Za 16 porodica civilnih žrtava biće opredijeljeno po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u ovoj i u 2026. godini

Vlada je protekle sedmice usvojila Informaciju o dodjeli jednokratne novčane pomoći porodicama žrtava deportacije izbjeglica, tragičnih događaja u Štrpcima i bombardovanja u Murinu i Tuzima.

Za 16 porodica civilnih žrtava biće opredijeljeno po 100.000 eura obeštećenja – po 50.000 u ovoj i u 2026. godini.

,,Tragični događaji tokom deportacije izbjeglica 1992. godine, u Štrpcima 1993. godine, bombardovanja u Murinu i Tuzima 1999. godine predstavljaju propust tadašnjih državnih struktura da zaštite osnovna ljudska prava građana i lica koja su se nalazila pod njihovom nadležnošću. Takvo postupanje predstavljalo je povredu domaćih zakona i međunarodnih obaveza koje je Crna Gora imala i ima u oblasti ljudskih prava”, piše u Vladinom materijalu. Navodi se i da  porodice žrtava do sada nisu bile prepoznate ni u jednom sistemu podrške.

,,Gubitak najbližih je nenadoknadiv, ali je poštovanje osnovnih ljudskih prava, jednak tretman i vraćanje povjerenja u institucije naša obaveza. Suočavajući se sa prošlošću, gradimo bolju budućnost”, napisao je premijer Milojko Spajić na Iksu.

Za zločin deportacija do danas niko nije osuđen. Crnogorska policija je u maju 1992. godine nezakonito uhapsila najmanje 66, a prema nezvaničnim podacima i više od stotinu civila koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u BiH, i  predala ih  vojsci Republike srpske Radovana Karadžića. Smrtno su stradale najmanje 54 osobe, dok je 12 preživjelo teške oblike mučenja u logorima. Još nijesu pronađena tijela svih stradalih.

Zločin u Štrpcima desio se krajem februara 1993, kad su pripadnici Vojske Republike Srpske na toj željezničkoj stanici, iz voza izveli 20 putnika, koje su opljačkali i ubili samo zato što nijesu bili srpskog porijekla, a njihova tijela bacili u Drinu. Za zločin je do sada je pravosnažno osuđeno deset osoba – jedna u Crnoj Gori i devet u BiH. U krivičnom postupku koji je vođen protiv Nebojše Ranisavljevića u Crnoj Gori, utvrđeno je da je otmica bila planirana i sprovedena uz znanje tadašnjih visokih funkcionera civilnih, policijskih i vojnih organa Srbije i SR Jugoslavije.

Prilikom NATO bombardovanja mosta u naselju Murino (opština Plav) krajem aprila 1999, stradalo je šest civila, od kojih troje djece, dok je tokom bombardovanja u Tuzima stradala jedna osoba.

,,Oteti i ubijeni putnici iz voza Beograd-Bar u stanici Štrpci 28. februara 1993. godine, iz Crne Gore, su Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Senad Đečević, Jusuf Rastoder i Ismet Babačić. Prilikom bombardovanja mosta u gradiću Murino, 30. aprila 1999. godine, stradalo je šest civila, od kojih troje djece. Poginuli su Miroslav Knežević, Olivera Maksimović, Julija Brudar, Vukić Vuletić, Milka Kočanović i Manojlo Komatina, dok je Paška Junčaj stradala u Tuzima, takođe tokom bombardovanja. Osmo Bajrović, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, čija porodica je nastavila da živi u Crnoj Gori, deportovan 1992. godine i još uvijek nijesu pronađeni njegovi posmrtni ostaci”, piše u materijalu Vlade.

Raniji predlog, protiv koga su udruženja žrtava i NVO protestovali krajem 2023, povukli su predlagači poslanici Nove srpske demokratije (NSD) i Demokratske narodne partije (DNP). Prijedlog je isključivao porodice svih civilnih žrtava rata koje su stradale van teritorije Crne Gore i u vrijeme kada zvanično nije bilo proglašeno ratno stanje. Ovim prijedlogom su iz zakona bile isključene žrtve ratnih stradanja u prvoj polovini ’90-ih, a civlinim žrtvama rata bi bili proglašeni samo  stradali u Crnoj Gori tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Akcija za ljudska prava (HRA), Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava (CKP) i Udruženje ,,Štrpci – Protiv zaborava” pozdravili su   odluku Vlade Crne Gore da jednokratnim naknadama obezbijedi reparacije za porodice civilnih žrtava ratova ’90-ih, koje su ignorisane posljednje tri decenije. Ocijenili su da je ova odluka  od istorijskog značaja, i da ima veliki značaj za suočavanje sa prošlošću i prihvatanje najboljih standarda obezbjeđivanja reparacija za žrtve teških kršenja ljudskih prava kao što su ratni zločini.

Iz HRA su kazali da je važan i pravedan potez to što je Crna Gora priznala status civilne žrtve svim civilima stradalim u ratovima devedesetih, koji su imali jugoslovensko državljanstvo, i bez obzira gdje su stradali: ,,Naravno, pravo na socijalnu zaštitu, na mjesečne novčane naknade, obezbijeđeno je samo za crnogorske državljane, jer su i druge države na isti ili sličan način zbrinule njihove državljane”.

Iz ovih udruženja istakli su da nije jasno zašto je Vlada izostavila porodice civilnih žrtava rata koje su stradale na Kosovu i u Bukovici. Podsjetili su da su izostavljene i žrtve zločina u Kaluđerskom lazu. ,,Članovi njihovih porodica nemaju crnogorsko državljanstvo, pa ni pravo na socijalni status u Crnoj Gori. Taj zločin zbog propusta u istrazi nije prepoznat kao ratni zločin, zbog čega su i svi tužbeni zahtjevi porodica za obeštećenje svojevremeno odbijeni kao zastarjeli, ali Crna Gora ima dug časti i prema tim žrtvama”, naglasili su u saopštenju.

Zločin u Kaluđerskom lazu se dogodio za vrijeme NATO bombardovanja.  Pripadnici Vojske Jugoslavije ubili su 22 i ranili sedam civila albanske nacionalnosti, koji su sa ratom zahvaćenog Kosova prebjegli u Crnu Goru. Do danas niko za ta ubistva nije kažnjen, nije ni utvrđeno da je izvršen ratni zločin, a žrtve i porodice žrtava nisu obeštećene.

Predsjednik Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava Velija Murić, koji je pravni zastupnik porodica ubijenih u Kaluđerskom lazu i oštećenih porodica iz Murina, kazao je, za Vijesti, da postoji još nekoliko slučajeva koje bi trebalo obuhvatiti Vladinom odlukom. To se, kako je rekao, odnosi i na porodice, žrtve zločina u pljevaljskoj Bukovici, koji su državljani Crne Gore.

Od 1992. do 1995. u Bukovici je ubijeno šest osoba, dvije su izvršile samoubistvo zbog torture, 11 ih je oteto, 70 mučeno, a oko 270 protjerano… Do danas za te zločine u Crnoj Gori niko nije osuđen, a nijesu otkriveni počinioci ni nalogodavci.

Tea Gorjanc-Prelević izjavila je da su u HRA bili iznenađeni potezom Vlade da odlukom prepozna 16 porodica, a ne još nekoliko drugih. To je, prema njenim riječima, sveukupno mali broj ljudi koji državu neće osiromašiti, već naprotiv – ,,učiniti je pravednijom i moralno jačom”.

Predrag NIKOLIĆ

Kazna Maroviću zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sudeći po dosadašnjoj sudbini svih crnogorskih urgencija , teško je očekivati da će on do tada biti izručen Crnoj Gori. Sljedeće jeseni ,kao slobodan čovjek,  moći će da se vrati u Budvu, koju je po sopstvenom priznanju opljačkao

Brojni ministri pravde  obećavali su crnogorskoj javnosti da će preduzeti sve kako bi pred crnogorskim pravosuđem odgovarao bivši visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović.  Pisanje zamolnica, urgencija, priča o hapšenju i eksdradiciji ušlo je u devetu godinu.

Obećanje je ove sedmice dao i aktuelni ministar pravde Bojan Božović.

Božović je  najavio da će od Srbije ponovo tražiti izručenje bivšeg visokog zvaničnika Crne Gore, Državne zajednice Srbije i Crne Gore koji je još 2016. godine  osuđen  kao šef organizovane budvanske kriminalne grupe, koja je  opštinski budžet oštetila za nekoliko desetina miliona eura.

Na osnovu sporazuma koji je sklopio sa Specijalnim tužilaštvom na čijem je čelu u to  vrijeme bio Milivoje Katnić, Marović je osuđen je na tri godine i devet mjeseci zatvora. Iako se nagodio da u državni budžet uplati milion eura, a 100 hiljada donira u humanitarne svrhe, on to nikada nije učinio, pa mu je zatvorska kazna povećana za godinu.

U slučaju Svetozara Marovića stvar je više nego jasna – Srbija ne želi da izruči Crnoj Gori šefa budvanske kriminalne grupe.

Zašto je Srbija osuđenom Maroviću obećana zemlja, da li je on u međuvremenu dobio srpsko državljanstvo, kako se  vjeruje, pa je to jedan od razloga zbog čega ga  Srbija ne izručuje, kao svog državaljanina,  ili i dalje živi neki politički dogovor,   samo su neka od nagađanja o razlozima zbog kojih je Marović već devet godina nedostupan crnogorskim organima.

Nekadašnja opozicija, sada većina u aktulenoj vlasti ustvrdila je da je lično bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović napravio dogovor sa Vučićem da se Marović ne izručuje Crnoj Gori.  Vlast se promijenila, ali odnos Srbije prema ovom slučaju nije.

Samo nekoliko mjeseci nakon što je izabrana  Vlada Zdravka Krivokapića tadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić, pisao je pismo srpskim kolegama tražeći da se Crnoj Gori izruči Marović.

To je saopšteno na konferenciji održanoj krajem decembra 2020.godine. Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović  ocijenio je da je „kompromitujuće  da Marović, koji je označen kao šef kriminalne grupe, šeta slobodno“.

„ Mi želimo da se odredimo prema ovom pitanju, nadajući da ćemo sa Srbijom pronaći zajednički jezik i privesti Marovića pravdi”, kazao je tada Abazović. Na DHL zamolnicu,  odgovora nije bilo.

I tokom prve službene posjete Beogradu ondašnjeg premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića, u novembra 2021, pitanje ekstradicije Marovića bilo je na dnevnom redu.

“Izručenje Marovića ostaje prioritet za našu vladu”, rekao je tada Krivokapić poslije razgovora sa predsjednicom Vlade Srbije Anom Brnabić. Premijerka Brnabić tada je rekla da će sa pravosuđem provjeriti detalje slučaja.

“Mislim da ne postoji neki konkretan pravni ili politički razlog što Marović nije izručen. Nije tajna da imamo niz otvorenih i teških pitanja”, izjavila je tada Brnabić.

Odluka Sjedinjenih Američkih Država, da uvedu sankcije nekadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore i potpredsjedniku DPS-a Svetozaru Maroviću, bila je okidač da se crnogorske vlasti još jednom obrate kolegama iz Srbije i drugi put tokom 2022. godine zatraže njegovo izručenje.

“Uključivanje SAD u slučaj Marović je korak dalje za izručenje i mi se nadamo da će Srbija izručiti Svetozara Marovića”, kazao je Andrej Milović, tadašnji državni sekretar Ministarstva pravde.

Milović je tada ocijenio da je u slučaju Marović prisutan nedostatak političke volje, jer je to jedini slučaj u vezi s kojim imaju problem s kolegama iz Srbije. „Kako god, vremena za čekanje, kaže, više nema, kazao je tada Milović.

Čekanje se nastavilo.

U martu 2023, tadašnji ministar pravde Marko Kovač  je tokom posjete Srbiji otvorio opet pitanje izručenja  Marovića kada je i zaključeno da je neophodno da ta zemlja izvrši svoju obavezu.

On je u tada kazao da neće odustati od tog predmeta ističući da je teško govoriti o vremenskim okvirima, jer je riječ o pravnoj, ali i političkoj odluci.

“Izručenje Svetozara Marovića je otvoreno pitanje koje smo naslijedili usljed neadekvatnih, blago rečeno, reakcija naših pravosudnih organa kada je lice osuđeno za tako veliku zatvorsku kaznu bude pušteno da se brani sa slobode. Tada je napravljen presedan u tom procesnom smislu i imamo situaciju kakvu imamo”, kazao je tada Kovač naglašavajući da je sa pravosudnim organima Srbije otvorio to pitanje i pitanje drugih ekstradicija.

„Ostali smo na stanovištu da je potrebno da Srbija izvrši svoje obaveze u skladu sa Sporazumom o izručenju, a shodno određenim međunarodnim konvencijama. Teško je govoriti o vremenskim okvirima jer je ekstradicija stvar pravne, ali i političke odluke svake države”, rekao je tada Kovač.

U julu iste godine slučaj „Marović“ aktuelizovan je na najvišem nivou, tokom susreta predsjednika dvije države 10. jula u Beogradu. U prvoj službenoj posjeti Srbiji, šef crnogorske države Jakov Milatović iznio je zahtjev Aleksandru Vučiću da se Marović izruči radi odsluženja kazne u Crnoj Gori. Vučić je odgovorio da će to pitanje Srbija razmotriti i Podgorici proslijediti utemeljen odgovor. Odgovor naravno nije stigao.

Nekoliko mjeseci kasnije, javnosti se povodom slučaja Marović ponovo obratio Andrej Milović,  tada s mjesta ministra pravde i saopštio da je Crna Gora uradila sve što je bilo u domenu pravnih mogućnosti.

„ Više puta smo slali zamolnice i urgancije i sada je sve u rukama pravosudnih organa Republike Srbije. Međutim, nećemo potezati pitanje reciprociteta u odnosima sa Republikom Srbijom, jer – osim navedenog, kao i činjenice da je međunarodno-pravna saradnja u krivičnim stvarima u svim ostalim predmetima zaista sjajna – naš cilj jesu najbolji mogući odnosi dvije zemlje, što već predugo nije slučaj „,  naglasio je Milović.

Kazna Maroviću zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sudeći po dosadašnjoj sudbini svih crnogorskih urgencija , teško je očekivati da će i do tada biti izručen Crnoj Gori.  A sljedeće jeseni kao slobodan čovjek moći će da se vrati u Budvu, koju je po sopstvenom priznanju opljačkao.

Svetlana ĐOKIĆ

Turizam u više opština na sjeveru  već treću godinu trpi zbog sanacije klizišta u Sokolovini, na putu Mojkovac-Đurđevića Tara.  Vlasnici privatnog smještaja i kampova kažu da zbog toga tokom turističkog ljeta ostvaruju tek trećinu planiranih prihoda, a mještani gube sate da stignu zaobilaznim putevima do grada.

Atraktivna i stranim turistima omiljena ruta Manastir Morača – NP Biogradska gora – Đurđevića Tara, pa dalje ka Žabljaku i Crnom jezeru, već tri godine je prekinuta zbog radova na saobraćajnici u mjestu Sokolovina, čija je sanacija više puta prolongirana. Zbog takvog stanja, na gubitku je turistička ponuda Mojkovca, ali i Žabljaka i Kolašina. Uz to,  mještani Dobrilovine prinuđeni su da tri puta duže putuju do prodavnice, ljekara i svega što im je neophodno u gradu. Sanacija kritične tačke na putu Mojkovac – Đurđevića Tara počela je još 2023. godine.

Kako objašnjava Bojan Filipović, koji je na čelu lokalnog Udruženja turističkih poslenika, lani je tom dionicom bio ograničen prolaz na svega dva sata dnevno, zbog čega su, tvrdi, imali oko 60 odsto manje gostiju i organizovanih tura u odnosu na očekivano. Ove godine sa nadležnih adresa su ih obavijestili da će put biti otvoren svega tri mjeseca – od 15. juna do 15. septembra. No, zbog toga će radovi biti produženi još za godinu dana.

„Za ljetnju turističku sezonu ove godine imali smo neke nezvanične informacije da će put biti otvoren po sistemu naizmjeničnog prolaska na toj dionici uz semaforsku signalizaciju. Očekivali smo da će to početi 15. aprila i trajati do 15. oktobra. Naš predlog je bio da se izvode radovi na potpornim zidovima, a da jedna traka funkcioniše, kako bismo odradili ovu i narednu turističku sezonu. Međutim, nedavno nam je ponuđeno da se put otvori tri mjeseca, s tim da se rok za izvođenje radova produži za još jednu godinu. Što znači da ćemo i dogodine biti u istom problemu“, kaže Filipović.

Predlog je bio i da mještani Dobrilovine „poslije sezone i do završetka radova prolaze tim putem na sopstvenu odgovornost od 17 do osam sati narednog dana, a da se, pored toga, dozvoli djeci prolazak iz škole oko 14 sati. Zbog obustave saobraćaja na Sokolovini, mještani sada svakodnevno putuju preko Pljevalja, prelazeći skoro 150 kilometara umjesto uobičajenih 25, kako bi stigli do škole, posla ili prodavnice. To je, kažu, kao da oni koji žive na Bliču do Podgorice idu preko Nikšića i Šavnika.“

Filipović  ukazuje da niko od turizma „za tri mjeseca ne može zaraditi za cijelu godinu i održati svoj posao“. Naročito je turističkim poslenicima teško, objašnjava, zbog činjenice da su i prethodne dvije godine imali ogromne gubitke. Predsezonu nisu prošli, ali ni ovu godinu, pa su sada svi smještajni kapaciteti prazni. Turistički poslenici se boje da će, čak i nakon završetka puta, turisti zaboraviti na ovu rutu, nakon što je godinama nijesu mogli koristiti.

„Taj putni pravac ne samo da šteti našoj opštini, već i ljudima koji se bave turizmom u opštinama Kolašin, Žabljak i Pljevlja. Takođe i svim turističkim agencijama sa primorja koje u svojoj ponudi imaju posjetu kanjonu rijeke Tare. Zbog svega navedenog, najavljujemo da ćemo 1. maja na sat vremena blokirati put Kolašin – Mojkovac kako bismo nadležne podsjetili na naše probleme“, saopštili su početkom sedmice iz Udruženja turističkih poslenika.

Izdavaocima privatnog smještaja pridružiće se i njihovi sugrađani nezadovoljni „širenjem granica NP Biogradska gora“, zbog čega su, kako kažu, prinuđeni da ne mogu koristiti svoju naslijeđenu imovinu. Takođe, na protestu će iskazati nezadovoljstvo i zbog obustave radova na ski-centru Žarski. Tvrde da je projekat, na kojem je urađeno više od pola radova, iznenada obustavljen i zaboravljen.

„Kancelarijsko donošenje odluka bez konsultacija sa lokalnom zajednicom, stanovništvom i privredom na tim prostorima, dovodi do gašenja našeg grada, koji je i onako doveden na rub opstanka i bori se da preživi – kao i cijeli sjever u posljednjih 35 godina. Naravno da je rekonstrukcija puteva dobra stvar i da je započeta s najboljim namjerama, ali postoji i ona narodna poslovica koja kaže da je i put do pakla popločan dobrim namjerama. Zbog toga smatramo da u tim rekonstrukcijama treba naći mjeru i uskladiti dinamiku radova sa potrebama stanovništva i privrede“, poručuje Filipović.

Iz mojkovačke Turističke organizacije su za Monitor kazali da oko problema sa Sokolovinom uskoro očekuju razgovor sa premijerom Milojkom Spajićem i predstavnicima tri resora njegove Vlade. Cilj im je, kako kažu, da objasne važnost turističke rute koja vodi preko Sokolovine i da pokušaju naći kompromisno rješenje koje će pomiriti potrebe mještana i izvođenje radova.

Do zaključenja ovog broja, iz Uprave za saobraćaj Monitoru nisu odgovorili na pitanja koja se odnose na radove na putu Mojkovac – Đurđevića Tara i planove oko režima saobraćaja za ostatak proljeća i predstojeće ljeto.

Kakos u februaru ove goine kazali,  Uprava za saobraćaj kao investitor i kompanija Intemost kao izvođač rade sve u skladu sa svojim mogućnostima da se radovi na sanaciji klizišta nastave što prije, kako bi mještani u što kraćem roku dobili prohodnu saobraćajnicu.

„Upravi za saobraćaj kao investitoru je najvažnije da se radovi nastave i čitav posao bude završen što prije. Međutim, mi moramo uvažiti i potrebe mještana sela Sokolovina, zbog čega smo sa izvođačem dogovorili da im se dozvoli nesmetan prolaz u terminima koji njima odgovaraju, u skladu sa njihovim potrebama, iako će to uticati na dinamiku radova i prouzrokovati kašnjenje. Ne želimo da se mještani osjećaju odsječeno od grada”, obećali su tada iz Uprave.

Saopštili sui  da je “sanacija klizišta Sokolovina jedan od najznačajnijih i najzahtjevnijih projekata koji ima za cilj podizanje bezbjednosti i sigurnosti saobraćaja na putu Mojkovac – Đurđevića Tara”

Tadašnji ministar saobraćaja i pomorstva, Filip Radulović, u novembru 2023. godine iz Sokolovine je obećao da će sanacija tog klizišta biti završena za godinu dana.

Ministar je objasnio da će realizacijom tog projekta biti riješen jedan od dugogodišnjih problema na toj dionici puta. Vrijednost projekta je 10,6 miliona eura. Radovi podrzaumijevaju sanaciji nestabilne kosine i izgradnji galerije u dužini od oko 400 metara“ .Put Mojkovca do Đurđevića Tare od 2015. godine nikad nije bio zvanično otvoren i bezbjedan. Česti odroni i ranije, ali i u toku izvođenja radova stvaraju  dodatne probleme. Oko 2.000 “kubika” zemlje, palo je na gradilište prije nekoliko sedmica.

                                                                                    Dragana  ŠĆEPANOVIĆ