Iz Berana će se na jug putovati mnogo brže i lakše, iako do konačnog završetka radova ima još dosta posla, kako bi bile ispravljene uočene greške da bi put mogao biti tehnički primljen i dobiti upotrebnu dozvoli

Poslije skoro osam godina izgradnje, sa četiri godine kašnjenja, put od Berana do Kolašina sa tunelom kroz Bjelasicu, konačno je pušten u probni rad. Doprinio je tome veliki pritisak stanovnika sjeveroistoka države, koji su od prošlog ljeta i početka rekonstrukcije magistralnog puta Berane – Bijelo Polje – Mojkovac, bili potpuno odsječeni od centralnog dijela države.

Otvaranje tunela Vranjak i stavjanje puta u funkciju u gradovima u ovom dijelu države primili su sa olakšanjem.  Do Podgorice sada  mogu ići za svega sat i dvadeset minuta, uz poštovanje svih ograničenja brzine,  dok je do sada toliko, kada su gužve, trajala vožnja od Berana do Ribarevina prema Bijelom Polju (30 kilometara).

Druga strana priče je manje-više poznata, ali neizbježna. Cjelokupni projekat kojim se skraćuje put između Berana i Kolašina je finasiran iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj. Završetak puta  kasnio je četiri godine, a cijena je sa ugovorenih 34,6 narasla za još najmanje 20 miliona. I to bez PDV, kojeg se država Crna Gora odrekla.

Iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP) još ranije su ukazivali da SDT u istrazi ovog, po mnogo čemi kontroverznog, posla treba da se posebno pozabavi ugovorima o kreditu i prikupi saznanja predstavnika banaka i konsultanata uključenih u ugovaranje kreditnih i izvođačkih aranžmana. “Posao je dodijeljen sarajevskoj firmi Euroasfalt, sa kojom je tadašnji ministar saobraćaja Osman Nurković, neposredno po stupanju na tu funkciju, potpisao ugovor krajem 2016. godine. Čitav posao, ugovoren po FIDIC pravilima, dogovoren je dok je ministar saobraćaja bio Ivan Brajović“, podsjećaju.

U martu 2022. godine Odjeljenje za borbu protiv korupcije Ministarstva kapitalnih investicija (MKI) dostavilo je tadašnjoj vršiteljki dužnosti Vrhovnog državnog tužilaštva Maji Jovanović dvije informacije o sumnjama o postojanju krivičnih djela u vezi sa poslovanjem bosanske firme Euroasfalt, koja u Crnoj Gori još iz vremena DPS vlasti ima velike građevinske poslove. Iz tog Ministarstva su sumnjali da su bivši ministar saobraćaja Osman Nurković i tadašnji direktor Uprave za saobraćaj Savo Parača koristili svoj položaj za zaključivanje i realizaciju složenog infrastrukturnog projekta, iako je od samog početka bilo jasno da se neće i ne može realizovati u ugovorenim rokovima i uz dogovoreni iznos novca.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo, dok je na njegovom čelu bio Milivoje Katnić,  otvorilo je  ranije izviđaj kojim bi bilo ispitano poslovanje firme ”Euroasfalt” iz Sarajeva u Crnoj Gori, gde je za tri godine, za vrijeme ministrovanja Osmana Nurkovića, dobila poslove vrijedne više od 60 miliona evra, ali do javnosti nije stigla informacija da li se taj izviđaj pomjerio sa mrtve tačke.

Prolongiranje roka za završetak radova nap utu Berane-Kolašin ranije su uslovile podzemne vode koje su se pojavljivale nekoliko puta tokom izgradnje tunela Vranjak. Taj tunel je bio najkompleksniji i najzahtjevniji građevinsko-saobraćajni objekat na izgradnji puta od Berana do Kolašina, preko planine Bjelasice.

Prvu dionicu puta, od Berana do Lubnica, u dužini od 13 kilometara prije više od deset godina gradila je kompanija Bemaks. Ta kompanija je istovremeno na toj trasi gradila male hidroelektrane, kojih trenutno ima šest. Bemaks je iskoristio da, gradeći put o državnom trošku, za svoje potrebe u trup puta ugradi cijevi za male hidroelektrane. Za taj poduhvat trebale su im velike količine eksploziva, posebno na dionici preko krševitog prevoja Zdravac. Nevolja je bila u tome što su istom trasom prolazile cijevi gradskog vodovoda, a Bemaks ih je eksplozivom oštetio (probušio) čak 11 puta. Sve do situacije kada je tako eksplozivnom šalitrom zamućena voda stigla do slavina u Beranama gdje je, prema zvaničnim podacima, otrovano oko dvije i po hiljade stanovnika, dok se pretpostavlja da je još toliko građana prebolovalo trovanje ne potraživši ljekarsku pomoć.

Bemaksu je zbog toga i suđeno u Osnovnom sudu u ovom gradu, ali su, u nedostatku dokaza, ta kompanija i njen tadašnji izvršni direktor Veselin Kovačević, oslobođeni optužbi.

 Sada je to sve iza nas. Iz Berana će se na jug putovati mnogo brže i lakše. Dok je na državnim organima da ispituju je li gradnja puta morala ovoliko da košta i traje. I trajaće još makar do kraja ove godine, kako bi bile ispravljene uočene greške, da bi put mogao biti tehnički primljen i dobiti upotrebnu dozvoli.

Zaboravljeni pješaci

Jedan od lako uočljivih nedostataka odnosi se na neobilježavanje makar peješačke zone, ako ne izgradnju pješakče staze, na dionici koja prolazi kroz mjesni centar Lubnice.  Predsjednik ove beranske mjesne zajednice Miloš Raković, kaže za Monitor kako „ni u vrijeme kada je počeo da se pravi ovaj put, i kada je završena prva dionica od Berana do Lubnica, nije vođena nikakva javna rasprava na kojoj bi neko mogao ukazati na taj problem, pa da se to unese u projekat izgradnje.“

Sada je mnogo teže ispraviti propust. „Mislim da će ovo biti ozbiljan problem. Svi značajniji objekti nalaze se odmah pored puta i pješaka ima dosta, od učenika do odraslih. Nema se kud nego putem do škole i prodavnica“, ističe Raković.

On kaže da izvođači pokušavaju da saobraćajnom signalizacijom uspore vožnju kroz naseljeno mjesto, ali da malo ko to poštuje.

Tufik SOFTIĆ

Komentari