Povežite se sa nama

INTERVJU

Država zaboravila selo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Stalno se ponavlja da je nakon turizma poljoprivreda druga po važnosti strateška grana u Crnoj Gori. U praksi nije tako. Zašto?

NENEZIĆ: Poljoprivreda ima multifunkcionalni značaj svuda u svijetu i ne posmatra se samo kroz prizmu ekonomsko – finansijskih pokazatelja. Iako je u zemljama Evropske unije udio poljoprivrede u bruto proizvodu 1.8 odsto, u SAD od 15.000 milijardi bruto nacionalnog proizvoda 0.12 odsto zauzima poljoprivreda, izdvajanja iz budžeta u EU i SAD višestruko premašuju ove procente. Poljoprivreda i agro industrija u Crnoj Gori učestvuju sa oko 20 odsto u BDP, a izdvajanje iz budžeta je ispod dva odsto. Poljoprivreda Crnoj Gori, uz kvalitetna ulaganja i snažnu podršku države i uz komplementarni turuzam i plasman proizvoda turistima koji posjećuju našu zemlju, može donijeti preko 500 miliona eura godišnje. Tek onda bi za takvu poljoprivredu mogli reći da je druga po važnosti strateška grana razvoja Crne Gore.

Selo je u posljednjih pola vijeka bilo potpuno zapušteno. Podatak da je sredinom prošlog vijeka bilo 78 odsto seoskog stanovništva, a danas, kako se procjenjuje, oko 20 posto dovoljno govori o brizi države za selo i

poljoprivredu. Danas je crnogorsko selo napušteno sa većinskim staračkim domaćinstvima i veoma malim prihodima iz poljoprivrede. Podgorica je postala najveći imigracioni centar Crne Gore.

MONITOR: Koji su, trenutno, najveći problemi poljoprivrednika?
NENEZIĆ: U posljednjih 15-tak godina najveći problem je bio kako dokazati i pokazati da crnogorska poljoprivreda može proizvoditi zdravstveno bezbjedne, kvalitetne i konkurentne poljoprivredno-prehrambene proizvode. Ako se sjetimo 90- tih godina i redova za mlijeko, hljeb i druge osnovne životne namirnice i pitanja koje je bilo na usnama većine građana Crne Gore – ko će da nas hrani ako ne budemo u zajednici sa Srbijom – pa do danas, kada razmišljamo kako da povećamo svoj udio na crnogorskom tržištu i dio svojih proizvoda izvezemo na susjedna tržišta, smatram da je nateži dio puta iza nas. Danas najveći broj preduzeća iz oblasti agro – industrije ima uvedene zahtjevne i međunarodno priznate standarde HACCP, ISO 9001 i mnoge druge, koji treba da su motor razvoja crnogorske poljoprivrede. Snažna podrška države, povoljni krediti sa dužom ročnošću i niskim kamatama, organizovan otkup poljoprivrednih proizvoda uz značajnije uključivanje preduzeća iz agro-industrije, mogli bi pružiti poljoprivrednim proizvođačima osjećaj sigurnosti i povećati produktivnost.

MONITOR: U crnogorskim prodavnicama je i dalje vrlo malo domaćih prehrambenih proizvoda. Zašto?

NENEZIĆ: Naši poljoprivredno – prehrambeni proizvodi izuzetno su kvalitetni i konkurentni na tržištu. Crnogorsko zemljište je 13 puta manje zagađeno od zemljišta u EU. Voda i vazduh su takođe kvalitetniji nego u regionu, osim na nekoliko lokacija koje su ekološke crne tačke. Sve to garantuje visok kvalitet proizvoda, ali to nije dovoljno da bi se crnogorski proizvodi značajnije pozicionirali na tržištu. Osim neadekvatne ambalaže i lošeg marketinga, postoje i drugi razlozi kao što su forsiranje proizvoda koji nijesu iz Crne Gore od strane velikih trgovinskih lanaca ( posebno lanaca čija matična država nije Crna Gora), slaba carinska i vancarinska zaštita.

MONITOR: Malo se izvozi, a u velikim količinama uvozimo čak i ono čime Crna Gora obiluje. Zašto, na primjer – crnogorsko tržište ne može biti pokriveno makar mlijekom iz domaće proizvodnje?
NENEZIĆ: Mislim da prvo treba da osvojimo domaće tržište, smanjimo zavisnost od uvoza, a tek kasnije da razmišljamo o izvozu. U robnoj razmjeni sa inostranstvom podaci su takvi da se u prvi mah čini da je u pitanju greška. Dati 40 miliona eura za uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda, 20 miliona eura za uvoz vode – podaci su koji obeshrabruju.
Malo je poznata činjenica da Crna Gora ima najveću proizvodnju mlijeka po glavi stanovnika u regionu, oko 250 litara, (više i od Srbije, Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Rumunije, Španije i mnogih drugih zemalja). Od tog mlijeka se mljekarama isporuči nepuno 20 posto, a kada bi se plasman mlijeka prema mljekarama povećao do 50 odsto bile bi zadovoljene bilansne potrebe Crne Gore za mlijekom.

MONITOR: U kojoj je oblasti poljoprivrede najgore stanje?
NENEZIĆ: Strategijom razvoja crnogorske poljoprivrede nijedna grana
poljoprivrede nije dobila prioritet. Crna Gora treba jasno da odredi sektore koji imaju prirodne preduslove za povećanje proizvodnje i za stvaranje konkurentnog proizvoda kao što su mlijeko, meso, voda, voće i povrće. Oni uz organsku proizvodnju mogu biti osnov poljoprivredne proizvodnje i prepoznatljivosti Crne Gore i kao takvi će dobiti značajnu pomoć države.

Neplatiše i nakupci

 

MONITOR: Poljoprivrednici se žale da naplaćuju ono što su prodali. Ko su najgore platiše?
NENEZIĆ: Sve je veći problem naplatiti ono što prodate. Veliki trgovinski sistemi, koji su naš izlaz na tržište, su najveći dužnici. U situaciji ste da ne znate šta je bolje: prestati davati robu I smanjiti proizvodnju ili nastaviti isporuku velikim trgovinama i vjerovati da će se sve jednog dana naplatiti. No, imamo i izuzetno korektne kupce koji preuzetu robu plaćaju u dogovorenim terminima. Za poljoprivredne proizvođače nakupci su takođe problem. Proizvodi od proizvođača do krajnjeg kupca nekad poskupe i preko 100 posto. Rješenje vidim u davanju u zakup tezgi na zelenim pijacama proizvođačima po povlašćenim uslovima, a samim tim, izbjegavajući nakupce, građani bi dobijali jeftiniji proizvod.

MONITOR: Smanjena je i kreditna podrška banaka. Kako se poljoprivrednici snalaze?
NENEZIĆ
: I ranije su banke nerado odobravale kredite farmerima. Lakše su odobravale kredite od milion eura novokomponovanim biznismenima, nego 10-tak hiljada eura poljoprivrednom proizvođaču. Za kredit od 10 hiljada bilo je potrebno obezbijediti hipoteku, tri ili četiri žiranta i na svako kašnjenje u vraćanju kredita obračunavana je zatezna kamata, dok za kredite od jedan do 10 miliona eura nije bila potrebna hipoteka, niti je bilo moguće dati. Danas su bankama najveći problem ti biznismeni, dok su u najvećem broju farmeri vratili kredite. Osnivanje garantnog fonda po ugledu na neke nama susjedne zemlje omogućilo bi efikasno kreditiranje poljoprivrednika i agroindustrije, a Vlada treba da iz budžeta subvencionira kamatu na prihvatljivi nivo.

MONITOR: Ni država ne pruža poljoprivrednicima dovoljnu pomoć.
NENEZIĆ: Država je radnicima koji su ostajali bez posla I bili žrtve tranzicije dobili i finansijsku pomoć i povezivanje radnog staža, što je potpuno opravdano. Farmeri su samo tražili povezivanje radnog staža po uslovima koji danas važe, bez ikakve finansijske pomoći države. Nijesmo naišli na razumijevanje. Problem vidim i u lošoj organizovanosti farmera i u slabom interesovanju medija za naše probleme. Što se tiče premija i subvencija koje dobijamo, moram istaći da budžet za poljoprivredu Crne Gore iznosi malo preko jedan posto ( ispod 20 miliona eura), dok je u susjednim državama znatno veći. Hrvatska će u ovoj godini za poljoprivredu izdvojiti preko 620 miliona eura, a naši proizvodi treba da budu konkurentni hrvatskim? To je nemoguće.
Dok izdvajanja za poljoprivredu ne budu kao kod drugih zemalja i dok socijalni status farmera ne takav da on može živjeti od svoga rada i da ne mora brinuti kada ne bude radno sposoban, da ima beneficirani radni staž i zasluženu penziju, ne možemo reći da imamo razvijenu i konkurentnu poljoprivredu. Seljak se u danas Evropi zove briselski činovnik.

Zašto nuditi otvoreno tržište


MONITOR
: Šta je sa CEFTA sporazumom, da li se poštuje?
NENEZIĆ: U vezi integracija imam veliku rezervu, jer sam svjestan njihovih negativnih posljedica na poljoprivredu. Mi smo uvijek voljeli ,,da smo veći katolici i od pape”. Tako je i kada je u pitanju CEFTA. Dok druge zemlje analiziraju negativne uticaje, postavljaju uslove ( Srbija), ukidaju važenje određenih odredaba tog sporazuma kada one štete njihovoj zemlji (BiH), mi sve prihvatamo među prvima. Zbog čega nuditi nekome otvoreno tržište Crne Gore bez carina i bilo kakvih drugih opterećenja? Mi nijesmo dovoljno razvijeni da pretežno pokrijemo svoje tržište, a kamoli da izvozimo u zemlje CEFTE. Nijesam za zatvaranje granica Crne Gore, ali ni za potpunu otvorenost.

MONITOR: Zemlje okruženja i EU pomažu poljoprivredi izlaznim subvencijama i povoljnim kreditima. Je li liberalna ekonomija negativno uticala i na poljoprivredu?
NENEZIĆ: Ideja zagovornika liberalne ekonomije se nije potvrdila nigdje u praksi, osim u Hong Kongu ( po njihovim riječima) i oni uporno I neprekidno bombarduju javnost svojim utopijskim, liberalnim, viđenjem ekonomije. Zalažu se za nulte carinske stope, za ukidanje subvencija poljoprivredi! A EU, SAD, Japan, Kanada i mnoge druge razvijene zemlje su najveći protekcionosti na svijetu. Da li znate da je efektivna kamatna stopa veća u zemljama EU nego u Crnoj Gori? Svi smo svjedoci da je cijena sira uvezenog iz zemalja EU u 2008. godini bila blizu 10 eura, a da je danas nešto preko četiri eura. Zbog čega je tako snižena cijena sira? Zbog izvoznih subvencija, normalno.

MONITOR: Da li Crna Gora treba da se zaštiti od proizvoda koji se izvozno subvencioniraju?
NENEZIĆ: Za proizvode koji se proizvode u Crnoj Gori DA. Pozivam zagovornike liberalne ekonomije da organizujemo okrugli sto i ukrstimo argumente, da im postavimo pitanje da li je subvencionirana i struja za KAP? Da li je KAP privatna firma? Nikada nijesam čuo njihovu reakciju na to. Zbog čega?

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo