Povežite se sa nama

OKO NAS

KADA ĆE CRNA GORA USPOSTAVITI ZAŠTIĆENA MORSKA PODRUČJA: Mir treba i moru

Objavljeno prije

na

Dok se obavlja proces istraživanja nafte i gasa u velikom dijelu našeg podmorja, istovremeno se krenulo u projekat uspostavljanja zaštićenih područja u moru, koja su ključna za održivost i unaprjeđenje morskih ekosistema

 

“Crna Gora je jedina mediteranska zemlja pored Bosne i Hercegovine koja nema uspostavljeno zaštićeno područje u moru. A prema ciljevima Konvencije o biološkoj raznovrsnosti, 10 posto  obalnih i morskih područja, posebno onih od naročite važnosti za biodiverzitet i funkcionisanje ekosistema, treba da bude očuvano kroz uspostavljanje zaštićenih morskih područja, tvrde u ekološkoj organizaciji Green Home.

Stoga smatraju da je neophodno što prije uspostaviti okvir za proglašenje nekoliko zaštićenih područja, prije svega ostrva Katič, sa okolinom, kod Petrovca, kako bi se spriječila dalja devastacija, odnosno zaštitio morski ekosistem, obnovio riblji fond i stekli benefiti po lokalnu zajednicu.

“Katič je prepoznat i kao Emerald područje – područje od posebnog interesa za zaštitu na evropskom nivou. Međutim, brojni su pritisci na priobalne i morske resurse kako u zoni tog budućeg zaštićenog područja, tako i duž cijele crnogorske obale poput: nasipanja obale i plaža, direktnog ulivanja otpadnih voda, morski otpad, krivolov, izlov zaštićenih vrsta školjki… Sve navedeno dovodi do uništavanja morskih staništa i gubitka vrsta, a što, u konačnom, znači i degradaciju ekosistema”, kaže predstavnica “Green Home” Milica Kandić.

I u crnogorskoj Vladi smatraju da neki lokaliteti u našem podmorju do 2021. godine, trebaju biti zaštićeni, pa se zato krenulo u realizaciju projekta „Promovisanje upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i priobalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore“. Kako se ističe, na taj način uspostaviće se okvir za prva zaštićena područja prirode u moru u Crnoj Gori, među kojima su, uz Katič, i rt Platamuni i ostrvo Stari Ulcinj.

U Nacionalnoj strategiji integralnog upravljanja obalnim područjem navodi se da su potencijalno zaštićena prirodna dobra u moru kod Ulcinja: Krš od Đerana sa dijelom Velike plaže do ušća Bojane, zatim šire područje oko uvale Valdanos, te zona oko ostrva Stari Ulcinj. U tom dokumentu se naglašava da bi se na taj način smanjio pritisak na navedene djelove ove opštine, te sačuvali njihova cjelovitost i integritet.

“Uvalu Valdanos, s obzirom da je neistraženo arheološko područje, kao i stanište mnogih vrsta riba, ježeva, školjki i jedinstvenih morskih livada, treba svakako zaštititi i proglasiti podvodnim parkom prirode”, uvjeren je izvršni direktor Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) Džemal Perović.

Prema njegovim riječima, livade morskih cvjetnica jedna su od najbogatijih staništa dna Jadranskog mora, ali i jedne od najugroženijih staništa.

Iako analize pokazuju da su zaštićena morska područja najefikasniji način održavanja bioraznolikosti danas je u svijetu zaštićeno samo 4,32% priobalnih i 0,91% otvorenih voda mora i okeana. Stoga je Konvencija biološke raznolikosti postavila cilj povećanja ukupnog procenta zaštićenih morskih područja na 10% do naredne godine, što za Crnu Goru znači zaštitu površine od 130 kilometara kvadratnih.

“Povećana zaštita mora mogla bi dovesti do povećanja broja radnih mjesta, resursa i usluga koje daleko nadmašuju troškove”, navodi se u analizi Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) o dobrobiti morskih zaštićenih područja. Kako se ističe, svaki dolar koji je uložen u stvaranje morskih zaštićenih područja trostruko se vrati kroz zapošljavanje, obalnu zaštitu ili ribarstvo.

“Sredozemno more nam osigurava hranu, rekreaciju i zapošljavanje već hiljadama godina. Zato  moramo djelovati sada, prije nego što bude prekasno kako bi ga zaštitili. Zdravo more stvara prilike za bolji život, pogotovo za mlađe generacije u obalnim zajednicama, koje u potpunosti zavise od mora”, kaže direktor Mediteranskog programa u WWF-u Đuzepe di Karlo.

Naši ribari slažu se u ocjeni da su morski resursi veoma ograničeni što potvrđuju podatkom da u našem moru više nema nekih vrsta riba, a da su neke pred iščeznućem. Ronioci dodaju da na nizu lokacija u podmorju imamo olimpijske krugove koji su posljedica upotrebe dinamita i razaranja morskog dna.

“Krajnje je vrijeme da se uspostavi efikasno upravljanje zaštićenim područjima kako bi unaprijedili stanje morskih resursa, ojačali lokalnu samoupravu i doprinjeli boljem zdravlju ljudi. Mi smo uvijek živjeli sa morem i od mora”, kaže poznati ulcinjski podvodni ronilac Basrija Kahari i ističe da najveća evropska mreža zaštićenih područja – Natura 2000, godišnje stvara pet do sedam puta veću vrijednost od one uložene za uređenje i upravljanje zaštićenim područjem u toj mreži.

Primjer Gekove zaliva u Turskoj potvrđuje da je za očuvanje i obnovu ribljeg fonda i zaštitu morskih ekosistema veoma važno uspostavljanje zaštićenih područja i zona bez ribolova. Naime, u tom zalivu se nakon zaštite povećala biomasa riba sa 4g/m2 u 2010. godini na 80g/m2 u 2017. godini. Pokazalo se takođe da organizmi unutar tih područja žive duže, rastu više i proizvode nekoliko desetina puta više mlađi nego organizmi u okolnim nezaštićenim područjima.

Među glavnim prijetnjama sa kojima se suočavaju mora i okeani su i istraživanja nafte i gasa, što se ovih mjeseci dešava u crnogorskom podmorju. No, tek će se naredne godine vidjeti kakve su posljedice po životinjski i biljni svijet ostavila obavljena seizmička istraživanja.

 

Morske trave – najbolji indikator stanja u moru

U Valdanosu raste biljka posidonija ili morska svilina, poznata u narodu i kao morska trava. Riječ je o endemskoj mediteranskoj vrsti, što znači da ona živi samo u Sredozemnom moru i nigdje drugdje. Te morske cvjećnice su područja najveće biološke raznolikosti, dokaz čistoće mora i bogatstva ribom.

Ta trava godišnje raste samo jedan centimetar, što znači da u Valdanosu, koji se prepoznaje i kao zaliv maslina, postoje biljke i u moru i na kopnu stare stotinama godina.

Među najbolje očuvanim zajednicama ovog tipa u našem podmorju su i one na lokacijama ispred Petrovca i Buljarice, te u uvali Trašte. Ova staništa su česta i u Bokokotorskom zalivu, ali su tu, zbog smanjene prozirnosti vode, rasprostranjena na manjim dubinama. Na nekim mjestima u Kotorskom i Risanskom zaliivu su podvodne livade posidonije u regresiji ili su potpuno nestale.

“Morska zaštićena područja pokazala su se kao učinkovit alat za zaštitu mora, jer pridonose obnovi ribljeg fonda, promovišu održivi turizam i pomažu lokalnim zajednicama u prevladavanju siromaštva”, dodaje Di Carlo.

Inače, WWF predlaže 30 posto globalne pokrivenosti morskim zaštićenim područjima do 2030. kako bi se osigurale najveće dobrobiti za ljude i morski život.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

SJEVER, GRADOVI BEZ BANAKA:  Tamno pa se ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od pet opština na sjeveroistoku Crne Gore, njih tri nema ni jednu bankarsku filijalu, a zaposleni, penzioneri i privatni preduzetnici iz tih opština prinuđeni su da skoro svakodnevno idu u susjedne gradove zbog bankarskih usluga. Banke nemaju  Andrijevica, Gusinje, i  Petnjica

 

Stomatolog dr Rusmin Laličić ima ordinaciju u Gusinju, ali zbog nepostojanja ni jedne bankarske filijale u tom mjestu, on je prinuđen da skoro svakodnevno ide u Berane da predaje pazare.

„Kreditno sam vezan za jednu banku koja nema svoju filijalu u Plavu. Zato moram ići u Berane i tamo predajem pazare. Morao bih to raditi svaki dan, ali eto, činim to svaki drugi, jer je i to vrlo naporno i finansijski neisplativo“ – kaže Laličić.

On objašnjava da se sa istim problemom suočavaju svi privatni preduzetnici u Gusinju, kojih, kako kaže, nije malo.

„Gusinje ima oko hiljadu penzionera i zaposlenih. Većina njih za lična primanja ide u Plav, pod uslovom da tamo postoji njihova bankarska filijala. Znam da ja nijesam jedini koji putuje u Berane“ – kaže Laličić.

Laličić je predsjendik Partije za Gusinje i odbornik u lokalnom parlamentu. On smatra da su lokalne vlasti morale nešto da učine i da se založe da se što hitnije u Gusinju otvori makar jedna banka.

„To je neophodno, posebno u toku ljeta, kada se u ovu varoš slije dijaspora iz čitavog svijeta. Pitajte bilo koga od njih i vidjećete šta će vam reći da je gradu najneohodnije nakon što je povraćen status opštine prije nekoliko godina. Grad bez banke, to je prosto nezamislivo“ – kaže Laličić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJE DEPONIJE: Ne zna im se broj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima zakone o upravljanju otpadom. Ima propisane kazne za nepoštovanje ovog zakona, ima reciklažna dvorišta, ima odlagališta. Ima ogroman broj divljih smetlišta

 

Stari namještaj, brdašca od šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Nesavjesni građani ne koriste mjesta predviđena za skladištenje otpada, a akcije nadležnih službi tim povodom često su neefikasne.

Da je Ćemovsko polje jedinstven ekološki i ornitološki lokalitet, djeca uče još u osnovnim školama. Ovdje žive brojne biljne i životinjske vrste koje se ne mogu nigdje drugo vidjeti.  Istovremeno, ovdje je na sve strane razbacano sve što vam je potrebno za opremanje doma. Za onoga ko zna da popravlja stvari, Ćemovsko polje je raj. „Namještaj i kućni aparati nestaju prvi sa ovih ilegalnih deponija“, kaže za Monitor Podgoričanin koji tu često dolazi na trim stazu da trči.

Na Ćemovskom polju panjevi su vidljiviji od drveća. Ovdje ljudi besplatno nabavljaju i drva za ogrijev ili druge potrebe. Samo krajem juna 2019. godine aktivisti NVO Green Home otkrili su, na području između ograde Cijevna komerc i želježničke pruge, više od 30 posječenih i isčupanih stabala borova. Neki od ovih borova bili su stari i preko 50 godina. Ovakvi slučajevi nisu rijetki.

Tu se nalazi i aktivna divlja deponija sa koje se šire nesnosni mirisi. Osim komunalnog i plastičnog otpada i leševa uginulih životinja, tu se odlaže građevinski materijal – šljunak, šut, beton. Na ovom nelegalnom smetlištu završila su i stabla nekih od stradalih borova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAROBLJENI POTENCIJALI: Voća na pretek, fale fabrike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo da je riječ o šumskom, ostalom voću ili pečurkama, osnovni problem sjevera je  nedostatak pogona za finalnu proizvodnju,  U tek nekoliko preduzeća obavlja se primarna proizvodnja, a zatim se “blago sjevera”  plasira na inostrana tržišta. U tom lancu najmanje  koristi imaju uzgajivači i berači

 

Uprkos  neospornom bogatstvu sjevera Crne Gore šumskim voćem i biljem, samo mali broj preduzeća se u našoj državi bavi njihovom preradom. Taj problem je prepoznat i u  Strategiji razvoja poljoprivrednih i rurarrnih područja   2015-2020 resornog ministarstva.

“Nekoliko kompanija bavi se preradom voća i povrća, ali su one relativno malog kapaciteta. Svega pet  prerađivačkih postrojenja imaju značajan udio i ulogu na tržištu, a ostali uglavnom manjeg kapaciteta i nijesu u značajnoj mjeri prisutni na tržištu.” piše u tom dokumentu.

Ti podaci se odnose i na pogone za preradu, pored šumskog, i  drugih vrsta voća, kao i na preradu povrća.

Zbog takve situacije na stotine tona šumskih plodova svake godine,  nakon primarne prerade završavaju na stranom tržištu.  Tek nekoliko firmi koje su registrovane za otkup, bavi se i nekom vrstom prerade.

Jedna od njih je i pljevaljska firma  Mivex, koja postoji 16 godina. U tom preduzeći tvrde da  prosječno godišnje prerade 120 tona pečurki i po 40 tona ljekovitog bilja i šumskog voća.

Firma  ima kapacitete za više koraka prerade, a svoje proizvode plasiraju kako na domaće, tako i na evropsko tržište. Pečurku, u savisnosti od vrste, kuvaju, suše ili zamrzavaju. Svi proizvodi bjelopoljskog preduzeća ForestFood-M , takođe završavaju na evropskom tržištu. Predstavnici te firma kažu da godišnje sa sjevera otkupe prosječno po 100 tona šumskog voća i pečurki. To je kapacitete i Ekoprometa, još jedne firma sa sjevera, koja je ima mogućnosti za djelimičnu preradu.

Cjelokupan otkup  pečurke i šumskog voća, uglavnom, borovnica, rožajska firme Sloga  već godinama plasira  na njemačko, italijansko i  francuskom tržištu.

“U tim preduzećima, kao i u našem, , uglavnom se radi primarna prerada pečurki, a šumsko voće zamrzava. Kad je riječ o vrgnju, jednoj od vrsti gljiva, pored zamrznutog i kuvanog, on se priprema i u salamuri. Prodaje se po 15 eura za kilogram na evropskom tržištu. Beračima ove godine za kilogram svježeg vrgnja prve klase plaćamo dva eura. Mada, zbog kišnog vremena, a za razliku od lani, ovog proljeća kvalitet pečurke je bio vrlo loš. “ – kaže Radosav Puletić vlasnik kolašinske firme ,,Otkup i prerada šumskih plodova”.

Lošeg kvaliteta bile su i šumske jagode, a koligram je dostižao cijenu od pet eura. To voće se plasira na inostrana tržišta, objašnjava  Puletić , uglavnom zamrznuto, kao i maline, borovnice i kupine, čija berba počinje kasnije.

Puletić  ističe kako je Crnoj Gori potrebno još prerađivačkih pogona, kako bi se, objašnjava, iskoritili ogromni potencijali sjevera kada je je riječ o proizovodima cijenjenim na evropskom tržištu.

“Osim za šumsko, potrebne su fabrike i za preradu ostalih vrta voća i povrća. Mislim, naravno, na finalne proizivode, za koje mi sada nemamo kapaciteta. Mnogo voća propadne, a voćari nemaju motova da ulažu u imanja i time se bave. Uz to, otvorila bi se mogućnost za veliki broj radnih mjesta. “- kaže on.

Ukoliko se ostavare obećanja, koje su tokom minule godine davali voćarima sjevera iz resornog ministasrtva, situacija bi značajno uskoro mogla da se promijeni. Na sjeveru mnogo očekuju od   buduće fabrike  Kuće voća.u Andrijevici.  To je “jedan od kapitalnih projekata Vlade,  čijom se realizacijom stvara ambijent za razvoj preduzetništva i lokalne ekonomije na području te opštine i  sjevera Crne Gore. “.

Radovi na tom pogonu u poodmakloj su vazi, a država je u tu fabriku uložila oko 1, 5 miona eura.  U Kući voća, kako je planirano, obavljaće se otkup, prerada i pakovanje voća i proizvoda od voća. Prije godinu ministar poljoprivrede I ruralnog razvoja Milutuin Simović je obećao da će  kad fabrika počene da radi biti stvoreni uslovi iza dodatni razvoj voćarstva u tom kraju, koji je poznat po užgoju  jagodastog voće (malina, aronija, borovnica), šljiva i jabuka.

“Voćari će dobiti mogućnost boljeg plasmana, ostvarivanja dodate vrijednosti kroz preradu, a time i mogućnosti za širenje proizvodnje i ostvarivanje većih prihoda. Ujedno, kroz poslovanje Kuće voća, biće dostignuti potrebni standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane, potrebni za bolju poziciju naših voćara na tržištu.” – kazao je Simović tada.

Lijepe vijesti stigle su, početkom godine, i Bjelopljcima od kompanije “Franca” iz koje su  najavili izgradnju velike hladnjače koja će moći da prihvati sav višak voća koji se proizvede na teritoriji te opštine. Kako je saopšteno “formirana je kooperativa koju čine pet preduzeća sa kojom će se u narednom periodu povezati preko stotinu proizvođača voća.”

Iz bjelopoljeske kompanije su saopštili da će posebna pažnja biti posvećena  jagodičastom voću, prvenstveno malinama. Hladnjača bi trebalo da ima kapacitet da primi sav rod maline, ali i da duplira broj malinara.

Prema nekim procjenama bjelopljski voćari mogu godišnje da ponude oko 1.000 tona voća, a iz France tvrde da finalni proizvodi mogu da nađu mjesto na tržištu. Početkom ove godine bjelopoljski malinari osnovali su prvi takav klaster u Crnoj Gori. Okuplja uzgajivače malina, ali i vlasnike hladnjača.  Iako ne mogu da zaborave drugu polovinu juna lani, , kada su  u znak protesta zbog  niske cijene, kao i “selektivnog otkupa i bahatog odnosa hladnjačara” više stotina kilograma tog voća prosuli ispred Opštine, nadaju se kvalitetnijoj pomoći iz lokalne uprave.

Skoro dvije i po decenije Kolašincima je obaćavana fabrika za preradu voća. Još 2014. godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, tvrdio je da će fabrika biti podignuta za, najduže, dvije godine. Nažalost, još nema nagovještaja da bi se takav pogon skoro mogao i otvoriti u tom kraju. Potrebe za takvim pogonom su, naročito, ako se uzmu u obzir količine voća uzgajanog  u Morači, više nego očigledne.

Da podizanje manjih pogona za preradu voća nije pretežak izazov  čak ni za pojedinca pokazao je početkom prošlog mjeseca Rožajac Mersad Šutković. On je prepozano potrebu tržišta da ponudi finalni proizvod, pa otvorio fabriku za proizvodnju sokova od bobičastog voća. Pored prihoda koje očekuje, cilj mu je bio  i da pokaže poljoprivrednicima da je sličan posao  moguć, isplativ i održiv.

                                                                                               Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo