Povežite se sa nama

INTERVJU

Država zaboravila selo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Stalno se ponavlja da je nakon turizma poljoprivreda druga po važnosti strateška grana u Crnoj Gori. U praksi nije tako. Zašto?

NENEZIĆ: Poljoprivreda ima multifunkcionalni značaj svuda u svijetu i ne posmatra se samo kroz prizmu ekonomsko – finansijskih pokazatelja. Iako je u zemljama Evropske unije udio poljoprivrede u bruto proizvodu 1.8 odsto, u SAD od 15.000 milijardi bruto nacionalnog proizvoda 0.12 odsto zauzima poljoprivreda, izdvajanja iz budžeta u EU i SAD višestruko premašuju ove procente. Poljoprivreda i agro industrija u Crnoj Gori učestvuju sa oko 20 odsto u BDP, a izdvajanje iz budžeta je ispod dva odsto. Poljoprivreda Crnoj Gori, uz kvalitetna ulaganja i snažnu podršku države i uz komplementarni turuzam i plasman proizvoda turistima koji posjećuju našu zemlju, može donijeti preko 500 miliona eura godišnje. Tek onda bi za takvu poljoprivredu mogli reći da je druga po važnosti strateška grana razvoja Crne Gore.

Selo je u posljednjih pola vijeka bilo potpuno zapušteno. Podatak da je sredinom prošlog vijeka bilo 78 odsto seoskog stanovništva, a danas, kako se procjenjuje, oko 20 posto dovoljno govori o brizi države za selo i

poljoprivredu. Danas je crnogorsko selo napušteno sa većinskim staračkim domaćinstvima i veoma malim prihodima iz poljoprivrede. Podgorica je postala najveći imigracioni centar Crne Gore.

MONITOR: Koji su, trenutno, najveći problemi poljoprivrednika?
NENEZIĆ: U posljednjih 15-tak godina najveći problem je bio kako dokazati i pokazati da crnogorska poljoprivreda može proizvoditi zdravstveno bezbjedne, kvalitetne i konkurentne poljoprivredno-prehrambene proizvode. Ako se sjetimo 90- tih godina i redova za mlijeko, hljeb i druge osnovne životne namirnice i pitanja koje je bilo na usnama većine građana Crne Gore – ko će da nas hrani ako ne budemo u zajednici sa Srbijom – pa do danas, kada razmišljamo kako da povećamo svoj udio na crnogorskom tržištu i dio svojih proizvoda izvezemo na susjedna tržišta, smatram da je nateži dio puta iza nas. Danas najveći broj preduzeća iz oblasti agro – industrije ima uvedene zahtjevne i međunarodno priznate standarde HACCP, ISO 9001 i mnoge druge, koji treba da su motor razvoja crnogorske poljoprivrede. Snažna podrška države, povoljni krediti sa dužom ročnošću i niskim kamatama, organizovan otkup poljoprivrednih proizvoda uz značajnije uključivanje preduzeća iz agro-industrije, mogli bi pružiti poljoprivrednim proizvođačima osjećaj sigurnosti i povećati produktivnost.

MONITOR: U crnogorskim prodavnicama je i dalje vrlo malo domaćih prehrambenih proizvoda. Zašto?

NENEZIĆ: Naši poljoprivredno – prehrambeni proizvodi izuzetno su kvalitetni i konkurentni na tržištu. Crnogorsko zemljište je 13 puta manje zagađeno od zemljišta u EU. Voda i vazduh su takođe kvalitetniji nego u regionu, osim na nekoliko lokacija koje su ekološke crne tačke. Sve to garantuje visok kvalitet proizvoda, ali to nije dovoljno da bi se crnogorski proizvodi značajnije pozicionirali na tržištu. Osim neadekvatne ambalaže i lošeg marketinga, postoje i drugi razlozi kao što su forsiranje proizvoda koji nijesu iz Crne Gore od strane velikih trgovinskih lanaca ( posebno lanaca čija matična država nije Crna Gora), slaba carinska i vancarinska zaštita.

MONITOR: Malo se izvozi, a u velikim količinama uvozimo čak i ono čime Crna Gora obiluje. Zašto, na primjer – crnogorsko tržište ne može biti pokriveno makar mlijekom iz domaće proizvodnje?
NENEZIĆ: Mislim da prvo treba da osvojimo domaće tržište, smanjimo zavisnost od uvoza, a tek kasnije da razmišljamo o izvozu. U robnoj razmjeni sa inostranstvom podaci su takvi da se u prvi mah čini da je u pitanju greška. Dati 40 miliona eura za uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda, 20 miliona eura za uvoz vode – podaci su koji obeshrabruju.
Malo je poznata činjenica da Crna Gora ima najveću proizvodnju mlijeka po glavi stanovnika u regionu, oko 250 litara, (više i od Srbije, Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Rumunije, Španije i mnogih drugih zemalja). Od tog mlijeka se mljekarama isporuči nepuno 20 posto, a kada bi se plasman mlijeka prema mljekarama povećao do 50 odsto bile bi zadovoljene bilansne potrebe Crne Gore za mlijekom.

MONITOR: U kojoj je oblasti poljoprivrede najgore stanje?
NENEZIĆ: Strategijom razvoja crnogorske poljoprivrede nijedna grana
poljoprivrede nije dobila prioritet. Crna Gora treba jasno da odredi sektore koji imaju prirodne preduslove za povećanje proizvodnje i za stvaranje konkurentnog proizvoda kao što su mlijeko, meso, voda, voće i povrće. Oni uz organsku proizvodnju mogu biti osnov poljoprivredne proizvodnje i prepoznatljivosti Crne Gore i kao takvi će dobiti značajnu pomoć države.

Neplatiše i nakupci

 

MONITOR: Poljoprivrednici se žale da naplaćuju ono što su prodali. Ko su najgore platiše?
NENEZIĆ: Sve je veći problem naplatiti ono što prodate. Veliki trgovinski sistemi, koji su naš izlaz na tržište, su najveći dužnici. U situaciji ste da ne znate šta je bolje: prestati davati robu I smanjiti proizvodnju ili nastaviti isporuku velikim trgovinama i vjerovati da će se sve jednog dana naplatiti. No, imamo i izuzetno korektne kupce koji preuzetu robu plaćaju u dogovorenim terminima. Za poljoprivredne proizvođače nakupci su takođe problem. Proizvodi od proizvođača do krajnjeg kupca nekad poskupe i preko 100 posto. Rješenje vidim u davanju u zakup tezgi na zelenim pijacama proizvođačima po povlašćenim uslovima, a samim tim, izbjegavajući nakupce, građani bi dobijali jeftiniji proizvod.

MONITOR: Smanjena je i kreditna podrška banaka. Kako se poljoprivrednici snalaze?
NENEZIĆ
: I ranije su banke nerado odobravale kredite farmerima. Lakše su odobravale kredite od milion eura novokomponovanim biznismenima, nego 10-tak hiljada eura poljoprivrednom proizvođaču. Za kredit od 10 hiljada bilo je potrebno obezbijediti hipoteku, tri ili četiri žiranta i na svako kašnjenje u vraćanju kredita obračunavana je zatezna kamata, dok za kredite od jedan do 10 miliona eura nije bila potrebna hipoteka, niti je bilo moguće dati. Danas su bankama najveći problem ti biznismeni, dok su u najvećem broju farmeri vratili kredite. Osnivanje garantnog fonda po ugledu na neke nama susjedne zemlje omogućilo bi efikasno kreditiranje poljoprivrednika i agroindustrije, a Vlada treba da iz budžeta subvencionira kamatu na prihvatljivi nivo.

MONITOR: Ni država ne pruža poljoprivrednicima dovoljnu pomoć.
NENEZIĆ: Država je radnicima koji su ostajali bez posla I bili žrtve tranzicije dobili i finansijsku pomoć i povezivanje radnog staža, što je potpuno opravdano. Farmeri su samo tražili povezivanje radnog staža po uslovima koji danas važe, bez ikakve finansijske pomoći države. Nijesmo naišli na razumijevanje. Problem vidim i u lošoj organizovanosti farmera i u slabom interesovanju medija za naše probleme. Što se tiče premija i subvencija koje dobijamo, moram istaći da budžet za poljoprivredu Crne Gore iznosi malo preko jedan posto ( ispod 20 miliona eura), dok je u susjednim državama znatno veći. Hrvatska će u ovoj godini za poljoprivredu izdvojiti preko 620 miliona eura, a naši proizvodi treba da budu konkurentni hrvatskim? To je nemoguće.
Dok izdvajanja za poljoprivredu ne budu kao kod drugih zemalja i dok socijalni status farmera ne takav da on može živjeti od svoga rada i da ne mora brinuti kada ne bude radno sposoban, da ima beneficirani radni staž i zasluženu penziju, ne možemo reći da imamo razvijenu i konkurentnu poljoprivredu. Seljak se u danas Evropi zove briselski činovnik.

Zašto nuditi otvoreno tržište


MONITOR
: Šta je sa CEFTA sporazumom, da li se poštuje?
NENEZIĆ: U vezi integracija imam veliku rezervu, jer sam svjestan njihovih negativnih posljedica na poljoprivredu. Mi smo uvijek voljeli ,,da smo veći katolici i od pape”. Tako je i kada je u pitanju CEFTA. Dok druge zemlje analiziraju negativne uticaje, postavljaju uslove ( Srbija), ukidaju važenje određenih odredaba tog sporazuma kada one štete njihovoj zemlji (BiH), mi sve prihvatamo među prvima. Zbog čega nuditi nekome otvoreno tržište Crne Gore bez carina i bilo kakvih drugih opterećenja? Mi nijesmo dovoljno razvijeni da pretežno pokrijemo svoje tržište, a kamoli da izvozimo u zemlje CEFTE. Nijesam za zatvaranje granica Crne Gore, ali ni za potpunu otvorenost.

MONITOR: Zemlje okruženja i EU pomažu poljoprivredi izlaznim subvencijama i povoljnim kreditima. Je li liberalna ekonomija negativno uticala i na poljoprivredu?
NENEZIĆ: Ideja zagovornika liberalne ekonomije se nije potvrdila nigdje u praksi, osim u Hong Kongu ( po njihovim riječima) i oni uporno I neprekidno bombarduju javnost svojim utopijskim, liberalnim, viđenjem ekonomije. Zalažu se za nulte carinske stope, za ukidanje subvencija poljoprivredi! A EU, SAD, Japan, Kanada i mnoge druge razvijene zemlje su najveći protekcionosti na svijetu. Da li znate da je efektivna kamatna stopa veća u zemljama EU nego u Crnoj Gori? Svi smo svjedoci da je cijena sira uvezenog iz zemalja EU u 2008. godini bila blizu 10 eura, a da je danas nešto preko četiri eura. Zbog čega je tako snižena cijena sira? Zbog izvoznih subvencija, normalno.

MONITOR: Da li Crna Gora treba da se zaštiti od proizvoda koji se izvozno subvencioniraju?
NENEZIĆ: Za proizvode koji se proizvode u Crnoj Gori DA. Pozivam zagovornike liberalne ekonomije da organizujemo okrugli sto i ukrstimo argumente, da im postavimo pitanje da li je subvencionirana i struja za KAP? Da li je KAP privatna firma? Nikada nijesam čuo njihovu reakciju na to. Zbog čega?

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo