Povežite se sa nama

OKO NAS

STUDENTSKI DOMOVI U PODGORICI: Učenje života

Objavljeno prije

na

,,Divlje’’ sobe i manjak privatnosti, osobenosti su života u starom studentskom domu. U novom – bolji uslovi. Ni jednima ni drugima nijesu po volji  sladak pomfrit i žilavo meso

 

Život u studentskom domu za jedne može biti karta u jednom pravcu do nezavisnosti, a za druge nemoguća misija.

U okviru JU Doma učenika i studenata u Podgorici studenti se mogu služiti sa ukupno četiri studentska doma: Prvom i Drugom fazom studentskog doma u naselju „Kruševac bb“ koje su u međuvremenu renovirane, Plavim dvorom i novim studentskim domom koji je sagrađen 2013. godine.  U domovima živi oko 3.000 studenata.

Većina naših sagovornika, studenata nije željelo da im se objavi ime.  No, u razgovoru sa njima lako se dolazi do zaključka da su pristupačnije cijene jedan od glavnih motiva zašto su se odlučili za studentski dom a ne za privatni smještaj.

M.R. je studentkinja Fakulteta dizajna vizuelnih umjetnosti privatnog univerziteta UDG. Iz Bijelog Polja je. Kaže da je studentu u prosjeku dovoljno od 80 do 150 eura mjesečno koji bi pokrili osnovne životne troškove.

„Neophodno je  izdvojiti oko 25 eura za menzu, prevoz, fakultetske obaveze, izmirivanje računa boravka u domu što u zavisnosti od doma u kojem boravite iznosi od 7 do 20 eura, ali i za druženje sa prijateljima. Ni to nije besplatno. Nakupi se“, kaže ona.

Studentkinja Fakulteta političkih nauka J.R. objašnjava:  „Za kiriju van studentskog doma trebalo bi odvojiti barem 60 eura, i to ako pronađete cimere koji bi sa vama dijelili sobu. U suprotnom, to biva mnogo više“.

Student Elektrotehničkog fakulteta Nebojša Varagić koji boravi u Drugoj fazi doma, tvrdi da je jedan od glavnih problema života u domu ilegalna prodaja soba. To je, kaže, česta praksa. „Ovdje se niko ne brine da li će dobiti sobu u studentskom domu. Svi znaju da hoće, na ovaj ili onaj način. Sobe se kupuju po dogovoru između studenata  a cijene se, zavisno od doma,  kreću od 250 do 400 eura za godinu. Neki prođu i skuplje, zavisi od prodavca. To svi znaju, nije to ništa novo. Posebno mi se ne dopada to što su uslovi za studente privatnih i državnih fakulteta maltene jednaki, a većina studenata privatnih fakulteta, i pored ostvarenog neophodnog prosjeka i dobijenog mjesta u domu ne planira da zadrži sobu, već je prodaje. Tako se zauzimaju mjesta drugim studentima. Nema nikakve inspekcije“, kaže on.

Zanimljivo je da studenti žive čak i u Đačkom paviljonu nadomak Plavog dvora, koji je namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola. Tu su u ilegalnoj trgovini cijene soba nešto jeftinije i kreću se oko 100 eura.

Prema riječima studenata ovakvoj zaradi često pribjegavaju i studenti  koji imaju prijavljeno prebivalište izvan Podgorice, ali žive u Podgorici.

Student Biotehničkog fakulteta B.M. kaže  da je generalno nezadovoljan uslovima u Drugoj fazi studentskog doma.

„Osim činjenice da u dom može ući bilo ko, bez bilo kakvih kontrola, ovdje ne radi ni lift, a ima sedam  spratova. Internet nam je obezbijeđen, ali mislim da bi nam koristila i prodavnica nalik na onu koju ima novi studentski dom“, kaže on.

Toaleti i kupatila u ovom domu studenti dijele. Suočavaju se, kažu, i sa nedostatkom tople vode, posebno nedjeljom.

Nebojša Varagić  priča nam da je postala praksa da studenti doručkuju u studentskom bifeu koji se nalazi u naselju Kruševac, a ne u menzi. Doručak  je kvalitetniji a cijene pristupačne.

„Postojao je i još jedan kafić, Index, koji je bio pogodan za studente ali  ga je zatvorila inspekcija zbog navodnih nepravilnosti. Drugi bife koji imamo u blizini tehničkih fakulteta je nesređen i neodržavan. Volio bih da sljedeći koji bude otvoren bude namijenjen samo studentima“, kaže on.

Neki naši sagovornici posebno ukazuju  na pozitivne strane života u domu.  U  domu se lakše sklapaju  prijateljstava, i uči  toleranciji i prilagođavanju različitim karakterima. .

Žale se na buku. Ona ne smeta samo studentima.  Nisu rijetke prijave stanara okolnih zgrada, koji se žale na glasnost koja iz doma dopire do kasno uveče.

Pokazatelj manjka kontrole je i postojanje improvizovanih soba u Drugoj fazi studentskog doma. Ove ,,divlje’’ sobe u hodnicima studenskog doma niko ne kontroliše, napravili su ih bivši studenti, a sada ih koristi ko se prvi useli.

Sve se to zna, ali ovdje vladaju prećutni dogovori. Gotovo da nema  incidenata.

Nađa Stolica studentkinja Fakulteta za međunarodne odnose i diplomatiju univerziteta UDG kaže da je u novom studentskom domu kontrola ozbiljnija.

„Uslovi ovdje potpuno zadovoljavaju moje potrebe. Sobe su dvokrevetne ili trokrevetne, svaka od njih ima svoje kupatilo i klimu, tako da nikada nije hladno. U domu imamo i čajne kuhinje, vešeraj, igraonicu, dovoljan broj čitaonica, prodavnicu, automat mašine i portire koji zaista obavljaju svoj posao. U sobe ne smije da uđe niko osim studenata koji u ovom domu borave. Gosti mogu da dođu u kafić koji imamo u domu ali moraju da budu legitimisani“, kaže ona.

Nađa Stolica ukazuje  na dvije nevolje – neregulisan pristup domu i  prevoz. „Prilaz je neasfaltiran i problematičan naročito kad pada kiša i kada se stvara blato. Pošto  je moj fakultet udaljen od doma, zavisim od autobusa, koji često kasne. I cijena karte je skupa, 90 centi, što je za nas studente mnogo“, zaključuje ona.

Svi naši sagovornici su saglasni da bi kvalitet hrane u menzi mogao biti bolji. Student Građevinskog fakulteta Mlađen Milović kaže da je problem u kvalitetu, a ne izboru hrane. „Iako kvalitet hrane nije uvijek na zavidnom nivou, osoblje menze je zaista odlično. Nisam čuo da se ijedan student na to žalio“, pojašnjava on.  ,,Al’ se osoblje ne može jesti’’, u šali ga prekida drug.

Studenti navode da u menzi nije rijetkost zateći sladak pomfrit ili žilavo meso. „Ako se u menzu stigne ranije, onda je i obrok bolji. U suprotnom, neminovno budete razočarani. Obično se uoči praznika ili pred dolazak neke značajne ličnosti kvalitet hrane naglo poboljša, a onda se vrati na staro. Nedjeljom menza radi do dva sata popodne, ali je večera nadoknađena u vidu konzervi tunjevine ili paštete koje možemo da uzmemo. Cijena hrane u menzi je pristupačna. Bilo  bi bilo u redu da se ona poveća ali da kvalitet bude bolji“, kažu studenti.

Na zvaničnom sajtu JU Dom učenika i studenata u Podgorici sve  izgleda bajkovito.  ,,U stalnoj komunikaciji sa studentima, preko njihovih predstavnika u raznim tijelima ustanove pa i u organu upravljanja, nastojali smo da sa posebnim senzibilitetom uvažimo realne potrebe studenata koji nameću civilizacijski trendovi, (kablovska televizija, besplatan prisup internetu, uređene i prilagođene čitaone, biblioteka, zajednički sadržaji“.

Obišli smo podgoričke studentske domove da čujemo drugu, studentsku stranu.  Pored svih poteškoća, za mnoge je život u studentskom domu najljepše iskustvo tokom studija. Tamo se uči život.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

rema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

U Kolašinu i Mojkovcu su nedavno podijelili sredstva namijenjena za podršku ženskom preduzetništvu. Pravo da konkurišu, sa najviše dva biznis plana, imale su, pored preduzetnica i nezaposlene žene. U Kolašinu su prednost dali biznis planovima koji podstiču ekonomski razvoj, te unapređuju razvoj voćarstva, povrtlarstva, stočarstva… Mojkovčanke su mogle da konkurišu još i sa poslovnim idejama koje podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizma, sporta i kulture…

Tokom prošle godine sredstva iz fonda namijenjenog ženskom preduzetništvu iskoristile su samo četiri Kolašinke. Tako je bilo i ove godine. Njihovi biznis planovi lani podržani su iznosima od 1.000 do 3.000 eura, a odnosili su se na zanatske usluge, unapređivanje proizvodnje sira, izradu suvenira i pekarske proizvode. Ove godine najviše je projekata koji se odnose na poljoprivredu.

Po škrtosti u podršci sugrađankama preduzetnicama prednjače u pljevaljskoj lokalnoj upravi. Od oko 15 miliona ovogodišnjih planiranih rashoda samo 8.000 eura biće potrošeno u tu svrhu.

Kako su Monitoru kazali u nadležnom sekretarijatu, još 10.000 eura predviđeno je „uopšte za preduzetništvo“. Žene, tvrde oni, mogu konkurisati i za ta sredstva.

Prema rezultatima konkursa, uočljivo je da se žene na  sjeveru,  uglavnom,  opredjeljuju za oblast poljoprivrede, a rjeđe za neku drugu privrednu granu. Takođe, i da je tradicionalno mali broj onih koje konkurišu.

„Sve Kolašinke koje su ove godine konkurisale dobile su podršku. Nažalost, to je mali broj, svega četiri. Voljeli bismo da ih je više i nadamo se da će uskoro u budžetu biti i više novca, pa da će podrška biti značajnija. Ipak korisnice tih sredstava i sada su zadovoljne. Prije svega zbog toga jer je, kako objašnjavaju, uvažen njihov trud“, kažu u kolašinskoj Opštini.

Ista je situacija i u susjednom Mojkovcu. Sva četiri podržana projekta odnose se na poljoprivredu, proizvodnju mlijeka i povrtarstvo.  Razloga za to je,  kažu nadležni, više. Kako objašnjavaju u lokalnoj upravi, riječ je o preduzetnicama koje su već počele svoj posao. Zbog toga su konkurisale samo one kojima je novac bio potreban za unapređivanje i kupovanje dodatne opreme.

„Pošto Mojkovac ima veliki, a još neiskorišteni potencijal za turizam, rado bismo naredne godine vidjeli biznis ideje koje se odnose na tu oblast. Takođe, i na neke druge privredne grane. Bili bismo srećni i da je više žena konkurisalo. Ipak, trenutno stanje je dobro, u smislu da smo mogli veće iznose opredijeliti za sufinansiranje projekta“, kažu u mojkovačkom Sekretarijatu za finansije.

Prema onome što su krajem prošle godine saopštili iz PK CG, odluke žena da se upuste u preduzetničke vode i dalje značajno koči tradicionalni način razmišljanja. Žene se, prema statističkim podacima, najčešće opredjeljuju za „sitnije“ biznis ideje kojima dopunjavaju kućni budžet.

U PKCG iznose stav da je podrška ženskom preduzetništvu u našoj državi, na institucionalnom nivou, prisutna, ali nedovoljno iskorištena.

Žene kao problem u poslovanju najčešće ističu komplikovane administrativne procedure i nelogična regulatorna rješenja. Takođe, i nedostatak imovine kojom bi garantovale za pozajmice i nelojalnu konkurenciju.

Tokom pandemije, pokazala su istraživanja, dvije od pet žena u Crnoj Gori suočile su se sa finansijskim teškoćama, 38 odsto je navelo da se suočava sa izazovima u smislu smanjenog finansijskog kapaciteta za pokriće osnovnih troškova života.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore s kraja prošle godine, stopa nezaposlenosti mladih žena od 17 do 25 godina povećana je za pet odsto. Opštine na sjeveru Crne Gore su i dalje na vrhu liste prema broju nezaposlenosti mladih žena u odnosu na ostala područja države.

Kao najveći izazovi mladih žena sa sjevera definisani su nedovoljna  mogućnost karijernog napredovanja i prilika za neformalno obrazovanje.  Prema podacima agencije V+O Communication, u pogledu preduzetništva i pokretanja privatnog biznisa, mušku populaciju karakteriše značajno veći stepen preduzetničke aktivnosti. Tako, sopstveni posao posjeduje 24,6 odsto muškaraca, dok taj vid poslovanja obavlja svega 9,8 odsto žena.

                                                                  Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Ljekovite biljke se, po pravilu, ne sakupljaju u naseljenim mjestima, pored puteva ili zagađenih površina. Nečistoća u ogromnoj mjeri umanjuje njihov kvalietet. Nikada se ne čupaju cijele biljke, već se sakupljaju samo oni djelovi koji sadrže željene materije. Nikako za vrijeme ili neposredno posle kiše.

Borovnica, međeđe grožđe (uva), ivanjsko cvijeće, trava žutica, hajdučka trava, planinski čaj, zlatica, jaglika, vilino sito i virak – neke su od vrsta koje su najčešće zastupljene na planinskim pašnjacima u Crnoj Gori. U južnom,  mediteranskom regionu, najčešće možete nabasati na žalfiju, smilje, vrijesak, maslačak, kupinu, kostriku, majčinu dušicu ili lavandu. Ima i biljaka koje rastu svuda – i na sjeveru i na jugu, poput kleke, bokvice, gloga, kičice, kantariona ili šipurka.

,,Sa odabrane površine nikada ne treba sakupiti sve biljke. Uvijek se mora ostaviti određen broj dobro razvijenih, zrelih, ali i mladih jedinki, koje će se  razmnožavati i osigurati opstanak vrste na tom staništu”, napominje Saveljićeva.

Čak oko 280 biljaka je, rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode, stavljeno na nacionalnu listu zaštićenih, i njihovo sakupljanje je zabranjeno. Sakupljanje nezaštićenih divljih vrsta u Crnoj Gori propisano je Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta koje se koriste u komercijalne svrhe. U zavisnosti od područja, određuju se i maksimalno dozvoljene količine koje se mogu sakupiti u sezoni.

Mnoštvo je ljekovitog bilja koje je moguće gajiti na tlu Crne Gore. Pitoma nana, kamilica, timijan, matičnjak, macina trava (odoljen), borač, neven, bosiljak… Tu je i grupa začinskih vrsta, kao što su selen, peršun, celer, mirođija, kim, morač i anis.

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, lani je,  kroz sistem direktnih plaćanja po površini, data podrška za 25 proizvođača bilja čija je ukupna površina zasada bila oko 112 hektara. Neki od najvećih proizvođača i prerađivača ljekovitog bilja su DOO Agrolife i DOO Farmont iz Podgorice, kao i DOO Herbal Montenegro iz Nikšića. Postoji još i mali broj proizvođača sa manjim prerađivačkim kapacitetima, koji uglavnom otkupljuju ljekovito bilje i proizvode čajeve. Ove godine, najavljuju iz tog Vladinog resora, radiće na pospješivanju proizvodnje višegodišnjeg i aromatičnog bilja, kroz mjeru podrške koju predviđa Agrobudžet. Za to je opredijeljeno oko 40 hiljada eura. Pravo na podršku imaju poljoprivredna gazdinstva upisana u Registar poljoprivrednih gazdinstava i registrima primarnih proizvođača, a podržava se primarno uzgoj žalfije, lavande, kantariona, smilja, majčine dušice, timijana, matičnjaka, pelina i lincure.

,,Prekomjerno i nestručno branje bilja dovelo je do ugrožavanja čak 15 hiljada vrsta na globalnom nivou, od čega je četiri sa veoma smanjenim i ograničenim populacijama. U Evropi broj ugroženih vrsta je 150, među kojima se nalaze lincura, brđanka, gorka djetelina, gorocvijet, međeđe uvo, rosulja, prečica, slatki korijen, kao i vrste iz porodice orhideja i islandski lišaj. Neke biljke, usljed izgradnje saobraćajnica, širenja poljoprivrednog zemljišta, podizanja hidrocentrala, sistema kanala i raznih drugih razloga, postaju  rijetkost u pojedinim regionima (kičica, anđelika, slatki korijen). Neophodno je preduzeti  mjere radi očuvanja ljekovitih vrsta i njihovih staništa”, kaže Saveljićeva.

Jedan od načina za to je i plantažno gajenje zaštićenih vrsta divlje flore. Tako se endemične vrste čuvaju od iščezavanja, dobija se roba za tržište, veća je iskorištenost poljoprivrednog zemljišta, a dugoročno se čuvaju prirodni resursi. Malobrojni uzgajivači ljekovitog bilja, koji se sve više oslanjaju na internet marketing za plasman  proizvoda, na Fejsbuk grupama gdje se okupljaju, kao glavne prepreke razvoju svojih biznisa ističu to što u Crnoj Gori nema dovoljno sadnog materijala ili  nije kvalitetan, radne snage, a ni adekvatne pomoći države pri nabavci mašina i otkupljivanju proizvoda.

Malo ko zna da je prva plantaža ljekovitog bilja u Evropi nastala u Crnoj Gori, 1903. Na njoj su Francuzi plantažirali buhač, biljku koja sadrži prirodne insekticide. Nestabilnost područja zbog mnogobrojnih ratova, kao i tradicionalni nemar prema prirodi, doveli su do toga da Francuzi buhač sada uzgajaju drugdje po svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) preparate na bazi ljekovitog bilja koristi čak 80 odsto svjetskog stanovništva.

Šta bi falilo da Crna Gora ima  festivale maslačka ili kantariona, kao što to imaju neke druge zemlje? Trebaće još mnogo vremena pa da ovdašnji čovjek shvati koliki je dužnik prirode.

 

Endemi vrijedni poštovanja

Jedan od jako ugroženih endema na prostoru Crne Gore je i  lincura. Nazivaju je  caricom planinskih pašnjaka. Vjekovima je bila svrstavana u biljke srca jer se smatralo da pomaže slabom srcu, a zbog sadržaja amarogentina, najgorči je prirodni molekul. Izrabljivana je i u proizvodnji alkoholnih pica, pa je i zbog toga  danas na rubu izumiranja.

Sem lincure, od endema još se izdvaja i dinarski rožac, kog je davne 1866. poljski botaničar Ignac Šišilović, u velikom istraživačkom poduhvatu u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, stigavši do Komova, prvi put vidio i sakupio.

Orjen treba  izdvojiti po velikom broju endemičnih i ugroženih vrsta. Jedna od rijetkih i kritično ugroženih vrsta koja tu živi je i orjenska perunika. Prema legendi o slovenskom bogu Perunu, koji je munjama obasjavao planine, tamo gdje je duga dotakla tlo, iznikle su perunike raznih boja.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

„Već 15 godina niko od nas u Plavu nije dobio mogućnost da priviri u državne šume. Tako su drvoprerađivači ostali bez sirovine, dok je lokalno stanovništvo primorano da drva za ogrjev nabavlja u drugim gradovima. Uz to, naša pilana, koja je upošljavala 500 radnika, zatvorena je i pretvorena u gomilu starog gvožđa. Sve je urađeno da bi privilegovani koncesionari po utvrđenom konceptu sjekli šumu i nemilice se bogatili. Došlo je vrijeme da kažemo stop takvim radnjama” – poručili su drvoprerađivači sa sjevera.

Rašid Marković, iz NVO Prijatelji Plava, poručuje da je narod primoran da se diže na ustanak ako se ne zaustavi uništavanje šuma.

„Mi osjećamo da sadašnja vlast u Crnoj Gori nastavlja ono što je radila prethodna. Ovo je kontinuirana sprega vlasti i kriminalnih grupa. Mi moramo da ustanemo i da ovo prekinemo. Upregnute su institucije protiv naroda. Tražimo da se prekine favorizacija privilegovanih koncesionara“ – kaže Marković.

Da je situacija stigla do tačke vrenja, ističe i Plavljanin Nedžad Cecunjanin.

„Koncesionar na području Plava već dvije decenije prkosi i bahati se. I sada poručuje da mu niko ne može ništa. Ajde da vidimo može li ili ne može” – kaže Cecunjanin.

Na neoprostive propuste oko eksploatacije državnim šumama ukazuju i drvoprerađivači Avdija Kalač iz Rožaja, Branko Karadžić sa Žabljaka, Manojlo Čantrić i Miroslav Čukić iz Berana. Oni ističu da svi gube osim tajkuna.

„Mi ovu priču pričamo i ponavljamo kao papagaji 15 godina i ništa se nije promijenilo, osim taktika kako da se tajkuni bliski vlasti sve više bogate. Oni kubik čamovine dobijaju po 15 eura, a mi smo prinuđeni da ga kupujemo po 100 eura” – kaže Miroslav Čukić, predsjednik Udruženja drvoprerađivača iz Berana. „To rade oni koji su ovdje došli sa dva konja, dvije takozvane zelene kobile, a danas imaju vile i gradove. Poslije svega, konačno moramo shvatiti da je ovo i naša država i da i mi treba da živimo, a njihovo bogatstvo treba da se preispita gdje se sve prelilo, kako i na koji način. Time treba SDT da se bavi” – naglašava Čukić.

Predstavnik Opštine Plav Adnan Miljuš tvrdi da ta lokalna uprava zdušno podržava zahtjeve drvoprerađivača o zaštiti šuma. Podsjeća da je lokalni parlament jednoglasno donio zaključak kojim je od Vlade Crne Gore traženo da se na teritoriji opštine Plav zaustave sve aktivnosti oko eksploatacije državnih šuma, kao i da se ponište svi ugovori koji su sklopljeni između koncesionara i Uprave za šume.

Mnogo je žestokih riječi izgovoreno na račun pet tajkuna i njihovih privezaka koji šumama na sjeveru, zahvaljujući ugovorima koje su sklopili za vrijeme bivše vlasti, još bahato gazduju.

Premijer je takav način gazdovanja nazvao organizovanim kriminalom.

On samo nije objasnio šta se čeka. Zašto se ti ugovori ne raskidaju i zašto se porijeklo imovine tih poznatih tajkuna ne preispita. Nestrpljenje lokalnog stanovništva raste.

                                                                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo