Povežite se sa nama

OKO NAS

STUDENTSKI DOMOVI U PODGORICI: Učenje života

Objavljeno prije

na

,,Divlje’’ sobe i manjak privatnosti, osobenosti su života u starom studentskom domu. U novom – bolji uslovi. Ni jednima ni drugima nijesu po volji  sladak pomfrit i žilavo meso

 

Život u studentskom domu za jedne može biti karta u jednom pravcu do nezavisnosti, a za druge nemoguća misija.

U okviru JU Doma učenika i studenata u Podgorici studenti se mogu služiti sa ukupno četiri studentska doma: Prvom i Drugom fazom studentskog doma u naselju „Kruševac bb“ koje su u međuvremenu renovirane, Plavim dvorom i novim studentskim domom koji je sagrađen 2013. godine.  U domovima živi oko 3.000 studenata.

Većina naših sagovornika, studenata nije željelo da im se objavi ime.  No, u razgovoru sa njima lako se dolazi do zaključka da su pristupačnije cijene jedan od glavnih motiva zašto su se odlučili za studentski dom a ne za privatni smještaj.

M.R. je studentkinja Fakulteta dizajna vizuelnih umjetnosti privatnog univerziteta UDG. Iz Bijelog Polja je. Kaže da je studentu u prosjeku dovoljno od 80 do 150 eura mjesečno koji bi pokrili osnovne životne troškove.

„Neophodno je  izdvojiti oko 25 eura za menzu, prevoz, fakultetske obaveze, izmirivanje računa boravka u domu što u zavisnosti od doma u kojem boravite iznosi od 7 do 20 eura, ali i za druženje sa prijateljima. Ni to nije besplatno. Nakupi se“, kaže ona.

Studentkinja Fakulteta političkih nauka J.R. objašnjava:  „Za kiriju van studentskog doma trebalo bi odvojiti barem 60 eura, i to ako pronađete cimere koji bi sa vama dijelili sobu. U suprotnom, to biva mnogo više“.

Student Elektrotehničkog fakulteta Nebojša Varagić koji boravi u Drugoj fazi doma, tvrdi da je jedan od glavnih problema života u domu ilegalna prodaja soba. To je, kaže, česta praksa. „Ovdje se niko ne brine da li će dobiti sobu u studentskom domu. Svi znaju da hoće, na ovaj ili onaj način. Sobe se kupuju po dogovoru između studenata  a cijene se, zavisno od doma,  kreću od 250 do 400 eura za godinu. Neki prođu i skuplje, zavisi od prodavca. To svi znaju, nije to ništa novo. Posebno mi se ne dopada to što su uslovi za studente privatnih i državnih fakulteta maltene jednaki, a većina studenata privatnih fakulteta, i pored ostvarenog neophodnog prosjeka i dobijenog mjesta u domu ne planira da zadrži sobu, već je prodaje. Tako se zauzimaju mjesta drugim studentima. Nema nikakve inspekcije“, kaže on.

Zanimljivo je da studenti žive čak i u Đačkom paviljonu nadomak Plavog dvora, koji je namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola. Tu su u ilegalnoj trgovini cijene soba nešto jeftinije i kreću se oko 100 eura.

Prema riječima studenata ovakvoj zaradi često pribjegavaju i studenti  koji imaju prijavljeno prebivalište izvan Podgorice, ali žive u Podgorici.

Student Biotehničkog fakulteta B.M. kaže  da je generalno nezadovoljan uslovima u Drugoj fazi studentskog doma.

„Osim činjenice da u dom može ući bilo ko, bez bilo kakvih kontrola, ovdje ne radi ni lift, a ima sedam  spratova. Internet nam je obezbijeđen, ali mislim da bi nam koristila i prodavnica nalik na onu koju ima novi studentski dom“, kaže on.

Toaleti i kupatila u ovom domu studenti dijele. Suočavaju se, kažu, i sa nedostatkom tople vode, posebno nedjeljom.

Nebojša Varagić  priča nam da je postala praksa da studenti doručkuju u studentskom bifeu koji se nalazi u naselju Kruševac, a ne u menzi. Doručak  je kvalitetniji a cijene pristupačne.

„Postojao je i još jedan kafić, Index, koji je bio pogodan za studente ali  ga je zatvorila inspekcija zbog navodnih nepravilnosti. Drugi bife koji imamo u blizini tehničkih fakulteta je nesređen i neodržavan. Volio bih da sljedeći koji bude otvoren bude namijenjen samo studentima“, kaže on.

Neki naši sagovornici posebno ukazuju  na pozitivne strane života u domu.  U  domu se lakše sklapaju  prijateljstava, i uči  toleranciji i prilagođavanju različitim karakterima. .

Žale se na buku. Ona ne smeta samo studentima.  Nisu rijetke prijave stanara okolnih zgrada, koji se žale na glasnost koja iz doma dopire do kasno uveče.

Pokazatelj manjka kontrole je i postojanje improvizovanih soba u Drugoj fazi studentskog doma. Ove ,,divlje’’ sobe u hodnicima studenskog doma niko ne kontroliše, napravili su ih bivši studenti, a sada ih koristi ko se prvi useli.

Sve se to zna, ali ovdje vladaju prećutni dogovori. Gotovo da nema  incidenata.

Nađa Stolica studentkinja Fakulteta za međunarodne odnose i diplomatiju univerziteta UDG kaže da je u novom studentskom domu kontrola ozbiljnija.

„Uslovi ovdje potpuno zadovoljavaju moje potrebe. Sobe su dvokrevetne ili trokrevetne, svaka od njih ima svoje kupatilo i klimu, tako da nikada nije hladno. U domu imamo i čajne kuhinje, vešeraj, igraonicu, dovoljan broj čitaonica, prodavnicu, automat mašine i portire koji zaista obavljaju svoj posao. U sobe ne smije da uđe niko osim studenata koji u ovom domu borave. Gosti mogu da dođu u kafić koji imamo u domu ali moraju da budu legitimisani“, kaže ona.

Nađa Stolica ukazuje  na dvije nevolje – neregulisan pristup domu i  prevoz. „Prilaz je neasfaltiran i problematičan naročito kad pada kiša i kada se stvara blato. Pošto  je moj fakultet udaljen od doma, zavisim od autobusa, koji često kasne. I cijena karte je skupa, 90 centi, što je za nas studente mnogo“, zaključuje ona.

Svi naši sagovornici su saglasni da bi kvalitet hrane u menzi mogao biti bolji. Student Građevinskog fakulteta Mlađen Milović kaže da je problem u kvalitetu, a ne izboru hrane. „Iako kvalitet hrane nije uvijek na zavidnom nivou, osoblje menze je zaista odlično. Nisam čuo da se ijedan student na to žalio“, pojašnjava on.  ,,Al’ se osoblje ne može jesti’’, u šali ga prekida drug.

Studenti navode da u menzi nije rijetkost zateći sladak pomfrit ili žilavo meso. „Ako se u menzu stigne ranije, onda je i obrok bolji. U suprotnom, neminovno budete razočarani. Obično se uoči praznika ili pred dolazak neke značajne ličnosti kvalitet hrane naglo poboljša, a onda se vrati na staro. Nedjeljom menza radi do dva sata popodne, ali je večera nadoknađena u vidu konzervi tunjevine ili paštete koje možemo da uzmemo. Cijena hrane u menzi je pristupačna. Bilo  bi bilo u redu da se ona poveća ali da kvalitet bude bolji“, kažu studenti.

Na zvaničnom sajtu JU Dom učenika i studenata u Podgorici sve  izgleda bajkovito.  ,,U stalnoj komunikaciji sa studentima, preko njihovih predstavnika u raznim tijelima ustanove pa i u organu upravljanja, nastojali smo da sa posebnim senzibilitetom uvažimo realne potrebe studenata koji nameću civilizacijski trendovi, (kablovska televizija, besplatan prisup internetu, uređene i prilagođene čitaone, biblioteka, zajednički sadržaji“.

Obišli smo podgoričke studentske domove da čujemo drugu, studentsku stranu.  Pored svih poteškoća, za mnoge je život u studentskom domu najljepše iskustvo tokom studija. Tamo se uči život.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

PROTEST BIVŠIH RADNIKA KOŠUTE: Blokiranje puta, za deblokadu pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je 1996. otvoren stečajni postupak. No uprkos tome što su radnicima u stečajnom postupku priznata potraživanja, do danas nisu uspjeli da ih naplate. Kao i ranije i sada pokušavaju da protestima i blokadama ostvare svoja prava

 

 

Bivši radnici nekadašnje Industrije modne obuće Košuta u ponedjeljak su blokirali magistralu između Podgorice i Cetinja. Blokada je trajala četiri i po sata i bila je peta u posljednjih mjesec i po dana.

Bivši radnici traže isplatu devet zaostalih zarada i povezivanje radnog staža. Njihove zahtjeve već 25 godina nema ko da riješi.

Nakon niza protesta, protekle sedmice radnici su se sastali sa potpredsjednikom Vlade Nikom Đeljošajem. Nije bilo konkretnog dogovora, niti jasnog predloga kako da se prevaziđe situacija.

Đeljošaj je saopštio da su voljni da rješavaju naslijeđene probleme, ali da je potrebno da se precizira šta se konkretno zahtijeva. ,,Kad nešto tražite, morate konkretno znati šta je to. Morate imati papir, za koliko je to radnika, za koliko novca”, naveo je Đeljošaj.

Advokat radnika Petar Martinović je istakao da imaju konačan spisak 680 radnika koji imaju potraživanja. On je najavio da će pored Đeljošaja, pisati i premijeru Milojku Spajiću, i detaljno ih upoznati sa tim koliko radnika čeka povezivanje radnog staža kako bi mogli da ostvare pravo na penziju. Za izmirenje zaostalih zarada potrebno je oko 2,8 miliona eura. Martinović je najavio da su radnici spremni da svoje zahtjeve podijele u dva segmenta, i traže da se Vlada obaveže da prvo isplati zaostale zarade, a potom i da poveže staž radnicima kako bi otišli u penziju.

Krajem prošle godine Građanski pokret URA saopštio je da će njihovi poslanici podnijeti amandmane na Predlog zakona o budžetu za 2024. godinu kojim bi se ispravila višedecenijska nepravda nad radnicima Košute koji su, kao prioritetni povjerioci, ostali uskraćeni za isplatu devet zarada, i pored milionske imovine kojom je preduzeće raspolagalo.

,,Ovim amandmanom opredjeljuje se 2.205.000 eura za isplatu radnicima stečajcima i to za njih oko 700 jer, nažalost, više od 500 nije među živima i nisu dočekali zadovoljenje pravde. Očekujemo odgovoran pristup i podršku svih kolega u Skupštini Crne Gore”, saopštila je URA. Podrške očigledno nije bilo.

Bivši radnici Košute su ispred Vlade protestovali i u maju 2021., za vrijeme Vlade Dritana Abazovića. Dobili su obećanja, ali ne ispunjavanje njihovih dugogodišnjih potraživanja.

Stečaj u Industriji modne obuće Košuta uveden je u martu 1996., a oko 1.200 radnika poslato je na biro rada. Košuta je bila prva od nekadašnjih velikih fabrika u kojoj je otvoren stečajni postupak, a uprkos tome što su radnicima u stečajnom postupku priznata potraživanja, do danas nisu uspjeli da ih naplate.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME, SLUČAJ BERANE: Kap u moru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ovom trenutku se ne zna koliko  neregistrovanih kamiona, poput onog u nedjelju veče u Beranama, krstari šumama sjevera. I svaki ukrade od dvije i po do pet hiljada eura u oblovini. Ali, hoće li iko ikada u državi postaviti pitanje kako je sa sjevera Crne Gore koncesionim gazdovanjem ukradeno dvadeset milijardi eura. Posljednji slučaj je samo –  kap u moru

 

U nedelju,24.marta,  u ponoćnim satima došlo je do teškog incidenta na Gradinskom polju nadomak Berana, kada je prilikom zaplijene nezakonito posječene šumske građe, došlo do pucnjave, u kojoj na svu sreću nije bilo žrtava.

Naime, nakon što su granični policajac i carinik pokušali da zaustave kamion bez oznaka napunjen građom, vozač je nastavio kretanje, da bi kasnije vozilo bilo pronađeno, a pretragom terena pronađen  još jedan kamion  natovaren oblovom građom.

Potom su policajac i carinik sjeli u  kamion i krenuli ka zgradi policije, ali je u jednom momentu pored njih projurio automobil crne boje bez tablica, iz koga je, kako je policajac kazao kolegama – pucano.

Policajac je uzvratio na vatru, ili kako je zvanično saopšteno iz Uprave policije, pucao u vazduh u znak upozorenja.

“Službenici policije u saradnji sa postupajućim tužiocem preduzimaju dalje mjere i radnje na utvrđivanju svih okolnosti događaja, a posebno imajući u vidu da je prilikom obavljanja gore pomenutih službenih aktivnosti došlo do upotrebe vatrenog oružja. Po završetku pomenutih daljih mjera i radnji, u odnosu na utvrđene činjenice, policija će preduzeti aktivnosti shodno zakonu” – kazali su iz policije.

Кada je vijest osvanula u medijima, zbog kontardiktornih informacija, oglasio se premijer Milojko Spajić, ističući da će ”zatražiti hitan i detaljan izveštaj od direktora Uprave policije Aleksandra Radovića i ministra poljoprivrede Vladimira Jokovića o detaljima napada na pripadnika Uprave policije”.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović potvrdio je da je teški incident u Beranama “čudno zbivanje”.

“Dobio sam informaciju o incidentu u Beranama koja nije potpuna. Prve informacije su veoma konfuzne. Već sam zatražio od v.d direktora policija Crne Gore detaljan izveštaj o događaju. Tražiću hitnu i temeljnu istragu incidenta, kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu” – oglasio se ministar Šaranović.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA I BEZBJEDNOST U SAOBRAĆAJU: Među najrizičnijim u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

S obzirom na broj poginulih osoba u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćaju u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što zemlju svrstava među najrizičnije u Evropi. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija

 

 

„U saobraćajnoj nesreći na Jazu poginuo petnaestogodišnji vozač“, „Mladić poginuo u saobraćajnoj nesreći u Sutomoru“, samo su neki od naslova koji su obilježili prethodnih nekoliko dana.

“Na putevima u Crnoj Gori u 2023. godini dogodile su se ukupno 6.573 saobraćajne nezgode, tokom 2022. godine ukupno 5.675 saobraćajnih nezgoda, a tokom 2021. godine – 6.109. U ovim saobraćajnim nezgodama smrtno je stradalo: 77 lica u 2023. godini, 73 lica u 2022. godini i 55 u 2021. godini“, piše u odgovorima koji su iz Uprave policije  dostavljeni Monitoru.

Da bi se broj saobraćajnih nezgoda smanjio, Crna Gora mora u što hitnijem roku da donese nacionalnu strategiju za poboljšanje stanja u drumskom saobraćajnu, ali i da formira koordinaciono tijelo za bezbjednost drumskog saobraćaja. To u razgovoru za Monitor tvrdi bivši pomoćnik direktora policije Nikola Janjušević. „Mi smo postali imuni kao građani na sve što se dešava kada je saobraćaj u pitanju. Moramo da se pokrenemo. Bezbjednost u saobraćaju nam ne može poboljšati EU već to moramo mi sami“, kaže Janjušević.

On  objašnjava značaj donošenja nacionalne strategije: „ Crna Gora je donijela nacionalnu strategiju za pobošaljenje stanja u drumskom saobraćaju za period od 2010. – 2019. godine, koja je sadržala preporuku Evropske komisije da se u ovom periodu pokuša smanjiti broj smrtno stradalih lica  ispod 10 na 100 hiljada stanovnika. Crna Gora je uspjela da ispuni uslove iz te nacionalne strategije već 2012.godine kada je broj stradalih na crnogorskim drumovima bio znatno manji od predviđenog“.

Prema dostupnim informacijama, prije usvajanja strategije na koju Janjušević ukazuje, broj stradalih na godišnjem nivou prelazio je 100, ali je već 2012.godine taj broj bio znatno manji – 46. Strategija je važila do 2019. godine. Uslijedilo je donošenje Programa za poboljšanje bezbjednosti u drumskom saobraćaju, a u oktobru prošle godine Ministarstvo unutrašnjih poslova objavilo je nacrt Strategije poboljšanja bezbjednosti u drumskom saobraćaju 2023-2030.“

„U posljednjem petogodišnjem periodu, od 2017. do 2021. godine, u Crnoj Gori se dogodilo ukupno 27.818 saobraćajnih nezgoda, od kojih 18.584 su samo sa materijalnom štetom, 8.994 sa povrijeđenim licima i 239 sa poginulim licima. S obzirom na broj poginulih lica u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. „javni rizik“ stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori je posljednjih godina blizu 90 poginulih na milion stanovnika, što Crnu Goru svrstava među najlošije u Evropi“, konstatuje se u Nacrtu. Od Crne Gore jedno je lošija Rumunija.

Lideri u bezbjednosti saobraćaja, kao što su Norveška i Švedska, su čak šest puta bezbjedniji od Crne Gore  (šest puta je manji rizik da neko pogine u saobraćajnoj nezgodi u Norveškoj i Švedskoj nego u Crnoj Gori). Kada se uporedi Crna Gora u odnosu na prosjek za 27 zemalja EU, dvostruko je veći rizik smrtnog stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori, piše u Nacrtu strategije.

Sagovornik Monitora ističe da je još prije nekoliko godina radna grupa koju su činili predstavnici MUP-a i Uprave policije sačinila plan kako da se smanji broj saobraćajnih nezgoda – projekat ugradnje stacionarnih radarskih sistema. „Planom je bilo predviđeno da se na 75 lokacija u Crnoj Gori postave ti stacionarni radarski sistemi. Zbog čega to do sada nije realizovano ne znam, ali sva iskustva iz zemalja regiona i zemalja EU pokazuju da je ugradnjom radarskih sistema značajno opao broj saobraćjanih nezgoda a samim tim i broj smrtno strdalih lica“, kaže Janjušević.

Relaizacijom ovog projekta bila bi smanjena potreba za fizičkom kontrolom brzine, a samim tim prisustvo policijskih službenika na terenu. Osim toga, postavljanjem ovog sistema, osim kontrolisanja vožnje i drugi sektori policije bi mogli imati korisne podatke, poput sektora koji sprovode aktivnosti u rasvjetljavanju nekog krivičnog djela.

Janjušević podsjeća da je sistem saobraćaja kompleksan i da u njemu participira niz državnih organa počev od Uprave policije, Ministarstrva saobraćaja, Ministarstva zdravlja i Ministarstva prosvjete, ali da je posljednjih godina najviše aktivnosti kada je riječ o bezbjednosti drumskog saobraćaja imala Uprava policije.

Kao jedan od načina da se smanji crni bilans na crnogorskim drumovima on vidi i formiranje koordinacionog tijela koje bi se bavilo tim pitanjem. „Koordinaciono tijelo je postojalo u ranijem periodu. Njime je predsjedavao ministar unutrašnjih poslova, a članovi ministar zdravlja, ministar prosvjete, ministar saobraćaja i direktor Uprave policije. Analizirali bi stanje periodično kvartalno, pravili analizu, program mjera kako bi se smanjio broj saobraćajnih nezgoda i to je, što govori i statistika o broju smanjenja saobraćajnih nezgoda, imalo pozitivne rezultate.

U Nacrtu  Strategije se konstatuje da rad ovog tijela koje je trajalo od 2010- 2019. godine nije bio redovan i da nije odgovorio propisanim obavezama, niti je dao očekivane rezultate. „ Evidentno je da važni subjekti i pojedinci često nemaju potreban kapacitet, nisu motivisani, stručni, niti su dovoljno posvećeni sprovođenju mjera i aktivnosti unaprijeđenja bezbjednosti saobraćaja za koje su odgovorni i nadležni. U velikom broju slučajeva, izostao je redovan, dobro organizovan i sistematičan rad na unaprijeđenju bezbjednosti saobraćaja, kako na državnom tako i na lokalnom nivou. Ovakvo stanje se može promijeniti samo iskrenom, neprekidnom i javno iskazivanom političkom podrškom i odgovornošću, a posebno dosljednom primjenom propisa i podrškom prilikom donošenja, promocije i sprovođenja ove strategije i Akcionog plana, piše u Nacrtu.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo