Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE MILOŠEVIĆ, BIVŠI DIREKTOR ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE CRNE GORE: Opozicija mora popuniti naša mjesta u Vladi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vi ste prvi funkcioner Ujedinjene reformske akcije koji je podnio ostavku nakon što je URA odlučila da napusti Vladu izbornog povjerenja zbog nepoštovanja Sporazuma o slobodnim i fer izborima od strane DPS-a. Da li će napuštanje Vlade predstavnika URE oslabiti kontrolu izbornog procesa?
MILOŠEVIĆ: DPS nije poštovao Sporazum i URA je donijela odluku da se napusti Vlada izbornog povjerenja. Mislim da će kontrola biti oslabljena izlaskom kadrova URE, jer su po mom sudu upravo kontrolori URE dali veliki doprinos procesu kontrole, o čemu je svjedočila crnogorska javnost. Naši ljudi su bili na vrlo važnim pozicijama – od Poreske uprave, Uprave carina, Uprave za inspekcijske poslove, Direkcije za saobraćaj, Ministarstva prosvjete, Zavoda za zapošljavanje.

URA poštuje odluku Demosa i SDP da ostanu u Vladi izbornog povjerenja i njihovim kontrolorima želimo uspjeh u daljem radu. Ne treba zanemariti da je dobro da postoji bar neki vid kontrole, a pogotovo kada je u pitanju birački spisak. Razumijem argumentaciju da se opet ostavlja prostor DPS-u da nastavi sa mahinacijama i ona je djelimično tačna. Ali, takođe smo vidjeli da DPS nastavlja sa zloupotrebama i pored toga što je potpisao Sporazum kojim se obavezao da će opozicija da ih kontroliše, ponašao se kao da se ništa nije desilo, po starom sistemu iz afere Snimak. Potpuno su ignorisali gotovo sve naše napore da djelujemo u okviru Sporazuma, da ne podsjećam da su minirali donošenje medijskih zakona i najvažniju normu – da je konsenzus uslov za svaku odluku od posebnog značaja. U takvoj situaciji možemo da biramo da li ćemo da trpimo takvo omalovažavanje ili da sačuvamo kredibilitet. Bavljenje politikom ne podrazumijeva stalno varakanje i pristajanje na prljavu igru, nego držanje do riječi, principa i dostojanstva. Da bi u Crnoj Gori došlo do nužnih promjena, svi oni koji to žele moraju pokazati da su drugačiji od DPS-a i da će pošteno da rade posao kojeg su se prihvatili kako bi građani tačno znali što od njih mogu očekivati. URA se zalaže za bolju Crnu Goru i odgovorniju vlast.

Realno je očekivati da kontrola bude oslabljena ukoliko izlazi trećina kontrolora, bez obzira na to koji subjekat izlazi. Da je URA ostala u Vladi, a neki drugi partner izašao, kontrola bi isto bila oslabljena.

MONITOR: Čiji će kadrovi popuniti upražnjena mjesta?
MILOŠEVIĆ: To je pravo pitanje. Ko će naslijediti kadrove URA-e? Ukoliko se držimo Sporazuma onda su to mjesta koja treba da popuni opozicija koja ostaje u Vladi. Riječ je o jako važnim institucijama, preko kojih su moguće razne zloupotrebe.

Međutim, kako je DPS poznat kao partija koja „poštuje” dogovoreno očekujem da će kadrovi vlasti pokriti pozicije kontrolora URE, što će svakako oslabiti proces kontrole i dodatno narušiti projekat Vlade izbornog povjerenja.

MONITOR: Na kakve ste sve opstrukcije nailazili u Zavodu dok ste bili njegov direktor?
MILOŠEVIĆ: Nailazio sam na razne opstrukcije, sa nekima sam upoznao crnogorsku javnost. Opstrukcija koja je meni rađena je i dokumentovana i postoje opipljivi materijalni dokazi koji ukazuju na organizovanu akciju pojedinaca u Zavodu sa bivšim rukovodstvom i sa nekim poslanicima DPS-a. Bilo je raznih pokušaja da se ugrozi moj kredibilitet i da se derogira moja funkcija, ali ja to nijesam dozvolio.

Bivše rukovodstvo je pokušalo da paralelno vodi Zavod, vršen je pritisak na ljude kako bi potpisivali saopštenja koja su imala za cilj da demantuju moj rad i činjenice koje ukazuju na zloupotrebe državnih resursa.

Veći dio zaposlenih nije podlegao pritisku, što me kao čovjeka raduje, jer se pokazalo da u državnoj upravi postoje ljudi koji profesionalno obavljaju svoj posao, bez obzira na političke turbulencije. Realno je očekivati da će se nakon mog izlaska u Zavodu pokrenuti obračun sa „neposlušnima”. Uvjeren sam da svi kontrolori nailaze na opstrukcije i da će one biti još više izražene nakon što su predstavnici URE napustili Vladu.

MONITOR: U Zavodu ste otkrili niz zloupotreba. Koje biste posebno izdvojili?
MILOŠEVIĆ: One koje se tiču bračnog para Jelić. Prosto je nevjerovatno šta se sve dešavalo u Zavodu. Situacija da neko ne dolazi na posao, a uredno prima zaradu dovoljno govori šta se radi u ovoj instituciji. Tu je i slučaj Vojinović, zloupotreba državne imovine, uzurpacija stana Zavoda, o čemu tek treba da vidimo epilog. Nije manje važan i slučaj Pobjeda-Arhimed, gdje se za isti projekat odobrava dva puta po skoro 40.000 eura. Zatim, zapošljavanja u opštinama koje su u reprogramu duga, gdje je preko 500 ljudi zaposleno mimo neophodne saglasnosti Ministarstva finansija. Bitno je napomenuti i program za osposobljavanje za rad kod poslodavca, gdje sam utvrdio da je mimo odluka Upravnog odbora Zavoda zaposleno preko 20 ljudi i da će se na taj način nezakonito potrošiti preko 42.000 eura. Nažalost, nepravilnosti je bilo mnogo, a vremena malo, ali uspio sam bar dio problema da riješim i velike nepravilnosti objelodanim i procesuiram.

MONITOR: Podnijeli ste krivičnu prijavu protiv bivše direktorice Zavoda Vukice Jelić i njenog muža, inače poslanika DPS-a, Zorana Jelića. Kakva je sudbina te prijave?
MILOŠEVIĆ: Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je prijavu, jer je smatralo da je neosnovana. Interesantno je da Tužilaštvo nije preduzelo nijednu radnju koju sam tražio. Međutim, zakon mi je omogućio da podnesem pritužbu Vrhovnom državnom tužilaštvu da preispita odluku. Do danas o tome nemam povratnu informaciju.

Ovo će biti najteži izborni proces

MONITOR: Da li će Vlada izbornog povjerenja uspjeti da obezbijedi uslove za demokratske i slobodne izbore zakazane za 16. oktobar?
MILOŠEVIĆ: Nakon izlaska URE iz Vlade biće teško ostvariti cilj projekta, a to su slobodni i fer izbori. Kontrola je svakako neophodna i smatram da će se postići neki napredak u stvaranju uslova za fer i slobodne izbore, ali neće se otkloniti sve zloupotrebe. Mislim da će ovo biti najteži izborni proces, da će biti mnogo opstrukcija i da će DPS sve uraditi da se smanje efekti kontrole kako bi mogli nastaviti staru praksu – jedan zaposleni četiri glasa, ali i da se preko centara za socijalni rad kupuju glasovi. Teško je govoriti o Vladi izbornog povjerenja bez URE. Zato će se teško obezbijediti uslovi za fer i slobodne izbore, ali biće pomaka.

Vrijeme je za promjene i u opoziciji

MONITOR: Kako opozicija može da smijeni aktuelnu vlast?
MILOŠEVIĆ: Samo dobro organizovana opozicija može da smijeni ovu vlast. Ujedinjena opozicija. Ne mora biti sva opozicija u jednoj koloni, ali objedinjavanje svakako uliva povjerenje i građani očekuju da opozicija sarađuje, a ne da se između sebe prepucava. U svakom slučaju, vrijeme je da se pročisti crnogorska politička scena. Vrijeme je za promjene i u opoziciji. Ne zaboravimo da jedni isti ljudi već 25 godina pokušavaju da smijene DPS. Vjerujem da bi čovjek u privatnom poslu, nakon 25 godina neuspjeha shvatio da mora nešto promijeniti u pristupu.

Kontrolori smanjili partijsko zapošljavanje

MONITOR: Otkrili ste da je Vlada nenamjenski potrošila čak 34 miliona eura namijenjenih za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba sa posebnim potrebama i da je od 256 asistenata angažovanih u nastavi za djecu sa posebnim potrebama, za njih 210 oglas trajao samo jedan dan. Da li je to imalo nekog efekta?
MILOŠEVIĆ: Jeste. Javnost je počela da se budi. Vjerujem da će se u narednom periodu voditi više računa kada su u pitanju zapošljavanja. Budi se svijest da nije normalno da oglasi traju samo jedan dan. Zakon o zapošljavanju mora se mijenjati i uvesti red u oblasti zapošljavanja u javnom sektoru. Kada su u pitanju asistenti pokazala se nesposobnost Ministarstva prosvjete koje ovu oblast ne umije ili ne želi da uredi u interesu krajnjih korisnika. Izborio sam se da se obezbijedi budžet za asistente u nastavi, ali problem nije dugoročno riješen. Naše ućešće u Vladi izbornog povjerenja imalo je dosta efekata. Recimo, u institucijama gdje smo imali kontrolore od raspisivanja izbora nije bilo zapošljavanja, a one koje nijesu bile dio kontrole zaposlile su skoro 300 ljudi. Da nijesmo kontrolisali, bilo bi mnogo partijskog zapošljavanja, bilo bi zaposleno preko hiljadu ljudi. Bitno je i to što se pokazalo da i pored kadrova DPS-a ima ljudi koji mogu da vode državne institucije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo