Povežite se sa nama

OKO NAS

STUDENTSKI DOMOVI U PODGORICI: Učenje života

Objavljeno prije

na

,,Divlje’’ sobe i manjak privatnosti, osobenosti su života u starom studentskom domu. U novom – bolji uslovi. Ni jednima ni drugima nijesu po volji  sladak pomfrit i žilavo meso

 

Život u studentskom domu za jedne može biti karta u jednom pravcu do nezavisnosti, a za druge nemoguća misija.

U okviru JU Doma učenika i studenata u Podgorici studenti se mogu služiti sa ukupno četiri studentska doma: Prvom i Drugom fazom studentskog doma u naselju „Kruševac bb“ koje su u međuvremenu renovirane, Plavim dvorom i novim studentskim domom koji je sagrađen 2013. godine.  U domovima živi oko 3.000 studenata.

Većina naših sagovornika, studenata nije željelo da im se objavi ime.  No, u razgovoru sa njima lako se dolazi do zaključka da su pristupačnije cijene jedan od glavnih motiva zašto su se odlučili za studentski dom a ne za privatni smještaj.

M.R. je studentkinja Fakulteta dizajna vizuelnih umjetnosti privatnog univerziteta UDG. Iz Bijelog Polja je. Kaže da je studentu u prosjeku dovoljno od 80 do 150 eura mjesečno koji bi pokrili osnovne životne troškove.

„Neophodno je  izdvojiti oko 25 eura za menzu, prevoz, fakultetske obaveze, izmirivanje računa boravka u domu što u zavisnosti od doma u kojem boravite iznosi od 7 do 20 eura, ali i za druženje sa prijateljima. Ni to nije besplatno. Nakupi se“, kaže ona.

Studentkinja Fakulteta političkih nauka J.R. objašnjava:  „Za kiriju van studentskog doma trebalo bi odvojiti barem 60 eura, i to ako pronađete cimere koji bi sa vama dijelili sobu. U suprotnom, to biva mnogo više“.

Student Elektrotehničkog fakulteta Nebojša Varagić koji boravi u Drugoj fazi doma, tvrdi da je jedan od glavnih problema života u domu ilegalna prodaja soba. To je, kaže, česta praksa. „Ovdje se niko ne brine da li će dobiti sobu u studentskom domu. Svi znaju da hoće, na ovaj ili onaj način. Sobe se kupuju po dogovoru između studenata  a cijene se, zavisno od doma,  kreću od 250 do 400 eura za godinu. Neki prođu i skuplje, zavisi od prodavca. To svi znaju, nije to ništa novo. Posebno mi se ne dopada to što su uslovi za studente privatnih i državnih fakulteta maltene jednaki, a većina studenata privatnih fakulteta, i pored ostvarenog neophodnog prosjeka i dobijenog mjesta u domu ne planira da zadrži sobu, već je prodaje. Tako se zauzimaju mjesta drugim studentima. Nema nikakve inspekcije“, kaže on.

Zanimljivo je da studenti žive čak i u Đačkom paviljonu nadomak Plavog dvora, koji je namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola. Tu su u ilegalnoj trgovini cijene soba nešto jeftinije i kreću se oko 100 eura.

Prema riječima studenata ovakvoj zaradi često pribjegavaju i studenti  koji imaju prijavljeno prebivalište izvan Podgorice, ali žive u Podgorici.

Student Biotehničkog fakulteta B.M. kaže  da je generalno nezadovoljan uslovima u Drugoj fazi studentskog doma.

„Osim činjenice da u dom može ući bilo ko, bez bilo kakvih kontrola, ovdje ne radi ni lift, a ima sedam  spratova. Internet nam je obezbijeđen, ali mislim da bi nam koristila i prodavnica nalik na onu koju ima novi studentski dom“, kaže on.

Toaleti i kupatila u ovom domu studenti dijele. Suočavaju se, kažu, i sa nedostatkom tople vode, posebno nedjeljom.

Nebojša Varagić  priča nam da je postala praksa da studenti doručkuju u studentskom bifeu koji se nalazi u naselju Kruševac, a ne u menzi. Doručak  je kvalitetniji a cijene pristupačne.

„Postojao je i još jedan kafić, Index, koji je bio pogodan za studente ali  ga je zatvorila inspekcija zbog navodnih nepravilnosti. Drugi bife koji imamo u blizini tehničkih fakulteta je nesređen i neodržavan. Volio bih da sljedeći koji bude otvoren bude namijenjen samo studentima“, kaže on.

Neki naši sagovornici posebno ukazuju  na pozitivne strane života u domu.  U  domu se lakše sklapaju  prijateljstava, i uči  toleranciji i prilagođavanju različitim karakterima. .

Žale se na buku. Ona ne smeta samo studentima.  Nisu rijetke prijave stanara okolnih zgrada, koji se žale na glasnost koja iz doma dopire do kasno uveče.

Pokazatelj manjka kontrole je i postojanje improvizovanih soba u Drugoj fazi studentskog doma. Ove ,,divlje’’ sobe u hodnicima studenskog doma niko ne kontroliše, napravili su ih bivši studenti, a sada ih koristi ko se prvi useli.

Sve se to zna, ali ovdje vladaju prećutni dogovori. Gotovo da nema  incidenata.

Nađa Stolica studentkinja Fakulteta za međunarodne odnose i diplomatiju univerziteta UDG kaže da je u novom studentskom domu kontrola ozbiljnija.

„Uslovi ovdje potpuno zadovoljavaju moje potrebe. Sobe su dvokrevetne ili trokrevetne, svaka od njih ima svoje kupatilo i klimu, tako da nikada nije hladno. U domu imamo i čajne kuhinje, vešeraj, igraonicu, dovoljan broj čitaonica, prodavnicu, automat mašine i portire koji zaista obavljaju svoj posao. U sobe ne smije da uđe niko osim studenata koji u ovom domu borave. Gosti mogu da dođu u kafić koji imamo u domu ali moraju da budu legitimisani“, kaže ona.

Nađa Stolica ukazuje  na dvije nevolje – neregulisan pristup domu i  prevoz. „Prilaz je neasfaltiran i problematičan naročito kad pada kiša i kada se stvara blato. Pošto  je moj fakultet udaljen od doma, zavisim od autobusa, koji često kasne. I cijena karte je skupa, 90 centi, što je za nas studente mnogo“, zaključuje ona.

Svi naši sagovornici su saglasni da bi kvalitet hrane u menzi mogao biti bolji. Student Građevinskog fakulteta Mlađen Milović kaže da je problem u kvalitetu, a ne izboru hrane. „Iako kvalitet hrane nije uvijek na zavidnom nivou, osoblje menze je zaista odlično. Nisam čuo da se ijedan student na to žalio“, pojašnjava on.  ,,Al’ se osoblje ne može jesti’’, u šali ga prekida drug.

Studenti navode da u menzi nije rijetkost zateći sladak pomfrit ili žilavo meso. „Ako se u menzu stigne ranije, onda je i obrok bolji. U suprotnom, neminovno budete razočarani. Obično se uoči praznika ili pred dolazak neke značajne ličnosti kvalitet hrane naglo poboljša, a onda se vrati na staro. Nedjeljom menza radi do dva sata popodne, ali je večera nadoknađena u vidu konzervi tunjevine ili paštete koje možemo da uzmemo. Cijena hrane u menzi je pristupačna. Bilo  bi bilo u redu da se ona poveća ali da kvalitet bude bolji“, kažu studenti.

Na zvaničnom sajtu JU Dom učenika i studenata u Podgorici sve  izgleda bajkovito.  ,,U stalnoj komunikaciji sa studentima, preko njihovih predstavnika u raznim tijelima ustanove pa i u organu upravljanja, nastojali smo da sa posebnim senzibilitetom uvažimo realne potrebe studenata koji nameću civilizacijski trendovi, (kablovska televizija, besplatan prisup internetu, uređene i prilagođene čitaone, biblioteka, zajednički sadržaji“.

Obišli smo podgoričke studentske domove da čujemo drugu, studentsku stranu.  Pored svih poteškoća, za mnoge je život u studentskom domu najljepše iskustvo tokom studija. Tamo se uči život.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA BOLOVANJA: ,,Najbolesniji“ u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po broju bolovanja rekorderi smo u Evropi. To nas godišnje košta devet miliona eura. Poslodavci i Vlada riješili su da stanu na put ovoj epidemiji koja je skupa a i smanjuje produktivnost. Najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci

 

 

Svakog mjeseca na bolovanjima se nalazi oko 15 odsto ukupnog broja radnika, pa je Crna Gora po tome rekorder u Evropi. ,,Nismo najbolesnija nacija, ali imamo podatak da Crnogorci najviše boluju u Evropi”, dijagnostifikovao je nedavno stanje premijer Milojko Spajić.

Tokom prošle godine registrovano je 15.812 bolovanja, što je 1,3 miliona izgubljenih radnih sati. U Fondu za zdravstveno osiguranje su izračunali da je  prosječan broj izgubljenih radnih dana po korisniku bolovanja 84.

Refundacije za bolovanje tokom prošle godine koštaće devet miliona eura. Za 2022.godinu  iz budžeta je, na osnovu refundacija za bolovanje, isplaćeno šest miliona eura.

U Fond svakog dana stiže do 40 zahtjeva za procjenu bolovanja, izjavio je direktor ove institucije Vuk Kadić.

Za rubriku Vjerovali ili ne je podatak Fonda da je najduže bolovanje u Crnoj Gori, zaključno sa decembrom prošle godine, iznosilo osam godina i devet mjeseci. Dijagnoza –  depresija.

Predsjednik Sindikata izabranih ljekara Igor Ljutica izjavio je da su najčešći razlozi za zloupotrebu bolovanja loši međuljudski odnosi: ,,Kad dolazi do promjena vlasti i promjena pozicija, dolazi do psihosomatskih oboljenja. To je otprilike uvijek F dijagnoza, često zbog stresa ljudi nisu sposobni za rad”.

Da je prošle godine došlo do znatnog rasta bolovanja, najviše u državnim institucijama, upozorio je Slobodan Mikavica, predsjednik Unije poslodavaca Crne Gore: ,,Rast je prepoznat u institucijama gdje je došlo do promjene na čelnim mjestima i gdje su se, kako se vjeruje, zaposleni nezadovoljni promjenama, odlučili na ovaj korak. Svi smo toga svjesni ali ćutimo i ništa ne preduzimamo”.

U podgoričkom preduzeću Čistoća, zaposleno je 670 radnika, u januaru je na bolovanju bilo 114 zaposlenih, a u decembru prošle godine 101. U firmi je, inače, oko 670 zaposlenih. ,,Pedeset odsto je na bolovanju duže od 60 dana. Često su međuljudski odnosi razlog zbog kojih ljudi idu na bolovanje, a i komunikacija sa nadređenima”, izjavio je direktor Čistoće Denis Hot .

Od ukupno 16.600 prosvjetnih radnika, više od deset odsto je van učionica. ,,Na bolovanju je 1.700 prosvjetnih radnika, s tim što se ovaj broj ne odnosi na zaposlene na Univerzitetu”, rekla je Milica Nišavić iz Ministarstva prosvjete.

Probleme sa bolovanjem imaju i u privatnom sektoru. Vlasnik trgovačkog lanca Voli Dragan Bokan je zloupotrebe bolovanja svrstao među tri glavna problema sa kojima se susreću privrednici, uz neodstatak radne snage i neefikasnost državnog aparata. On je kazao da u njegovoj kompaniji svakog mjeseca 200 do 250 radnika koristi bolovanje.

Izabrani ljekari imaju pravo da na mjesec dana izdaju bolovanje. Državna sekretarka u Ministarstvu zdravlja Milena Cojić kazala je da je tokom prošle godine u podgoričkim domovima zdravlja otvoreno više od 31.500 bolovanja. Bolovanje se nakon mjesec dana produžava na osnovu mišljenja specijaliste.

Institucije su krenule u provjeru epidemije bolovanja. ,,Fond je formirao komisije za procjenu bolovanja, a prisustvo je obavezno. Izuzeci su onkološki pacijenti i trudnice. Ne bih se složio da smo najbolesnija nacija u Evropi i da odskačemo u okruženju”, poručio je direktor Fonda Kadić.

Za sada komisija obilazi ljekare opšte prakse i gdje primijete da se izdaje veći broj bolovanja upućuje usmene opomene. Ipak, iz Fonda ističu da se dobar dio bolovanja izdaje od strane ljekara specijalista, a da oni njih ne mogu da kontrolišu.

Na inicijativu Unije poslodavaca očekuje se formiranje radnog tijela koje bi se podrobnije pozabavilo problemom zloupotrebe bolovanja. U tom tijelu pored UPCG i Fonda za zdravstvo trebalo da učestvuju i predstavnici Ministarstva zdravlja, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Fonda PIO, sindikata.

,,Najvažnije je da zloupotrebu bolovanja nazovemo pravim imenom. To je krađa i korupcija”, poručio je predsjednik UPCG Mikavica.

Iz Unije se žale da je najveći problem zloupotreba u roku od dva mjeseca.
Troškove za naknadu zaposlenom na bolovanju u periodu do 60 dana snosi poslodavac, a ako bolovanje traje preko tog perioda poslodavac ima pravo na refundaciju od Fonda za zdravstveno osiguranje. Za zaposlene u privatnom sektoru naknada tokom bolovanja iznosi 70 odsto zarade, a u javnoj upravi ona je 90 odsto zarade. Iz Unije se zalažu da se skrati period u kome isplata naknade za privremenu spriječenost za rad pada na teret poslodavca i to sa postojećih 60 na 30 dana. Pozivaju se na praksu zemalja EU.

Mikavica predlaže i rigoroznije mjere kako bi se stalo na put zloupotrebama: ,,To je formiranje komisije koja će moći da vrši kontrolu i u stanu pacijenta. Medicinska dokumentacija bi trebalo da sadrži preporuke šta pacijent može ili smije da radi u periodu bolovanja. Da li smije da putuje van mjesta boravka, kada smije da napušta stan, da li smije da obavlja druge poslove. Do sada je bilo drugačije. Bili ste svjesni da neko zloupotrebljava bolovanje ali nijeste mogli da reagujete”.

Pojedini bi se našalili da po stanovima nemaju što ići, jer su nerijetki slučajevi i da oni koji koriste bolovanje rade drugi posao, odu na planinarenje ili nađu bolje plaćeni posao u inostranstvu.

U borbi sa ovom i drugim pošastima modernog rada 45 kompanija u Njemačkoj je od ovog mjeseca počelo testiranje četvorodnevne radne nedjelje. Eksperiment će trajati pola godine, a zaposleni će za to vrijeme primati punu platu, iako će provoditi znatno manje vremena u kancelariji ili će raditi od kuće. U Velikoj Britaniji je u eksperiment četvorodnevne radne nedjelje bilo uključeno 2.900 zaposlenih. Rezultat toga je da je broj zaposlenih koji su dali otkaz pao za čak 57 odsto, prometi kompanija su povećani, a za oko dvije trećine smanjen je broj dana bolovanja.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKAJ KOMUNIKACIJA PRIHVAĆENA KAO DOKAZ: Može, ali…

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz obrazloženja sutkinje Kovačević jasno proizilazi da je inkriminišući materijal iz skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potkrijepljen dodatnim materijalnim dokazima. Ostaje nepoznanica šta će biti sa predmetima u kojima to nije slučaj

 

Nakon više od dvije godine iščekivanja, u podgoričkom Višem sudu donijeta je prva (nepravosnažna) presuda u predmetu zasnovanom na dekodiranoj Skaj komunikaciji, koja je Crnoj Gori dostavljena od pravosudnih organa Francuske. Sutkinja Vesna Kovačević se, tokom obrazloženja presude kojom je grupu koja je planirala da ubije Budvanina Marka Ljubišu zvanog Kan osudila na ukupno 20 godina i šest mjeseci zatvora, pozabavila i dokaznim materijalom pribavljenim dešifrovanjem skaj komunikacije. Preciznije, njegovom dokaznom snagom.

Mediji su pohitali da objave da je nepravosnažno presuđeno kako je skaj komunikacija validan dokaz. Samo rijetki su ispratili obrazloženje sutkinje Kovačević iz kojeg jasno proizilazi da je skaj komunikacija u slučaju koji je sudilo i presudilo njeno vijeće Višeg suda potrkijepljena dodatnim materijalnim dokazima. Pored ostalog,  među njima se našao i kriptovani telefon koji je oduzet od optuženog Strahinje Savića, čiji zatadak je bio da prati Ljubišu.

“U postupku je utvrđeno da je budvanska policija od okrivljenog Savića oduzela kriptovani telefon, da je zatim okrivljeni samovoljno dao, kako šifru od telefona, tako i šifru od Skaj aplikacije, tako da su neosnovani navodi odbrane da je izuzimanje prepiske iz telefona Savića radnja pretresanja telefona koju mora pratiti naredba o pretresanju i da to predstavlja pravno nevaljan dokaz. Sud je utvrdio da nije vršena radnja pretresanja telefona, da je Savić sam predao telefon i šifre, a što je potvrđeno i saslušanjem rukovodioca i službenika policije koji je izvršio uvid i fotografisao prepiske iz Skaj komunikacije i narezao ih na jedan DVD do momenta kada je došlo do resetovanja telefona, odnosno “prženja” svih komunikacija. Znači, policijski službenik je obezbijedio navedeni dokaz od uništenja, a koji se zaista desio nakon fotografisanja sadržaja na tom telefonu”, piše u presudi.

Iz iskaza tog svjedoka, navodi se, proizlazi da su to morali hitno da odrade “upravo da ne bi neko, ko vidi da se ne odgovara na poruke iz grupe, iste izbrisao”. A komunikacija iz telefona koji je oduzet od Savića, kazala je sutkinja Kovačević, u saglasnosti je sa skaj komunikacijom koja je dobijena putem međunarodne pravne pomoći.

Pitanje je, dakle, da li bi vijeće kojim je predsjedavala sutkinja Kovačević zauzelo isti stav da nije bilo kriptovanog telefona i Savićevog priznanja. Vjerovatno bi, pošto je u obrazloženju odluke saopštila da je sudsko vijeće imalo u vidu navode branilaca optuženih, u pogledu zakonitosti dokaza prikupljenih iz prepiske putem dešifrovanja skaj aplikacije.

“Iz spisa predmeta proizlazi da su navedeni dokazi pribavljeni na osnovu zamolnice Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore, kao nadležnog organa, koja je upućena nadležnom inostranom pravosudnom organu, a koji je odlučivao o ispunjenosti pretpostavki za pružanje međunarodne pravne pomoći u konkretnom slučaju i preduzeo dokazne radnje u skladu sa svojim zakonodavstvom”, obrazložila je sutkinja Kovačević i dodala da sud nema osnov da sumnja u vjerodostojnost ovih dokaza, imajući u vidu da su ih izdvojili francuski nadležni pravosudni organi i dostavili pravosudnim organima Crne Gore.

Advokat Ranko Radonjić, koji je branilac u ovom slučaju smatra da je odluka sutkinje Kovačević nezakonita. „Ali, trebam ukazati da se ovdje optužba dominantno zasniva na drugim dokazima, prije svega priznanju okrivljenog Savića koje je dao pred tužilaštvom. Nažalost, sudija nije prihvatila naše navode zbog čega ne treba kao dokaz prihvatiti njegovu odbranu koju je dao u toku istrage pred Specijalnim državnim tužilaštvom. Prije svega zbog činjenice da je, kako nad njim tako i nad okrivljenim Lazarom Ilićem, sprovođena i fizička i psihička tortura, o čemu postoji medicinska dokumentacija koju apsolutno ovo Vijeće nije razmatralo prilikom donošenja presude“, kazao je Radonjić.

On smatra da je Sud u ovom slučaju odstupio od nekih ustanovljenih standarda, kako kad su u pitanju dokazi pribavljeni putem međunarodne pravne pomoći tako i drugi dokazi koji su provedeni u toku postupka. „Podsjetiću vas da u ovom postupku nije zadovoljen minimalni standard koji smo imali u prvom postupku koji se tiče Skaj komunikacije, a to je da se pribavljaju naredbe i odluke sudova na osnovu kojih je pribavljena ta komunikacija, kako bi odbrana, okrivljeni, na kraju krajeva i sud koji je dužan da utvrdi činjenično stanje, znali pravnu i tehničku pozadinu pribavljanje ove komunikacije. Mi to sada ne znamo a sud ju je prihvatio“, kazao je on.

Nakon ovakve odluke, odnosno osuđujuće presude, advokati ne mogu sa sigurnošću da tvrde šta će se desiti u ostalim postupcima i da li će sada sudije redom da prihvataju Skaj komunikaciju kao dokaz. „Iskreno se nadam da će druga Vijeća malo detaljnije i pažljivije razmotriti stručne navode odbrane u pogledu prihvatljivosti skaj komunikacije kao dokaza u krivičnom postupku“, kazao je advokat Radonjić. Tužioci, naravno, ne dijele njegovo mišljenje. A stav sudova još nema konačnu, pravosnažnu potvrdu.

Među onima koji su osumnjičeni i(li) optuženi uglavnom, ili čak dominantno, na osnovu pribavljene, a prethodno dešifrovane komunikacije preko skaj aplikacije, nalaze se i bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović, još uvijek aktuelni predsjednik opštine Budva i visoki funkcioner NSD Milo Božović, bivši specijalni tužilac Saša Čađenović, nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dalibor Medojević, visokopozicionirani policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (u bjekstvu)… Zato je i pitanje njene dokazne snage na sudu nešto što zaokuplja pažnju i onih kojima izvještaji crne hronike ne spadaju u omiljene sadržaje.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo