Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE MILOŠEVIĆ, BIVŠI DIREKTOR ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE CRNE GORE: Opozicija mora popuniti naša mjesta u Vladi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vi ste prvi funkcioner Ujedinjene reformske akcije koji je podnio ostavku nakon što je URA odlučila da napusti Vladu izbornog povjerenja zbog nepoštovanja Sporazuma o slobodnim i fer izborima od strane DPS-a. Da li će napuštanje Vlade predstavnika URE oslabiti kontrolu izbornog procesa?
MILOŠEVIĆ: DPS nije poštovao Sporazum i URA je donijela odluku da se napusti Vlada izbornog povjerenja. Mislim da će kontrola biti oslabljena izlaskom kadrova URE, jer su po mom sudu upravo kontrolori URE dali veliki doprinos procesu kontrole, o čemu je svjedočila crnogorska javnost. Naši ljudi su bili na vrlo važnim pozicijama – od Poreske uprave, Uprave carina, Uprave za inspekcijske poslove, Direkcije za saobraćaj, Ministarstva prosvjete, Zavoda za zapošljavanje.

URA poštuje odluku Demosa i SDP da ostanu u Vladi izbornog povjerenja i njihovim kontrolorima želimo uspjeh u daljem radu. Ne treba zanemariti da je dobro da postoji bar neki vid kontrole, a pogotovo kada je u pitanju birački spisak. Razumijem argumentaciju da se opet ostavlja prostor DPS-u da nastavi sa mahinacijama i ona je djelimično tačna. Ali, takođe smo vidjeli da DPS nastavlja sa zloupotrebama i pored toga što je potpisao Sporazum kojim se obavezao da će opozicija da ih kontroliše, ponašao se kao da se ništa nije desilo, po starom sistemu iz afere Snimak. Potpuno su ignorisali gotovo sve naše napore da djelujemo u okviru Sporazuma, da ne podsjećam da su minirali donošenje medijskih zakona i najvažniju normu – da je konsenzus uslov za svaku odluku od posebnog značaja. U takvoj situaciji možemo da biramo da li ćemo da trpimo takvo omalovažavanje ili da sačuvamo kredibilitet. Bavljenje politikom ne podrazumijeva stalno varakanje i pristajanje na prljavu igru, nego držanje do riječi, principa i dostojanstva. Da bi u Crnoj Gori došlo do nužnih promjena, svi oni koji to žele moraju pokazati da su drugačiji od DPS-a i da će pošteno da rade posao kojeg su se prihvatili kako bi građani tačno znali što od njih mogu očekivati. URA se zalaže za bolju Crnu Goru i odgovorniju vlast.

Realno je očekivati da kontrola bude oslabljena ukoliko izlazi trećina kontrolora, bez obzira na to koji subjekat izlazi. Da je URA ostala u Vladi, a neki drugi partner izašao, kontrola bi isto bila oslabljena.

MONITOR: Čiji će kadrovi popuniti upražnjena mjesta?
MILOŠEVIĆ: To je pravo pitanje. Ko će naslijediti kadrove URA-e? Ukoliko se držimo Sporazuma onda su to mjesta koja treba da popuni opozicija koja ostaje u Vladi. Riječ je o jako važnim institucijama, preko kojih su moguće razne zloupotrebe.

Međutim, kako je DPS poznat kao partija koja „poštuje” dogovoreno očekujem da će kadrovi vlasti pokriti pozicije kontrolora URE, što će svakako oslabiti proces kontrole i dodatno narušiti projekat Vlade izbornog povjerenja.

MONITOR: Na kakve ste sve opstrukcije nailazili u Zavodu dok ste bili njegov direktor?
MILOŠEVIĆ: Nailazio sam na razne opstrukcije, sa nekima sam upoznao crnogorsku javnost. Opstrukcija koja je meni rađena je i dokumentovana i postoje opipljivi materijalni dokazi koji ukazuju na organizovanu akciju pojedinaca u Zavodu sa bivšim rukovodstvom i sa nekim poslanicima DPS-a. Bilo je raznih pokušaja da se ugrozi moj kredibilitet i da se derogira moja funkcija, ali ja to nijesam dozvolio.

Bivše rukovodstvo je pokušalo da paralelno vodi Zavod, vršen je pritisak na ljude kako bi potpisivali saopštenja koja su imala za cilj da demantuju moj rad i činjenice koje ukazuju na zloupotrebe državnih resursa.

Veći dio zaposlenih nije podlegao pritisku, što me kao čovjeka raduje, jer se pokazalo da u državnoj upravi postoje ljudi koji profesionalno obavljaju svoj posao, bez obzira na političke turbulencije. Realno je očekivati da će se nakon mog izlaska u Zavodu pokrenuti obračun sa „neposlušnima”. Uvjeren sam da svi kontrolori nailaze na opstrukcije i da će one biti još više izražene nakon što su predstavnici URE napustili Vladu.

MONITOR: U Zavodu ste otkrili niz zloupotreba. Koje biste posebno izdvojili?
MILOŠEVIĆ: One koje se tiču bračnog para Jelić. Prosto je nevjerovatno šta se sve dešavalo u Zavodu. Situacija da neko ne dolazi na posao, a uredno prima zaradu dovoljno govori šta se radi u ovoj instituciji. Tu je i slučaj Vojinović, zloupotreba državne imovine, uzurpacija stana Zavoda, o čemu tek treba da vidimo epilog. Nije manje važan i slučaj Pobjeda-Arhimed, gdje se za isti projekat odobrava dva puta po skoro 40.000 eura. Zatim, zapošljavanja u opštinama koje su u reprogramu duga, gdje je preko 500 ljudi zaposleno mimo neophodne saglasnosti Ministarstva finansija. Bitno je napomenuti i program za osposobljavanje za rad kod poslodavca, gdje sam utvrdio da je mimo odluka Upravnog odbora Zavoda zaposleno preko 20 ljudi i da će se na taj način nezakonito potrošiti preko 42.000 eura. Nažalost, nepravilnosti je bilo mnogo, a vremena malo, ali uspio sam bar dio problema da riješim i velike nepravilnosti objelodanim i procesuiram.

MONITOR: Podnijeli ste krivičnu prijavu protiv bivše direktorice Zavoda Vukice Jelić i njenog muža, inače poslanika DPS-a, Zorana Jelića. Kakva je sudbina te prijave?
MILOŠEVIĆ: Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je prijavu, jer je smatralo da je neosnovana. Interesantno je da Tužilaštvo nije preduzelo nijednu radnju koju sam tražio. Međutim, zakon mi je omogućio da podnesem pritužbu Vrhovnom državnom tužilaštvu da preispita odluku. Do danas o tome nemam povratnu informaciju.

Ovo će biti najteži izborni proces

MONITOR: Da li će Vlada izbornog povjerenja uspjeti da obezbijedi uslove za demokratske i slobodne izbore zakazane za 16. oktobar?
MILOŠEVIĆ: Nakon izlaska URE iz Vlade biće teško ostvariti cilj projekta, a to su slobodni i fer izbori. Kontrola je svakako neophodna i smatram da će se postići neki napredak u stvaranju uslova za fer i slobodne izbore, ali neće se otkloniti sve zloupotrebe. Mislim da će ovo biti najteži izborni proces, da će biti mnogo opstrukcija i da će DPS sve uraditi da se smanje efekti kontrole kako bi mogli nastaviti staru praksu – jedan zaposleni četiri glasa, ali i da se preko centara za socijalni rad kupuju glasovi. Teško je govoriti o Vladi izbornog povjerenja bez URE. Zato će se teško obezbijediti uslovi za fer i slobodne izbore, ali biće pomaka.

Vrijeme je za promjene i u opoziciji

MONITOR: Kako opozicija može da smijeni aktuelnu vlast?
MILOŠEVIĆ: Samo dobro organizovana opozicija može da smijeni ovu vlast. Ujedinjena opozicija. Ne mora biti sva opozicija u jednoj koloni, ali objedinjavanje svakako uliva povjerenje i građani očekuju da opozicija sarađuje, a ne da se između sebe prepucava. U svakom slučaju, vrijeme je da se pročisti crnogorska politička scena. Vrijeme je za promjene i u opoziciji. Ne zaboravimo da jedni isti ljudi već 25 godina pokušavaju da smijene DPS. Vjerujem da bi čovjek u privatnom poslu, nakon 25 godina neuspjeha shvatio da mora nešto promijeniti u pristupu.

Kontrolori smanjili partijsko zapošljavanje

MONITOR: Otkrili ste da je Vlada nenamjenski potrošila čak 34 miliona eura namijenjenih za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba sa posebnim potrebama i da je od 256 asistenata angažovanih u nastavi za djecu sa posebnim potrebama, za njih 210 oglas trajao samo jedan dan. Da li je to imalo nekog efekta?
MILOŠEVIĆ: Jeste. Javnost je počela da se budi. Vjerujem da će se u narednom periodu voditi više računa kada su u pitanju zapošljavanja. Budi se svijest da nije normalno da oglasi traju samo jedan dan. Zakon o zapošljavanju mora se mijenjati i uvesti red u oblasti zapošljavanja u javnom sektoru. Kada su u pitanju asistenti pokazala se nesposobnost Ministarstva prosvjete koje ovu oblast ne umije ili ne želi da uredi u interesu krajnjih korisnika. Izborio sam se da se obezbijedi budžet za asistente u nastavi, ali problem nije dugoročno riješen. Naše ućešće u Vladi izbornog povjerenja imalo je dosta efekata. Recimo, u institucijama gdje smo imali kontrolore od raspisivanja izbora nije bilo zapošljavanja, a one koje nijesu bile dio kontrole zaposlile su skoro 300 ljudi. Da nijesmo kontrolisali, bilo bi mnogo partijskog zapošljavanja, bilo bi zaposleno preko hiljadu ljudi. Bitno je i to što se pokazalo da i pored kadrova DPS-a ima ljudi koji mogu da vode državne institucije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo