Uklanjanje pasa sa ulica masovnim trovanjem  osim što je zločin protiv životinja predstavlja opasnost za zdravlje i život građana. Na tu pojavu  uglavnom niko ne reaguje

Psi se gomilaju po ulicama, parkovima, smetlištima. Jedni ih hrane i paze, drugi okreću glave, a treći im u bijesu  sami donose presude. Truju ih, ubijaju i muče.

Pas,  rođen na ulici ili još češće pušten od strane vlasnika na ulicu, postaje problem građana. O njegovoj sudbini malo ko razmišlja. Da je zakonom zabranjeno mučiti i ubijati životinje, mnogima je nepoznanica te su tako nerijetke vijesti o zlostavljanjima pasa lutalica ali i pasa koji imaju vlasnike.

Božidaru Savoviću je 2017. godine izrečena kazna za vješanje psa na Marezi u vidu 240 sati društveno korisnog rada. U februaru 2019. godine Milka Mugoša je zbog trovanja komšijskog psa osuđena na uslovnu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Ne izostaju ni vijesti o tome kako psi ujedaju ljude.

Sve to je u znatnoj mjeri posljedica nepoštovanja Zakona o dobrobiti i zaštiti životinja. Za one koji muče ili ubijaju životinje ovim zakonom predviđena je novčana kazna do 11.000 eura, dok je Krivičnim zakonom predviđena zatvorska kazna u trajanju od jedne do tri godine.

Problem nezbrinutih pasa u Crnoj Gori je višestruk. Ne postoji Centralni registar pasa. Država ne kontroliše divlje odgajivače , te veliki broj ,,rasnih” pasa, zbog bolesti ili nemogućnosti da obave ulogu koju su im vlasnici namijenili,  bude ostavljen na nemilost uličnom životu. ,,Sudbinsku šansu” dobijaju u azilima. Mnogi uginu ili budu ubijeni.

U martu 2019. godine, na Marezi je otrovan veliki broj napuštenih i vlasničkih pasa, o čemu su mještani ovog naselja u Podgorici obavijestili NVO Prijatelji životinja Podgorica. Ova nevladina organizacija je povodom ovog slučaja tražila od Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja zabranu kupovine pesticida u poljoprivrednim apotekama bez lične karte i potvrde o bavljenju poljoprivredom.

,,Ministarstvo nije uvažilo ovaj naš predlog, pa su posljedice vidljive svuda oko nas. Ukoliko ste prehlađeni i potrebni su vam antibiotici, morate poći kod izabranog ljekara da vam napiše recept, jer ih u apoteci bez recepta ne možete kupiti. Istovremeno,  otrov u poljoprivrednoj apoteci možete kupiti bez ikakve potvrde ili evidencije”, naveli su iz NVO Prijatelji životinja Podgorica.

Uklanjanje pasa sa ulica masovnim trovanjem osim što je zločin prema životinjama predstavlja i opasnost za zdravlje i život  građana. Na ovo uglavnom niko ne reaguje.

U Podgorici, na Vrelima Ribničkim, postoji Sklonište za napuštene i izgubljene kućne ljubimce. O njegovom funkcionisanju brine Čistoća d.o.o. Tu je zaživjela praksa ,,uhvati, steriliši i pusti”. Međutim, sve veći broj prijava građana o ujedima pasa ukazuje na potencijalnu neefikasnost ovakvog rješenja.

U izvještaju o radu Savjeta za zaštitu životinja za 2018. godinu,  koji je objavljen na sajtu Vlade, navodi se: ,,Podstaknutost za osnivanje Savjeta proistekla je iz sve češćih medijskih informacija o ujedima pasa, što je postavilo veliko pitanje odgovornosti vlasnika pasa, ali i ogromnih troškova koje plaćaju lokalne samouprave za nadoknade zbog prijava ujeda pasa lutalica, a koji se procjenjuju na više od pola miliona eura godišnje”. Skandalozno je da opštine više novca potroše u isplaćivanju odštete građanima, koji ovo i zloupotrebljavaju, nego u konkretnim akcijama riješavanja ove društvene nevolje.

U izvještaju se takođe navodi: ,,Na bazi zaključaka prve sjednice Savjeta, da je najveći problem neodgovorno vlasništvo nad kućnim ljubimcima, pokrenute su aktivnosti za uspostavljanje jedinstvene baze za identifikciju i registraciju pasa, sa ciljem definisanja odgovornosti njihovih držalaca“. Očekuje se da se sa centralnom registracijom pasa započne u maju 2019. godine.

Građani se žale i na neskupljanje izmeta iza kućnih ljubimaca. Za ovu nemarnost nije zakonom propisana kazna,  a rijetki su prizori savjesnih vlasnika. Podgoričanka Anđela Lučić kaže da nikad nikog nije vidjela da sakuplja za svojim psom: ,,Uglavnom viđam vlasnike koji pse primaknu žbunju i puste ih da tu obave nuždu. Mora se podizati građanska svijest. To je glavno. Nerealno je očekivati da neko nadgleda čiji pas gdje i kad vrši nuždu i ko to ne skuplja”.

Nije rijetkost na ulicama glavnog grada vidjeti i ostatke uginulih životinja. O tome se uglavnom stara Komunalna služba Podgorice. Podgoričanka V.J. kaže da je samo po njenom pozivu preko 30 leševa životinja uklonjeno sa podgoričkih ulica. ,,Mogu da kažem da Komunalna služba u većini slučajeva reaguje. Ipak, sve ostaje na građanskoj samoinicijativi. Dok god se ne riješi problem napuštenih životinja, biće i čestih prizora leševa po ulicama”, kaže ona.

Sudbina napuštenih životinja, prevashodno pasa, se u razvijenim gradovima rješava i po principu treniranja lutalica za pse vodiče, namijenjene ljudima sa posebnim potrebama. Biznis insajder piše i o drugom zanimljivom rješenju.  Psa rase pit bul terijer sa ulice u Engleskoj je spasilo Kraljevsko društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama. Psa je potom usvojio policajac, a trenirao ga je sedam mjeseci dok nije postao osposobljen za rad u policiji. Pas, nazvan Kuper, istreniran je za pronalaženje opojnih supstanci, novca i oružja i do sada je uspješno razotkrio ogromnu količinu ilegalnih supstanci poput heroina i kokaina, vrijednu više od 321.000 američkih dolara.

Američki portal The Atlantic piše i o korišćenju napuštenih pasa u svrhu medicinskog tretiranja žrtava koje boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja. U tekstu se navodi: ,,Tradicionalno, radnički psi se koriste za osobe koje su gluve, slijepe ili imaju druga fizička oštećenja.  Nedavno su se pokazali korisnim i za ljude koji imaju psihološka oboljenja, uključujući depresiju, bipolarni poremećaj ili autizam. Preliminarne studije američkog Ministartva odbrane pokazuju da radnički psi mogu doprinijeti i liječenju traumatizovanih vojnika, koji su nakon druženja sa psima pokazali poboljšanje u svojim socijalnim vještinama.”

Po ugledu na evropske gradove, ovakve humanije metode bi mogle da budu primijenjene i u Podgorici. Na taj način  bi se stvorili uslovi za dobitnu kombinaciju: manje napuštenih pasa na ulicama, ljepša slika grada, poboljšanje uslova života osoba sa posebnim potrebama ali i rehabilitacija svih onih kojima je to potrebno.

Dok se to ne desi – javna je tajna da u Crnoj Gori cvjeta biznis borbi pasa.

                                                                                        Andrea JELIĆ