Povežite se sa nama

OKO NAS

PSI NA ULICAMA: Ničiji najbolji drugovi  

Objavljeno prije

na

Uklanjanje pasa sa ulica masovnim trovanjem  osim što je zločin protiv životinja predstavlja opasnost za zdravlje i život građana. Na tu pojavu  uglavnom niko ne reaguje

 

Psi se gomilaju po ulicama, parkovima, smetlištima. Jedni ih hrane i paze, drugi okreću glave, a treći im u bijesu  sami donose presude. Truju ih, ubijaju i muče.

Pas,  rođen na ulici ili još češće pušten od strane vlasnika na ulicu, postaje problem građana. O njegovoj sudbini malo ko razmišlja. Da je zakonom zabranjeno mučiti i ubijati životinje, mnogima je nepoznanica te su tako nerijetke vijesti o zlostavljanjima pasa lutalica ali i pasa koji imaju vlasnike.

Božidaru Savoviću je 2017. godine izrečena kazna za vješanje psa na Marezi u vidu 240 sati društveno korisnog rada. U februaru 2019. godine Milka Mugoša je zbog trovanja komšijskog psa osuđena na uslovnu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Ne izostaju ni vijesti o tome kako psi ujedaju ljude.

Sve to je u znatnoj mjeri posljedica nepoštovanja Zakona o dobrobiti i zaštiti životinja. Za one koji muče ili ubijaju životinje ovim zakonom predviđena je novčana kazna do 11.000 eura, dok je Krivičnim zakonom predviđena zatvorska kazna u trajanju od jedne do tri godine.

Problem nezbrinutih pasa u Crnoj Gori je višestruk. Ne postoji Centralni registar pasa. Država ne kontroliše divlje odgajivače , te veliki broj ,,rasnih” pasa, zbog bolesti ili nemogućnosti da obave ulogu koju su im vlasnici namijenili,  bude ostavljen na nemilost uličnom životu. ,,Sudbinsku šansu” dobijaju u azilima. Mnogi uginu ili budu ubijeni.

U martu 2019. godine, na Marezi je otrovan veliki broj napuštenih i vlasničkih pasa, o čemu su mještani ovog naselja u Podgorici obavijestili NVO Prijatelji životinja Podgorica. Ova nevladina organizacija je povodom ovog slučaja tražila od Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja zabranu kupovine pesticida u poljoprivrednim apotekama bez lične karte i potvrde o bavljenju poljoprivredom.

,,Ministarstvo nije uvažilo ovaj naš predlog, pa su posljedice vidljive svuda oko nas. Ukoliko ste prehlađeni i potrebni su vam antibiotici, morate poći kod izabranog ljekara da vam napiše recept, jer ih u apoteci bez recepta ne možete kupiti. Istovremeno,  otrov u poljoprivrednoj apoteci možete kupiti bez ikakve potvrde ili evidencije”, naveli su iz NVO Prijatelji životinja Podgorica.

Uklanjanje pasa sa ulica masovnim trovanjem osim što je zločin prema životinjama predstavlja i opasnost za zdravlje i život  građana. Na ovo uglavnom niko ne reaguje.

U Podgorici, na Vrelima Ribničkim, postoji Sklonište za napuštene i izgubljene kućne ljubimce. O njegovom funkcionisanju brine Čistoća d.o.o. Tu je zaživjela praksa ,,uhvati, steriliši i pusti”. Međutim, sve veći broj prijava građana o ujedima pasa ukazuje na potencijalnu neefikasnost ovakvog rješenja.

U izvještaju o radu Savjeta za zaštitu životinja za 2018. godinu,  koji je objavljen na sajtu Vlade, navodi se: ,,Podstaknutost za osnivanje Savjeta proistekla je iz sve češćih medijskih informacija o ujedima pasa, što je postavilo veliko pitanje odgovornosti vlasnika pasa, ali i ogromnih troškova koje plaćaju lokalne samouprave za nadoknade zbog prijava ujeda pasa lutalica, a koji se procjenjuju na više od pola miliona eura godišnje”. Skandalozno je da opštine više novca potroše u isplaćivanju odštete građanima, koji ovo i zloupotrebljavaju, nego u konkretnim akcijama riješavanja ove društvene nevolje.

U izvještaju se takođe navodi: ,,Na bazi zaključaka prve sjednice Savjeta, da je najveći problem neodgovorno vlasništvo nad kućnim ljubimcima, pokrenute su aktivnosti za uspostavljanje jedinstvene baze za identifikciju i registraciju pasa, sa ciljem definisanja odgovornosti njihovih držalaca“. Očekuje se da se sa centralnom registracijom pasa započne u maju 2019. godine.

Građani se žale i na neskupljanje izmeta iza kućnih ljubimaca. Za ovu nemarnost nije zakonom propisana kazna,  a rijetki su prizori savjesnih vlasnika. Podgoričanka Anđela Lučić kaže da nikad nikog nije vidjela da sakuplja za svojim psom: ,,Uglavnom viđam vlasnike koji pse primaknu žbunju i puste ih da tu obave nuždu. Mora se podizati građanska svijest. To je glavno. Nerealno je očekivati da neko nadgleda čiji pas gdje i kad vrši nuždu i ko to ne skuplja”.

Nije rijetkost na ulicama glavnog grada vidjeti i ostatke uginulih životinja. O tome se uglavnom stara Komunalna služba Podgorice. Podgoričanka V.J. kaže da je samo po njenom pozivu preko 30 leševa životinja uklonjeno sa podgoričkih ulica. ,,Mogu da kažem da Komunalna služba u većini slučajeva reaguje. Ipak, sve ostaje na građanskoj samoinicijativi. Dok god se ne riješi problem napuštenih životinja, biće i čestih prizora leševa po ulicama”, kaže ona.

Sudbina napuštenih životinja, prevashodno pasa, se u razvijenim gradovima rješava i po principu treniranja lutalica za pse vodiče, namijenjene ljudima sa posebnim potrebama. Biznis insajder piše i o drugom zanimljivom rješenju.  Psa rase pit bul terijer sa ulice u Engleskoj je spasilo Kraljevsko društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama. Psa je potom usvojio policajac, a trenirao ga je sedam mjeseci dok nije postao osposobljen za rad u policiji. Pas, nazvan Kuper, istreniran je za pronalaženje opojnih supstanci, novca i oružja i do sada je uspješno razotkrio ogromnu količinu ilegalnih supstanci poput heroina i kokaina, vrijednu više od 321.000 američkih dolara.

Američki portal The Atlantic piše i o korišćenju napuštenih pasa u svrhu medicinskog tretiranja žrtava koje boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja. U tekstu se navodi: ,,Tradicionalno, radnički psi se koriste za osobe koje su gluve, slijepe ili imaju druga fizička oštećenja.  Nedavno su se pokazali korisnim i za ljude koji imaju psihološka oboljenja, uključujući depresiju, bipolarni poremećaj ili autizam. Preliminarne studije američkog Ministartva odbrane pokazuju da radnički psi mogu doprinijeti i liječenju traumatizovanih vojnika, koji su nakon druženja sa psima pokazali poboljšanje u svojim socijalnim vještinama.”

Po ugledu na evropske gradove, ovakve humanije metode bi mogle da budu primijenjene i u Podgorici. Na taj način  bi se stvorili uslovi za dobitnu kombinaciju: manje napuštenih pasa na ulicama, ljepša slika grada, poboljšanje uslova života osoba sa posebnim potrebama ali i rehabilitacija svih onih kojima je to potrebno.

Dok se to ne desi – javna je tajna da u Crnoj Gori cvjeta biznis borbi pasa.

                                                                                        Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

SJEVER, GRADOVI BEZ BANAKA:  Tamno pa se ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od pet opština na sjeveroistoku Crne Gore, njih tri nema ni jednu bankarsku filijalu, a zaposleni, penzioneri i privatni preduzetnici iz tih opština prinuđeni su da skoro svakodnevno idu u susjedne gradove zbog bankarskih usluga. Banke nemaju  Andrijevica, Gusinje, i  Petnjica

 

Stomatolog dr Rusmin Laličić ima ordinaciju u Gusinju, ali zbog nepostojanja ni jedne bankarske filijale u tom mjestu, on je prinuđen da skoro svakodnevno ide u Berane da predaje pazare.

„Kreditno sam vezan za jednu banku koja nema svoju filijalu u Plavu. Zato moram ići u Berane i tamo predajem pazare. Morao bih to raditi svaki dan, ali eto, činim to svaki drugi, jer je i to vrlo naporno i finansijski neisplativo“ – kaže Laličić.

On objašnjava da se sa istim problemom suočavaju svi privatni preduzetnici u Gusinju, kojih, kako kaže, nije malo.

„Gusinje ima oko hiljadu penzionera i zaposlenih. Većina njih za lična primanja ide u Plav, pod uslovom da tamo postoji njihova bankarska filijala. Znam da ja nijesam jedini koji putuje u Berane“ – kaže Laličić.

Laličić je predsjendik Partije za Gusinje i odbornik u lokalnom parlamentu. On smatra da su lokalne vlasti morale nešto da učine i da se založe da se što hitnije u Gusinju otvori makar jedna banka.

„To je neophodno, posebno u toku ljeta, kada se u ovu varoš slije dijaspora iz čitavog svijeta. Pitajte bilo koga od njih i vidjećete šta će vam reći da je gradu najneohodnije nakon što je povraćen status opštine prije nekoliko godina. Grad bez banke, to je prosto nezamislivo“ – kaže Laličić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJE DEPONIJE: Ne zna im se broj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima zakone o upravljanju otpadom. Ima propisane kazne za nepoštovanje ovog zakona, ima reciklažna dvorišta, ima odlagališta. Ima ogroman broj divljih smetlišta

 

Stari namještaj, brdašca od šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Nesavjesni građani ne koriste mjesta predviđena za skladištenje otpada, a akcije nadležnih službi tim povodom često su neefikasne.

Da je Ćemovsko polje jedinstven ekološki i ornitološki lokalitet, djeca uče još u osnovnim školama. Ovdje žive brojne biljne i životinjske vrste koje se ne mogu nigdje drugo vidjeti.  Istovremeno, ovdje je na sve strane razbacano sve što vam je potrebno za opremanje doma. Za onoga ko zna da popravlja stvari, Ćemovsko polje je raj. „Namještaj i kućni aparati nestaju prvi sa ovih ilegalnih deponija“, kaže za Monitor Podgoričanin koji tu često dolazi na trim stazu da trči.

Na Ćemovskom polju panjevi su vidljiviji od drveća. Ovdje ljudi besplatno nabavljaju i drva za ogrijev ili druge potrebe. Samo krajem juna 2019. godine aktivisti NVO Green Home otkrili su, na području između ograde Cijevna komerc i želježničke pruge, više od 30 posječenih i isčupanih stabala borova. Neki od ovih borova bili su stari i preko 50 godina. Ovakvi slučajevi nisu rijetki.

Tu se nalazi i aktivna divlja deponija sa koje se šire nesnosni mirisi. Osim komunalnog i plastičnog otpada i leševa uginulih životinja, tu se odlaže građevinski materijal – šljunak, šut, beton. Na ovom nelegalnom smetlištu završila su i stabla nekih od stradalih borova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAROBLJENI POTENCIJALI: Voća na pretek, fale fabrike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo da je riječ o šumskom, ostalom voću ili pečurkama, osnovni problem sjevera je  nedostatak pogona za finalnu proizvodnju,  U tek nekoliko preduzeća obavlja se primarna proizvodnja, a zatim se “blago sjevera”  plasira na inostrana tržišta. U tom lancu najmanje  koristi imaju uzgajivači i berači

 

Uprkos  neospornom bogatstvu sjevera Crne Gore šumskim voćem i biljem, samo mali broj preduzeća se u našoj državi bavi njihovom preradom. Taj problem je prepoznat i u  Strategiji razvoja poljoprivrednih i rurarrnih područja   2015-2020 resornog ministarstva.

“Nekoliko kompanija bavi se preradom voća i povrća, ali su one relativno malog kapaciteta. Svega pet  prerađivačkih postrojenja imaju značajan udio i ulogu na tržištu, a ostali uglavnom manjeg kapaciteta i nijesu u značajnoj mjeri prisutni na tržištu.” piše u tom dokumentu.

Ti podaci se odnose i na pogone za preradu, pored šumskog, i  drugih vrsta voća, kao i na preradu povrća.

Zbog takve situacije na stotine tona šumskih plodova svake godine,  nakon primarne prerade završavaju na stranom tržištu.  Tek nekoliko firmi koje su registrovane za otkup, bavi se i nekom vrstom prerade.

Jedna od njih je i pljevaljska firma  Mivex, koja postoji 16 godina. U tom preduzeći tvrde da  prosječno godišnje prerade 120 tona pečurki i po 40 tona ljekovitog bilja i šumskog voća.

Firma  ima kapacitete za više koraka prerade, a svoje proizvode plasiraju kako na domaće, tako i na evropsko tržište. Pečurku, u savisnosti od vrste, kuvaju, suše ili zamrzavaju. Svi proizvodi bjelopoljskog preduzeća ForestFood-M , takođe završavaju na evropskom tržištu. Predstavnici te firma kažu da godišnje sa sjevera otkupe prosječno po 100 tona šumskog voća i pečurki. To je kapacitete i Ekoprometa, još jedne firma sa sjevera, koja je ima mogućnosti za djelimičnu preradu.

Cjelokupan otkup  pečurke i šumskog voća, uglavnom, borovnica, rožajska firme Sloga  već godinama plasira  na njemačko, italijansko i  francuskom tržištu.

“U tim preduzećima, kao i u našem, , uglavnom se radi primarna prerada pečurki, a šumsko voće zamrzava. Kad je riječ o vrgnju, jednoj od vrsti gljiva, pored zamrznutog i kuvanog, on se priprema i u salamuri. Prodaje se po 15 eura za kilogram na evropskom tržištu. Beračima ove godine za kilogram svježeg vrgnja prve klase plaćamo dva eura. Mada, zbog kišnog vremena, a za razliku od lani, ovog proljeća kvalitet pečurke je bio vrlo loš. “ – kaže Radosav Puletić vlasnik kolašinske firme ,,Otkup i prerada šumskih plodova”.

Lošeg kvaliteta bile su i šumske jagode, a koligram je dostižao cijenu od pet eura. To voće se plasira na inostrana tržišta, objašnjava  Puletić , uglavnom zamrznuto, kao i maline, borovnice i kupine, čija berba počinje kasnije.

Puletić  ističe kako je Crnoj Gori potrebno još prerađivačkih pogona, kako bi se, objašnjava, iskoritili ogromni potencijali sjevera kada je je riječ o proizovodima cijenjenim na evropskom tržištu.

“Osim za šumsko, potrebne su fabrike i za preradu ostalih vrta voća i povrća. Mislim, naravno, na finalne proizivode, za koje mi sada nemamo kapaciteta. Mnogo voća propadne, a voćari nemaju motova da ulažu u imanja i time se bave. Uz to, otvorila bi se mogućnost za veliki broj radnih mjesta. “- kaže on.

Ukoliko se ostavare obećanja, koje su tokom minule godine davali voćarima sjevera iz resornog ministasrtva, situacija bi značajno uskoro mogla da se promijeni. Na sjeveru mnogo očekuju od   buduće fabrike  Kuće voća.u Andrijevici.  To je “jedan od kapitalnih projekata Vlade,  čijom se realizacijom stvara ambijent za razvoj preduzetništva i lokalne ekonomije na području te opštine i  sjevera Crne Gore. “.

Radovi na tom pogonu u poodmakloj su vazi, a država je u tu fabriku uložila oko 1, 5 miona eura.  U Kući voća, kako je planirano, obavljaće se otkup, prerada i pakovanje voća i proizvoda od voća. Prije godinu ministar poljoprivrede I ruralnog razvoja Milutuin Simović je obećao da će  kad fabrika počene da radi biti stvoreni uslovi iza dodatni razvoj voćarstva u tom kraju, koji je poznat po užgoju  jagodastog voće (malina, aronija, borovnica), šljiva i jabuka.

“Voćari će dobiti mogućnost boljeg plasmana, ostvarivanja dodate vrijednosti kroz preradu, a time i mogućnosti za širenje proizvodnje i ostvarivanje većih prihoda. Ujedno, kroz poslovanje Kuće voća, biće dostignuti potrebni standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane, potrebni za bolju poziciju naših voćara na tržištu.” – kazao je Simović tada.

Lijepe vijesti stigle su, početkom godine, i Bjelopljcima od kompanije “Franca” iz koje su  najavili izgradnju velike hladnjače koja će moći da prihvati sav višak voća koji se proizvede na teritoriji te opštine. Kako je saopšteno “formirana je kooperativa koju čine pet preduzeća sa kojom će se u narednom periodu povezati preko stotinu proizvođača voća.”

Iz bjelopoljeske kompanije su saopštili da će posebna pažnja biti posvećena  jagodičastom voću, prvenstveno malinama. Hladnjača bi trebalo da ima kapacitet da primi sav rod maline, ali i da duplira broj malinara.

Prema nekim procjenama bjelopljski voćari mogu godišnje da ponude oko 1.000 tona voća, a iz France tvrde da finalni proizvodi mogu da nađu mjesto na tržištu. Početkom ove godine bjelopoljski malinari osnovali su prvi takav klaster u Crnoj Gori. Okuplja uzgajivače malina, ali i vlasnike hladnjača.  Iako ne mogu da zaborave drugu polovinu juna lani, , kada su  u znak protesta zbog  niske cijene, kao i “selektivnog otkupa i bahatog odnosa hladnjačara” više stotina kilograma tog voća prosuli ispred Opštine, nadaju se kvalitetnijoj pomoći iz lokalne uprave.

Skoro dvije i po decenije Kolašincima je obaćavana fabrika za preradu voća. Još 2014. godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, tvrdio je da će fabrika biti podignuta za, najduže, dvije godine. Nažalost, još nema nagovještaja da bi se takav pogon skoro mogao i otvoriti u tom kraju. Potrebe za takvim pogonom su, naročito, ako se uzmu u obzir količine voća uzgajanog  u Morači, više nego očigledne.

Da podizanje manjih pogona za preradu voća nije pretežak izazov  čak ni za pojedinca pokazao je početkom prošlog mjeseca Rožajac Mersad Šutković. On je prepozano potrebu tržišta da ponudi finalni proizvod, pa otvorio fabriku za proizvodnju sokova od bobičastog voća. Pored prihoda koje očekuje, cilj mu je bio  i da pokaže poljoprivrednicima da je sličan posao  moguć, isplativ i održiv.

                                                                                               Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo