Povežite se sa nama

OKO NAS

KADA ĆE CRNA GORA USPOSTAVITI ZAŠTIĆENA MORSKA PODRUČJA: Mir treba i moru

Objavljeno prije

na

Dok se obavlja proces istraživanja nafte i gasa u velikom dijelu našeg podmorja, istovremeno se krenulo u projekat uspostavljanja zaštićenih područja u moru, koja su ključna za održivost i unaprjeđenje morskih ekosistema

 

“Crna Gora je jedina mediteranska zemlja pored Bosne i Hercegovine koja nema uspostavljeno zaštićeno područje u moru. A prema ciljevima Konvencije o biološkoj raznovrsnosti, 10 posto  obalnih i morskih područja, posebno onih od naročite važnosti za biodiverzitet i funkcionisanje ekosistema, treba da bude očuvano kroz uspostavljanje zaštićenih morskih područja, tvrde u ekološkoj organizaciji Green Home.

Stoga smatraju da je neophodno što prije uspostaviti okvir za proglašenje nekoliko zaštićenih područja, prije svega ostrva Katič, sa okolinom, kod Petrovca, kako bi se spriječila dalja devastacija, odnosno zaštitio morski ekosistem, obnovio riblji fond i stekli benefiti po lokalnu zajednicu.

“Katič je prepoznat i kao Emerald područje – područje od posebnog interesa za zaštitu na evropskom nivou. Međutim, brojni su pritisci na priobalne i morske resurse kako u zoni tog budućeg zaštićenog područja, tako i duž cijele crnogorske obale poput: nasipanja obale i plaža, direktnog ulivanja otpadnih voda, morski otpad, krivolov, izlov zaštićenih vrsta školjki… Sve navedeno dovodi do uništavanja morskih staništa i gubitka vrsta, a što, u konačnom, znači i degradaciju ekosistema”, kaže predstavnica “Green Home” Milica Kandić.

I u crnogorskoj Vladi smatraju da neki lokaliteti u našem podmorju do 2021. godine, trebaju biti zaštićeni, pa se zato krenulo u realizaciju projekta „Promovisanje upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i priobalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore“. Kako se ističe, na taj način uspostaviće se okvir za prva zaštićena područja prirode u moru u Crnoj Gori, među kojima su, uz Katič, i rt Platamuni i ostrvo Stari Ulcinj.

U Nacionalnoj strategiji integralnog upravljanja obalnim područjem navodi se da su potencijalno zaštićena prirodna dobra u moru kod Ulcinja: Krš od Đerana sa dijelom Velike plaže do ušća Bojane, zatim šire područje oko uvale Valdanos, te zona oko ostrva Stari Ulcinj. U tom dokumentu se naglašava da bi se na taj način smanjio pritisak na navedene djelove ove opštine, te sačuvali njihova cjelovitost i integritet.

“Uvalu Valdanos, s obzirom da je neistraženo arheološko područje, kao i stanište mnogih vrsta riba, ježeva, školjki i jedinstvenih morskih livada, treba svakako zaštititi i proglasiti podvodnim parkom prirode”, uvjeren je izvršni direktor Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) Džemal Perović.

Prema njegovim riječima, livade morskih cvjetnica jedna su od najbogatijih staništa dna Jadranskog mora, ali i jedne od najugroženijih staništa.

Iako analize pokazuju da su zaštićena morska područja najefikasniji način održavanja bioraznolikosti danas je u svijetu zaštićeno samo 4,32% priobalnih i 0,91% otvorenih voda mora i okeana. Stoga je Konvencija biološke raznolikosti postavila cilj povećanja ukupnog procenta zaštićenih morskih područja na 10% do naredne godine, što za Crnu Goru znači zaštitu površine od 130 kilometara kvadratnih.

“Povećana zaštita mora mogla bi dovesti do povećanja broja radnih mjesta, resursa i usluga koje daleko nadmašuju troškove”, navodi se u analizi Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) o dobrobiti morskih zaštićenih područja. Kako se ističe, svaki dolar koji je uložen u stvaranje morskih zaštićenih područja trostruko se vrati kroz zapošljavanje, obalnu zaštitu ili ribarstvo.

“Sredozemno more nam osigurava hranu, rekreaciju i zapošljavanje već hiljadama godina. Zato  moramo djelovati sada, prije nego što bude prekasno kako bi ga zaštitili. Zdravo more stvara prilike za bolji život, pogotovo za mlađe generacije u obalnim zajednicama, koje u potpunosti zavise od mora”, kaže direktor Mediteranskog programa u WWF-u Đuzepe di Karlo.

Naši ribari slažu se u ocjeni da su morski resursi veoma ograničeni što potvrđuju podatkom da u našem moru više nema nekih vrsta riba, a da su neke pred iščeznućem. Ronioci dodaju da na nizu lokacija u podmorju imamo olimpijske krugove koji su posljedica upotrebe dinamita i razaranja morskog dna.

“Krajnje je vrijeme da se uspostavi efikasno upravljanje zaštićenim područjima kako bi unaprijedili stanje morskih resursa, ojačali lokalnu samoupravu i doprinjeli boljem zdravlju ljudi. Mi smo uvijek živjeli sa morem i od mora”, kaže poznati ulcinjski podvodni ronilac Basrija Kahari i ističe da najveća evropska mreža zaštićenih područja – Natura 2000, godišnje stvara pet do sedam puta veću vrijednost od one uložene za uređenje i upravljanje zaštićenim područjem u toj mreži.

Primjer Gekove zaliva u Turskoj potvrđuje da je za očuvanje i obnovu ribljeg fonda i zaštitu morskih ekosistema veoma važno uspostavljanje zaštićenih područja i zona bez ribolova. Naime, u tom zalivu se nakon zaštite povećala biomasa riba sa 4g/m2 u 2010. godini na 80g/m2 u 2017. godini. Pokazalo se takođe da organizmi unutar tih područja žive duže, rastu više i proizvode nekoliko desetina puta više mlađi nego organizmi u okolnim nezaštićenim područjima.

Među glavnim prijetnjama sa kojima se suočavaju mora i okeani su i istraživanja nafte i gasa, što se ovih mjeseci dešava u crnogorskom podmorju. No, tek će se naredne godine vidjeti kakve su posljedice po životinjski i biljni svijet ostavila obavljena seizmička istraživanja.

 

Morske trave – najbolji indikator stanja u moru

U Valdanosu raste biljka posidonija ili morska svilina, poznata u narodu i kao morska trava. Riječ je o endemskoj mediteranskoj vrsti, što znači da ona živi samo u Sredozemnom moru i nigdje drugdje. Te morske cvjećnice su područja najveće biološke raznolikosti, dokaz čistoće mora i bogatstva ribom.

Ta trava godišnje raste samo jedan centimetar, što znači da u Valdanosu, koji se prepoznaje i kao zaliv maslina, postoje biljke i u moru i na kopnu stare stotinama godina.

Među najbolje očuvanim zajednicama ovog tipa u našem podmorju su i one na lokacijama ispred Petrovca i Buljarice, te u uvali Trašte. Ova staništa su česta i u Bokokotorskom zalivu, ali su tu, zbog smanjene prozirnosti vode, rasprostranjena na manjim dubinama. Na nekim mjestima u Kotorskom i Risanskom zaliivu su podvodne livade posidonije u regresiji ili su potpuno nestale.

“Morska zaštićena područja pokazala su se kao učinkovit alat za zaštitu mora, jer pridonose obnovi ribljeg fonda, promovišu održivi turizam i pomažu lokalnim zajednicama u prevladavanju siromaštva”, dodaje Di Carlo.

Inače, WWF predlaže 30 posto globalne pokrivenosti morskim zaštićenim područjima do 2030. kako bi se osigurale najveće dobrobiti za ljude i morski život.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK U BERANSKOM SIMON VOJAŽU: Opet iz rikverca u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja. Najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata radnicima

 

Kada je u decembru 2005. godine organizovana licitacija za prodaju beranskog autoprevoznog preduzeća Jugoprevoz, pojavili su se tada malo poznati Mehmed Adrović i potpuno nepoznati luksemburkški državljanin Simon Bernar.

Mehmed Adrović, zvani Meša, koju godinu kasnije će se politički aktivirati u Demokratskoj partiji socijalista. Danas je predsjednik Opštinskog odbora te partije u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u tom mjestu.

Skoro deceniju i po kasnije, kolo sreće se okrenulo. Zaposleni u beranskom autoprevoznom preduzeću Simon vojaž stupili su u generalni štrajk, nakon što im preko dvije godine vlasnik kompanije Mehmed Adrović nije isplatio zarade, dnevnice i ostala zakonom garantovana primanja.To najveće autoprevozno preduzeće na sjeveru države neslavni je rekorder u broju neizmirenih plata svojim radnicima.

„Posljednja plata je bila za jun 2018. Mi ne znamo više ni kako ni zašto radimo. Svima nam je stalo da se preduzeće ne ugasi, ali ovo je postala potpuno neodrživa situacija” – napisali su oni u pismu koje su dostavili medijima prije štrajka.

Radnici ne mogu da vjeruju da njihova firma sa čitavim kompleksom imovine, autobuskom stanicom sa restoranom, tehničkim pregledom, servisom za održavanje motornih vozila, turističkom agencijom, kao i najvećim voznim parkom na sjeveru Crne Gore, ne može da opstane.

„Došli smo u situaciju da nam druga preduzeća zbog dugovanja oduzimaju autobuse, ili ih kupuju za male pare, a mi ne znamo gdje taj novac ide” – pišu radnici.

Došli su na ivicu, a država im je okrenula leđa. „Da li zbog toga što je vlasnik visoki funkcioner Demokratske partije socijalista, pa mu tolerišu sve što radi, odnosno ne radi” – pitaju radnici.

Zbog ovakve situacije zaposleni skoro svakodnevno napuštaju firmu i odlaze kod drugih poslodavaca. Od nekadašnjih stotinu dvadeset, ostalo je trenutno svega oko četrdeset zaposlenih.

„Mi molimo nadležne državne organe, inspekcijske službe, a zatim tužilaštvo i policiju, da se uključe u rješavanje situacije koja je postala neizdrživa. Najveći dio nas koji smo ostali i dalje da radimo, u poznim smo godinama, kada nas više niko neće. Sve mlađe što je bilo, pobjeglo je. Valja hraniti porodice, a platu nijeste primili dvije godine” – kažu radnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo