Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRVI MAJ: Da se počine

Objavljeno prije

na

uob-praznik

Ovoga Prvog maja, kao i puno prethodnih, sva priča o radničkim pravima, solidarnosti, zakonima o radu i kolektivnim ugovorima staje u banalnu rečenicu: ,,Ako ti se ne sviđa, ti nađi gdje ti je bolje”. To je crnogorsko tranziciono ishodište onoga što se učtivo zove fleksigurnost, savršena slika pogubljenosti onih koji se, u širem smislu riječi, u Crnoj Gori mogu nazvati radnicima. Zakon ih zove ,,zaposlenima”, u stvarnosti im više odgovara riječ ,,najamnik”. Ne u smislu poznatom iz marksističke teorije, već po tradicionalnom crnogorskom nazivu za sirotinju koja mora da dirinči kod seoskog gazde.

Broj zaposlenih u Crnoj Gori zna se samo otprilike. Jedne podatke ima vlada, druge razna ministarstva, treće Zavod za statistiku, četvrte Zavod za zapošljavanje i tako dalje. Vrti se oko 170 hiljada.

Prosječna plata u martu je u Crnoj Gori bila 474 eura. Potrošačka korpa – spisak onoga što četvoročlanoj porodici treba za mjesec – u martu je koštala 792 eura. Prosječnom crnogorskom radniku, ako je jedini zaposleni u familiji, za preživljavanje fali 318 eura. Ne može se ni živjeti ni mrijeti od rada.

Najbrojniju grupu radnika, prema Monstatovim podacima, u Crnoj Gori čine uslužni radnici i trgovci. Ima ih preko 52 hiljade, od toga 28 i po hiljada žena. Prodavačice su, dakle, osnovna snaga crnogorskog proletarijata.

Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka radnički pokreti su se izborili za pet radnih dana i posljednja dva dana u sedmici kao neradna. Petodnevna radna nedjelja u Jugoslaviji uvedena je šezdesetih godina. Iz ugla crnogorskih prodavačica druge decenije dvadeset prvog vijeka, i jedni i drugi su se zaludu mučili. Po pravilu, žene koje rade u prodavnicama u Crnoj Gori imaju jedan ili dva slobodna dana mjesečno. Zadovoljne su kad ih gazde za Novu godinu ili Vaskrs ,,puste” dan. Istovremeno su magacinski radnici, čistačice ili štogod drugo što zatreba. Prosječna plata u trgovini je 347 eura. Dužne su da budu nasmijane. Evropa smo mi, ej.

U turizmu, našoj uzdanici, u dijelu koji statistika bilježi kao ,,usluge smještaja i ishrane”, radi oko 17 hiljada ljudi. Njihova prosječna plata je 391 euro. U prosvjeti zaposleni u prosjeku primaju 455 eura, u zdravstvu su knap prosječni – 474.

Više od polovine zaposlenih, oko 86.000 odnosno 50,26 odsto, u Crnoj Gori prima plate do 250, dok nešto iznad tri odsto ima platu veću od 1000 eura. Blizu 31 odsto radnika prima između 250 i 500 eura, dok njih oko 16 procenata zaradi između 500 i 1000 eura.

Krajem prošle godine, najveći poslodavac u zemlji – Vlada Crne Gore – najavila je smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi za deset odsto u naredne tri godine. To bi značilo da će oko 6.000 ljudi ostati bez posla u državnoj službi, a u budžetu biti ostvarena ušteda od oko 64 miliona eura. Generalni direktor za državnu upravu u Vladi Crne Gore Veselin Vučković kazao je tada da u javnom sektoru ima oko 60.000 zaposlenih i da broj treba smanjiti za deset odsto otpuštanjima ili penzionisanjem u policiji, zdravstvu i prosvjeti. Uobičajeno, čim su počele priče o izborima, one o otkazima su utihnule.

Nedavno je vlada, pozivajući se na rezultate analize koju je uradio Ekonomski fakultet, objavila da 14 odsto radnika u Crnoj Gori radi na crno, dok poslodavci za 16 odsto uplaćuju poreze i doprinose na minimalnu zaradu od 193 eura. To bi značilo da na crno radi oko 24 hiljade ljudi, dok za 27 hiljada zaposlenih poslodavci uplaćuju minimalne doprinose. Naravno, vlada je računala kolika je to šteta za državnu kasu, ne koliko je ljudi kojima su uskraćena osnovna radnička prava ili koliko će njih sjutra primati penzije mizernije od mizernih.

Industrijske radnike, koji su nekad bili radničko jezgro, pojela je tranzicija. To jest pljačka. Početkom 1990-ih učešće industrijske proizvodnje u ukupnoj proizvodnji bilo je 40, dvijehiljadite 19,1, a 2012. – 10, 4 odsto.

U sektoru industrijske proizvodnje u 2001. godine je radilo 36.690 ljudi,

na kraju 2012. godine ostalo je 18.028 zaposelnih.

Najznačajnije apsolutno smanjenje je ostvareno u sektoru prerađivačke industrije, u kojoj se broj zaposlenih sa 26.786, koliko je iznosio 2001. godine, smanjio na 13.041 u 2012. godini. To je pad od više nego 48 procenata.

Broj zaposlenih u sektoru vađenja ruda i kamena je smanjen sa 4.132 u 2001. godini, na 1.893 u 2012, dok je u istom periodu u sektoru proizvodnja električne energije, gasa i vode, broj zaposlenih smanjen sa 5.772 na 3.094.

Više nego radnici, u Crnoj Gori je, kada je o radništvu riječ, ugrožena jedino radnička solidarnost. Radnički štrajkovi po pravilu su slike pregaženih ljudi koji bez iđe ikakve podrške, pokušavaju da izmole pokojeg vladinog činovnika da za njih izdvoji malo dragocjenog vremena. I nešto slaže.

Podaci jesu tužni, ali je najbrojnija sindikalna organizacija u Crnoj Gori Savez sindikata, odlučila da udari brigu na veselje. Praznik rada će obilježiti protestnom šetnjom i završiti muzičkim hepeningom. ,,Cilj je da ovogodišnje praznike provedemo sa mladima, uz dobru muziku i zabavu. Pretpostavljamo da će se odazvati našem pozivu zato što u ekonomskoj krizi mnogi od njih neće otići na turistička putovanja i izlete, jer za to nemaju novca”, objasnio je generalni sekretar Marko Nikčević. Kazao je da će to biti prilika da iskusni sindikalni aktivisti skrenu pažnju mladima na to da ih u budućnosti čeka i te kako surova borba za svako novo radno mjesto, sa čim oni moraju već danas da se upoznaju. „Zamislimo se nad činjenicom da trenutno u Crnoj Gori osam hiljada visokoškolaca čeka posao”, pozvao je Nikčević. Prigodno, čelnici SSSCG ukazali su na ogromne probleme koje im pravi – Zakon o finansiranju političkih partija.

Iz Unije slobodnih sindikata su ocijenili da su dvije grupe radnika, oni bez ugovora i oni sa ugovorom, jednako bez prava. Prvi nemaju pravo na godišnji odmor, strahuju od otkaza, nemaju fiksno radno vrijeme, nemaju osiguranje, nemaju definisanu zaradu. Drugi doskoro nisu imali Opšti kolektivni ugovor kako bi definisali svoja prava. Crnogorski radnik od svoje plate, pa i da je ona viša od crnogorskog prosjeka – a nije, ne može da preživi cijeli mjesec, kažu u USS.

Vlada k'o vlada, hrli u Evropu. Povodom 28. aprila, koji Međunarodna organizacija rada obilježava kao Svjetski dan zaštite i zdravlja na radu, Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Ministarstvo zdravlja javili su kako će, zajedno sa drugim državnim institucijama, nastaviti da rade na promociji prevencije zaštite na radu i zdravstvene kulture u cilju unapređenja ove oblasti u Crnoj Gori. Tako će se u toku 2014. i 2015. godine realizovati kampanja, koju je na evropskom nivou pokrenula Evropska agencija za zaštitu i zdravlje na radu, pod nazivom Upravljanje stresom za zdrava radna mjesta. Sopstveni doprinos oblikovanju kampanje, naša ministarstva će dati primjenom djelotvornog sistema uklanjanja stresa i kreiranjem zdravih radnih mjesta uz pomoć partijske knjižice.

Umornoj i sitoj svega, većini građana Crne Gore Prvi će maj, ipak, donijeti nešto dobro. Nekoliko dana da se počine.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo