima u kartonu podataka nema.

Slično je i u drugim sektorima vlasti.  Predsjednik Skupštine Ivan Brajović ima platu od preko 1.900 eura, prije dvije godine uzeo je hipotekarni kredit od 85.000 eura, rata 775 eura. Njegova supruga Dragana, zaposlena u Aerodromima CG, prošle godine kredit od 30.000 eura, rata 501 euro. Brajović je kupio stan od 96 kvadrata, pa još jedan od 32, i tri šume od preko 2.000 kvadrata, sagradio je kuću od 89 kvadrata, a nasilijedio kuću i blizu 5.000 kvadrata šume.

Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda, prima mjesečno na ime osnovne plate sa specijalnim dodatkom preko 2.500 eura, uz bonuse od par stotina eura kao članica savjeta, komisija… Krajem prošle godine podigla je stambeni kredit od 40.000 eura, nije navedeno u kartonu koliko iznosi rata, piše 0,00. Naslijedila je kuću od 146 i građevinsko zemljište od 334 kvadrata. Naslijedila je džip grand čiroki 1998, a poklonjena su joj tri pištolja – unique, zastava i bereta.

Guverner CBCG Radoje Žugić ima jednu od najvećih plata među državnim funkcionerima oko 4.000 eura. Kredite nije prijavio, a na tekućim računima ima 90.500 eura. Kuću je naslijedio, vikendicu gradi, kupio 2009. tojotu rav 4, supruga zemljište.

Zoran Vukčević, predsjednik Odbora direktora i izvršni direktor Investiciono razvojnog fonda, plata 2.800. Uzeo dva stambena kredita 2014. – 80.000, rata 360; 2017. – 70.000, rata 120 eura. Kupio trosobni stan 89 kvadrata, jednosobni 37, gradi kuću i vinariju u izgradnji 400 kvadrata, naslijedio kuću 92 kvadrata, i kako u kartonu piše brojne njive od 400 do 28.000 kvadrata.

Poslanik i bivši ministar Petar Ivanović je jedan od onih koji nijesu dali saglasnost na pristup bankarskim računima. Prijavio je da ima 7.000 gotovog novca, a njegova supruga Olivija oročenih 18.000. Pored velikog broja hartija od vrijednosti, Ivanović je u kartonu naveo i da je kupovinom došao do 3.500 knjiga i da je kupio ili naslijedio 10 umjetničkih slika. Naslijedio je i staru porodičnu kuću 200 i plac 3.948 m2, a kupio stan od 56 kvadrata, i kako je naveo u kartonu – ostalo 1.300 kvadrata. Njegova supruga naslijedila je stan od 76, kupila jedan od 56 kvadrata i zemljište od 5.194 kvadrata.

Poslanik Obrad Mišo Stanišić je 2016. podigao kredit od 35.000 eura za rješavanje stambenog pitanja. U kartonu piše da je kupio 1.870 kvadrata šume, razmjenio stan, a da gradi vikendicu od 54 kvadrata. Njegov partijski kolega, poslanik Luiđ Škrelja nije dao uvid u bankarske račune. Gradi kuću od 118 kvadrata, plus garaža 90, vlasništvo 50 odsto. U kartonu je naveo da je 2000. kupio lovačku pušku bereta, lovački karabin i poluautomatsko repetirajuće oružje, a prošle godine glock 9 mm luger.

Onaj koji bi sve ovo trebao da kontroliše, direktor Agencije za sprečavanje korupcije Sreten Radonjić, pored plate od blizu 1.800, prima i penziju od 950 eura. Otplatio je prije dvije godine kredit od 2.000 eura, još otplaćuje 10.000 uzetih 2013, rata 161 euro. Njegova supruga Roksanda je 2014. podigla kredit od 8.000 eura, rata 96 eura. Radonjić na računu ima 7.000 eura. Otkupljuje stan od 86 kvadrata, a posjeduje još kuću 110 i pomoćni objekat 44 kvadrata.

Pa da neko kaže da i funkcioneri u Crnoj Gori ne žive na rate. U imovinskom kartonu funkcioneri nijesu dužni da navode dnevnice i ostale benificije. A mnogima od njih plata dođe kao džeparac.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo