Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Propast ili obnova Zapada

Objavljeno prije

na

Ukoliko je naš vrhovni oligarh  najčvršći oslonac Zapada u Crnoj Gori, Zapadu se crno piše.  

 

U jeku afere Koverat, valja se setiti jedne izjave Januša Bugajskog iz 2018. Samo nekoliko meseci pre potonjih predsedničkih izbora u Crnoj Gori, dok se naš vrhovni oligarh još, kao, premišljao, da li na njima uopšte da učestvuje, vrhovnikov vašingtonski lobist, istakao je da je Milo Đukanović „najčvršći oslonac Zapada“ u Crnoj Gori, te da zbog toga greše „neki evropski krugovi“ kada traže njegovo povlačenje sa vlasti.

Prva asocijacija na koju upućuje ova izjava jeste – Propast Zapada Osvalda Špenglera iz 1918. Zaista, ukoliko naš vrhovni oligarh jeste najčvršći oslonac Zapada u Crnoj Gori, Zapadu se crno piše. Sam po sebi, naš vrhovni jeste istorijski i svetski beznačajan, ali je njegova vašingtonska lobistička konstrukcija, krajnje indikativna. Osvald Špengler jeste bio konzervativni, delom i reakcionarni nemački filozof i nacionalist, ali je njegova glavna geopolitička dijagnoza, u poslednjih sto godina, u velikoj meri potvrđena.

Uz to, glavnoj dijagnozi Osvalda Špenglera, pridružili su se i mnogi drugi značajni mislioci našeg vremena. Među njima i oni, koji su, u odnosu na njega, na sasvim suprotnom polu društvene teorije i prakse. Od ovih poslednjih, ovde je dovoljno navesti višedecenijska istraživanja i nalaze progresivnog američkog sociologa Imanuela Volerstina, a od brojnih radova ovoga, koji i najdirektnije govore o mračnoj špenglerovskoj perspektivi, dovoljno je pomenuti samo dva, Does the Western World Still Exist? i The Decline of American Power iz 2003.

Još značajnije od svake velike političke teorije, međutim, opadanje Zapada u poslednjih sto godina, potvrđuje i odgovarajuća politička praksa. Najpre, dva notorna svetska rata u dvadesetom, a zatim i čitava serija novijih (geo)političkih potresa u dvadeset prvom veku. Od ovih potonjih, dovoljno je samo da se pomenu Drugi zalivski rat iz 2003. i Donald Tramp iz 2016. Posebno ovaj drugi. Njegovo faktičko napuštanje zapadnog savezništva sa EU, izlaskom iz pariskog klimatskog sporazuma, te sporazuma o denuklearizaciji Irana, i brojnih trgovinskih sporazuma, najzad i njegovo dovođenje u pitanje Njegovog Preosveštenstva NATO. O poluneprijateljskim rukovanjima i tvitovanjima sa francuskim Emanuelom Makronom da i ne govorimo.

U jednoj stvari, Osvald Špengler, ipak, nije bio u pravu. Propast Zapada, a sa njim i čitavog sveta, jeste ozbiljna pretnja, danas čak dominantna, ali nije i neizbežnost. Alternativa je nova, demokratska regulacija, novog, međunarodnog multipolarizma, unutar kojeg bi svoje mesto mogao da pronađe, i sam demokratski Zapad. Ova dvostruka mogućnost, jasno se vidi i na samom Zapadu. Zapad jeste dobio svoju kapitalističko-fašističku donaldtrampovsku i ostalu pretnju, ali on već ima i svoju demokratsko-socijalističku bernisandersovsku i ostalu alternativu.

U ovoj potonjoj su i oni „neki evropski krugovi“ s početka ovog teksta. Pod razornim dejstvom afere Koverat, ovi krugovi sada već počinju da dobijaju i konkretna imena i prezimena. Uz poznatu i uticajnu nemačku političarku Doris Pak, sada je to i ništa manje poznati i uticajni bivši britanski diplomata Ajvor Roberts. Ovakvih glasova biće sve više.

Još značajnije, zapravo najznačajnije, kap afere Koverat, prelila je čašu. Njegovo Veličanstvo, Suveren, Građanin Crne Gore, uzeo je stvar u svoje ruke. Progresivni faktori sa Zapada mogu pomoći, posebno u eliminisanju opasnosti od ekstremnog režimskog nasilja, ali su poruke sa Građanskih protesta 2019, već sada kristalno jasne. Uz pomoć Zapada, ili bez te pomoći, nema tog milođukanovićevskog, branomićunovićevskog i inog mafijaškog nasilja, koje volju građana, ovoga puta, može da osujeti. Afera Koverat do kraja je razgolitila. U cara Trojana kozije, mafijaške uši. Milo Mafija mora da ide. Što pre, to bolje.

 

Milan POPOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Hljeba i blokada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god da su motivi protestnih okupljanja s kraja na kraj Crne Gore različiti, gotovo svi imaju zajedničku nit: građani blokiraju ulice kako bi odgovornima skrenuli pažnju na postojanje problema koji je u njihovoj nadležnosti. A ne rješava se

 

 

Od srijede imamo skuplji hljeb. Vekna bijelog hljeba, od 700 grama, umjesto 80 košta – 85 centi. Za desetak procenata poskupjeće i druge vrste hljeba i peciva, najavili su iz Udruženja pekara, uz konstataciju da je poskupljenje „simbolično“ i, kažu, neminovno – zbog naraslih troškova poslovanja.

„Kada je u pitanju cijena hljeba, Vlada tu ne može uticati“, rekao je ministar poljoprivrede Vladimir Joković u novembru 2022. godine. Sada se nije oglašavao. SNP priprema partijski kongres pa ministar, biće, ne stiže da se bavi „trivijalijama“.

Zato je najavu poskupljenja hljeba, umjesto resornih ministara, komentarisao predsjednik borda Eklektroprivrede Crne Gore.  „Želim da apelujem na vlasnike pekara i sve proizvođače osnovnih životnih namirnica da se uzdrže od povećanja cijene hljeba“, poručio je Milutin Đukanović pozivajući na društvenu odgovornost.

„Ako smo mi u EPCG mogli da u najtežim uslovima obezbijedimo stabilnost i ne posežemo za povećanjem cijena prema građanima, vjerujem da i drugi mogu slijediti taj primjer. Samo zajedno možemo očuvati ekonomsku stabilnost i pokazati da su nam građani i njihov životni standard zaista na prvom mjestu“, poručio je.

Šta ti je društvena odgovornost. Đukanović, doduše, ne priča o političkom i porodičnom zapošljavanju ili enormnim troškovima koji su i resornog ministra Admira Šahmanovića natjerali da zatraži objašnjenja od EPCG. Ili o milionima isplaćenih  zaposlenima  mimo redovnog sistema isplate zarada, slupanim službenim vozilima (neki  menadžeri iz sistema Elektroprivrede urnisali su više komada bez kazne i obaveze da naknade štetu), službenicima koji u radno vrijeme u kancelarijama upravne zgrade EPCG drže privatne časove. Važno je da struja i hljeb ostanu jeftini. I, uglavnom, dostupni.

U Crnoj Gori se nikada nije bolje živjelo, obavijestio nas je premijer Milojko Spajić. Opet. Na pitanje šta njegova Vlada može da uradi po pitanju učestalih blokada puteva (tunela, plaža, šetališta…), odgovornost je prebacio na građane.

Demokratija je, kaže, stigla u Crnu Goru, pa sada svako može da izrazi svoje mišljenje. „Ali, jako je bitno da građani imaju senzibiliteta za ono od čega se živi, a to je turizam, i da svojim djelovanjem ne ugrožavaju svoju budućnost”.

Vladin senzibilitet je drugo. Cetinjani na Kruševom ždrijelu svakodnevno protestuju tražeći da nadležni ponesu odgovornost za (ne)reagovanje prije, tokom i nakon dva masovna ubistva u Prijestonici koja su se dogodila za manje od dvije i po godine. Građani blokiraju put Šavnik-Žabljak zahtijevajući da se završe lokalni izbori započeti u oktobru 2022. Mještani pograničnih sela u Pivi blokirali su magistralni put Plužine-Sarajevo tražeći da stanovnicima opština Plužine i Gacko bude dozvoljeno da sa ličnim dokumentima mogu prelaziti granicu preko prelaza Ravno, u Pivi, i da turisti u ljetnjoj sezoni taj prelaz mogu koristiti kao granični.

Tu nije kraj blokadama. Zbog odluke Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede da zabrani sječu šume u privatnom vlasništvu, mještani sa područja opština Nikšić, Plužine i Cetinje, koji se bave ovom djelatnošću, blokirali su jednu saobraćajnu traku kod tunela Budoš a, neki dan kasnije, i put Nikšić – Vilusi u mjestu Kuside. Saobraćaj na gradskoj rivi u Kotoru blokirali su vlasnici taksi-glisera pokušavajući da skrenu pažnju nadležnim u Ministarstvu pomorstva na nezadovoljstvo najavljenim promjenama Zakona o sigurnosti pomorske plovidbe. U Tivtu su građani protestovali zbog odluke Morskog dobra da u zakup da jednu od rijetkih slobodnih plaža u toj opštinu (plaža Belane). Ulcinjani su, nedavno, blokirali saobraćajnice prema Baru i Sukobinu pokušavajući  da odbrane Veliku plažu od nenajavljenih investitora iz UAE.

Protesta je bilo i u Podgorici, Pljevljima, Baru, Bijelom Polju… Koliko god da su motivi protestnih okupljanja različiti, gotovo svi su imali jednu zajedničku nit: građani su izlazili na ulice kako bi odgovornima, uglavnomVladi, skrenuli pažnju na postojanje problema koji je u njihovoj nadležnosti. A ne rješava se.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Na početku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne treba čitati  brižljivo sročene poruke iz Brisela, da bi znali da smo sa vladavinom prava i borbom protiv korupcije na početku.  Vidi se i golim okom.  Jelena Perović je, eto, opet  na vratima ASK-a .  Bukvalno. Dok  lista nevinih funkcionera  postaje sve duža

 

 

Stigao je novi non paper.  Sa starom ocjenom.  Potreban je intezivniji rad i politička posvećenost, upozoravaju opet iz Brisela,  da bi Crna Gora zatvorila poglavlja 23, 24, koja se odnose na vladavinu prava i borbu protiv korupcije. Ključna za evropski put zemlje.

“Crna Gora je nastavila sa implementacijom završnih mjerila za poglavlja 23 i 24, uz određene početne rezultate”, navodi se u dokumentu i podsjeća da je vremenski okvir, odnosno 2026. , koju je vlast predložila za zatvaranje ovih poglavlja – ambiciozan.

Ne treba  čitati brižljivo sročene poruke iz Brisela, da bi znali da smo sa  vladavinom prava i borbom protiv korupcije – na početku.  Vidi se i golim okom. Jelena Perović je, eto, opet na vratima Agencije za sprečavanje korupcije. Bukvalno.  Bivša direktorica Agencije, za vrijeme čijeg mandata su dokumentovane mnoge zloupotrebe , a prevencija i borba protiv korupcije tapkale u mraku, pokušala je da uđe u tu instituciju sa advokatom, mašući odlukom Upravnog suda, po kojoj je, kako tvrdi, ona opet direktorica Agencije.

Možda  je zaključana vrata Agencije i  Savjet ASK-a i spriječe da ponovo šefuje tom institucijom, koja je tek nedavno, nakon njenog odlaska, počela da daje znake života. No  jasno je da je nova vlast godinama nakon pada DPS-a,  nijemo gledala kako Perovićeva  u šaci,  i što dalje od Evrope, drži  jednu od ključnih institucija za prevenciju i borbu protiv korupcije.  Kao što sad nijemo gleda njene performanse ispred vrata ASK-a.  Za pet godina od pada DPS –a, vlast nije uspjela čak ni da donese  zakonski okvir  koji bi obezbijedio autonomiju i  efikasniji rad ove institucije. Rade na tome.

Bivša direktorica ASK-a maše dodatno i presudom Osnovnog suda u Podgorici, po kojoj je nedavno oslobođena optužbe da je utajila porez .  Pridruživši se tako sve dužoj listi nevinih funkcionera: od Miomira Mugoše do Slavoljuba Stijepovića. Presuda doduše nije pravosnažna, ali bivša direktorica ASK-a ima dobre šanse da postane Mugi. Pravosnažno krivih za zlupotrebu položaja ili korupciju u Crnoj Gori svakako nema. I na to su nas podsjetili iz Brisela. Opet.

Ove nedjelje desilo se i prvo insajdersko svjedočenje visokog policijskog funkcionera Milana Paunovića o prirodi prethodnog režima.  Paunović  je svjedočio u Skupštini.  Iako je njegovo svjedočenje  značajno, do institucionalne, odnosno sudske  istine o crnim trojkama, nerazriješenim ubistvima i napadima na novinare  u vrijeme prethodnog režima  dalek je  put.  Sa opet dobrim izgledima da se istina izgubi u  lavirintu pravosuđa, i dalje nereformisanog. Ako tamo stigne. Umjesto reformi, nova vlast je uspjela da kroz političke trgovine upražnjene  vrhove pravosuđa popuni svojima.  Ostalo je – netaknuto.

Crna Gora je  definitivno lider u izjavama funkcionera vlasti  o pravdi koja kuca  na sva vrata.  Svake sedmice makar po jedna. Ministarka evropskih poslova  Maida Gorčević izjavila je nakon nedavnog hapšenja bivšeg dugogodišnjeg funkcionera bezbjednosnog sektora da je “dobro  što pravda kuca na sva vrata, bilo da su  moja ili Duška Golubovića”.  Onda je iz Vašingtona poručio  potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić: “Crna Gora danas jasno pokazuje da nema nedodirljivih”. Pa prije neki dan predsjednik parlamenta Andrija Mandić: “Ako je neko prekršio zakon, nema različitih aršina ni za mog sinovca, niti sina, ni za mene”.

Nikako da im kažu – nije dovoljno da pravda pokuca na sva vrata.  Moraju se vrata i otvoriti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Laž i krv

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lažni narativi uvijek prate zločin. Sastanak Mandića i ambasadorke Izraela u parlamentu samo je mali podsjetnik. Ambasadorka ekstremistima naziva crnogorske građane koji ustaju protiv genocida Izraela i domaćeg ćutanja. Mandić u kulturu sjećanja  krsti službovanje konceptu srpskog sveta zbog kog je devedesetih tekla krv. Stvarna

 

 

Ambasadorku Izraela u Crnoj Gori Avivit Bar-Ilan uplašio je ovonedjeljni protest u Podgorici. Protest, odnosno performans, organizovan je  povodom prikazivanja Dana izraelskog filma u KIC Budo Tomović, dok smrt i glad haraju Gazom.  Od  genocida koji javno  sprovodi Izrael, zapadni svijet ili okreće glavu ili ga pomaže, a Crna Gora gleda izraelske filmove. I ćuti. Ambasadorku su uplašili oni rijetki koji govore o paklu u Gazi.

“Radikalne grupe pokušavaju da naruše kulturnu saradnju između Izraela i Crne Gore . To nije ona Crna Gora koju poznajemo i koju volimo. Duboko sam razočarana pokušajem da se miran kulturni događaj sabotira kroz strah i agresiju “, kazala je ambasadorka. Radikalne grupe, u stvari su rijetki civilni aktivisti, profesori i novinari, okupljeni na performansu koji je organizovao Pokret solidarnosti sa Palestinom.

Ambasadorka je nastavila tonom prikladnim  žrtvi strašnog nasilja. “Mržnjom ispunjene parole koje smo čuli bile su odjek poruka terorističke organizacije Hamasa… Uzvikivali su nasilne parole sa lažnom propagandom, zastrašivali goste i, što je najuznemirujuće,  širili slike lažne krvi kako teče ulicama Podgorice.  Moj strah je jednostavan: gdje danas teče lažna krv, sjutra može teći prava”, saopštila je. Nasilne parole sa lažnom propagandom su neke od poruka ispisanih  na transparentima tokom performansa :  „Bravo za film.. sledeći put neka igra neko iz Gaze..ako preživi“,  „Ako ćutite dok traje genocid i vi ste saučesnici“.

Gazom teče prava krv, podsjetili su ambasodorku iz Pokreta solidarnosti.  “Simbolični performans crvenom bojom nije čin agresije, već umjetnički odgovor na stradanje u Gazi – poziv na saosjećanje i odgovornost . Prava krv već teče i ne možemo da ćutimo pred njom”,  odgovorili su. Podsjećajući na zastrašujuće brojke. Prave.

“Prema raspoloživim podacima znamo da je u pojasu Gaze nastradalo preko 56 000 ljudi, od čega je gotovo 80 odsto civila, dok su preko 30 odsto žrtava djeca. Nazivati građane koji traže pravdu „radikalnima“ ili ih poistovjećivati s ekstremizmom predstavlja uvredu za civilno društvo”,  kazali su. Podsjećajući  ambasadorku  da je Međunarodni krivični sud izdao naloge za hapšenje premijera  Izraela Benjamina Netanjahua i bivšeg ministra odbrane Joava Galanta.

Vlasti,  i opozicija, kao i genocid u Gazi, otćutale su i  protest ispred KIC-a  i ambasadorkino reagovanje.

Djela  govore.  Predsjednik parlamenta Andrija Mandić sjutradan je ambasadorku Izraela ugostio   u  Skupštini. Nakon sastanka, iz njegovog kabineta saopšteno je da su Mandić i Bar-Ilan , uz prigodne priče o odnosima dvije zemlje, razgovarali i o važnosti njegovanja kulture sjećanja.

“U tom kontekstu, podsjetili su da je Skupština  prvi put obilježila 22. april – Dan sjećanja na žrtve genocida u logorima Jasenovac, Mauthauzen i Dahau”,  navodi se u saopštenju.

Lažni narativi uvijek prate zločin. Sastanak Mandića i ambasadorke Izraela u parlamentu samo je podsjetnik. Ambasadorka ekstremistima naziva crnogorske građane koji ustaju protiv genocida Izraela i domaćeg ćutanja. Mandić u kulturu sjećanja  krsti službovanje konceptu srpskog sveta zbog kog je devedesetih tekla krv. Genocid počinjen devedesetih, u ime ideje za koju se svim srcem borio, vojvoda ne priznaje. Sjetio se genocida u komšiluku iz Drugog svjetskog rata,, čiji su autori tokom tog rata poraženi i osuđeni.

Istog dana kada se Mandić sastao sa ambasadorkom, ministar vanjskih poslova Filip Ivanović primio je ministarku  vanjskih poslova i dijaspore Palestine, Varsan Agabekian.  Onako u kumbulj, uz zvaničnike Jermenije i Srbije.

Iz njegovog kabineta, stidljivo je, na sajtu Vlade, izdato saopštenje u kom se navodi da je tokom sastanka  poseban akcenat stavljen je na humanitarnu situaciju u Gazi.

“Potpredsjednik Ivanović je izrazio žaljenje zbog dugotrajnog i neselektivnog stradanja civila. Ukazao je i na važnost eliminisanja bilo kakvog izgovora kojim bi se osporavalo pravo palestinskog naroda na dostojanstven život, te ponovio stav Crne Gore o neophodnosti uspostavljanja dvodržavnog rješenja”, navodi se.

Pa ti utvrdi koji je stav Crne Gore o genocidu u Gazi. Već viđeno. Glasaš za Srebrenicu u UN, pa izglasaš Rezoluciju o Jasenovcu kod kuće.  Pričaš o antifašizmu, ćutiš na veličanje Pavla Đurišića.  Antifašizam je za paradu. Ćutanje je glasnije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo