Povežite se sa nama

Uncategorized

PUČISTIČKA VLADA: Političari, policajci, kriminalci, saradnici

Objavljeno prije

na

Kao što se dalo pretpostaviti, Aleksandar Sinđelić zvani Sinđo, nesuđeni organizator „terorističkih napada” u noći 16. oktobra, dobio je u Podgorici status svjedoka saradnika. Ljestvica optužbi je podignuta na veći nivo pa se sada „za stvaranje kriminalne organizacije” koja je, navodno, planirala krvoproliće i nasilno preuzimanje vlasti u Crnoj Gori terete ruski nacionalisti Eduard Vladimirovič Shirkov i Vladimir Nikolajevič Popov. O njima sem imena, ne znamo baš ništa.

,,Ovakvu odluku sud je donio nakon ocjene da će svjedok saradnik svojim svjedočenjem znatno doprinijeti dokazivanju predmetnih krivičnih djela i pomoći otkrivanju i dokazivanju drugih krivičnih djela za koja se osnovano sumnja da je kriminalna grupa vršila”, stoji u saopštenju koje je potpisala Aida Mazurović, savjetnica za odnose sa javnošću u Višem sudu, uz konstataciju da se sa Sinđelićem u dil ulazi pošto je značaj njegovog iskaza „pretežniji od štetnih posljedica krivičnog djela koje mu se stavlja na teret”.

Zbog tog značaja tužilaštvo je prekvalifikovalo optužbe na njegov račun, pa je Sinđelić od vođe terorista postao „običan” član kriminalne organizacije. To mu je dalo mogućnost da zatvor i optuženičku klupu zamijeni slobodom (pod zaštitom policije – ukoliko je želi) uz obavezu svjedočenja pod zakletvom. Dođe li do sudskog procesa. Što je još daleko od izvjesnog.

Prisjetimo li se svega što su crnogorska policija i tužilaštvo, a prije svih glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, Sinđeliću stavljalo na teret od 16. oktobra do danas shvatićemo koliko je tužilaštvu dragocjen njegov iskaz. Čak i uz činjenicu da prema Zakonu o krivičnom postupku (član 132) sud ne može nekoga oglasiti krivim samo na osnovu dokaza dobijenog svjedočenjem svjedoka saradnika.

Dakle, u osvit izbornog dana, dok su sanjivi članovi biračkih odbora pečatili glasačke kutije, Uprava policije nas je obavijestila o hapšenju 20 ljudi koji su, da citiramo saopštenje, planirali da „u vrijeme proglašenja rezultata izbora, uz upotrebu oružja, zauzmu prostorije Skupštine, s namjerom da proglase izbornu pobjedu određenih političkih partija. Takođe se sumnja da je plan kriminalne organizacije bilo lišavanje slobode premijera Crne Gore”. Koji sat kasnije, iz Tužilaštva stiže saopštenje po kome su organizatori kriminalne organizacije Sinđelić i penzionisani komandant srpske Žandarmerije Bratislav Dikić. Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči Dikića i Sinđelića da su organizatori terorističke grupe, potvrđuje Katnić četiri dana kasnije, gostujući na TV Vijesti, uz tvrdnju da ima dokaze da je Sinđelić organizator grupe.

Dvadesetak dana kasnije, u Naredbi za sprovođenje istrage od 5. novembra navodi se da su ruski državljani Edvard Širokov i Vladimir Popov, te srpski državljani Aleksandar Sinđelić, Bratislav Dikić, Predrag Bogićević i Nemanja Ristić počinili „krivično djelo terorizam u pokušaju”. Sinđelić je tada već u spuškom zatvoru, u kome se obro nakon dobrovoljnog dolaska u Crnu Goru. Pod još nerazjašnjenim okolnostima, a nakon beogradskih razgovora sa tužiocem Katnićem. Demantujući vlastite tvrdnje, iznijete samo koji dan ranije.

„Nisam u bekstvu, nalazim se ovde u Srbiji u Beogradu, gde se bavim poslovima obezbeđenja i štampanjem majica”, izjavio je Sinđelić 19. ili 20. oktobra za portal Srbijadanas, uz konstataciju da srpska policija ima njegovu adresu na kojoj mogu da ga nađu. Potom je, u izjavi za Vijesti proširio odbranu od, kako je tvrdio, neosnovanih optužbi. „Ako (Milo) Đukanović tamo pali marihuanu i piše gluposti, to je njegov problem, razumijete. Ta kriminalna opcija tamo što radi uopšte me ne zanima, a za ovo što se dešava po medijima tek ćemo da se tužimo i da vidimo šta će da bude, s obzirom na to da ja iz Srbije nisam odlazio, niti znam o čemu se radi”. Kad ono – zna mnogo. Tako misle u crnogorskom Specijalnom tužilaštvu.

„Od prvog dana pričam da u ovom slučaju nije bilo elemenata terorizma u pokušaju, a sada je to i potvrđeno”, kazao je, za Dan Dikićev advokat Mi-lan Petrović, podsjećajući da osumnjičeni za terorizam u pokušaju ne može dobiti status svjedoka saradnika. „Još nijesam dobio obrazloženje tužila-štva, ali je izvjesno da su prekvalifikovali djelo za koje terete Sinđelića i da se on sada tereti da je član kriminalne organizacije, ili nešto slično tome”.

U sjenci tih nepoznanica pokušava se provući dio jednako zanimljive priče o (ne)izvršenom državnom udaru. Izgleda, naime, da je razriješena tajna misterioznog uništenja oružja kojim su pučisti – njih 20, 60 ili 500 – namjeravali da osvoje parlament, eliminišu specijalnu jedinicu policije, vojsku iz kasarne Danilovgrad, uhapse premijera i potom se iz Skupštine „danima, nedjeljama, odnosno, mjesecima” brane od 2.000 policajaca i vojnika. Naoružanih.

Tog oružja nema i nije ga bilo, može se zaključiti iz izjave Mirka Velimirovića čovjeka koji je – po svoj prilici – crnogorskoj policiji i Tužilaštvu dao prve informacije o pučistima i njihovim namjerama.

„Iako sam uzeo novac od Sinđelića, dva dana sam razmišljao šta da uradim. Odlučio sam da odem u Crnu Goru i sve ispričam policiji”, stoji u zapisniku sa Velimirovićevog saslušanja u Specijalnom tužilaštvu koje je, prema tvrdnjama Dana, obavljeno 18. oktobra. Iz policije su ga uputili kod tužioca „gdje smo se dogovorili da vidimo dokle će to ići, i ja sam na to pristao”. Pitanje da li je Velimirović, bivši policajac iz Zubinog Potoka, postupao samoinicijativno ili po nečijem, unaprijed smišljenom, planu predstavlja osnovu za razrješenja političko-kriminalnog rebusa koji je, između ostalog, odlučio pobjednika oktobarskih izbora. Prema sopstvenom priznanju, Velimirović se potom vratio u Srbiju i od Sinđelića uzeo još 15 hiljada eura za nabavku oružja i njegovo skladištenje u Podgorici (prvih 15 hiljada uzeo je ranije). „Sinđelić je od mene tražio da slikam oružje i da mu pokažem fotografiju. Nakon tog sastanka vratio sam se u Crnu Goru, slikao oružje koje je već bilo pripremljeno i odmah nakon toga se vratio u Srbiju kako bih mu pokazao tu fotografiju…”.

Da naglasimo: vratio se u Crnu Goru i slikao oružje koje je već bilo pripremljeno. Da li je to onih 50 automatskih pušaka i pištolja o kojima nam je Katnić pričao priče nalik na bajke – da ga je u inostranstvu „na granici između Srbije i Albanije” uništila osoba „pod kontrolon Specijalnog tužilaštva”, da se nije smjelo dozvoliti da dođe u ruke grupe angažovanih profesionalaca „iz treće zemlje” ali da tužilaštvo ima dokaze o njegovom uništenju. Istine radi, Katnić je u jednom momentu emisije Načisto saopštio kako neke stvari „koje saopštava Tužilaštvo” nijesu logične i (možda) nijesu tačne. Ali da se sve to radi kako bi se do danas anonimni agresori zbunili i omeli u svom zločinačkom naumu.

Ostavimo za neko mirnije vrijeme raspravu na temu da li je specijalni tužilac imao pravo da, naglašavamo – možda, od izbornog dana pa nadalje, obmanjuje ne samo moguće zločince već i kompletnu crnogorsku javnost, svjesno naduvavajući opasnost u izbornoj noći. Pošto su potencijalni pučisti bili i bez obećanog oružja (Velimirović slikao oružje koje je već bilo pripremljeno) i bez opreme (Sinđelić je neposredno pred dolazak u Podgoricu pripremljene uniforme i opremu predao srpskim službama bezbjednosti).

Uostalom, Katnićeve kolege (da ne kažemo potčinjeni u hijerarhijski precizno ustrojenom Tužilaštvu) smatraju da se tim pitanjima mediji ne smiju baviti. „Podsjećamo građane Crne Gore da poštujemo pravo javnosti da zna, ali istovremeno ističemo da to pravo ne može biti apsolutno, naročito kada je riječ o postupku koji je u toku”, stoji u saopštenju Udruženja tužilaca. Kao da je neko iz medija natjerao Katnića i VDT Ivicu Stankovića da gostuju po televizijama, sazivaju konferencije za medije, tamo pričaju bajke i demantuju sami sebe. Ali i jasno i glasno – a bez ijednog jedinog da sada predočenog dokaza – optuže/osumnjiče ili samo oklevetaju DF, najjaču političku grupaciju u Crnoj Gori koja nije pod kontrolom Mila Đukanovića. Katnić je istog dana i na istom mjestu – za nepunih 50 minuta -saopštio: (1)”mi smo identifikovali o kojoj političkoj grupaciji se radi”, (2) “utvrđeno je koja je to politička struktura”, (3) “ako sam kazao da je utvrđeno, izvinjavam se – postoji osnovana sumnja” i konačno (4) “posjedujemo dokaze da je u sve ovo na određen način i u određenom obimu bila involvirana određena politička grupacija”. Koja je od ove četiri tvrdnje tačna?

Iz nekog razloga to pitanje ni jednog trenutka nije zaintrigiralo parlamentarnu većinu (bivšu i buduću) skupštinski Odbor za bezbjednost, Savjet za nacionalnu bezbjednost i odbranu, nadležne iz ANB, Uprave policije, Ministarstva odbrane… Kao da je sve navedeno lični problem Milivoja Katnića, Ivice Stankovića i, eventualno, onih 180 hiljada garađana Crne Gore koji su svoj glas na minulim izborima dali opoziciji. Plus koja hiljada onih koji – upravo zbog priče o državnom udaru i „lišavanju slobode” premijera Đukanovića nijesu iskoristili svoje glasačko pravo, strahujući da će tako postati saučesnici napada na Crnu Goru.

Zato je, iz današnje perspektive gledano, korist od Dikića, Sinđelića i pučista pod njihovom kontrolom (komandom) imao samo DPS. Mandatar iz redova te partije Duško Marković našao se ničim izazvan u prilici da formira vladu iako je opozicioni blok nakon izbora imao veću podršku glasača i više mandata (39 prema 36, odnosno 38 ako DPS-u i LS pridodamo pripadajuće mandate SD Ivana Brajovića).

Pride, opozicija je nacionalnim partijama, a prije svega Bošnjačkoj stranci ponudila višestruko izdašniju koaliciju – i po broju funkcija i njihovoj težini i što se tiče političke svrsishodnosti tog angažmana. Na strani DPS i njenog mandatara bili su parapolitičke metode vladavine (mito, strah, ucjena) uz dragocjeno opravdanje – sa pučistima se ne može. Svjesno ili nesvjesno, Specijalno tužilaštvo i te kako je doprinijelo takvom raspletu. I uzalud iz Udruženja tužilaca prijete „dijelu javnosti koji pokušava da djelovanje Specijalnog državnog tužilaštva politički konotira”. Već smo osuđeni. Samo da nam kažu – na koliko.

Napismeno – neuračunljiv?

Majka svih pitanja glasi: može li se vjerovati onome što Aleksandar Sinđelić priča i što će, eventualno, pričati pred sudom. Advokat Branislav Lutovac podsjeća da svjedok saradnik ne može biti gonjen za krivično djelo organizovanog kriminala za koje se vodi postupak. ,,On unaprijed svojim iskazom sebe abolira od krivice. Prema tome stepen pouzdanosti takvoga svjedoka je vrlo problematičan”. I mimo toga, Sinđelićev iskaz može biti osporen i zbog njegove – navodne – neuračunljivosti. „Sinđelić ima dijagnozu da je psihički ozbiljno poremećen, a stekao ju je nešto posle 2000. godine, kada je u kasarni ubio dva vojnika zato što su ga maltretirali. Osuđen je na sedam godina, od kojih je odležao ukupno tri, nakon čega je pušten na slobodu”, tvrde izvori tabloida Alo. Slična priča i na portalu Princip. Njihov anonimni sagovornik kazuje o Sinđeliću: „Pričao mi je više puta da dok je bio na odsluženju vojnog roka u Užicu, da je tamo počinio dvostruko ubistvo. Bilo je to krajem 1999. ili početkom 2000-e. Tada je navodno iz kasarne pobjegao u Crnu Goru, gdje je bio uhapšen i zatvoren u spuškom zatvoru. U Spužu je proveo godinu i par mjeseci a onda je prebačen u niški zatvor, odakle je pušten posle dvije godine sa potvrdom da je neuračunljiv. Hvalisao se da je tada počeo da radi za službu i da je dobio novi identitet…”. Opet, mediji iz Srbije, skupa sa gore pomenutim navode i podatak da je Sinđelić 2006. godine bio u zatvoru u Nišu gdje je bio jedan od organizatora pobune koja je gasila Žandarmerija pod komandom Bratislava Dikića. Iako izgleda da se, hronološki gledano, ove priče ne podudaraju. Medijima se javio i rezervni oficir Vojske i MUP-a Srbije Goran Vidojević (44) optužujući Sinđelića da je pokušao da mu smjesti učešće u puču i hapšenje u Podgorici. „Predložio mi je da do sredine oktobra, skupim 10-20 ljudi, koji su spremni da idu da ratuju za novac u Ukrajinu. Prema njegovom kazivanju, plan je bio da dođemo svi u Podgoricu, gdje se održava skup dobrovoljaca, za odlazak u Ukrajinu. Sinđelić je rekao da nađem ljude, a on će nam naknadno javiti tačan termin polaska za Crnu Goru, a dobićemo novac za putne troškove, dnevnice i za avionske karte. Pošto znam o kakavom prevarantu se radi, znao sam da je u pitanju neka mutna rabota. Znao sam da sprema neku podvalu i tek nakon hapšenja onih ljudi u Crnoj Gori, na dan izbora, shvatio sam da je i meni bila spremljena klopka”, prenose Vidojevićevu priču mediji iz Srbije i Crne Gore. Šta je od svega toga istina tek treba da saznamo.

Ljepota koalicije

Nakon osmočasovne rasprave, GO BS prihvatio je u srijedu ponudu DPS-a o zajedničkom formiranju vlade. Tako će partija sa dva mandata u parlamentu (nešto više od tri odsto glasova) u vladi dobiti potpredsjednika zaduženog za regionalni razvoj (Rafet Husović) ministra rada i socijalnog staranja (Osman Nurković) i ministra saobraćaja (Kemal Purišić). „Ljudi, nažalost, nijesu shvatili da je samo malo više trebalo da vodimo računa o stabilnosti Crne Gore”, kazao je za Vijesti Orhan Šahmanović, predvodnik dijela BS koje je zagovaralo formiranje vlade sa partijama opozicije. Tako su uzaludna ostala upozorenja, nalik na ono Nebojše Medojevića (DF), da će BS savezom sa DPS-om „preuzeti kompletnu odgovornost za eskalaciju političke, ekonomske, socijalne i bezbjednosne krize u zemlji”. Zato, na drugoj strani, paktiranje SD sa DPS „po svaku cijenu” nikoga nije iznenadilo. Ivan Brajović i Vujica Lazović su, izgleda, pristali da njihova partija – takođe sa dva mandata – izgubi već dogovoreno mjesto potpredsjednika vlade i „tradicionalno” ministarstvo saobraćaja (pripalo Bošnjačkoj stranci). Umjesto toga dobiće dva „vruća krompira” – prosvjetu i zdravstvo. I priliku da se prse novom žrtvom položenom na oltar otadžbine.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

OBUKA RE POPULACIJE ZA RAD U MEDIJSKOJ INDUSTRIJI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvadeset pet Roma/kinja i Egipćana/ki  sa teritorije cijele Crne Gore imaće prilku da se obučava za rad u medijskoj industriji. Najboljih pet kandidata/kinja nakon dvomjesečnog treninga potpisaće ugovor o radu i nastaviti učenje uz rad u Centru za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), na portalu i novini Vijesti,  Televiziji Vijesti i Monitorovom centru za medije i demokratiju (MCMD).

Pripadnici/e romske i egipćanske (RE) populacije moći će da uče osnove novinarstva, ali i druge poslove u ovoj industriji, kao što su grafički prelom, dizajn, poslovi kamermana/ke, montažera/ke i radnika/ce u štampariji.

Polaznike/ce će obučavati tim iskusnih trenera. Obuka će biti organizovana u dvije faze. U prvoj će pripadnici/e RE biti upoznati/e sa teorijskim i praktičnim osnovama pojedinih medijskih poslova, a u drugoj fazi  će učiti uz rad i sami/e učestvovati u proizvodnji medijskih sadržaja – tekstova, produkciji TV programa, izradi sadržaja portala, te grafičkih i štamparskih poslova.

Konkurs za zainteresovane pripadnike/ce RE populacije objavljen je u više medija i može se naći na sajtu CIN-CG, nedjeljnika Monitor i portala Vijesti.  Svi zainteresovani/e polaznici/e imaju rok od mjesec dana da se jave na konkurs.

Obuka se orgnizuje u okviru projekta: Osnaživanje RE zajednice za pristup tržištu rada, koji sprovode CIN-CG, MCMD, Daily Press i Televizija Vijesti, uz finansijsku podršku Evropske unije i Vlade Crne Gore. Cilj projekta je potpuna integracija pripadnika/ca RE u društvo, posebno kroz jačanje njihovih znanja i vještina.

Projekat će trajati godinu dana, a pored obuke predviđeno je i više drugih aktivnosti, koje bi trebalo da doprinesu opštem cilju projekta, ali i da informišu javnost o poziciji Roma/kinja i Egipćana/ki u Crnoj Gori.

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo