Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRVI MAJ: Da se počine

Objavljeno prije

na

Ovoga Prvog maja, kao i puno prethodnih, sva priča o radničkim pravima, solidarnosti, zakonima o radu i kolektivnim ugovorima staje u banalnu rečenicu: ,,Ako ti se ne sviđa, ti nađi gdje ti je bolje”. To je crnogorsko tranziciono ishodište onoga što se učtivo zove fleksigurnost, savršena slika pogubljenosti onih koji se, u širem smislu riječi, u Crnoj Gori mogu nazvati radnicima. Zakon ih zove ,,zaposlenima”, u stvarnosti im više odgovara riječ ,,najamnik”. Ne u smislu poznatom iz marksističke teorije, već po tradicionalnom crnogorskom nazivu za sirotinju koja mora da dirinči kod seoskog gazde.

Broj zaposlenih u Crnoj Gori zna se samo otprilike. Jedne podatke ima vlada, druge razna ministarstva, treće Zavod za statistiku, četvrte Zavod za zapošljavanje i tako dalje. Vrti se oko 170 hiljada.

Prosječna plata u martu je u Crnoj Gori bila 474 eura. Potrošačka korpa – spisak onoga što četvoročlanoj porodici treba za mjesec – u martu je koštala 792 eura. Prosječnom crnogorskom radniku, ako je jedini zaposleni u familiji, za preživljavanje fali 318 eura. Ne može se ni živjeti ni mrijeti od rada.

Najbrojniju grupu radnika, prema Monstatovim podacima, u Crnoj Gori čine uslužni radnici i trgovci. Ima ih preko 52 hiljade, od toga 28 i po hiljada žena. Prodavačice su, dakle, osnovna snaga crnogorskog proletarijata.

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka radnički pokreti su se izborili za pet radnih dana i posljednja dva dana u sedmici kao neradna. Petodnevna radna nedjelja u Jugoslaviji uvedena je šezdesetih godina. Iz ugla crnogorskih prodavačica druge decenije dvadeset prvog vijeka, i jedni i drugi su se zaludu mučili. Po pravilu, žene koje rade u prodavnicama u Crnoj Gori imaju jedan ili dva slobodna dana mjesečno. Zadovoljne su kad ih gazde za Novu godinu ili Vaskrs ,,puste” dan. Istovremeno su magacinski radnici, čistačice ili štogod drugo što zatreba. Prosječna plata u trgovini je 347 eura. Dužne su da budu nasmijane. Evropa smo mi, ej.

U turizmu, našoj uzdanici, u dijelu koji statistika bilježi kao ,,usluge smještaja i ishrane”, radi oko 17 hiljada ljudi. Njihova prosječna plata je 391 euro. U prosvjeti zaposleni u prosjeku primaju 455 eura, u zdravstvu su knap prosječni – 474.

Više od polovine zaposlenih, oko 86.000 odnosno 50,26 odsto, u Crnoj Gori prima plate do 250, dok nešto iznad tri odsto ima platu veću od 1000 eura. Blizu 31 odsto radnika prima između 250 i 500 eura, dok njih oko 16 procenata zaradi između 500 i 1000 eura.

Krajem prošle godine, najveći poslodavac u zemlji – Vlada Crne Gore – najavila je smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi za deset odsto u naredne tri godine. To bi značilo da će oko 6.000 ljudi ostati bez posla u državnoj službi, a u budžetu biti ostvarena ušteda od oko 64 miliona eura. Generalni direktor za državnu upravu u Vladi Crne Gore Veselin Vučković kazao je tada da u javnom sektoru ima oko 60.000 zaposlenih i da broj treba smanjiti za deset odsto otpuštanjima ili penzionisanjem u policiji, zdravstvu i prosvjeti. Uobičajeno, čim su počele priče o izborima, one o otkazima su utihnule.

Nedavno je vlada, pozivajući se na rezultate analize koju je uradio Ekonomski fakultet, objavila da 14 odsto radnika u Crnoj Gori radi na crno, dok poslodavci za 16 odsto uplaćuju poreze i doprinose na minimalnu zaradu od 193 eura. To bi značilo da na crno radi oko 24 hiljade ljudi, dok za 27 hiljada zaposlenih poslodavci uplaćuju minimalne doprinose. Naravno, vlada je računala kolika je to šteta za državnu kasu, ne koliko je ljudi kojima su uskraćena osnovna radnička prava ili koliko će njih sjutra primati penzije mizernije od mizernih.

Industrijske radnike, koji su nekad bili radničko jezgro, pojela je tranzicija. To jest pljačka. Početkom 1990-ih učešće industrijske proizvodnje u ukupnoj proizvodnji bilo je 40, dvijehiljadite 19,1, a 2012. – 10, 4 odsto.

U sektoru industrijske proizvodnje u 2001. godine je radilo 36.690 ljudi,

na kraju 2012. godine ostalo je 18.028 zaposelnih.

Najznačajnije apsolutno smanjenje je ostvareno u sektoru prerađivačke industrije, u kojoj se broj zaposlenih sa 26.786, koliko je iznosio 2001. godine, smanjio na 13.041 u 2012. godini. To je pad od više nego 48 procenata.

Broj zaposlenih u sektoru vađenja ruda i kamena je smanjen sa 4.132 u 2001. godini, na 1.893 u 2012, dok je u istom periodu u sektoru proizvodnja električne energije, gasa i vode, broj zaposlenih smanjen sa 5.772 na 3.094.

Više nego radnici, u Crnoj Gori je, kada je o radništvu riječ, ugrožena jedino radnička solidarnost. Radnički štrajkovi po pravilu su slike pregaženih ljudi koji bez iđe ikakve podrške, pokušavaju da izmole pokojeg vladinog činovnika da za njih izdvoji malo dragocjenog vremena. I nešto slaže.

Podaci jesu tužni, ali je najbrojnija sindikalna organizacija u Crnoj Gori Savez sindikata, odlučila da udari brigu na veselje. Praznik rada će obilježiti protestnom šetnjom i završiti muzičkim hepeningom. ,,Cilj je da ovogodišnje praznike provedemo sa mladima, uz dobru muziku i zabavu. Pretpostavljamo da će se odazvati našem pozivu zato što u ekonomskoj krizi mnogi od njih neće otići na turistička putovanja i izlete, jer za to nemaju novca”, objasnio je generalni sekretar Marko Nikčević. Kazao je da će to biti prilika da iskusni sindikalni aktivisti skrenu pažnju mladima na to da ih u budućnosti čeka i te kako surova borba za svako novo radno mjesto, sa čim oni moraju već danas da se upoznaju. „Zamislimo se nad činjenicom da trenutno u Crnoj Gori osam hiljada visokoškolaca čeka posao”, pozvao je Nikčević. Prigodno, čelnici SSSCG ukazali su na ogromne probleme koje im pravi – Zakon o finansiranju političkih partija.

Iz Unije slobodnih sindikata su ocijenili da su dvije grupe radnika, oni bez ugovora i oni sa ugovorom, jednako bez prava. Prvi nemaju pravo na godišnji odmor, strahuju od otkaza, nemaju fiksno radno vrijeme, nemaju osiguranje, nemaju definisanu zaradu. Drugi doskoro nisu imali Opšti kolektivni ugovor kako bi definisali svoja prava. Crnogorski radnik od svoje plate, pa i da je ona viša od crnogorskog prosjeka – a nije, ne može da preživi cijeli mjesec, kažu u USS.

Vlada k'o vlada, hrli u Evropu. Povodom 28. aprila, koji Međunarodna organizacija rada obilježava kao Svjetski dan zaštite i zdravlja na radu, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Ministarstvo zdravlja javili su kako će, zajedno sa drugim državnim institucijama, nastaviti da rade na promociji prevencije zaštite na radu i zdravstvene kulture u cilju unapređenja ove oblasti u Crnoj Gori. Tako će se u toku 2014. i 2015. godine realizovati kampanja, koju je na evropskom nivou pokrenula Evropska agencija za zaštitu i zdravlje na radu, pod nazivom Upravljanje stresom za zdrava radna mjesta. Sopstveni doprinos oblikovanju kampanje, naša ministarstva će dati primjenom djelotvornog sistema uklanjanja stresa i kreiranjem zdravih radnih mjesta uz pomoć partijske knjižice.

Umornoj i sitoj svega, većini građana Crne Gore Prvi će maj, ipak, donijeti nešto dobro. Nekoliko dana da se počine.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo