Povežite se sa nama

INTERVJU

Pukanić je znao šta se događa

Objavljeno prije

na

bozo-prelevic

U ono egzaltirano vrijeme, u prvim mjesecima nakon pada Slobodana Miloševića, Boža Prelević, tada član NVO G-17 i koministar policije u prelaznoj vladi Srbije, napravio je specijalne policijske jedinice za vođenje istraga o političkim ubistvima. Bilo je onih koji su smatrali da to nije prioritet, pa je u novoj vladi Prelević imenovan za savjetnika ministra policije Dušana Mihajlovića. Vladu je napustio 5.oktobra 2002. upozoravajući da najvažnije stvari ne idu u dobrom pravcu. Otišao je u advokaturu. MONITOR: Šta je stalo na put vašoj inicijativi da se , u vrijeme kada ste bili koministar policije, otkrije pozadina političkih ubistava?
PRELEVIĆ: Nasleđe političkih predaka koji su zaneti vlastitim interesima finansijskim i političkim stvarali jednu moćnu hidru koja je pak imala svoje interese a koja nije mogla biti lako uklonjena, što zbog netransparentnosti, što zbog umiljatosti novim vlastima. Jasno je da se ta hidra bolje pripremila za 6. oktobar nego DOS. Imali su pristup svemu i svakome, ali i nameru da ne budu otkriveni odnosno da nastave biznis. Miloševićevo doba je donelo jedno zastrašujuće uništavanje i imploziju zemaljskih institucija zarad nebeskog naroda, koje je nastavljeno i nakon 5. oktobra.

MONITOR: Da li ste preduzimali mjere iz vašeg resora da se razotkriju i druga ubistva – ona gde je jasnija bila veza vlasti i organizovanog kriminala, kao što je slučaj sa ubistvom Radovana Stojičića “Badže”?
PRELEVIĆ: Slučaj Badže me podseća na samoubistvo albanskog predsednika čije su poslednje reči bile: ,,Ne pucajte drugovi”. Ali, drugovi, avaj, imali su drugačije viđenje, pa su pisanu diskusiju pročitali na sahrani.

MONITOR: Petog oktobra 2002. izašli ste iz Vlade Srbije sa mjesta savjetnika ministra policije. Neke razloge ste tada naveli. Da li je to bilo sve?
PRELEVIĆ: Bilo je još toga za dodati, ali je interesantno da sam predvideo razvoj događaja ne zato što sam pametan, nego zato što je epilog bio predvidiv za onog koji gleda. Ko se oslanja na verovanje ili ko je zanet drugim stvarima nema vremena da uoči opasnost.

MONITOR: Da li je tema ,,duvanska mafija” bila tema za tužilaštvo i policiju u vrijeme vašeg angažmana?
PRELEVIĆ: Naravno, sa više aspekata. Napad na budžet, organizovani kriminal sa mnogo para, korupcija, crno tržište, saradnja sa službama bezbednosti. Od svega toga najcrnje je stvaranje, etabliranje jedne finansijsko-političke grupe koja stvara sopstvene čuvare, bankare, političare, novinare, analitičare, carinike, popove. I tako dobijete paradržavu koja postaje često jača od države, a čija hrana postaju građani i njihov novac. Ne delujemo li poprilično ,,oglodano”?

MONITOR: Pisanje ,,Nacionala” iz 2001. naišlo je na velike kritike sa raznih strana. Da li je ubistvo Ive Pukanića ,,dokaz” da je on u nečemu bio u pravu?
PRELEVIĆ: U mnogo čemu. To nije nepoznato ni policijama regiona, ni Evropi, mada su se i neke evropske zemlje i svetske kompanije u tome zaigrale.

MONITOR: Pre Pukanićevog ubistva bio je i jedan oružani napad na njega koji je najčešće tumačen kao posljedica njegovog razvoda. Danas je jasnije o čemu se radilo, ali i to da je dio reakcija u stvari bilo ,,spinovanje” i ,,zametanje tragova”?
PRELEVIĆ: Ni Pukanić nije bio naivan, znao je o čemu se radi. Njegovo ubistvo je i drugima preporuka da je ,,zdravo za organizam” da pišu o ekologiji i retkim pticama, narodnim običajima. Izgleda da Pukanić nije živeo ,,zdravo”, da je pisao o neomiljenim temama i jednostavno organizam ,,nije izdržao”. Raduje me reakcija policije koja je stručno obradila mesto zločina, našla tragove i započela istragu, počela regionalnu saradnju. To se po pravilu ne dešava kada stradaju ,,naši drugovi”!

MONITOR: Da li bi tužilaštva u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj morala da sprovedu neki vid istrage u vezi sa izjavama i intervjuima Ratka Kneževića i Stanka Subotića?
PRELEVIĆ: Već rade na tome. Videćemo rezultate. Nije ni mafija bez aduta. Njeno otkrivanje je neprijatno za mnoge. Svedok saradnik je pokazalo se opasan instrument. Veliki ulozi su u igri. Pa i ugled država koje vode istragu. Ili jesu države ili su saradnici mafije.

MONITOR: Pored najtežih optužbi koje su obojica iznijeli u javnost, interesantno je da Subotić u intervjuu ,,Jutarnjem listu” iznosi podatak da je DS finansirao sa deset miliona eura. Da li je to jedna vješto upućena poruka srpskoj vlasti?
PRELEVIĆ: Ja u to ne verujem. Ne bar u poslednjih nekoliko godina. Inače zna se ko je Canetov poznanik po sopstvenom priznanju, koje se desilo na suđenju za ubistvo premijera. Cane u Srbiji ima dosta prijatelja i poznanika što nije nelegitimno. Prozivanje DS meni liči na naznaku nervoze što je opet i razumljivo, ali te stvari treba u zakonitom postupku utvrditi a ne o njima pričati. Pričanje je odraz nemoći. Trebalo bi ili pokrenuti postupak i utvrditi istinu ili reći da nema dokaza. ,,Španska serija” će samo doneti nove žrtve.

MONITOR: I u ovom slučaju spekuliše se da bi zaštićeni svjedoci otkrili istinu. Prema vašem sudijskom iskustvu, da li bi to bilo dovoljno za donošenje valjanih odluka?
PRELEVIĆ: Nemam takva saznanja o svedočenju zaštićenih svedoka. Ovde je bitno ko je krajnji naručilac svih onih ubistava, pa i Pukanićevog.

MONITOR: Da li su Kneževic i Subotić ,,solisti”? Subotić se stalno poziva na bliskost sa Đukanovićem i tragičnu sudbinu Zorana Đinđića, a Kneževiću se pripisuje ,,pozadina” u vidu nekih zapadnih faktora zainteresovanih da se raščisti sa organizovanim kriminalom na Balkanu?
PRELEVIĆ: Naravno da nisu solisti, to se vidi po njihovom razvoju. Potpuno je jasno da to nije uobičajen put. Šta ga čini neuobičajnim i da li je to dozvoljeno ili ne utvrđuje sud. Koji je Kneževićev motiv ne znam, ali mu se hrabrost ne može sporiti posle Pukanićeve sudbine. Da li je on egzibicionista, da li se zasitio života i odlučio malo da počine ili je inicijalna kapisla koja pokreće spiralu čiji zamah vodi životu bez nikotina odnosno čistijem balkanskom vazduhu, pročišćenom od kriminala – to je pitanje, ali i ispit za vlasti zemalja regiona i njihove uloge u otkrivanju odnosno zataškavanju. Subotićevo samopovezivanje sa Đinđićem je meni bljutavo i preteće. Kada se to desilo da su oni u istoj ravni? Pri čemu je Zoran pokojni. Zna se kog genija je bila teza da su novinari pripremali Zoranovo ubistvo. To je glupost. Novinari umeju da rade za razne centre, da diskvalifikuju ljude, da lažu, da izvrću, ali oroz poteže neko beskrupolozniji.

MONITOR: Šta danas mislite o akciji Sablja o njenim dometima i posljedicama?
PRELEVIĆ: Dobra je to bila akcija uz sve mane koje su se dešavale. Nama ne treba akcija od tri meseca nego od 30 godina, a za to nema ni daha ni ljudi, čak i kada ima političke volje.


Balkanska priča

MONITOR: Verujete li da ćemo u dogledno vrijeme izaći iz krimi-politikantskog konteksta priče o duvanskoj mafiji i biti bliže saznanju koliko je ona određivala politička kretanja i lične sudbine?
PRELEVIĆ: Zavisi od rezultata istrage! Taj slučaj duvanske mafije je savršeni primer za fakultet. Šta tu imamo? Duvanske kompanije, malo ljudi iz vlasti, malo iz kriminala, malo iz službi bezbednosti, malo iz of shore kompanija, poneki carinik i malo milijardi na malo računa. Sve u svemu MALO! Ali to je priča, reći ćemo balkanska. Trebaju nam imena počinilaca. I bez toga je sve ovo samo novinska priča i državna bruka. Balkanska? Naravno ne. Pogledajte svetsku krizu koju su izazvali pohlepni, ,,ugledni” američki biznismeni. Da li je sem onog piramidalnog jadnika neko odgovarao? Možda sam nešto propustio? Ne, niko nije odgovarao jer su Amerikanci bili zauzeti širenjem demokratije u svetu, pa su propustili da regulišu sopstveno tržište. HILJADE MILIJARDI je šteta. Sećam se samo koliko su nas davili što se u studentskom gradu prodaju piratski CD-ovi što se iz Vašingtona vidi. Ovo je nesavršen svet i kriminal se dešava svuda gde mu to država omogući.


Haos u medijima

MONITOR: Bili ste član radne grupe za izmjene i dopune zakona o informisanju. Kako je bilo moguće da se danas dođe do ovako restriktivnog prijedloga?
PRELEVIĆ: Formiranje grupe je dobra ideja. Donošenje predloga zakona van i suprotno radu grupe je loša manifestacija sile. Pretpostavljam da je predlog modela rezultat jednog haosa u medijima. Slažem se da vi ne možete nekažnjeno pljuvati po drugima i tvrditi da je to sloboda, ali sa druge strane mislim da će takav model medije u Srbiji odvesti u drugu neželjenu krajnost.

MONITOR: U Crnoj Gori tri stalno tužena medija bi trebalo da plate 13 miliona eura ukoliko za sve tužbe budu osuđena.U Srbiji je klima prema medijima vrlo loša, a ubistva novinara ostaju nerazjašnjena. Ima li razumljivog objašnjenja?
PRELEVIĆ: Klima je loša u medijima. Ali i oko medija. Treba naći dobar balans, a za to vam treba samo vladavina prava i institucije. Samo to evo nemamo par hiljada godina. Ne treba gubiti nadu. Vreme se ubrzava. Strašno ubrzava. Život sve kraće traje. Ko će da misli sad još i na vladavinu prava, bolje da idemo negde na muziku. A muzika i pesma stalno ista, čini mi se nešto o čojstvu i poštenju. Ojha bre,da pače.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HADŽEM HAJDAREVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ SARAJEVA: U BiH su fašisti u znatnoj mjeri u vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelne probleme bosanskohercegovačke države i društva prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći

 

MONITOR: Koji su najveći problemi u današnjoj Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Nema tog problemoskopa, niti nekog, da se našalimo, ovozemaljskog problemjera kojim bi se preciznije moglo “odrediti”, “klasificirati”, “izračunati” aktualne probleme bosanskohercegovačke države i društva! Ja te probleme prvenstveno vidim u kontinuiranim antibosanskim neofašističkim politikama beogradskih i zagrebačkih centara klerofašističkih moći… Vlasti u Zagrebu i Beogradu, preko svojih naciziranih satelitskih ispostava u Bosni, bjesomučno, od disolucije Jugoslavije pa sve do danas,  ustrajavaju na mentalnoj i svakoj drugoj kolonizaciji bh. društva, a kad se tome doda razroko ideološko nejedinstvo, nesnalaženje,  stranačko politička cirkusanija onih bosanskih snaga koje se vole prikazivati patriotskima, onda to “razvlačenje pameti”, kako se živopisno izrazio jedan od đeneralskih ratnih zločinaca, kao da će trajati do Dana sudnjega. Kako nikad nisu “definirani” uzroci i posljedice agresorsko-genocidnih politika/ratova od 1991. do 1995. godine, ostavljena je mogućnost da se suksecivno reaktualiziraju mnogi socijalnopolitički i socijalnopsihološki problemi u Bosni i na Balkanu. Devedesete  su bile nastavak Drugoga svjetskog rata; nanovo su orgijali i četnici i ustaše. Sadašnje veličanje osuđenih ratnih zločinaca, negiranje genocida, ignoriranje zločina i posljedica zločina, nije ništa drugo do prihvatanje fašizma kao vlastite nacionalne kulturne tečevine. Tako se ponašaju mnogi političari u Zagrebu, tako se ponaša vlast u Srbiji, tako se ponašaju njihovi profašistički sateliti u Bosni… To su najveći problemi države Bosne i Hercegovine!

MONITOR: Šta  BiH najviše nedostaje?

HAJDAREVIĆ: Osjećanje sigurnosti njenih građana. Mirovnim sporazumom skrpljenim u Daytonu nametnut je antigrađanski, naciokratski, idiotski koncept vlasti, u svemu, od politike do ekonomije, pa je dojučerašnjim ubicama, a koju godinu kasnije i “haškim pitomcima”, povjereno postdejtonsko “instaliranje vlasti”, čime je pometena normalnija i dugoročnija sigurnost bh. građanina. Pripadam onima koji su uvjereni da su granice države BiH na Drini, Savi, Uni visoke do nebesa, ništa njih nikad neće pomjeriti, ali nažalost svi ćemo prije pomrijeti,  negoli će bešćutne neonacističke protuhe ikada to shvatiti.

MONITOR: Jednom ste kazali da čovjek u Bosni više misli glavom nekog Beograda i Zagreba, neke Ankare, Moskve, Teherana, Brisela i Vašingtona nego glavom svoje države… 

HAJDAREVIĆ: To je jedan od fundamentalnih problema Bosne – ta drama “posuđenih identiteta”, ta (auto)kolonizacija svijesti, ti krvavoliki kleronacistički “uvjetni refleksi” naprema normalnog građanskoga života, ta usiljena pseudoznanstvena ideologizacija/mitologizacija i prošlosti i budućnosti… Često glava čovjeka u Bosni nije u državi u kojoj živi, nije u društvu iz kojeg potječe, nego je u nekom Beogradu, Zagrebu, nekom Istanbulu, Teheranu, Moskvi, Washingtonu… Morat će proći generacije i generacije, pa da se dekolonizira svijest razbosančenih dijelova bh. društva!

MONITOR: Nedavno je  grupa bosanskohercegovačkih intelektualaca, među njima i Vi,  uputila otvoreno pismo institucijama BiH u kojem  navode – potvrdite da BiH nije više pašaluk u kome se bespogovorno izvršavaju naredbe iz Stambola. 

HAJDAREVIĆ: Potpisujem i borim se za sve ono što uzdiže dostojanstvo zemlji Bosni i državi Bosni i Hercegovini. Nadam se da do izručivanja političkih neistomišljenika Turskoj, ili onih koji se etiketiraju takvima, neće doći… Dogodi li se, bio bi to veliki bosanski poraz i strašna sramota bosanskohercegovačke političke i svake druge pameti!

MONITOR: Šta bi BiH donijelo članstvo u EU ?

HAJDAREVIĆ: Mnogo bi šta dobroga. Prije svega, osjećali bismo se sigurnije. I u osobnom i u kolektivnom smislu. To bi donijelo veću zaštitu od bešćutnih, lakomih, kolonijalistički raspoloženih susjeda. Doprinijelo bi procesu postupne denacifikacije. Mirnije bismo lijegali u postelje i horniji dočekivali jutarnje sunce.

MONITOR:  U BiH se, kažu mnogi, danas najmanje čuje glas antifašista. Zašto?

HAJDAREVIĆ: Pa zato što je BiH država gdje su fašisti, u znatnoj mjeri, danas u vlasti! Dodatno je tragična činjenica da je Bosna najstradalničkiji prostor i u vrijeme Drugog svjetskog rata i u vrijeme agresorskog komšijskog fašizma devedesetih godina prošloga vijeka! Ali, ipak, čuje se glas antifašista, nije da se ne čuje, ne dao Bog da se ne čuje!

MONITOR: I dalje na ex jugoslovenskim prostorima nacionalistički govor nadjačava govor o pomirenju. Čemu to vodi? 

HAJDAREVIĆ: To vodi u daljnji društveni haos, u kontinuiranu, naciokratski dirigiranu ”strategiju haosa”, u neprestani strah i nesigurnost, vodi u produbljivanje bijede i siromaštva, vodi u masovno iseljavanje mladih sa svih prostora nekadašnje jugoslavenske državne zajednice!

MONITOR: Radite u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu. Često se polemiše o tome kakvim jezikom govore Crnogorci, Srbi, Bošnjaci i Hrvati…

HAJDAREVIĆ: Jezik je žalosno ispolitiziran. Mada, valja znati, jezik je i jedno od ponajvažnijih političkih a ne samo komunikacijskih, edukacijskih, kulturnih, memorijskih i ostalih  životnih pitanja… Prihvatimo li opću civilizacijsku istinu da je pitanje jezika pitanje elementarne čovjekove slobode, onda je razumljivo da je on za jedne bosanski, ili crnogorski, ili hrvatski, ili, za neke, srpski jezik… Za mene, lično, u BiH svi govore jednim jezikom, i ja ga osjećam, čujem, čitam kao bosanski jezik, ali, kako je jezik najuže vezan za čovjekovu slobodu, onda nema nikojeg razloga da mi smeta  da neko u BiH kaže kako se njegov jezik zove srpski ili hrvatski jezik. Je li na onom čuvenom Bečkom dogovoru od 28. maja 1850. godine bilo ijednog Crnogorca, ijednog Bošnjaka? I Bosna i Crna Gora bile su izvan i Austro-Ugarske monarhije i tadašnje srpske kneževine. Koji su to životni prostori u srednjojužnoslavenskim govorima poslužili tadašnjim kodifikatorima nekog zajedničkog standarnog jezika? Pogledajte u geografsku kartu Balkana! Oni koji niječu ime bosanskoga i ime crnogorskoga jezika zapravo se osjećaju nesigurnima u vlastitom jezičkom identitetu!

MONITOR: Izjavili ste da su lingvisti na Balkanu danas ponajveći nacionalisti. 

HAJDAREVIĆ: To je tako. Ako se nekome negira pravo na jezik i ime maternjeg jezika, negira mu se i pravo na život i na vlastito postojanje, posvaja mu se nacionalna memorija, otima kultura, historijsko sjećanje, sve… To je fašizam!

MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u kulturi u Bosni i Hercegovini?

HAJDAREVIĆ: Stanje je vrlo neuređeno, često nacionalistički “usmjereno”, nesređeno, jadno. BiH je jedina država u Evropi koja nema državno ministarstvo za kulturu. Zato je BiH, kad su u pitanju institucije kulture, danas najzapušteniji prostoru Evropi. Ovdje, kao i na mnogim dijelovima Balkana, kultura nije, primarno, u funkciji kultiviranja, uzdizanja, spajanja, zdrave kulturne interakcije, nego je u funkciji nabildavanja “nacionalnih mišića” i, najčešće, mozaik živopisnih samolagarija o sebi, a sve prema projiciranim epskoguslarskim matricama i “natpjevavanjima”.

MONITOR: Objavili ste preko dvadeset pet knjiga. Kakve su šanse u BiH da pisac objavi novi rukopis i koliko se uopšte danas  čitaju knjige? 

HAJDAREVIĆ: Ja imam sreću da imam prijatelja koji ima izdavačku kuću i štampariju. Riječ je o sarajevskoj “Dobroj knjizi”. Inače, šanse za objavljivanje rukopisa su vrlo ograničene. Tu su na posebnom nesretnom udaru mladi talentirani autori. Neki tzv. kantonalni i entitetski ministri za kulturu u BiH više se ponašaju kao osioni blagajnici negoli kao kulturotvorni stratezi. Decenijama nas u Bosni guši i teror amaterizma. Pa, ipak, u cijelome ovom haosu, probije se i mnogo važnih, velikih književnih djela. Smio bih ustvrditi da se u Bosni ovih godina ispisuje jedna od najvećih književnosti u Evropi, pitanje je samo kako to na kvaltetan način prepoznati i prezentirati. Inače, prestalo me boljeti sve slabije nečitanje knjiga. Kome se ne čita, ima svoje ustavno i građansko pravo biti ograničen i biti glup!

 

Aluminij – tipična naciokratska priča 

 

MONITOR: Afera mostarski Aluminij trenutno je jedan od najaktuelnijih događaja u BiH …

HAJDAREVIĆ: Mostarski Aluminij je tipična naciokratska priča! Ovih dana svi pričaju o Aluminiju, a samo u Mostaru je, od vremena agresije na Bosnu do danas, propalo mnogo, možda i značajnijih privrednih giganata, kakvi su Soko, Hepok, Fabrika duhana Mostar, Pamučna industrija Đuro Salaj, Tvornica kompresora, GP Hercegovina. Samo je Aluminij zadržan da funkiconira kao “zlatna koka” partijsko-nacionalističkog kriminala u režiji jedne od nacionalističkih, antibosanskih partija – HDZ-a. Nije stradao ni jedan kooperant Aluminija u Hrvatskoj ili BiH, stradao je samo Aluminij, stradalo je, zapravo, nekoliko stotina porodica koje su vjerovale u Aluminij i u partitokratnu, antigospodarsku hadezeovsku priču i politiku. Pogledajte ko sad pregovara o Aluminiju. Lider nacionalističke političke stranke koja je uništila Aluminij! To je posao za ekonomske stručnjake, ali i za policiju, tužilaštva, sudove, proceduru prava i zakonitosti…

MONITOR: Hrvatski mediji tvrde da je aktuelna bošnjačka politika “iz osvete” uništila Aluminij.

HAJDAREVIĆ: Bošnjaci, ni koju deceniju iz Daytona, nisu mogli ni primirisati “Aluminiju”. Čak je finansijskoj policiji zabranjivan ulazak. Tzv. privredni gigant bio je organiziran po mjeri hadezeovske naciokracije i kriminala pod zašitom “nacionalnih interesa”. U pitanju je pljačkaški interes lokalne, mafijaške klike unutar HDZ BiH.

 

Klerofašizam je balkansko zlo

 

MONITOR: Školovali ste se i na sarajevskoj Gazi Husrev-begovoj medresi. Da li se u BiH i u našem regionu manipuliše vjerom?

HAJDAREVIĆ: Itekako se manipulira vjerom. I svi manipuliraju vjerom. Pokazalo se da je nacionalistički konfesionalizam na Balkanu više antivjera negoli ikakva vjera. Devedesete godine su svjedočile da su mnogi tzv. duhovnici bili promotori i zaštitnici zločina. Klerofašizam je najozbiljnija prijetnja budućnosti svih naših prostora. Klerofašizam je  zlo u kojemu su pozivi na Boga i vjerske svetinje u službi najperverznijega mogućeg sataništva. Koliko se u socijalističkoj Jugoslaviji pretjerivalo u službenom odnosu prema vjeri i instituciji vjere kroz crkve i druge vjerske zajednice, danas se otišlo u još opakiju krajnost – nacionalistički konfesionalizam je postao “mjera svih stvari”, a Bog i citati iz svetih knjiga opadaju s licemjernih propovjedničkih usana poput natruhla lišća, ili uprazno vise po uzdignutim, podnebesnim tornjevima.

                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ENVER KAZAZ, KNJIŽEVNIK I PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U  SARAJEVU: Talac borbe tri nacionalizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih političkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok

 

MONITOR: Prošle sedmice navršilo se deset mjeseci od izbora u BiH. Kakvi su rezultati aktuleni vlasti u tom periodu?

KAZAZ: Nove vlasti, zapravo, nema, osim u nekoliko kantona i u Republici Srpskoj. Pregovori oko njenog formiranja su zapeli oko članstva BiH u NATO-u. Hoće li Predsjedništvo BiH podržati novog mandatara Vijeća ministara iz Dodikovog SNSD-a, još uvijek se ne zna. Ali, može se već sada reći da je BiH u pregovorima oko formiranja vlasti zakočena na svom putu u NATO, jer je Bakir Izetbegović popustio pred Dodikovim zahtjevima i pristao na reduciranje Godišnjeg akcionog plana koji je uslov da ta vojna alijansa počne razmatrati uslove za prijem BiH u svoje članstvo. To znači da će BiH u narednom periodu biti primorana da pravi ustupke republičkosrpskim oligarhijama kad je u pitanju članstvo u NATO-u.

Dobra vijest iz BiH je da Vlada Kantona Sarajevo, formirana u složenoj koaliciji bez Izetbegovićeve nacionalističke SDA, radi odličan posao. Ona je uvela niz principa transparentnosti, odgovornosti i poštenja, a u nekim privrednim i ekonomskim mjerama pokazala zavidnu razinu efikanosti.

Kantoni pod kontrolom HDZ-a nisu formirali vlast, jer ta stranka na čelu sa Draganom Čovićem vodi borbu protiv SDA oko promjena izbornog zakona, tražeći da se tobožnjim etničkim legitminim predstavljanjem uvedu takve odredbe izbornog zakona prema kojemu će pripadnici svake od etnija moći glasati samo za svoje predstavnike. Jednostavno rečeno, HDZ računa da se na izbore izlazi s etničkim trakama oko ruke.

Sve u svemu BiH je i dalje talac borbe tri nacionalizma oko strategijskih poltičkih pitanja i svi su izgledi da će to i ostati na duži vremenski rok.

MONITOR: Politički analitičari upozoravaju da u BiH vladaju interesne krimi-etno grupe i da građani žive između straha i strepnje…

KAZAZ: Da, ta upozorenja imaju realne osnove, jer tri nacionalističke partije organizirane su kao tajkunski etnički karteli koji su privatizaciju pretvorili u pljačku društvene, tj. državne imovine, a institucije sistema poimaju kao sredstva za svoje bogaćenje.

Istodobno s tim nacionalizam razvija naracije o stalno nadolazećim sukobima, pa BiH živi, kako bi Ivan Lovrenović rekao, u stanju nezavršenog rata. A to znači da su sukobi s vojnog prebačeni u političko polje, te da naracija o njima služi kao maska za kriminal, korupciju, nepotizam i formiranje klase tajkuna koji su preko noći postali milioneri.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I ADVOKAT CENTRA ZA GRAĐANSKE SLOBODE: Treba nam ubrzanje reformi koje će osnažiti ugled pravosuđa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poštujući vladavinu prava kao osnovni princip, te podjelu vlasti kao njen bitan sastojak, mislim da se rješavanje stambenih pitanja kada se radi o sudskoj grani vlasti mora odigravati isključivo u okviru nje same. Drugačija praksa otvara prostor za legitimnu sumnju u politički uticaj izvršne vlasti na sudsku vlast

 

MONITOR: Da li bi opozicija trebalo da učestvuje u  radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva, obzirom da je rok za reforme produžen i tako smanjeno vrijeme za pripremu fer izbora, i  da nije ispunjen zahtjev za formiranjem tehničke vlade? I da li je ta reforma uopšte dovoljna za odžavanje fer izbora, ili su potrebne sveobuhvatnije promjene? 

SEKULOVIĆ: Mislim da opozicija treba da učestvuje u radu Odbora za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva. Neučesvovanje bi u ovom trenutku bilo teško opravdati međunarodnim partnerima. Naravno, imam u vidu činjenicu da opozicija nije jedinstvena po ovom pitanju i da prisustvujemo opozicionom ratu kakav je malo ko očekivao. U tom smislu držim, uz određenu ogradu jer je opoziciona scena nepredvidiva,  da će jedan dio opozicije prije izabrati strategiju povlačenja iz rada Odbora, kako bi privukao ili vratio dio opozicionih birača koji imaju jak antizapadni stav.

Međutim, i ako se ovo desi, drugi dio opozicije koji je prozapadno orijentisan bi trebao da uzme učešće. Naravno, da će taj put biti pun zamki, ali se na djelu mora pokazati kapacitet i snaga da se ovakvi procesi vode, odnosno da se preuzme odgovornost. U krajnjem, ako imate jasne agrumente  uvijek se možete povući, pri čemu teret neuspjeha prelazi na drugu stranu.

Ne treba imati iluziju da bilo koja reforma može dovesti do idealnih izbornih uslova. U svakoj državi vlast na određeni način ima startnu prednost, u našem kontekstu institucionalna prednost se ogleda primarno u činjenici da je država glavni poslodavac a da nemamo iskustvo sa demokratskom smjenom vlasti. Ono što se može realno očekivati od čitavog procesa – ukoliko on bude vođen politički razborito,- sa jasnom predstavom što se hoće i sposobnošću da se to u realnosti iznese – je ambijent koji izborni proces čini elementarno fer i poštenim.

MONITOR: Organizatori protesta Odupri se i opozicija potpisali su Sporazum o budućnosti u  kojem se, između ostalog, najavljuje bojkot svih izbora u slučaju da ne bude formirana tehnička vlada. Kako vidite ponašanja dijela opozicije, u tom smislu? 

SEKULOVIĆ: Mislim da priča oko tehničke vlade nije završena, samo što tu vlada prilična konfuzija. Iako sam saglasan da bi mandat takve vlade trebao biti što duži, ne mislim da je tragedija ukoliko umjesto dvanaest mjeseci bude recimo deset. Ono što je suština je da ulazak u takvu vladu mora biti dio paketa koji bi bio pripremljen ozbiljno, stručno i održivo, kako bi imala svoj efekat u dijelu pojačane kontrole izbornog procesa.

Poželjno bi bilo da iza takve ideje direkno ili indirektno stanu svi, jer se time jača legitimitet procesa i dobija se na političkoj težini. Kako će to u krajnjem izgledati, ostaje da se vidi, pri čemu zadržavam određenu rezervu zbog pomenutog ponašanja opozicije.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo