Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: ŽIVOT U SIVOM DOMU: Parola snađi se

Objavljeno prije

na

Korisnici nužnog smještaja u Domu učenika tvrde da im jedino ne fali nade. Već tri godine žive bez struje i bez adekvatnog grijanja, a privremeni smještaj za neke od njih postao je deceniju duga borba s mučnom svakodnevicom. Zgrada je opštinsko vlasništvo, ali dug za struju niko ne priznaje niti je spreman da ga plati

 

Privremeni, nužni smještaj u takozvanom Domu učenika u prigradskom naselju Smajlagića Polje,  za neke Kolašince potrajao je više od decenije. Neki su u ruiniranoj zgradi nekoliko godina,neki tek nekoliko mjeseci. Svima im je, međutim, zajednička muka i „uslovi stanovanja gori od onih na katunima“. Neuslovne sobe,  bez mogućnosti za grijanje na  drva, zajedničko kupatilo, sve to ispod trošnog krova koji prokišnjava. To je svakodnevica sedmoro stanara, koje je nemaština natjerala da se smjeste u zgradu od koje su svi digli ruke, pa i lokalna uprava, u čijem je vlasništvu objekat.  Vlasnici su zaboravili i na pozamašan dug za električnu energiju, nagomilan još od 2011. godine, pa su stanari već skoro tri godine i  bez struje.

U Dom učenika smještaj se ranije dobijao  odobrenjem predstavnika lokalne vlasti, nekad i odlukom resornog ministarstva,  najčešće samoinicijativno, oni koji nemaju gdje.  Stanari su, uglavnom, korisnici socijalnih davanja, bez mogućnosti da rade i da za sebe i svoje porodice iznajme bar podstanarsku sobu.

„Svi su zaboravli na nas, pa i novinari. Pisalo se prije nekoliko godina često o našem životu, istina,  nije mnogo pomoglo. Međutim, ipak, poslije mnogo tih tekstova tadašanja ministarka Zorica Kovačević obezbijedila je novac da se uredi  zajedničko kupatilo. Struju su nam povremeno uključivali. Ali, evo, godinama, niko nas se ne sjeća, kao da nas nema“,  kaže starica koja u Domu učenika živi skoro deceniju.

Nada Janković, dvadesetšestogodišnja samohrana majka,sa  bebom od 11 mjeseci živi u  jednoj od neuslovnih soba „Sivog doma“, kako Kolašinci odavno zovu zgradu preko puta gradskog groblja.

Nada kaže da je teško opisati život s bebom u sobi bez grijanja i struje tokom zimskih mjeseci. Zbog toga  je bila prinuđena da nabavi šporet, a sulundare izbaci kroz prozor. No, ni to nije mnogo pomoglo, vjetar je dim vraćao u sobu i narušavao zdravlje njenom djetetu. Stanari, naravno, nemaju mogućnost da u frižiderima i zamrzivačima čuvaju hranu. Kupaju se u hladnom kupatilu, vodom koju zagrijavaju „kako se ko snađe“.

Niko više ne vodi računa o tome koliki je dug za struju, jer niko ne može da ga plati. Prema informacijama iz lokalne uprave, od prije dvije godine, dugovanja su bila premašila 35.000 eura. Stanari su tada apelovali da se nađe način da svako za sebe plaća struju, međutim, iz Elektroprivrede to nijesu dozvolili dok se ne izmiri dug ili potpiše protokol o plaćanju u ratama.  U  Opštini je uvijek nedostajalo ili volje ili novca da se obezbijedi ponovno redovno snabdijevanje električnom energijom za one kojima je Dom jedina opcija za stanovanje.

Iz prethodne kolašinske vlasti više puta su objašnjavali da tri i po godine niko iz Opštine nije odlučivao ko će biti smješten u Domu, već je to bilo na državnim organima. Kako je rekao tadašnji sekretar za finansije Goran Rakčević „stanari tog objekata su izmanipulisani od onih koji su ih smjestili u objekat, bez osnovnih uslova za život“.  Opština nije priznavala dug za struju, jer je „nepoznato i kako je napravljen“.U nekoliko navrata, iz EP su, ipak, odlučivali da na kratko uključe struju. To su učinili, kako je objašnjeno, „imajući u vidu namjenu objekta“. Ta „velikodušnost“ ne bi dugo potrajala, pa je, već nakom mjesec ili dva, struja ponovo isključivana.

Odbornici lokalnog parlamenta još prije šest godina, nakon što je Opština postala vlasnik,  donijeli su odluku o prodaji Doma učenika. Niko do sada nije pokazao interesovanje da kupi taj objekat. Nikada nije počela ni više puta najavljivana „valorizacija  objekta u turističke svrhe“.

Kolašinska Opština je u sporu s Bjelasicom prije nekoliko godina sudskom odlukom dobila u vlasništvo Dom. U početku,  prodaju su,  vjerovatno,  osujetili neriješeni imovinski odnosi. No, i kada su riješeni, invenstitorima ruinirani  objekat nije bio zanimljiv, pa je do danas ostao „privremeni , nužni smještaj za najsiromašnije Kolašince“.

Dom je, svojevremeno,   renoviran zahvaljujući pomoći međunarodnih organizacija, jer su u njemu bila smještena i raseljena lica. Za vrijeme investicionog buma u Kolašinu, solidno je radio, zahvaljujući tome što su u njemu boravili  građevinski radnici. Zgrada je opterećena još jednom pravnom zavrzlamom između Opštine,  nekadašnjeg Ski centra Bjelasica i dvojice Kolašinaca, kojima je Privredni sud, kako su tvrdili, po završetku stečajnog postupka u Ski centru, u okviru kojeg je nekada poslovao Dom učenika, dao da zakupe objekat i da ugovor o zakupu  nije bio raskinut ni nakon što je Opština dobila vlasništvo nad zgradom.

Zakupci nikad nijesu priznali dug za struju, objašnjavajući da je, mimo njihove volje, ta zgrada  odlukom lokalne vlasti postala smještaj za beskućnike.

„Kako god da nam je ovdje, ipak smo tokom svih ovih godina strepjeli da nas ne izbace. Više puta su najavljivali prodaju, a nekoliko puta su i  ljudi koji su se predstavljali kao zakupci bili riješeni da nas istjeraju. Uz sve ove muke, stalni strah da ćemo ostati i bez ovog smještaja, pravi je pakao“, slažu se stanari.

Pretprošlogodišnja podjela stanova socijalno ugroženima njih je zaobišla.  Ne nadaju se da će uskoro biti nove. Ipak, ističu kako u „izbjegličkom naselju“ (Kolektivni centar), na samo par desetina metara od Doma, ima  praznih stanova.  Neki od korisnika stanova u tom naselju, navodno, godinama ne žive tu, pa ih čak i izdaju turistima.

Te tvrdnje demantuju iz lokalne uprave.  Kažu da je, 2017. godine, „s  pozicije lokalne uprave i njenih nadležnih organa, pokrenut  postupak revizije stambenih jedinica u objektima Kolektivnog centra u Smajlagića Polju“ .

„Tom prilikom pozvani su nosioci  prava korišćenja tih  stambenih jedinica da dostave rješenja o korišćenju.Takođe, od njih su tražena na uvid lična dokumenta za sve članove porodičnog domaćinstva.U toku revizije utvrđeno je da je jedna korisnica stana u tom naselju umrla, a ključevi predati Opštini.Prilikom rješavanja stambenih pitanja lica u stanju socijalne potrebe, na osnovu skupštinske odluke, Opština jetaj stan dodijelila na korišćenje porodici  Rakočević, koja je do tada bila smješteni u Domu“, tvrde iz Opštine.

Iz kabineta predsjednika Opštine Milosava Bulatovića najavili su i da će se pozabaviti „eventualnim  problemom  zloupotreba u korišćenju tih  stambenih jedinica“. Oni podsjećaju da se svih 36 stanova, koliko ih u šest objekata ima u tom naselju, koriste  na  zakonit način.

Bulatović najavljuje i da će aktuelna kolašinska vlast  posebnu pažnju u narednom periodu posvetiti smještaju socijalno ugroženih sugrađana.

„Godinama se nadamo da će se i za nas naći neko mjesto  s uslovima dostojnim čovjeka. Nada je jednio čega ima na pretek u ovom objektu. No, ne možemo da zaboravimo da je  mnogo više onih koji su iz Doma otišli u kovčezima nego onih koji su dobili bolji smještaj“, zajednička je poruka „sapatnika iz Sivog doma“.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

STATUS PEDIJATARA U DOMU ZDRAVLJA PODGORICA: Iscrpljivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto proklamovanih ispod 2.000 pacijenata, jedan pedijatar u Domu zdravlja Podgorica zadužen je za preko 3.000 djece. Razlog, kako tvrde naši sagovornici, sve češća bolovanja kolega usljed iscrljenosti poslom

 

,,Dijete nam skoro četiri mjeseca, nakon što je primilo jednu vakcinu, nije moglo dobiti termin za pedijatra. Decembar i januar smo čekali da se pedijatar vrati sa bolovanja i urgirali kod uprave da mu nađu zamjenu”, žali se Monitoru jedan roditelj čije je dijete u februaru konačno pregledao pedijatar.

Pitali smo upravu Doma zdravlja Podgorica, na čijem čelu je specijalista pedijatrije Nebojša Kavarić – Koliko pedijatara radi u domovima zdravlja Podgorica? Da li postoji manjak pedijatara i kako namjeravate da taj problem riješite? Odgovore nijesmo dobili.

Podaci koji su dostupni na sajtu ove ustanove govore da se na jednog pedijatra registruje do 2.000 djece, uzrasta do 15. godina. Navodi se i da je kod 27 pedijatara registrovano ukupno 48.600 djece.

Na sajtu su navedena imena 26 pedijatara koji rade u osam domova zdravlja u Podgorici, s tim da četvoro od njih paralelno radi i u  privatnim zdravstvenim ustanovama.

Monitorovi upućeni izvori tvrde drugačije.  ,,Zvanično radi 24 pedijatra na 14 punktova, koji rade po dvije smjene. Optimalno bi bilo da je zapošljeno 28 pedijatara. A stvarno radi samo 14, jer je preostalih 10 na bolovanju’’, kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti. To znači da je jedan pedijatar umjesto proklamovanih ispod 2.000 zadužen  za 3.471 dijete. Minimum.

U velikim domovima zdravlja, objašnjavaju naši sagovornici,  kao što su oni u centru grada, u Bloku pet i na Starom aerodromu, treba da bude dnevno četiri pedijatra. Bilo bi normalno  da radi najmanje 28 pedijatara koji bi pokrivali ambulante u Zeti, Tuzima, Zlatici, Zagoriču, Tološoma, Barutani, Jerevanskoj, na Pobrežju, Biočima,  Matagužama…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NESREĆE NA RADNOM MJESTU: Radnici bez ičije zaštite

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svake godine u Crnoj Gori više ljudi pogine na radnom mjestu, a na desetine bude povrijeđeno. Radnici se, osim zdravstvenim rizicima, izlažu i nemilosti institucija koje ostaju nijeme na njihove zahtjeve. Funkcionalni Zavod za medicinu rada još je samo san

 

U Crnoj Gori svake godine više ljudi pogine, a na desetine se povrijedi. Nedavno su iz Uprave za inspekcijske poslove saopštili statistiku za 2019. godinu: ,,U toku prošle godine izvršeno je 27 uviđaja povreda na radu, od čega je sedam osoba preminulo, dok je 20 teško povrijeđeno”.

Ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić je povodom Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu u aprilu 2019. godine izjavio da je vidljiv napredak u Crnoj Gori kada je u pitanju ova oblast.

Nova 2020. godina ga je ekspresno demantovala. Krajem januara, na primorju ,  žarištu ilegalne gradnje, dvojica radnika iz Mojkovca zadobili su teške tjelesne povrede, višestruke prelome, nakon pada sa skele, na objektu u izgradnji u Ulici cara Lazara u Sutomoru.

U razmaku od samo nekoliko dana, u februaru, poginuo je radnik na gradilištu u Podgorici. Pao je sa trećeg sprata zgrade u izgradnji na Cetinjskom putu, u blizini Kapital plaze.

Epilog uviđaja u većini ovakvih slučajeva ostaje nepoznat.

Posljednjih godina povrede i pogibije u građevini, prema podacima inspekcije, najčešće nastaju zbog toga što radnici ne koriste zaštitnu opremu.

Od početka gradnje auto-puta, u protekle četiri godine, poginula su četiri radnika, dva su teže povrijeđena, a više njih je zadobilo lakše povrede. Prema rezultatima istraga, trojica poginulih su krivi za nesreću, jer nisu koristili zaštitnu opremu, a jedan od njih se nalazio i u zabranjenoj zoni. Na četvrtog se obrušila velika količina zemlje.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENA KULTURNA DOBRA U POLIMLJU: Odnosi ko stigne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području samo beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke

 

Polimski muzej iz Berana čitavu deceniju šalje  dopise i zahtjeve državi,  Upravi za zaštitu kulturnih dobara,  da se pojedini lokaliteti na sjeveru države proglase spomenicima kulture i zakonom zaštite, ali  je do danas zaštićeno tek nekoliko.

“Sumnjamo da se tu radi o izbjegavanju davanja statusa kulturnog dobra, jer bi se u tom slučaju morala obezbijediti značajna sredstva za održavanje tih kulturnih dobara” – kaže Violeta Folić direktorica Polimskog muzeja.

Od stotinu dvadeset spomenika kulture na području beranske opštine, i još ko zna koliko u Polimlju, one koji su zakonom zaštićeni moguće je prebrojati na prstima jedne ruke.

Na ostalim spomenicima i aheološkim nalazištima može raditi šta  ko hoće.

„Polimlje je u arheološkom pogledu izuzetno bogato. To je oduvijek bilo granično područje i prostor komunikacija, sa ko zna koliko starih gradova, takozvanih gradina. Mi smo ranije započeli projekat iskopavanja tih gradina, odnosno utvrđenih gradova Polimlja“ – kaže poznati crnogorski arheolog Predrag Lutovac.

On upozorava da nedostatak novca dovodi u pitanje dalja arheološka istraživanja u Polimlju i adekvatnu konzervaciju i valorizaciju tih starovjekovnih gradova.

„Od Bijelog Polja do Plava otkrili smo veliki broj starih gradova i pokrenuli postupak za njihovu zaštitu i proglašenje kulturnim dobrom. Neke od njih smo uspjeli da konzerviramo, kao što je bazilika Samograd kod Bijelog Polja. Vrlo brzo trebalo bi da započnemo konzervaciju tvrđave Gradina u Rožajama, iznad Ganića kule“ – kaže Lutovac.

Neadekvatna zaštita arheoloških lokaliteta najjasnije s pokazala na primjeru Radmanske klisure kod Petnjice i arheološkog nalazišta Torine, koje su neki mještani umalo uništili praveći seoski put. Arheolozi iz Berana su uspjeli da saniraju oštećenja i obave  dodatna ispitivanja, ali za dalja istraživanja i konzervaciju ni na ovom lokalitetu nema novca.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo