Sporazum između vlada Republike Kosovo i Crne Gore o otvaranju zajedničkog graničnog prelaza Kotlovi-Kućište za međunarodni drumski putnički saobraćaj na putnom pravcu Murino – Čakor – Peć, potpisan je još 2014. godine, ali se njegova realizacija prolongira već deset godina, iz nepoznatih razloga

Dok se od 2016. godine realizuje trilateralni sporazum između Crne Gore, Kosova i Albanije o nesmetanom prolasku planinara Balkanskom rutom, od otvaranja graničnog prelaza Kotlovi i puta preko Čakora još uvijek nema ništa. Zbog čega, odgovor nema niko.

U Udruženju drvoprerađivača Plav i NVO Klub Velika,  koji se najaktivnije zalažu za otvaranje ovog puta i graničnog prelaza prema Peći, kažu da je slika betonskih piramida na mjestu gdje je dogovorena izgradnja zajedničkog graničnog prelaza ružna i za lokalno stanovništvo i za strance tokom turističke sezone.

“Nema nikakvog opravdanja da pojedinci ili grupe planinara prolaze nesmetano kroz Crnu Goru i da se sprovodi trilateralni sporazum iz 2016., vrlo često bez ikakve kontrole, a da na mjestu gdje je dogovorena izgradnja zajedničkog graničnog prelaza dvije godine prije toga, takođe sporazumom, još uvijek stoje kamene zapreke u obliku piramida, kao između dvije Koreje”, kažu u ovim udruženjima građana iz Plava i Murine.

Oni objašnjavaju da planinarska staza pod nazivom Vrhovi Balkana ili Balkanska ruta, počinje neposredno pored postojećih piramida, u mjestu Naćinat, na crnogorskoj teritoriji, zatim da ide preko Babinog polja na teritoriji Plava i preko Gusinja završava u Albaniji.

“Tom turom se nesmetano prolazi pješice kroz tri države, u jednom ili u drugom pravcu, uz pomoć planinarskih vodiča, često bez ikave kontrole, umjesto da se na istom mjestu odakle ruta počinje izgradi granični prelaz i uvede carinska kontrola za bicikliste, planinare koji pješače, kao i za automobile. Znači, da se tu ulazi u Crnu Goru, nastavlja putovanje ili planinarenje poslije kontrole šta se nosi i prenosi, a ne ovako kako se sada radi”, upozoravaju članovi ovih udruženja.

Oni podsjećaju da je put Murino – Čakor – Peć zatvoren za saobraćaj 1999. godine, u vrijeme ratnih dešavanja, i da nema nikakvog razloga da i poslije dvadeset i pet godina ne bude otvoren.

“Zašto može da funkcioniše normalno saobraćaj preko Kule kod Rožaja, a ne može ovim putem. Zašto mi moramo iz Plava i Murine da idemo 150 kilometara preko Kule za Peć, umjesto ovim putem iz Plava za sedamdeset, iz Murine za šezdeset, ili iz Velike za samo pedeset kilometara”, pitaju mještani.

Sporazum između vlada Republike Kosovo i Crne Gore o otvaranju zajedničkog graničnog prelaza Kotlovi-Kućište za međunarodni drumski putnički saobraćaj na putnom pravcu Murino – Čakor – Peć, potpisan je još 2014. godine, ali se njegova realizacija prolongira već deset godina, iz nepoznatih razloga.

Monitor je prošle godine objavio tekst sporazuma iz koga se može vidjeti da su ga u Prištini potpisali tadašnji ministri unutrašnjih poslova Kosova i Crne Gore, Bajram Redžepi i Raško Konjević, “na albanskom, srpskom, crnogorskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni”.

Sporazum je potpisan na neodređeno vrijeme, što znači da je još uvijek na snazi, a građani Plava i Murine su, stavljanjem na uvid teksta tog sporazuma, željeli da se Vlada Crne Gore odredi prema njemu i da se utvrdi ko koči njegovu realizaciju.

“Ako može da se poštuje trilateralni sporazum, i da pješaci, planinari, prelaze nesmetano, zašto ne može da se otvori granični prelaz i put”, pitaju u Udruženju drvoprerađivača Plav i NVO Klub Velika.

Oni ističu da su po tom pitanju građani ovog regiona jedinstveni, kako pravoslavci u Mirini, posebno selu Velika, tako i svi stanovnici plavske opštine. Podsjećaju i da je prije ratnih dešavanja i zatvaranja puta postojala redovna autobuska linija iz Plava i Murine preko Čakora do Peći, i obratno.

“Sada je tako kako je. Nema više autobusa, ali za lokalno stanovništvo, i sa jedne i sa druge strane granice, bilo bi veoma korisno da se otvori put i uspostavi saobraćaj. Cirkulacija ljudi i roba bi to vrlo brzo opravdala, jer Peć je poznati trgovački centar, a tu nam je blizu. Pravoslavcima bi lakše ovim putem bilo doći i do svojih svetinja u Dečanima i Pećkoj patrijaršiji”, kažu naši sagovrnici.

Oni smatraju, takođe, da bi otvaranje ovog puta doprinijelo boljoj turističkoj valorizaciji Nacionalnog parka Prokletije, ali i čitavog regiona Gornjeg Polimlja. Ne bi, recimo, turisti iz Makedonije pravili krugove da dođu do Prokletija i Plavskog jezera.

U MZ Murina ističu da bi ovo maleno i zaboravljeno mjesto opet moglo da postane, makar u ljetnjoj sezoni, važna turistička raskrsnica, kao što je bila nekada.

“Ovdje, u ovoj varošici nekada je postojao hotel, kafane, prodavnice. Prolaznici bi se tu zadržavali, odmarali, živjelo se bolje i ljepše. Ako bi se put otvorio, vjerujemo da bi ovo mjesto ponovo moglo da bude odmorište na obali Lima. Lakšim i bržim dolaskom do Peći, olakšao bi nam se život. Naše veze sa Metohijom su vjekovne. Zaboravimo politiku, pričamo o običnom građaninu i njegovim potrebama”, kažu u ovoj najvećoj plavskoj mjesnoj zajednici.

Naši sagovornici podsjećaju da je dužina granice na ovom dijelu Crne Gore prema susjedima oko dvjesta kilometara, i smatraju da je ne mogu kontrolisati četiri granična policajca, po dva u patroli, koliko ih, kako tvrde, sada ima.

Svi se slažu se da je neprirodno da je dvije i po decenije poslije ratnih dešavanja ova važna saobraćajnica još zatvorena. Ako se normalno prelazi prema Kosovu preko Kule, zašto ne bi i preko Čakora. Ovaj put i ovaj granični prelaz u svakom pogledu značio bi otvaranje ovog dijela Crne Gore i predstavljao korak naprijed u pravcu pomirenja i obnove veza u regionu.

Ako to traže stanovnici ovog kraja, ako to iščekuju komšije sa druge strane granice, kome bi to smetalo? Konačno, prije deset godina potpisan je sporazum o otvaranju graničnog prelaza Kućište- Kotlovi, a na tom mjestu još uvijek leže betonske piramide, i samo osamsto metara puta oko tih piramida nije asfaltirano.  Sa kosovske strane tvrde da do njih nije. Do koga je onda? U Plavu i Murini čekaju odgovor na to pitanje.

                                                     Tufik SOFTIĆ