Povežite se sa nama

INTERVJU

Država zaboravila selo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Stalno se ponavlja da je nakon turizma poljoprivreda druga po važnosti strateška grana u Crnoj Gori. U praksi nije tako. Zašto?

NENEZIĆ: Poljoprivreda ima multifunkcionalni značaj svuda u svijetu i ne posmatra se samo kroz prizmu ekonomsko – finansijskih pokazatelja. Iako je u zemljama Evropske unije udio poljoprivrede u bruto proizvodu 1.8 odsto, u SAD od 15.000 milijardi bruto nacionalnog proizvoda 0.12 odsto zauzima poljoprivreda, izdvajanja iz budžeta u EU i SAD višestruko premašuju ove procente. Poljoprivreda i agro industrija u Crnoj Gori učestvuju sa oko 20 odsto u BDP, a izdvajanje iz budžeta je ispod dva odsto. Poljoprivreda Crnoj Gori, uz kvalitetna ulaganja i snažnu podršku države i uz komplementarni turuzam i plasman proizvoda turistima koji posjećuju našu zemlju, može donijeti preko 500 miliona eura godišnje. Tek onda bi za takvu poljoprivredu mogli reći da je druga po važnosti strateška grana razvoja Crne Gore.

Selo je u posljednjih pola vijeka bilo potpuno zapušteno. Podatak da je sredinom prošlog vijeka bilo 78 odsto seoskog stanovništva, a danas, kako se procjenjuje, oko 20 posto dovoljno govori o brizi države za selo i

poljoprivredu. Danas je crnogorsko selo napušteno sa većinskim staračkim domaćinstvima i veoma malim prihodima iz poljoprivrede. Podgorica je postala najveći imigracioni centar Crne Gore.

MONITOR: Koji su, trenutno, najveći problemi poljoprivrednika?
NENEZIĆ: U posljednjih 15-tak godina najveći problem je bio kako dokazati i pokazati da crnogorska poljoprivreda može proizvoditi zdravstveno bezbjedne, kvalitetne i konkurentne poljoprivredno-prehrambene proizvode. Ako se sjetimo 90- tih godina i redova za mlijeko, hljeb i druge osnovne životne namirnice i pitanja koje je bilo na usnama većine građana Crne Gore – ko će da nas hrani ako ne budemo u zajednici sa Srbijom – pa do danas, kada razmišljamo kako da povećamo svoj udio na crnogorskom tržištu i dio svojih proizvoda izvezemo na susjedna tržišta, smatram da je nateži dio puta iza nas. Danas najveći broj preduzeća iz oblasti agro – industrije ima uvedene zahtjevne i međunarodno priznate standarde HACCP, ISO 9001 i mnoge druge, koji treba da su motor razvoja crnogorske poljoprivrede. Snažna podrška države, povoljni krediti sa dužom ročnošću i niskim kamatama, organizovan otkup poljoprivrednih proizvoda uz značajnije uključivanje preduzeća iz agro-industrije, mogli bi pružiti poljoprivrednim proizvođačima osjećaj sigurnosti i povećati produktivnost.

MONITOR: U crnogorskim prodavnicama je i dalje vrlo malo domaćih prehrambenih proizvoda. Zašto?

NENEZIĆ: Naši poljoprivredno – prehrambeni proizvodi izuzetno su kvalitetni i konkurentni na tržištu. Crnogorsko zemljište je 13 puta manje zagađeno od zemljišta u EU. Voda i vazduh su takođe kvalitetniji nego u regionu, osim na nekoliko lokacija koje su ekološke crne tačke. Sve to garantuje visok kvalitet proizvoda, ali to nije dovoljno da bi se crnogorski proizvodi značajnije pozicionirali na tržištu. Osim neadekvatne ambalaže i lošeg marketinga, postoje i drugi razlozi kao što su forsiranje proizvoda koji nijesu iz Crne Gore od strane velikih trgovinskih lanaca ( posebno lanaca čija matična država nije Crna Gora), slaba carinska i vancarinska zaštita.

MONITOR: Malo se izvozi, a u velikim količinama uvozimo čak i ono čime Crna Gora obiluje. Zašto, na primjer – crnogorsko tržište ne može biti pokriveno makar mlijekom iz domaće proizvodnje?
NENEZIĆ: Mislim da prvo treba da osvojimo domaće tržište, smanjimo zavisnost od uvoza, a tek kasnije da razmišljamo o izvozu. U robnoj razmjeni sa inostranstvom podaci su takvi da se u prvi mah čini da je u pitanju greška. Dati 40 miliona eura za uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda, 20 miliona eura za uvoz vode – podaci su koji obeshrabruju.
Malo je poznata činjenica da Crna Gora ima najveću proizvodnju mlijeka po glavi stanovnika u regionu, oko 250 litara, (više i od Srbije, Hrvatske,
Bosne i Hercegovine, Rumunije, Španije i mnogih drugih zemalja). Od tog mlijeka se mljekarama isporuči nepuno 20 posto, a kada bi se plasman mlijeka prema mljekarama povećao do 50 odsto bile bi zadovoljene bilansne potrebe Crne Gore za mlijekom.

MONITOR: U kojoj je oblasti poljoprivrede najgore stanje?
NENEZIĆ: Strategijom razvoja crnogorske poljoprivrede nijedna grana
poljoprivrede nije dobila prioritet. Crna Gora treba jasno da odredi sektore koji imaju prirodne preduslove za povećanje proizvodnje i za stvaranje konkurentnog proizvoda kao što su mlijeko, meso, voda, voće i povrće. Oni uz organsku proizvodnju mogu biti osnov poljoprivredne proizvodnje i prepoznatljivosti Crne Gore i kao takvi će dobiti značajnu pomoć države.

Neplatiše i nakupci

 

MONITOR: Poljoprivrednici se žale da naplaćuju ono što su prodali. Ko su najgore platiše?
NENEZIĆ: Sve je veći problem naplatiti ono što prodate. Veliki trgovinski sistemi, koji su naš izlaz na tržište, su najveći dužnici. U situaciji ste da ne znate šta je bolje: prestati davati robu I smanjiti proizvodnju ili nastaviti isporuku velikim trgovinama i vjerovati da će se sve jednog dana naplatiti. No, imamo i izuzetno korektne kupce koji preuzetu robu plaćaju u dogovorenim terminima. Za poljoprivredne proizvođače nakupci su takođe problem. Proizvodi od proizvođača do krajnjeg kupca nekad poskupe i preko 100 posto. Rješenje vidim u davanju u zakup tezgi na zelenim pijacama proizvođačima po povlašćenim uslovima, a samim tim, izbjegavajući nakupce, građani bi dobijali jeftiniji proizvod.

MONITOR: Smanjena je i kreditna podrška banaka. Kako se poljoprivrednici snalaze?
NENEZIĆ
: I ranije su banke nerado odobravale kredite farmerima. Lakše su odobravale kredite od milion eura novokomponovanim biznismenima, nego 10-tak hiljada eura poljoprivrednom proizvođaču. Za kredit od 10 hiljada bilo je potrebno obezbijediti hipoteku, tri ili četiri žiranta i na svako kašnjenje u vraćanju kredita obračunavana je zatezna kamata, dok za kredite od jedan do 10 miliona eura nije bila potrebna hipoteka, niti je bilo moguće dati. Danas su bankama najveći problem ti biznismeni, dok su u najvećem broju farmeri vratili kredite. Osnivanje garantnog fonda po ugledu na neke nama susjedne zemlje omogućilo bi efikasno kreditiranje poljoprivrednika i agroindustrije, a Vlada treba da iz budžeta subvencionira kamatu na prihvatljivi nivo.

MONITOR: Ni država ne pruža poljoprivrednicima dovoljnu pomoć.
NENEZIĆ: Država je radnicima koji su ostajali bez posla I bili žrtve tranzicije dobili i finansijsku pomoć i povezivanje radnog staža, što je potpuno opravdano. Farmeri su samo tražili povezivanje radnog staža po uslovima koji danas važe, bez ikakve finansijske pomoći države. Nijesmo naišli na razumijevanje. Problem vidim i u lošoj organizovanosti farmera i u slabom interesovanju medija za naše probleme. Što se tiče premija i subvencija koje dobijamo, moram istaći da budžet za poljoprivredu Crne Gore iznosi malo preko jedan posto ( ispod 20 miliona eura), dok je u susjednim državama znatno veći. Hrvatska će u ovoj godini za poljoprivredu izdvojiti preko 620 miliona eura, a naši proizvodi treba da budu konkurentni hrvatskim? To je nemoguće.
Dok izdvajanja za poljoprivredu ne budu kao kod drugih zemalja i dok socijalni status farmera ne takav da on može živjeti od svoga rada i da ne mora brinuti kada ne bude radno sposoban, da ima beneficirani radni staž i zasluženu penziju, ne možemo reći da imamo razvijenu i konkurentnu poljoprivredu. Seljak se u danas Evropi zove briselski činovnik.

Zašto nuditi otvoreno tržište


MONITOR
: Šta je sa CEFTA sporazumom, da li se poštuje?
NENEZIĆ: U vezi integracija imam veliku rezervu, jer sam svjestan njihovih negativnih posljedica na poljoprivredu. Mi smo uvijek voljeli ,,da smo veći katolici i od pape”. Tako je i kada je u pitanju CEFTA. Dok druge zemlje analiziraju negativne uticaje, postavljaju uslove ( Srbija), ukidaju važenje određenih odredaba tog sporazuma kada one štete njihovoj zemlji (BiH), mi sve prihvatamo među prvima. Zbog čega nuditi nekome otvoreno tržište Crne Gore bez carina i bilo kakvih drugih opterećenja? Mi nijesmo dovoljno razvijeni da pretežno pokrijemo svoje tržište, a kamoli da izvozimo u zemlje CEFTE. Nijesam za zatvaranje granica Crne Gore, ali ni za potpunu otvorenost.

MONITOR: Zemlje okruženja i EU pomažu poljoprivredi izlaznim subvencijama i povoljnim kreditima. Je li liberalna ekonomija negativno uticala i na poljoprivredu?
NENEZIĆ: Ideja zagovornika liberalne ekonomije se nije potvrdila nigdje u praksi, osim u Hong Kongu ( po njihovim riječima) i oni uporno I neprekidno bombarduju javnost svojim utopijskim, liberalnim, viđenjem ekonomije. Zalažu se za nulte carinske stope, za ukidanje subvencija poljoprivredi! A EU, SAD, Japan, Kanada i mnoge druge razvijene zemlje su najveći protekcionosti na svijetu. Da li znate da je efektivna kamatna stopa veća u zemljama EU nego u Crnoj Gori? Svi smo svjedoci da je cijena sira uvezenog iz zemalja EU u 2008. godini bila blizu 10 eura, a da je danas nešto preko četiri eura. Zbog čega je tako snižena cijena sira? Zbog izvoznih subvencija, normalno.

MONITOR: Da li Crna Gora treba da se zaštiti od proizvoda koji se izvozno subvencioniraju?
NENEZIĆ: Za proizvode koji se proizvode u Crnoj Gori DA. Pozivam zagovornike liberalne ekonomije da organizujemo okrugli sto i ukrstimo argumente, da im postavimo pitanje da li je subvencionirana i struja za KAP? Da li je KAP privatna firma? Nikada nijesam čuo njihovu reakciju na to. Zbog čega?

Marijana BOJANIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo