Povežite se sa nama

INTERVJU

Pukanić je znao šta se događa

Objavljeno prije

na

U ono egzaltirano vrijeme, u prvim mjesecima nakon pada Slobodana Miloševića, Boža Prelević, tada član NVO G-17 i koministar policije u prelaznoj vladi Srbije, napravio je specijalne policijske jedinice za vođenje istraga o političkim ubistvima. Bilo je onih koji su smatrali da to nije prioritet, pa je u novoj vladi Prelević imenovan za savjetnika ministra policije Dušana Mihajlovića. Vladu je napustio 5.oktobra 2002. upozoravajući da najvažnije stvari ne idu u dobrom pravcu. Otišao je u advokaturu. MONITOR: Šta je stalo na put vašoj inicijativi da se , u vrijeme kada ste bili koministar policije, otkrije pozadina političkih ubistava?
PRELEVIĆ: Nasleđe političkih predaka koji su zaneti vlastitim interesima finansijskim i političkim stvarali jednu moćnu hidru koja je pak imala svoje interese a koja nije mogla biti lako uklonjena, što zbog netransparentnosti, što zbog umiljatosti novim vlastima. Jasno je da se ta hidra bolje pripremila za 6. oktobar nego DOS. Imali su pristup svemu i svakome, ali i nameru da ne budu otkriveni odnosno da nastave biznis. Miloševićevo doba je donelo jedno zastrašujuće uništavanje i imploziju zemaljskih institucija zarad nebeskog naroda, koje je nastavljeno i nakon 5. oktobra.

MONITOR: Da li ste preduzimali mjere iz vašeg resora da se razotkriju i druga ubistva – ona gde je jasnija bila veza vlasti i organizovanog kriminala, kao što je slučaj sa ubistvom Radovana Stojičića “Badže”?
PRELEVIĆ: Slučaj Badže me podseća na samoubistvo albanskog predsednika čije su poslednje reči bile: ,,Ne pucajte drugovi”. Ali, drugovi, avaj, imali su drugačije viđenje, pa su pisanu diskusiju pročitali na sahrani.

MONITOR: Petog oktobra 2002. izašli ste iz Vlade Srbije sa mjesta savjetnika ministra policije. Neke razloge ste tada naveli. Da li je to bilo sve?
PRELEVIĆ: Bilo je još toga za dodati, ali je interesantno da sam predvideo razvoj događaja ne zato što sam pametan, nego zato što je epilog bio predvidiv za onog koji gleda. Ko se oslanja na verovanje ili ko je zanet drugim stvarima nema vremena da uoči opasnost.

MONITOR: Da li je tema ,,duvanska mafija” bila tema za tužilaštvo i policiju u vrijeme vašeg angažmana?
PRELEVIĆ: Naravno, sa više aspekata. Napad na budžet, organizovani kriminal sa mnogo para, korupcija, crno tržište, saradnja sa službama bezbednosti. Od svega toga najcrnje je stvaranje, etabliranje jedne finansijsko-političke grupe koja stvara sopstvene čuvare, bankare, političare, novinare, analitičare, carinike, popove. I tako dobijete paradržavu koja postaje često jača od države, a čija hrana postaju građani i njihov novac. Ne delujemo li poprilično ,,oglodano”?

MONITOR: Pisanje ,,Nacionala” iz 2001. naišlo je na velike kritike sa raznih strana. Da li je ubistvo Ive Pukanića ,,dokaz” da je on u nečemu bio u pravu?
PRELEVIĆ: U mnogo čemu. To nije nepoznato ni policijama regiona, ni Evropi, mada su se i neke evropske zemlje i svetske kompanije u tome zaigrale.

MONITOR: Pre Pukanićevog ubistva bio je i jedan oružani napad na njega koji je najčešće tumačen kao posljedica njegovog razvoda. Danas je jasnije o čemu se radilo, ali i to da je dio reakcija u stvari bilo ,,spinovanje” i ,,zametanje tragova”?
PRELEVIĆ: Ni Pukanić nije bio naivan, znao je o čemu se radi. Njegovo ubistvo je i drugima preporuka da je ,,zdravo za organizam” da pišu o ekologiji i retkim pticama, narodnim običajima. Izgleda da Pukanić nije živeo ,,zdravo”, da je pisao o neomiljenim temama i jednostavno organizam ,,nije izdržao”. Raduje me reakcija policije koja je stručno obradila mesto zločina, našla tragove i započela istragu, počela regionalnu saradnju. To se po pravilu ne dešava kada stradaju ,,naši drugovi”!

MONITOR: Da li bi tužilaštva u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj morala da sprovedu neki vid istrage u vezi sa izjavama i intervjuima Ratka Kneževića i Stanka Subotića?
PRELEVIĆ: Već rade na tome. Videćemo rezultate. Nije ni mafija bez aduta. Njeno otkrivanje je neprijatno za mnoge. Svedok saradnik je pokazalo se opasan instrument. Veliki ulozi su u igri. Pa i ugled država koje vode istragu. Ili jesu države ili su saradnici mafije.

MONITOR: Pored najtežih optužbi koje su obojica iznijeli u javnost, interesantno je da Subotić u intervjuu ,,Jutarnjem listu” iznosi podatak da je DS finansirao sa deset miliona eura. Da li je to jedna vješto upućena poruka srpskoj vlasti?
PRELEVIĆ: Ja u to ne verujem. Ne bar u poslednjih nekoliko godina. Inače zna se ko je Canetov poznanik po sopstvenom priznanju, koje se desilo na suđenju za ubistvo premijera. Cane u Srbiji ima dosta prijatelja i poznanika što nije nelegitimno. Prozivanje DS meni liči na naznaku nervoze što je opet i razumljivo, ali te stvari treba u zakonitom postupku utvrditi a ne o njima pričati. Pričanje je odraz nemoći. Trebalo bi ili pokrenuti postupak i utvrditi istinu ili reći da nema dokaza. ,,Španska serija” će samo doneti nove žrtve.

MONITOR: I u ovom slučaju spekuliše se da bi zaštićeni svjedoci otkrili istinu. Prema vašem sudijskom iskustvu, da li bi to bilo dovoljno za donošenje valjanih odluka?
PRELEVIĆ: Nemam takva saznanja o svedočenju zaštićenih svedoka. Ovde je bitno ko je krajnji naručilac svih onih ubistava, pa i Pukanićevog.

MONITOR: Da li su Kneževic i Subotić ,,solisti”? Subotić se stalno poziva na bliskost sa Đukanovićem i tragičnu sudbinu Zorana Đinđića, a Kneževiću se pripisuje ,,pozadina” u vidu nekih zapadnih faktora zainteresovanih da se raščisti sa organizovanim kriminalom na Balkanu?
PRELEVIĆ: Naravno da nisu solisti, to se vidi po njihovom razvoju. Potpuno je jasno da to nije uobičajen put. Šta ga čini neuobičajnim i da li je to dozvoljeno ili ne utvrđuje sud. Koji je Kneževićev motiv ne znam, ali mu se hrabrost ne može sporiti posle Pukanićeve sudbine. Da li je on egzibicionista, da li se zasitio života i odlučio malo da počine ili je inicijalna kapisla koja pokreće spiralu čiji zamah vodi životu bez nikotina odnosno čistijem balkanskom vazduhu, pročišćenom od kriminala – to je pitanje, ali i ispit za vlasti zemalja regiona i njihove uloge u otkrivanju odnosno zataškavanju. Subotićevo samopovezivanje sa Đinđićem je meni bljutavo i preteće. Kada se to desilo da su oni u istoj ravni? Pri čemu je Zoran pokojni. Zna se kog genija je bila teza da su novinari pripremali Zoranovo ubistvo. To je glupost. Novinari umeju da rade za razne centre, da diskvalifikuju ljude, da lažu, da izvrću, ali oroz poteže neko beskrupolozniji.

MONITOR: Šta danas mislite o akciji Sablja o njenim dometima i posljedicama?
PRELEVIĆ: Dobra je to bila akcija uz sve mane koje su se dešavale. Nama ne treba akcija od tri meseca nego od 30 godina, a za to nema ni daha ni ljudi, čak i kada ima političke volje.


Balkanska priča

MONITOR: Verujete li da ćemo u dogledno vrijeme izaći iz krimi-politikantskog konteksta priče o duvanskoj mafiji i biti bliže saznanju koliko je ona određivala politička kretanja i lične sudbine?
PRELEVIĆ: Zavisi od rezultata istrage! Taj slučaj duvanske mafije je savršeni primer za fakultet. Šta tu imamo? Duvanske kompanije, malo ljudi iz vlasti, malo iz kriminala, malo iz službi bezbednosti, malo iz of shore kompanija, poneki carinik i malo milijardi na malo računa. Sve u svemu MALO! Ali to je priča, reći ćemo balkanska. Trebaju nam imena počinilaca. I bez toga je sve ovo samo novinska priča i državna bruka. Balkanska? Naravno ne. Pogledajte svetsku krizu koju su izazvali pohlepni, ,,ugledni” američki biznismeni. Da li je sem onog piramidalnog jadnika neko odgovarao? Možda sam nešto propustio? Ne, niko nije odgovarao jer su Amerikanci bili zauzeti širenjem demokratije u svetu, pa su propustili da regulišu sopstveno tržište. HILJADE MILIJARDI je šteta. Sećam se samo koliko su nas davili što se u studentskom gradu prodaju piratski CD-ovi što se iz Vašingtona vidi. Ovo je nesavršen svet i kriminal se dešava svuda gde mu to država omogući.


Haos u medijima

MONITOR: Bili ste član radne grupe za izmjene i dopune zakona o informisanju. Kako je bilo moguće da se danas dođe do ovako restriktivnog prijedloga?
PRELEVIĆ: Formiranje grupe je dobra ideja. Donošenje predloga zakona van i suprotno radu grupe je loša manifestacija sile. Pretpostavljam da je predlog modela rezultat jednog haosa u medijima. Slažem se da vi ne možete nekažnjeno pljuvati po drugima i tvrditi da je to sloboda, ali sa druge strane mislim da će takav model medije u Srbiji odvesti u drugu neželjenu krajnost.

MONITOR: U Crnoj Gori tri stalno tužena medija bi trebalo da plate 13 miliona eura ukoliko za sve tužbe budu osuđena.U Srbiji je klima prema medijima vrlo loša, a ubistva novinara ostaju nerazjašnjena. Ima li razumljivog objašnjenja?
PRELEVIĆ: Klima je loša u medijima. Ali i oko medija. Treba naći dobar balans, a za to vam treba samo vladavina prava i institucije. Samo to evo nemamo par hiljada godina. Ne treba gubiti nadu. Vreme se ubrzava. Strašno ubrzava. Život sve kraće traje. Ko će da misli sad još i na vladavinu prava, bolje da idemo negde na muziku. A muzika i pesma stalno ista, čini mi se nešto o čojstvu i poštenju. Ojha bre,da pače.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU:  Vlada se mora izjasniti šta želi reformom Zakona o državljanstvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Male države kakva je Crna Gora moraju štititi svoj državni interes i biračko tijelo koje bi se, u slučaju „liberalizacije” ove politike, moglo rapidno povećati. Ovim bi se omogućio upliv interesa drugih država na izborni proces, uticaj na politike vlade, a u konačnom i na preispitivanje državno-pravnog statusa. Zato je važno šta je politika Vlade

 

MONITOR: Namjera Vlade da izmijeni Odluku o kriterijumima za utvrđivanje uslova za sticanje crnogorskog državljanstva, privremeno je obustavljena, ali je podigla tenzije, i otvorila mnoga pitanja. Da li je izmjena te odluke ispravljanje nezakonitosti prethodne vlasti, kako kaže Vlada, ili „etnički inženjering”, kako tvrdi opozicija?

KOPRIVICA: Mi nemamo ništa protiv promjene Odluke u dijelu da ljudi koji stvarno i trajno žive u Crnoj Gori, bez obzira na to kako se zovu, odakle su došli ili za koga glasaju, dobiju državljanstvo. Smatramo to poštenim i neophodnim, naročito prema izbjeglicama tj. onim ljudima koji su se u Crnu Goru sklonili od ratova devedesetih. Bilo koji drugi pogledi na ovo pitanje se graniče sa šovinizmom i treba ih osuditi.

Međutim, Vlada u Odluci bespotrebno i mimo najave proširuje ovo polje i uvodi još 12 mogućih opcija za sticanje državljanstva. Pored spajanja porodice, što je razumljivo, tu su i posjedovanje nekretnine, vjerska služba, posjedovanje kompanije i još 9 različitih razloga. Ovaj dio Odluke jeste problematičan jer zaista ne mislimo da se u maloj državi uslovi za državljanstvo smiju sticati zbog npr. posjedovanja nekretnine i boravka po tom osnovu.

MONITOR: Brojkama, odnosno broju onih na koje se te odluka odnosi, trenutno se manipuliše. Jedni tvrde da se ona odnosi na desetine hiljada ljudi, drugi na manje od stotinu. Gdje je istina?

KOPRIVICA: Prvo MUP ne treba da pravi procjene već da saopšti precizne podatke – koliko na osnovu ove Odluke, sada, a koliko na primjer, u narednih 5 godina ljudi može aplicirati za crnogorsko državljanstvo.

Drugo, ovi brojevi su se trebali naći u obrazloženju Odluke. Vjerujemo da kada se sve sabere, ovih građana u ovom trenutku ima oko 20.000, a koliko će od njih  aplicirati – to nije moguće reći. Ako osim toga dodamo i preko 30.000 građana sa stalnim boravkom, radi se potencijalno o gotovo 10 posto biračkog spiska što nije mali broj.

MONITOR: EU je upozorila da se o takvim pitanjima mora povesti odgovarajuća debata. O čemu se prije izmjene te Odluke mora razgovarati?

KOPRIVICA: Ovaj proces je bio potpuno netransparentan. Neraspraviti o ovako osjetljivim  odlukama  u kojima postoji ogroman javni interes – potpuno je pogrešna politika. Takođe, ponavljam, proces je opterećen kontradiktornim izjavama, pa niko sa sigurnošću ne zna šta je Vladin cilj, tj. da li je Odluka samo prvi korak dalje „liberalizacije”.

Ovaj pristup nas je, kao članove MUP-ovog Savjeta za transparentnost, prilično iznenadio jer je ministar Sekulović vrlo korektno i profesionalno komunicirao o ranijim svojim predlozima uključujući i pitanje prebivališta. Nadam se da će doći vrijeme da nas EU ne mora svakih 10-ak dana podsjećati šta su demokratske procedure u društvu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I PUBLICISTA: I dalje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema nikakve šanse da će se Bosna i Hercegovina raspasti, niti da će se granice na Balkanu mijenjati, pa stoga nema smisla o tome raspravljati. To ne služi ničemu, izuzev tome da nacionaliste održava na vlasti i da stvarni životni problemi nikad nisu u fokusu

 

MONITOR: U intervjuima ocjenjujete da su današnja društva i državne politike u Srbiji, BiH i Hrvatskoj, dominantno nacionalističke. Jedna od tih država je u EU, a druge dvije su „na putu“. Da li to znači da nas EU i obaveze iz Lisabonskog sporazuma neće izliječiti od dominacije nacionalističkog sentimenta i populističke politike koja mu podilazi?

MARKOVINA: Vjerovanje da će se ulaskom u EU riješiti svi problemi, a posebno to da će taj ulazak pomoći obračunu s nacionalizmom je dirljivo naivno i nevjerovatno je da značajan broj ljudi još u to vjeruje. To je bila iluzija i dok je Unija bila u puno boljoj ideološkoj situaciji, a kamoli danas. Da, ovdje živimo ponižavajuću nacionalističku stvarnost, od koje je jedino gora institucionalizacija civilnog društva koje očekuje da mu međunarodni projekti ili grantovi riješe situaciju u zemlji. To se, naravno, neće dogoditi, između ostalog i zbog toga što se aktivizam pretvorio u posao, potom što svi ti fondovi uvjetuju invalidnu ideološku priču u kojoj je socijalizam zabranjen pojam, a na koncu i zato jer novo proširenje EU nije niti na vidiku, čak ni u srednjoročnoj perspektivi. Kako je nacionalizam jači nego ikada i kako treba priznati da je ljevica na duže vrijeme poražena, ostaju prosvjetiteljski rad i spremnost na poraze, partizanska etika i držanje podalje od bilo kakvih veza s vlastima i nacionalistima. Samo što na to, da se ne lažemo, nitko nije spreman.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nasilje je široko rasprostranjeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava

 

MONITOR:  Prije godinu, upozorili ste preko stranica Monitora, na opasnosti od izolacije i straha od epidemije po psihičko zdravlje ljudi. Kakvo je stanje sada?

BURDŽOVIĆ: Ono što prvo zapažamo kod građana je visok stepen zamora za koji možemo reći da je najvidljivija posljedica, sada već hronične stresne pozicije. Osim strahova za sopstveni život i život i zdravlje najbližih sad kod većine dominiraju i egzistencijalni strahovi. Povećan broj nezaposlenih, svakodnevna neizvjesnost kada je socijalna politika u pitanju, postala su dodatna okupacija naših građana. Od početne solidarnosti koju je karakterisala prva faza pandemije, sad se nekako više nalazimo u stanju gdje je postala najvažnija borba za goli opstanak.

MONITOR: Nedavno ste u autorkom članku napisali da „trpljenje“ ima svoj ograničen rok, te da su ,,posljedice pandemije, na život svakog pojedinca postale vidjive’’. U čemu se one ogledaju?

 BURDŽOVIĆ:  Povećan stepen ugroženosti kod svakog pojedinca u bilo kom njegovom životnom aspektu, lako dovodi na početku do opreza, ako ta njegova ugreženost traje, a njegova struktura ličnosti nije dovoljno oprezna, te nema adekvatne mehanizme odbrane, lako ,,sklizne” u paranoidnost,  prevedeno, patološku sumnjičavost. Pored sada već često obrađene anksioznosti, depresije, ovaj psihijatrijski entitet narušava funcionisanje velikog broja ljudi kod nas. Znamo da je u ovakvim životnim okolnostima stepen shvatanja pojedinaca značajno narušen, njihova organizacija i funcionalnost takođe, ali kad svemu tome dodamo paranoju onda zaista dobijamo kopleksne psihijatrijske poremećaje čiji oporavak nije lak.

MONITOR: Upozoravate i na to da se strah često prikriva agresijom, te da o tome svjedoči povećan broj sudsko-psihijatrijskih predmeta. Koji su najčešći i kako ih preduprijediti?

 BURDŽOVIĆ:  Agresija nikada nije rezultat pameti, zrelosti, hrabrosti, zadovoljstva. U nekim situacijama  može predstavljati nužnu potrebu, kada govorimo o ekstremnim situacijama životne ugroženosti pojedinca. I tada je ,,diktirana” intezitetom straha koji pojedinac doživljava.

Pravo i psihijatrija imaju, praktično isti zadatak: da poboljšaju čovječanstvo. To čine različitim metodama i pristupima. Pravo operiše jasno određenim kategorijama i definicijama i na praktično isti način im pristupaju. Zakonska tumačenja bi nam morala biti čista i jasna.

Jedan od brojnih uzroka nesporazuma ove dvije struke leži u tome što su pravnu nauku, zakonodavstvo i pravosudnu praksu stvarali ljudi stručnjaci, a duševne bolesti i psihičke poremećaje je stvarala priroda. Obje struke se u sudnici trude da se međusobno razumiju.

Zbog toga, psihijatri u sudnici imaju i sasvim praktične probleme. Koliko dugo traju duševni bolovi posle silovanja? Da li jednokratno pretrpljeni strah izaziva trajne posljedice i kakve? Kakav je problem retrogradnog procjenjivanja poslovne sposobnosti kod nekoga ko nije više živ? Koliko dugo može da traje jedan afekt jakog bijesa? Preciznih odgovora nema ni u jednoj literaturi, vještak mora sam to da procjenjuje u konkretnom slučaju.

Zbog toga, psihijatri i pravnici moraju imati dovoljna znanja iz obje struke, kako bi uspješno sarađivali.

predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo