Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE MILOŠEVIĆ, BIVŠI DIREKTOR ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE CRNE GORE: Opozicija mora popuniti naša mjesta u Vladi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vi ste prvi funkcioner Ujedinjene reformske akcije koji je podnio ostavku nakon što je URA odlučila da napusti Vladu izbornog povjerenja zbog nepoštovanja Sporazuma o slobodnim i fer izborima od strane DPS-a. Da li će napuštanje Vlade predstavnika URE oslabiti kontrolu izbornog procesa?
MILOŠEVIĆ: DPS nije poštovao Sporazum i URA je donijela odluku da se napusti Vlada izbornog povjerenja. Mislim da će kontrola biti oslabljena izlaskom kadrova URE, jer su po mom sudu upravo kontrolori URE dali veliki doprinos procesu kontrole, o čemu je svjedočila crnogorska javnost. Naši ljudi su bili na vrlo važnim pozicijama – od Poreske uprave, Uprave carina, Uprave za inspekcijske poslove, Direkcije za saobraćaj, Ministarstva prosvjete, Zavoda za zapošljavanje.

URA poštuje odluku Demosa i SDP da ostanu u Vladi izbornog povjerenja i njihovim kontrolorima želimo uspjeh u daljem radu. Ne treba zanemariti da je dobro da postoji bar neki vid kontrole, a pogotovo kada je u pitanju birački spisak. Razumijem argumentaciju da se opet ostavlja prostor DPS-u da nastavi sa mahinacijama i ona je djelimično tačna. Ali, takođe smo vidjeli da DPS nastavlja sa zloupotrebama i pored toga što je potpisao Sporazum kojim se obavezao da će opozicija da ih kontroliše, ponašao se kao da se ništa nije desilo, po starom sistemu iz afere Snimak. Potpuno su ignorisali gotovo sve naše napore da djelujemo u okviru Sporazuma, da ne podsjećam da su minirali donošenje medijskih zakona i najvažniju normu – da je konsenzus uslov za svaku odluku od posebnog značaja. U takvoj situaciji možemo da biramo da li ćemo da trpimo takvo omalovažavanje ili da sačuvamo kredibilitet. Bavljenje politikom ne podrazumijeva stalno varakanje i pristajanje na prljavu igru, nego držanje do riječi, principa i dostojanstva. Da bi u Crnoj Gori došlo do nužnih promjena, svi oni koji to žele moraju pokazati da su drugačiji od DPS-a i da će pošteno da rade posao kojeg su se prihvatili kako bi građani tačno znali što od njih mogu očekivati. URA se zalaže za bolju Crnu Goru i odgovorniju vlast.

Realno je očekivati da kontrola bude oslabljena ukoliko izlazi trećina kontrolora, bez obzira na to koji subjekat izlazi. Da je URA ostala u Vladi, a neki drugi partner izašao, kontrola bi isto bila oslabljena.

MONITOR: Čiji će kadrovi popuniti upražnjena mjesta?
MILOŠEVIĆ: To je pravo pitanje. Ko će naslijediti kadrove URA-e? Ukoliko se držimo Sporazuma onda su to mjesta koja treba da popuni opozicija koja ostaje u Vladi. Riječ je o jako važnim institucijama, preko kojih su moguće razne zloupotrebe.

Međutim, kako je DPS poznat kao partija koja „poštuje” dogovoreno očekujem da će kadrovi vlasti pokriti pozicije kontrolora URE, što će svakako oslabiti proces kontrole i dodatno narušiti projekat Vlade izbornog povjerenja.

MONITOR: Na kakve ste sve opstrukcije nailazili u Zavodu dok ste bili njegov direktor?
MILOŠEVIĆ: Nailazio sam na razne opstrukcije, sa nekima sam upoznao crnogorsku javnost. Opstrukcija koja je meni rađena je i dokumentovana i postoje opipljivi materijalni dokazi koji ukazuju na organizovanu akciju pojedinaca u Zavodu sa bivšim rukovodstvom i sa nekim poslanicima DPS-a. Bilo je raznih pokušaja da se ugrozi moj kredibilitet i da se derogira moja funkcija, ali ja to nijesam dozvolio.

Bivše rukovodstvo je pokušalo da paralelno vodi Zavod, vršen je pritisak na ljude kako bi potpisivali saopštenja koja su imala za cilj da demantuju moj rad i činjenice koje ukazuju na zloupotrebe državnih resursa.

Veći dio zaposlenih nije podlegao pritisku, što me kao čovjeka raduje, jer se pokazalo da u državnoj upravi postoje ljudi koji profesionalno obavljaju svoj posao, bez obzira na političke turbulencije. Realno je očekivati da će se nakon mog izlaska u Zavodu pokrenuti obračun sa „neposlušnima”. Uvjeren sam da svi kontrolori nailaze na opstrukcije i da će one biti još više izražene nakon što su predstavnici URE napustili Vladu.

MONITOR: U Zavodu ste otkrili niz zloupotreba. Koje biste posebno izdvojili?
MILOŠEVIĆ: One koje se tiču bračnog para Jelić. Prosto je nevjerovatno šta se sve dešavalo u Zavodu. Situacija da neko ne dolazi na posao, a uredno prima zaradu dovoljno govori šta se radi u ovoj instituciji. Tu je i slučaj Vojinović, zloupotreba državne imovine, uzurpacija stana Zavoda, o čemu tek treba da vidimo epilog. Nije manje važan i slučaj Pobjeda-Arhimed, gdje se za isti projekat odobrava dva puta po skoro 40.000 eura. Zatim, zapošljavanja u opštinama koje su u reprogramu duga, gdje je preko 500 ljudi zaposleno mimo neophodne saglasnosti Ministarstva finansija. Bitno je napomenuti i program za osposobljavanje za rad kod poslodavca, gdje sam utvrdio da je mimo odluka Upravnog odbora Zavoda zaposleno preko 20 ljudi i da će se na taj način nezakonito potrošiti preko 42.000 eura. Nažalost, nepravilnosti je bilo mnogo, a vremena malo, ali uspio sam bar dio problema da riješim i velike nepravilnosti objelodanim i procesuiram.

MONITOR: Podnijeli ste krivičnu prijavu protiv bivše direktorice Zavoda Vukice Jelić i njenog muža, inače poslanika DPS-a, Zorana Jelića. Kakva je sudbina te prijave?
MILOŠEVIĆ: Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je prijavu, jer je smatralo da je neosnovana. Interesantno je da Tužilaštvo nije preduzelo nijednu radnju koju sam tražio. Međutim, zakon mi je omogućio da podnesem pritužbu Vrhovnom državnom tužilaštvu da preispita odluku. Do danas o tome nemam povratnu informaciju.

Ovo će biti najteži izborni proces

MONITOR: Da li će Vlada izbornog povjerenja uspjeti da obezbijedi uslove za demokratske i slobodne izbore zakazane za 16. oktobar?
MILOŠEVIĆ: Nakon izlaska URE iz Vlade biće teško ostvariti cilj projekta, a to su slobodni i fer izbori. Kontrola je svakako neophodna i smatram da će se postići neki napredak u stvaranju uslova za fer i slobodne izbore, ali neće se otkloniti sve zloupotrebe. Mislim da će ovo biti najteži izborni proces, da će biti mnogo opstrukcija i da će DPS sve uraditi da se smanje efekti kontrole kako bi mogli nastaviti staru praksu – jedan zaposleni četiri glasa, ali i da se preko centara za socijalni rad kupuju glasovi. Teško je govoriti o Vladi izbornog povjerenja bez URE. Zato će se teško obezbijediti uslovi za fer i slobodne izbore, ali biće pomaka.

Vrijeme je za promjene i u opoziciji

MONITOR: Kako opozicija može da smijeni aktuelnu vlast?
MILOŠEVIĆ: Samo dobro organizovana opozicija može da smijeni ovu vlast. Ujedinjena opozicija. Ne mora biti sva opozicija u jednoj koloni, ali objedinjavanje svakako uliva povjerenje i građani očekuju da opozicija sarađuje, a ne da se između sebe prepucava. U svakom slučaju, vrijeme je da se pročisti crnogorska politička scena. Vrijeme je za promjene i u opoziciji. Ne zaboravimo da jedni isti ljudi već 25 godina pokušavaju da smijene DPS. Vjerujem da bi čovjek u privatnom poslu, nakon 25 godina neuspjeha shvatio da mora nešto promijeniti u pristupu.

Kontrolori smanjili partijsko zapošljavanje

MONITOR: Otkrili ste da je Vlada nenamjenski potrošila čak 34 miliona eura namijenjenih za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba sa posebnim potrebama i da je od 256 asistenata angažovanih u nastavi za djecu sa posebnim potrebama, za njih 210 oglas trajao samo jedan dan. Da li je to imalo nekog efekta?
MILOŠEVIĆ: Jeste. Javnost je počela da se budi. Vjerujem da će se u narednom periodu voditi više računa kada su u pitanju zapošljavanja. Budi se svijest da nije normalno da oglasi traju samo jedan dan. Zakon o zapošljavanju mora se mijenjati i uvesti red u oblasti zapošljavanja u javnom sektoru. Kada su u pitanju asistenti pokazala se nesposobnost Ministarstva prosvjete koje ovu oblast ne umije ili ne želi da uredi u interesu krajnjih korisnika. Izborio sam se da se obezbijedi budžet za asistente u nastavi, ali problem nije dugoročno riješen. Naše ućešće u Vladi izbornog povjerenja imalo je dosta efekata. Recimo, u institucijama gdje smo imali kontrolore od raspisivanja izbora nije bilo zapošljavanja, a one koje nijesu bile dio kontrole zaposlile su skoro 300 ljudi. Da nijesmo kontrolisali, bilo bi mnogo partijskog zapošljavanja, bilo bi zaposleno preko hiljadu ljudi. Bitno je i to što se pokazalo da i pored kadrova DPS-a ima ljudi koji mogu da vode državne institucije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo