Povežite se sa nama

OKO NAS

KADA ĆE CRNA GORA USPOSTAVITI ZAŠTIĆENA MORSKA PODRUČJA: Mir treba i moru

Objavljeno prije

na

Dok se obavlja proces istraživanja nafte i gasa u velikom dijelu našeg podmorja, istovremeno se krenulo u projekat uspostavljanja zaštićenih područja u moru, koja su ključna za održivost i unaprjeđenje morskih ekosistema

 

“Crna Gora je jedina mediteranska zemlja pored Bosne i Hercegovine koja nema uspostavljeno zaštićeno područje u moru. A prema ciljevima Konvencije o biološkoj raznovrsnosti, 10 posto  obalnih i morskih područja, posebno onih od naročite važnosti za biodiverzitet i funkcionisanje ekosistema, treba da bude očuvano kroz uspostavljanje zaštićenih morskih područja, tvrde u ekološkoj organizaciji Green Home.

Stoga smatraju da je neophodno što prije uspostaviti okvir za proglašenje nekoliko zaštićenih područja, prije svega ostrva Katič, sa okolinom, kod Petrovca, kako bi se spriječila dalja devastacija, odnosno zaštitio morski ekosistem, obnovio riblji fond i stekli benefiti po lokalnu zajednicu.

“Katič je prepoznat i kao Emerald područje – područje od posebnog interesa za zaštitu na evropskom nivou. Međutim, brojni su pritisci na priobalne i morske resurse kako u zoni tog budućeg zaštićenog područja, tako i duž cijele crnogorske obale poput: nasipanja obale i plaža, direktnog ulivanja otpadnih voda, morski otpad, krivolov, izlov zaštićenih vrsta školjki… Sve navedeno dovodi do uništavanja morskih staništa i gubitka vrsta, a što, u konačnom, znači i degradaciju ekosistema”, kaže predstavnica “Green Home” Milica Kandić.

I u crnogorskoj Vladi smatraju da neki lokaliteti u našem podmorju do 2021. godine, trebaju biti zaštićeni, pa se zato krenulo u realizaciju projekta „Promovisanje upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i priobalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore“. Kako se ističe, na taj način uspostaviće se okvir za prva zaštićena područja prirode u moru u Crnoj Gori, među kojima su, uz Katič, i rt Platamuni i ostrvo Stari Ulcinj.

U Nacionalnoj strategiji integralnog upravljanja obalnim područjem navodi se da su potencijalno zaštićena prirodna dobra u moru kod Ulcinja: Krš od Đerana sa dijelom Velike plaže do ušća Bojane, zatim šire područje oko uvale Valdanos, te zona oko ostrva Stari Ulcinj. U tom dokumentu se naglašava da bi se na taj način smanjio pritisak na navedene djelove ove opštine, te sačuvali njihova cjelovitost i integritet.

“Uvalu Valdanos, s obzirom da je neistraženo arheološko područje, kao i stanište mnogih vrsta riba, ježeva, školjki i jedinstvenih morskih livada, treba svakako zaštititi i proglasiti podvodnim parkom prirode”, uvjeren je izvršni direktor Monitoring grupe Ulcinj (MOGUL) Džemal Perović.

Prema njegovim riječima, livade morskih cvjetnica jedna su od najbogatijih staništa dna Jadranskog mora, ali i jedne od najugroženijih staništa.

Iako analize pokazuju da su zaštićena morska područja najefikasniji način održavanja bioraznolikosti danas je u svijetu zaštićeno samo 4,32% priobalnih i 0,91% otvorenih voda mora i okeana. Stoga je Konvencija biološke raznolikosti postavila cilj povećanja ukupnog procenta zaštićenih morskih područja na 10% do naredne godine, što za Crnu Goru znači zaštitu površine od 130 kilometara kvadratnih.

“Povećana zaštita mora mogla bi dovesti do povećanja broja radnih mjesta, resursa i usluga koje daleko nadmašuju troškove”, navodi se u analizi Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) o dobrobiti morskih zaštićenih područja. Kako se ističe, svaki dolar koji je uložen u stvaranje morskih zaštićenih područja trostruko se vrati kroz zapošljavanje, obalnu zaštitu ili ribarstvo.

“Sredozemno more nam osigurava hranu, rekreaciju i zapošljavanje već hiljadama godina. Zato  moramo djelovati sada, prije nego što bude prekasno kako bi ga zaštitili. Zdravo more stvara prilike za bolji život, pogotovo za mlađe generacije u obalnim zajednicama, koje u potpunosti zavise od mora”, kaže direktor Mediteranskog programa u WWF-u Đuzepe di Karlo.

Naši ribari slažu se u ocjeni da su morski resursi veoma ograničeni što potvrđuju podatkom da u našem moru više nema nekih vrsta riba, a da su neke pred iščeznućem. Ronioci dodaju da na nizu lokacija u podmorju imamo olimpijske krugove koji su posljedica upotrebe dinamita i razaranja morskog dna.

“Krajnje je vrijeme da se uspostavi efikasno upravljanje zaštićenim područjima kako bi unaprijedili stanje morskih resursa, ojačali lokalnu samoupravu i doprinjeli boljem zdravlju ljudi. Mi smo uvijek živjeli sa morem i od mora”, kaže poznati ulcinjski podvodni ronilac Basrija Kahari i ističe da najveća evropska mreža zaštićenih područja – Natura 2000, godišnje stvara pet do sedam puta veću vrijednost od one uložene za uređenje i upravljanje zaštićenim područjem u toj mreži.

Primjer Gekove zaliva u Turskoj potvrđuje da je za očuvanje i obnovu ribljeg fonda i zaštitu morskih ekosistema veoma važno uspostavljanje zaštićenih područja i zona bez ribolova. Naime, u tom zalivu se nakon zaštite povećala biomasa riba sa 4g/m2 u 2010. godini na 80g/m2 u 2017. godini. Pokazalo se takođe da organizmi unutar tih područja žive duže, rastu više i proizvode nekoliko desetina puta više mlađi nego organizmi u okolnim nezaštićenim područjima.

Među glavnim prijetnjama sa kojima se suočavaju mora i okeani su i istraživanja nafte i gasa, što se ovih mjeseci dešava u crnogorskom podmorju. No, tek će se naredne godine vidjeti kakve su posljedice po životinjski i biljni svijet ostavila obavljena seizmička istraživanja.

 

Morske trave – najbolji indikator stanja u moru

U Valdanosu raste biljka posidonija ili morska svilina, poznata u narodu i kao morska trava. Riječ je o endemskoj mediteranskoj vrsti, što znači da ona živi samo u Sredozemnom moru i nigdje drugdje. Te morske cvjećnice su područja najveće biološke raznolikosti, dokaz čistoće mora i bogatstva ribom.

Ta trava godišnje raste samo jedan centimetar, što znači da u Valdanosu, koji se prepoznaje i kao zaliv maslina, postoje biljke i u moru i na kopnu stare stotinama godina.

Među najbolje očuvanim zajednicama ovog tipa u našem podmorju su i one na lokacijama ispred Petrovca i Buljarice, te u uvali Trašte. Ova staništa su česta i u Bokokotorskom zalivu, ali su tu, zbog smanjene prozirnosti vode, rasprostranjena na manjim dubinama. Na nekim mjestima u Kotorskom i Risanskom zaliivu su podvodne livade posidonije u regresiji ili su potpuno nestale.

“Morska zaštićena područja pokazala su se kao učinkovit alat za zaštitu mora, jer pridonose obnovi ribljeg fonda, promovišu održivi turizam i pomažu lokalnim zajednicama u prevladavanju siromaštva”, dodaje Di Carlo.

Inače, WWF predlaže 30 posto globalne pokrivenosti morskim zaštićenim područjima do 2030. kako bi se osigurale najveće dobrobiti za ljude i morski život.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo