Povežite se sa nama

OKO NAS

PSI NA ULICAMA: Ničiji najbolji drugovi  

Objavljeno prije

na

Uklanjanje pasa sa ulica masovnim trovanjem  osim što je zločin protiv životinja predstavlja opasnost za zdravlje i život građana. Na tu pojavu  uglavnom niko ne reaguje

 

Psi se gomilaju po ulicama, parkovima, smetlištima. Jedni ih hrane i paze, drugi okreću glave, a treći im u bijesu  sami donose presude. Truju ih, ubijaju i muče.

Pas,  rođen na ulici ili još češće pušten od strane vlasnika na ulicu, postaje problem građana. O njegovoj sudbini malo ko razmišlja. Da je zakonom zabranjeno mučiti i ubijati životinje, mnogima je nepoznanica te su tako nerijetke vijesti o zlostavljanjima pasa lutalica ali i pasa koji imaju vlasnike.

Božidaru Savoviću je 2017. godine izrečena kazna za vješanje psa na Marezi u vidu 240 sati društveno korisnog rada. U februaru 2019. godine Milka Mugoša je zbog trovanja komšijskog psa osuđena na uslovnu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Ne izostaju ni vijesti o tome kako psi ujedaju ljude.

Sve to je u znatnoj mjeri posljedica nepoštovanja Zakona o dobrobiti i zaštiti životinja. Za one koji muče ili ubijaju životinje ovim zakonom predviđena je novčana kazna do 11.000 eura, dok je Krivičnim zakonom predviđena zatvorska kazna u trajanju od jedne do tri godine.

Problem nezbrinutih pasa u Crnoj Gori je višestruk. Ne postoji Centralni registar pasa. Država ne kontroliše divlje odgajivače , te veliki broj ,,rasnih” pasa, zbog bolesti ili nemogućnosti da obave ulogu koju su im vlasnici namijenili,  bude ostavljen na nemilost uličnom životu. ,,Sudbinsku šansu” dobijaju u azilima. Mnogi uginu ili budu ubijeni.

U martu 2019. godine, na Marezi je otrovan veliki broj napuštenih i vlasničkih pasa, o čemu su mještani ovog naselja u Podgorici obavijestili NVO Prijatelji životinja Podgorica. Ova nevladina organizacija je povodom ovog slučaja tražila od Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja zabranu kupovine pesticida u poljoprivrednim apotekama bez lične karte i potvrde o bavljenju poljoprivredom.

,,Ministarstvo nije uvažilo ovaj naš predlog, pa su posljedice vidljive svuda oko nas. Ukoliko ste prehlađeni i potrebni su vam antibiotici, morate poći kod izabranog ljekara da vam napiše recept, jer ih u apoteci bez recepta ne možete kupiti. Istovremeno,  otrov u poljoprivrednoj apoteci možete kupiti bez ikakve potvrde ili evidencije”, naveli su iz NVO Prijatelji životinja Podgorica.

Uklanjanje pasa sa ulica masovnim trovanjem osim što je zločin prema životinjama predstavlja i opasnost za zdravlje i život  građana. Na ovo uglavnom niko ne reaguje.

U Podgorici, na Vrelima Ribničkim, postoji Sklonište za napuštene i izgubljene kućne ljubimce. O njegovom funkcionisanju brine Čistoća d.o.o. Tu je zaživjela praksa ,,uhvati, steriliši i pusti”. Međutim, sve veći broj prijava građana o ujedima pasa ukazuje na potencijalnu neefikasnost ovakvog rješenja.

U izvještaju o radu Savjeta za zaštitu životinja za 2018. godinu,  koji je objavljen na sajtu Vlade, navodi se: ,,Podstaknutost za osnivanje Savjeta proistekla je iz sve češćih medijskih informacija o ujedima pasa, što je postavilo veliko pitanje odgovornosti vlasnika pasa, ali i ogromnih troškova koje plaćaju lokalne samouprave za nadoknade zbog prijava ujeda pasa lutalica, a koji se procjenjuju na više od pola miliona eura godišnje”. Skandalozno je da opštine više novca potroše u isplaćivanju odštete građanima, koji ovo i zloupotrebljavaju, nego u konkretnim akcijama riješavanja ove društvene nevolje.

U izvještaju se takođe navodi: ,,Na bazi zaključaka prve sjednice Savjeta, da je najveći problem neodgovorno vlasništvo nad kućnim ljubimcima, pokrenute su aktivnosti za uspostavljanje jedinstvene baze za identifikciju i registraciju pasa, sa ciljem definisanja odgovornosti njihovih držalaca“. Očekuje se da se sa centralnom registracijom pasa započne u maju 2019. godine.

Građani se žale i na neskupljanje izmeta iza kućnih ljubimaca. Za ovu nemarnost nije zakonom propisana kazna,  a rijetki su prizori savjesnih vlasnika. Podgoričanka Anđela Lučić kaže da nikad nikog nije vidjela da sakuplja za svojim psom: ,,Uglavnom viđam vlasnike koji pse primaknu žbunju i puste ih da tu obave nuždu. Mora se podizati građanska svijest. To je glavno. Nerealno je očekivati da neko nadgleda čiji pas gdje i kad vrši nuždu i ko to ne skuplja”.

Nije rijetkost na ulicama glavnog grada vidjeti i ostatke uginulih životinja. O tome se uglavnom stara Komunalna služba Podgorice. Podgoričanka V.J. kaže da je samo po njenom pozivu preko 30 leševa životinja uklonjeno sa podgoričkih ulica. ,,Mogu da kažem da Komunalna služba u većini slučajeva reaguje. Ipak, sve ostaje na građanskoj samoinicijativi. Dok god se ne riješi problem napuštenih životinja, biće i čestih prizora leševa po ulicama”, kaže ona.

Sudbina napuštenih životinja, prevashodno pasa, se u razvijenim gradovima rješava i po principu treniranja lutalica za pse vodiče, namijenjene ljudima sa posebnim potrebama. Biznis insajder piše i o drugom zanimljivom rješenju.  Psa rase pit bul terijer sa ulice u Engleskoj je spasilo Kraljevsko društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama. Psa je potom usvojio policajac, a trenirao ga je sedam mjeseci dok nije postao osposobljen za rad u policiji. Pas, nazvan Kuper, istreniran je za pronalaženje opojnih supstanci, novca i oružja i do sada je uspješno razotkrio ogromnu količinu ilegalnih supstanci poput heroina i kokaina, vrijednu više od 321.000 američkih dolara.

Američki portal The Atlantic piše i o korišćenju napuštenih pasa u svrhu medicinskog tretiranja žrtava koje boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja. U tekstu se navodi: ,,Tradicionalno, radnički psi se koriste za osobe koje su gluve, slijepe ili imaju druga fizička oštećenja.  Nedavno su se pokazali korisnim i za ljude koji imaju psihološka oboljenja, uključujući depresiju, bipolarni poremećaj ili autizam. Preliminarne studije američkog Ministartva odbrane pokazuju da radnički psi mogu doprinijeti i liječenju traumatizovanih vojnika, koji su nakon druženja sa psima pokazali poboljšanje u svojim socijalnim vještinama.”

Po ugledu na evropske gradove, ovakve humanije metode bi mogle da budu primijenjene i u Podgorici. Na taj način  bi se stvorili uslovi za dobitnu kombinaciju: manje napuštenih pasa na ulicama, ljepša slika grada, poboljšanje uslova života osoba sa posebnim potrebama ali i rehabilitacija svih onih kojima je to potrebno.

Dok se to ne desi – javna je tajna da u Crnoj Gori cvjeta biznis borbi pasa.

                                                                                        Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo