Povežite se sa nama

OKO NAS

STUDENTSKI DOMOVI U PODGORICI: Učenje života

Objavljeno prije

na

,,Divlje’’ sobe i manjak privatnosti, osobenosti su života u starom studentskom domu. U novom – bolji uslovi. Ni jednima ni drugima nijesu po volji  sladak pomfrit i žilavo meso

 

Život u studentskom domu za jedne može biti karta u jednom pravcu do nezavisnosti, a za druge nemoguća misija.

U okviru JU Doma učenika i studenata u Podgorici studenti se mogu služiti sa ukupno četiri studentska doma: Prvom i Drugom fazom studentskog doma u naselju „Kruševac bb“ koje su u međuvremenu renovirane, Plavim dvorom i novim studentskim domom koji je sagrađen 2013. godine.  U domovima živi oko 3.000 studenata.

Većina naših sagovornika, studenata nije željelo da im se objavi ime.  No, u razgovoru sa njima lako se dolazi do zaključka da su pristupačnije cijene jedan od glavnih motiva zašto su se odlučili za studentski dom a ne za privatni smještaj.

M.R. je studentkinja Fakulteta dizajna vizuelnih umjetnosti privatnog univerziteta UDG. Iz Bijelog Polja je. Kaže da je studentu u prosjeku dovoljno od 80 do 150 eura mjesečno koji bi pokrili osnovne životne troškove.

„Neophodno je  izdvojiti oko 25 eura za menzu, prevoz, fakultetske obaveze, izmirivanje računa boravka u domu što u zavisnosti od doma u kojem boravite iznosi od 7 do 20 eura, ali i za druženje sa prijateljima. Ni to nije besplatno. Nakupi se“, kaže ona.

Studentkinja Fakulteta političkih nauka J.R. objašnjava:  „Za kiriju van studentskog doma trebalo bi odvojiti barem 60 eura, i to ako pronađete cimere koji bi sa vama dijelili sobu. U suprotnom, to biva mnogo više“.

Student Elektrotehničkog fakulteta Nebojša Varagić koji boravi u Drugoj fazi doma, tvrdi da je jedan od glavnih problema života u domu ilegalna prodaja soba. To je, kaže, česta praksa. „Ovdje se niko ne brine da li će dobiti sobu u studentskom domu. Svi znaju da hoće, na ovaj ili onaj način. Sobe se kupuju po dogovoru između studenata  a cijene se, zavisno od doma,  kreću od 250 do 400 eura za godinu. Neki prođu i skuplje, zavisi od prodavca. To svi znaju, nije to ništa novo. Posebno mi se ne dopada to što su uslovi za studente privatnih i državnih fakulteta maltene jednaki, a većina studenata privatnih fakulteta, i pored ostvarenog neophodnog prosjeka i dobijenog mjesta u domu ne planira da zadrži sobu, već je prodaje. Tako se zauzimaju mjesta drugim studentima. Nema nikakve inspekcije“, kaže on.

Zanimljivo je da studenti žive čak i u Đačkom paviljonu nadomak Plavog dvora, koji je namijenjen učenicima osnovnih i srednjih škola. Tu su u ilegalnoj trgovini cijene soba nešto jeftinije i kreću se oko 100 eura.

Prema riječima studenata ovakvoj zaradi često pribjegavaju i studenti  koji imaju prijavljeno prebivalište izvan Podgorice, ali žive u Podgorici.

Student Biotehničkog fakulteta B.M. kaže  da je generalno nezadovoljan uslovima u Drugoj fazi studentskog doma.

„Osim činjenice da u dom može ući bilo ko, bez bilo kakvih kontrola, ovdje ne radi ni lift, a ima sedam  spratova. Internet nam je obezbijeđen, ali mislim da bi nam koristila i prodavnica nalik na onu koju ima novi studentski dom“, kaže on.

Toaleti i kupatila u ovom domu studenti dijele. Suočavaju se, kažu, i sa nedostatkom tople vode, posebno nedjeljom.

Nebojša Varagić  priča nam da je postala praksa da studenti doručkuju u studentskom bifeu koji se nalazi u naselju Kruševac, a ne u menzi. Doručak  je kvalitetniji a cijene pristupačne.

„Postojao je i još jedan kafić, Index, koji je bio pogodan za studente ali  ga je zatvorila inspekcija zbog navodnih nepravilnosti. Drugi bife koji imamo u blizini tehničkih fakulteta je nesređen i neodržavan. Volio bih da sljedeći koji bude otvoren bude namijenjen samo studentima“, kaže on.

Neki naši sagovornici posebno ukazuju  na pozitivne strane života u domu.  U  domu se lakše sklapaju  prijateljstava, i uči  toleranciji i prilagođavanju različitim karakterima. .

Žale se na buku. Ona ne smeta samo studentima.  Nisu rijetke prijave stanara okolnih zgrada, koji se žale na glasnost koja iz doma dopire do kasno uveče.

Pokazatelj manjka kontrole je i postojanje improvizovanih soba u Drugoj fazi studentskog doma. Ove ,,divlje’’ sobe u hodnicima studenskog doma niko ne kontroliše, napravili su ih bivši studenti, a sada ih koristi ko se prvi useli.

Sve se to zna, ali ovdje vladaju prećutni dogovori. Gotovo da nema  incidenata.

Nađa Stolica studentkinja Fakulteta za međunarodne odnose i diplomatiju univerziteta UDG kaže da je u novom studentskom domu kontrola ozbiljnija.

„Uslovi ovdje potpuno zadovoljavaju moje potrebe. Sobe su dvokrevetne ili trokrevetne, svaka od njih ima svoje kupatilo i klimu, tako da nikada nije hladno. U domu imamo i čajne kuhinje, vešeraj, igraonicu, dovoljan broj čitaonica, prodavnicu, automat mašine i portire koji zaista obavljaju svoj posao. U sobe ne smije da uđe niko osim studenata koji u ovom domu borave. Gosti mogu da dođu u kafić koji imamo u domu ali moraju da budu legitimisani“, kaže ona.

Nađa Stolica ukazuje  na dvije nevolje – neregulisan pristup domu i  prevoz. „Prilaz je neasfaltiran i problematičan naročito kad pada kiša i kada se stvara blato. Pošto  je moj fakultet udaljen od doma, zavisim od autobusa, koji često kasne. I cijena karte je skupa, 90 centi, što je za nas studente mnogo“, zaključuje ona.

Svi naši sagovornici su saglasni da bi kvalitet hrane u menzi mogao biti bolji. Student Građevinskog fakulteta Mlađen Milović kaže da je problem u kvalitetu, a ne izboru hrane. „Iako kvalitet hrane nije uvijek na zavidnom nivou, osoblje menze je zaista odlično. Nisam čuo da se ijedan student na to žalio“, pojašnjava on.  ,,Al’ se osoblje ne može jesti’’, u šali ga prekida drug.

Studenti navode da u menzi nije rijetkost zateći sladak pomfrit ili žilavo meso. „Ako se u menzu stigne ranije, onda je i obrok bolji. U suprotnom, neminovno budete razočarani. Obično se uoči praznika ili pred dolazak neke značajne ličnosti kvalitet hrane naglo poboljša, a onda se vrati na staro. Nedjeljom menza radi do dva sata popodne, ali je večera nadoknađena u vidu konzervi tunjevine ili paštete koje možemo da uzmemo. Cijena hrane u menzi je pristupačna. Bilo  bi bilo u redu da se ona poveća ali da kvalitet bude bolji“, kažu studenti.

Na zvaničnom sajtu JU Dom učenika i studenata u Podgorici sve  izgleda bajkovito.  ,,U stalnoj komunikaciji sa studentima, preko njihovih predstavnika u raznim tijelima ustanove pa i u organu upravljanja, nastojali smo da sa posebnim senzibilitetom uvažimo realne potrebe studenata koji nameću civilizacijski trendovi, (kablovska televizija, besplatan prisup internetu, uređene i prilagođene čitaone, biblioteka, zajednički sadržaji“.

Obišli smo podgoričke studentske domove da čujemo drugu, studentsku stranu.  Pored svih poteškoća, za mnoge je život u studentskom domu najljepše iskustvo tokom studija. Tamo se uči život.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOALICIJA ,,ZDRAVO BERANE” U KRIZI: Na narednim izborima samostalno?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za posljednjih dvadesetak dana, dva puta je odlagano zasjedanje Skupštine opštine Barene, jer odbornik DNP-a, ne dolazi na zakazane sjednice. Ostale partije koalicije kažu da neće trpjeti ucjene. Takođe, sve češće se pominje mogućnost da na narednim redovnim lokalnim izborima, koji bi u Beranama trebalo da budu održani do kraja marta, sve partije nastupe samostalno

 

Lokalna koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) u tom sjevernom gradu, poslije osam godina i pet izbornih pobjeda,  u vremenima kada je to izgledalo nemoguće i neizvodljivo u drugim djelovima Crne Gore,  jer je izborni proces kontrolisala Demokratska partija socijalista, već neko vrijeme opasno se ,,ljulja”.

Za posljednjih dvadesetak dana, zbog nedostatka kvoruma, dva puta je odlagano zasjedanje Skupštine opštine Barene, jer odbornik Demokratske narodne partije (DNP), ne dolazi na zakazane sjednice.

Iz koalicije Zdravo Berane, kako iz SNP-a tako i iz Nove srpske demokratije, optužuju lokalni DNP da vrši pritisak i da pred svaku sjednicu pokušava ucjenama da izdejstvuje političku korist, ne vodeći se interesima grada i građana.

Predsjednik Opštine Tihomir Bogavac, koji je ujedno i predsjednik beranskog Odbora Socijalističke narodne partije (SNP), pozvao je sve političke partije koje participiraju u lokalnoj vlasti da ozbiljno shvate svoju ulogu i daju doprinos funkcionisanju opštinskih institucija i ukupnog života u gradu.

Bogavac ističe da ,,niko nema pravo da se poigrava sa voljom naroda iskazanom na izborima i da svoje lične interese stavlja ispred opštih”.

,,Izostankom odbornika sa sjednice Skupštine opštine pojedini politički subjekti pokazuju neodgovornost prema građanima i nepoštovanje lokalnog parlamenta. Zato pozivam odbornike koji, iz njima znanih razloga, bojkotuju rad parlamenta da se vrate u skupštinske klupe i daju doprinos funkcionisanju institucija i ukupnog života u opštini”, kaže Bogavac.

On poziva odgovorne u Opštinskom odboru Demokratske narodne partije (DNP), da javno kažu šta traže i koji zahtjevi te političke partije nijesu ispunjeni. Naglašava i da bi bilo pošteno da saopšte da li određena grupa u toj partiji želi vanredne izbore, ili, možda, koaliciju sa Demokratskom partijom socijalista (DPS).

,,Neka javno kažu šta su to tražili od koalicije Zdravo Berane, a da to nijesu dobili. Neka saopšte zašto njihov odbornik nije došao na zakazana skupštinska zasjedanja i da li u njihovoj partiji postoje određene struje koje žele koaliciju sa DPS-om. Neka se odrede da li žele vanredne izbore. Ako to hoće, skratićemo mandat Skupšini i na izborima pokazati da više nećemo dozvoliti da se pojedine interesne grupacije poigravaju sa voljom naroda. Jednostavno, neka se odrede prema sadašnjoj situaciji, jer mi više ne želimo da se suočavamo sa ucjenama”, kaže Bogavac.

Ogorčenje zbog krize lokalnog parlmenta koja je izavana nedolaskom odbornika DNP-a na sjednice neskriveno iskazuju i šefice Odborničkih klubova SNP-a, Milosava Paunović, i NSD-a, Vidosava Ivanović.

One kažu da su se na dnevnom redu sjednice nalazile vrlo važne tačke o kojima je trebalo raspravljati, između ostalog Predlog odluke o izmjenama i dopunama Odluke o socijalnim davanjima na teritoriji opštine Berane, kojom je bila predviđena jednokratna naknada za svako novorođeno i drugorođeno dijete na teritoriji grada.

„Kao šefice odborničkih klubova SNP-a i NSD-a koje čine koaliciju Zdravo Berane nijesmo bile obaviještene ni na koji način da odbornik DNP-a neće prisustvovati sjednici. Neposredno prije sjednice održan je klub odbornika koalicije Zdravo Berane i Demokratske Crne Gore, kao i kolegijum šefova klubova, gdje takođe nije bilo pisanog obavještenja o izostanku odbornika sa zasjedanja. O tome nije obaviještena ni Služba Skupštine opštine Berane“, kažu Paunovićeva i Ivanovićeva.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DOČEKUJE LI KOLAŠIN SPREMNO „INVESTICIONI BUM“: Hotela ne fali, osnovna infrastruktura nedostaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak gradnje 10-ak hotela i nekoliko stambenih objekata u Kolašinu počeo je prije nego su lokalna uprava i država riješile bilo koji od nekoliko krupnih infrastrukturnih problema Kolašina. Od dinamike radova i količine novca zavisiće koliko će taj grad biti u stanju da odgovori zahtjevima i invenstitora i turista

 

Kolašin nema postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda i  kompletiranu  kanalizaciona  mrežu, ali ni uredno vodosnabdijevanje. Tek predstoji rješavanje  dodatnog parking prostora, a čak ni u najavi nijesu uređenje Autobuske stanice i pijace.  Istovemeno, u tom gradu i okolini u toku je izgradnja desetak hotela,  od kojih su sedam iz programa ekonomskog državljanstva. Privode se kraju i radovi na nekoliko stambeno-poslovnih objekata. Infrastrukturna nespremnost te varoši za „invensticioni bum“ koji je u toku, očigledna je na svakom koraku.  Kojom dinamikom i kojim novcem će te „falinke“ biti ispravljane,  do sada nije precizno saopšteno ni sa lokalnog ni sa državniog nivoa.

Luksuzni hoteli u Kolašinu, koji se grade u okviru programa ekonomskog državljanstva, zahtijevaju infrastrukturnu opremljenost na visokom nivou, kaže za  Monitor sekretarka za planiranje prostora, komunalne poslove i saobraćaj Ljiljana Rakoćević.  Međutim,  prema njenim riječima,  stiglo se tek  do „obezbjeđivanja  zakonskih preduslova za  izgradnju potrebne infrastrukture“.

„U tom cilju se već sa investitorima na Brezi traži model za projektovanje i izgradnju elektro, saobraćajne i komunalne infrastrukture. Sa investitorima hotela na skijalištu, takođe. U  saradnji sa Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma  i autorizovanom kompanijom od strane  Evropske unije,  priveli smo kraju sve pripremne poslove (Studija izvodljivosti, urbanističko-tehniče uslove, projektne zadatke …) , koji prethode izradi tehničke dokumetacije za  projekat postrojenja za prečišćavanjen otpadnih voda i prateće kanalizacione mreže. Nakon toga uslijediće i realizacija tog projekta“, tvrdi Rakočević.

Taj projekat, kaže ona, je  među najvećim relizovanim ikad u Kolašinu. Svakodnevno, objašnjava, na osnovu važeće planske dokumentacije, detaljno se analizira i prirpema  dokumentaciju  za infrastrukturne projekte na teritoriji opštine.  Ipak, očekuju pomoć države i investitora.

„Država prihoduje značajna sredstva u vidu donacije kroz program ekonomskog državljanstva, a ta  sredstva su opredijeljena za razvoj manje razvijenih opština na sjeveru. Skoro svi razvojni projekti u okviru ekonomskog državljanstva nalaze se na teritoriji opštine Kolašin. Zbog toga,   sa pravom,  očekujemo da se  najveći dio tih prihoda preusmjeri za infrastrukturne projekte na teritoriji našeg grada.  Uveliko pripremamo projektnu dokumentaciju i prateće zakonske preduslove kako bi ih Vladi i nadležnim organima kandidovali“, objašnjava sekretarka.

Predstavnik firme CG Resort koja gradi turistički kompleks Breza u Kolašinu  Dragoman Peković kaže da saradnja sa lokalnom upravom u posljednje vrijeme ohrabruje. Međutim, kako objašnjava, investitor još čeka obećanje o relizaciji glavnog infrastrukturnog projekta- izgradnju oko 500 m puta do hotela.  Taj objekat, čija je vrijednost, prema zvaničnim podacima oko 19,5 miliona eura,  treba da bude završen  tokom naredne godine. Još nema adekvatnu prilaznu saobraćajnicu.

„Ranije   iskustvo sa lokalnom upravom bilo je nazadovoljavjuće. Komunakacija minulih par godina ohrabruje. Imamo čvrsto obećanje od predsjednika Opštine Milosava Bulatovića da će u martu početi gradnja puta od Bablje grede do hotela. Saobraćajnica, naravno, treba da bude kompletno uređena, uključujući trotoare i rasvjetu.  Obećano nam je da će novac za  te radove biti predviđen budžetom za narednu godinu. U  Opštini očekuju i podršku Vlade“, kaže Peković.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PLAV – SLUČAJ KOJI JE UZNEMIRIO JAVNOST: Kad sistem zataji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li se u slučaju djevojčice koja je pobjegla kod već oženjenog muškarca moglo učiniti nešto više da do toga ne dođe? Da li se slučaj mogao spriječiti? Aktivistkinje SOS telefona u Plavu, ocjenjuju za naš nedjeljnik, da je zatajio sistem, ali i društvo

 

Mediji su sa nevjericom prenijeli vijest iz Plava koja je šokirala crnogorsku javnost, da četrnaestogodišnja djevojčica živi sa oženjenim čovjekom U.M. (25). Plavljanin već ima jednu ženu i dvoje djece. Djevojčica je sa njim u vezi već više od godinu i po, i U.M. je odveo kod sebe kao drugu ženu kada je imala samo trinaest godina.

Javnost u Plavu je uznemirena zbog ovog slučaja o kojem je policija obaviještena tek prije petnaest dana, od kada su zbog osjetljivosti problematike preduzeli, kako su Monitoru kazali, sve do sada neophodne mjere i radnje.

„Obavili smo razgovor sa djevojčicom u prisustvu stručnih lica, psihologa i socijalnog radnika, i djevojčica je potvrdila da živi sa tim čovjekom. Zaprijetila je i da ne pokušavamo da je odvojimo, vratila se i sada je kod njega” – kazao je sagovornik iz policije.

On je kazao i da je obavljen ljekarsko kozilijarni pregled djevojčice, te da se sada čeka izjašnjenje tužilaštva.

Slučaj je prijavila baba djevojčice, a policija je protiv Plavljanina najprije podnijela krivičnu prijavu po krivičnom djelu „vanbračna zajednica sa maloljetnim licem”. Predmet je u radu i kod Osnovnog državnog tužilaštva, kao i kod Višeg državnog tužilaštva.

Preme posljednjim informacijama, VDT je vratio slučaj Osnovnom državnom tužiocu sa kvalifikacijom obljuba nad djetetom, odnosno pedofilija.

Za aktivistiknje SOS telefona u Plavu Ninu Kolenović i Esmeraldu Šuvakić, ovaj slučaj jeste, kako kažu, katastrofalan, ali ne predstavlja iznenađenje.

„Roditelji djevojčice su razvedeni i žive u Sjedinjenim Američkim Državama. Ona je kod babe u Gusinju, a baba i djeda nisu mogli imati kontrolu nad njom. To danas često ni roditeljima ne uspijeva, a ne babi i dedi. Vrlo rano je počela da izlazi i da se viđa sa ovim čovjekom u Plavu” – pričaju one.

Objašnjavaju i da djevojčica potiče iz ugledne familije, ali da je raspad porodice učinio svoje.

„Mlađi čovjek je iskoristio tu situaciju. Prva žena mu koristi kao pokriće i paravan, i ona samo pokorno ćuti i prihvata ovu situaciju. I jedno i drugo su saslušani u policiji” – kažu aktivistiknje SOS telefona.

One pričaju i da slučaj zavođenja maloljetnice nije izolovan, odnosno da ih je bilo još tokom prethodnog ljeta.

„Naša organizacija imala je za samo nekoliko mjeseci deset prijava maloljetnica koje su nam se ispovijedale i žalile da ih uznemiravaju i maltretiraju stariji muškarci, a da nema ko da ih zaštiti. U tim maltretiranjima i provokacijama prednjačili su sezonski radnici koji su u Plavu boravili sa strane, i mi smo ih u nekoliko slučajeva prijavljivali poslodavcima” – kažu one.

Da je slučaj djevojčice iz Plava specifičan i vrlo kompleksan, izjavio je i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović na sjednici Odbora za rodnu ravnopravnost. On je rekao da je nestanak djevojčice baba prijavila 11. novembra.

„U odnosu na prethodna saznanja policija je otišla na lice mjesta, gdje su je zatekli. Pozvali su je u Odjeljenje bezbjednosti Plav u prisustvu babe i službenice Centra za socijalni rad. Saopštila je da se udala, da želi da živi sa njim i ako je neko nasilno odvede od njega, da će dići ruku na sebe. Obavijestili su ODT zbog krivičnog djela vanbračna zajednica sa maloljetnim licem. Pripremaju se spisi za podnošenje krivične prijave protiv U.M. Djevojčica odlazi kući kod U.M.” – naveo je Sekulović.

Centar za socijalni rad je potom zatražio od policije asistenciju prilikom razgovora psihologa sa maloljetnicom i eventualne predaje djevojčice babi.

Ministar je dodao da su spisi predmeta obljuba nad djetetom vraćeni u Osnovno državno tužilaštvo Plav.

„Po nalogu Višeg državnog tužioca uzete su izjave od lica koja mogu biti u vezi sa maloljetnicom” – kazao je Sekulović.

U medijima se navodi da u svemu ima elementa bigamije, koja je po zakonu Crne Gore kažnjiva i zabranjena.

U SOS telefonu u Plavu smatraju, međutim, da su institucije u ovom slučaju zatajile. Zatajila je, kažu, i kompletna sredina. U malom mjestu kakav je Plav moralo se mnogo ranije znati šta se dešava, kako među običnim građanima, tako i u institucijama.

Da institucije nekada zataje ili da su nemoćne, pričaju aktivistikinje ove nevladine organizacije, govori i podatak da je stepen porodičnog nasilja vrlo visok.

„Mi smo samo u jednoj brošuri pod nazivom ‘Mi koje šutnju učinismo glasnom’ zabilježile čak četrdeset najslikovitijih i najtežih slučajeva porodičnog nasilja. Nisu to samo neznaveni ljudi i običan narod, već imamo i slučajeva u kojima su visokoobrazovane intelektualke bile izložene ili su i dalje izložene teškom nasilju od strane supružnika” – kažu one.

SOS telefon u Plavu radi već preko dvije decenije i uspjeli su da izgrade dobru organizaciju i okupe ekipu stručnjaka.

„Upravo zbog našeg mentaliteta, mi koje radimo sa žrtvama nasilja, odavno smo položile ispit hrabrosti, solidarnosti, saosjećanja i razumijevanja. Trebalo je prije dvije decenije uzdignute glave stati ispred institucija, ispred nasilnika, pogledati u lice žrtvu i reći – nemoj da se bojiš” – pričaju ove civilne aktivistinje.

One se prisjećaju da su počeci bili strašni, uz osjećaj da su potpuno same i da se bore sa čitavim gradom.

„Mi smo odlučile da rušimo predrasude i da budemo odlučne, strpljive i radne. Zato smo i izgradile kredibilitet organizacije” – kažu u SOS telefonu Plav.

Pričaju i kako je teško kada se zakaže suđenje, i čekate pred sudnicom, a žrtva se ne pojavi, odustane.

„I sjutra vas gleda na ulici kao da ništa nije bilo. Misli da je završeno sa nasiljem, ali najčeće nije. Onda dođe ponovo da traži pomoć“ – kažu ove žene.

Da je situacija u pogledu porodičnog nasilja alarmantna govori i podatak da su samo za vrijeme kovid pandemije aktivistkinje SOS telefona bile u situaciji da za čak šest žena traže i pronađu privremeno sklonište.

Da li se u slučaju djevojčice koja je pobjegla kod već oženjenog muškarca moglo učiniti nešto više da do toga ne dođe? Da li se slučaj mogao spriječiti? Ko je sve zatajio i šta se nakon svega može učiniti? Mnogo je još pitanja koja traže hitan odgovor.

                                                Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo