Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE MILOŠEVIĆ, BIVŠI DIREKTOR ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE CRNE GORE: Opozicija mora popuniti naša mjesta u Vladi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vi ste prvi funkcioner Ujedinjene reformske akcije koji je podnio ostavku nakon što je URA odlučila da napusti Vladu izbornog povjerenja zbog nepoštovanja Sporazuma o slobodnim i fer izborima od strane DPS-a. Da li će napuštanje Vlade predstavnika URE oslabiti kontrolu izbornog procesa?
MILOŠEVIĆ: DPS nije poštovao Sporazum i URA je donijela odluku da se napusti Vlada izbornog povjerenja. Mislim da će kontrola biti oslabljena izlaskom kadrova URE, jer su po mom sudu upravo kontrolori URE dali veliki doprinos procesu kontrole, o čemu je svjedočila crnogorska javnost. Naši ljudi su bili na vrlo važnim pozicijama – od Poreske uprave, Uprave carina, Uprave za inspekcijske poslove, Direkcije za saobraćaj, Ministarstva prosvjete, Zavoda za zapošljavanje.

URA poštuje odluku Demosa i SDP da ostanu u Vladi izbornog povjerenja i njihovim kontrolorima želimo uspjeh u daljem radu. Ne treba zanemariti da je dobro da postoji bar neki vid kontrole, a pogotovo kada je u pitanju birački spisak. Razumijem argumentaciju da se opet ostavlja prostor DPS-u da nastavi sa mahinacijama i ona je djelimično tačna. Ali, takođe smo vidjeli da DPS nastavlja sa zloupotrebama i pored toga što je potpisao Sporazum kojim se obavezao da će opozicija da ih kontroliše, ponašao se kao da se ništa nije desilo, po starom sistemu iz afere Snimak. Potpuno su ignorisali gotovo sve naše napore da djelujemo u okviru Sporazuma, da ne podsjećam da su minirali donošenje medijskih zakona i najvažniju normu – da je konsenzus uslov za svaku odluku od posebnog značaja. U takvoj situaciji možemo da biramo da li ćemo da trpimo takvo omalovažavanje ili da sačuvamo kredibilitet. Bavljenje politikom ne podrazumijeva stalno varakanje i pristajanje na prljavu igru, nego držanje do riječi, principa i dostojanstva. Da bi u Crnoj Gori došlo do nužnih promjena, svi oni koji to žele moraju pokazati da su drugačiji od DPS-a i da će pošteno da rade posao kojeg su se prihvatili kako bi građani tačno znali što od njih mogu očekivati. URA se zalaže za bolju Crnu Goru i odgovorniju vlast.

Realno je očekivati da kontrola bude oslabljena ukoliko izlazi trećina kontrolora, bez obzira na to koji subjekat izlazi. Da je URA ostala u Vladi, a neki drugi partner izašao, kontrola bi isto bila oslabljena.

MONITOR: Čiji će kadrovi popuniti upražnjena mjesta?
MILOŠEVIĆ: To je pravo pitanje. Ko će naslijediti kadrove URA-e? Ukoliko se držimo Sporazuma onda su to mjesta koja treba da popuni opozicija koja ostaje u Vladi. Riječ je o jako važnim institucijama, preko kojih su moguće razne zloupotrebe.

Međutim, kako je DPS poznat kao partija koja „poštuje” dogovoreno očekujem da će kadrovi vlasti pokriti pozicije kontrolora URE, što će svakako oslabiti proces kontrole i dodatno narušiti projekat Vlade izbornog povjerenja.

MONITOR: Na kakve ste sve opstrukcije nailazili u Zavodu dok ste bili njegov direktor?
MILOŠEVIĆ: Nailazio sam na razne opstrukcije, sa nekima sam upoznao crnogorsku javnost. Opstrukcija koja je meni rađena je i dokumentovana i postoje opipljivi materijalni dokazi koji ukazuju na organizovanu akciju pojedinaca u Zavodu sa bivšim rukovodstvom i sa nekim poslanicima DPS-a. Bilo je raznih pokušaja da se ugrozi moj kredibilitet i da se derogira moja funkcija, ali ja to nijesam dozvolio.

Bivše rukovodstvo je pokušalo da paralelno vodi Zavod, vršen je pritisak na ljude kako bi potpisivali saopštenja koja su imala za cilj da demantuju moj rad i činjenice koje ukazuju na zloupotrebe državnih resursa.

Veći dio zaposlenih nije podlegao pritisku, što me kao čovjeka raduje, jer se pokazalo da u državnoj upravi postoje ljudi koji profesionalno obavljaju svoj posao, bez obzira na političke turbulencije. Realno je očekivati da će se nakon mog izlaska u Zavodu pokrenuti obračun sa „neposlušnima”. Uvjeren sam da svi kontrolori nailaze na opstrukcije i da će one biti još više izražene nakon što su predstavnici URE napustili Vladu.

MONITOR: U Zavodu ste otkrili niz zloupotreba. Koje biste posebno izdvojili?
MILOŠEVIĆ: One koje se tiču bračnog para Jelić. Prosto je nevjerovatno šta se sve dešavalo u Zavodu. Situacija da neko ne dolazi na posao, a uredno prima zaradu dovoljno govori šta se radi u ovoj instituciji. Tu je i slučaj Vojinović, zloupotreba državne imovine, uzurpacija stana Zavoda, o čemu tek treba da vidimo epilog. Nije manje važan i slučaj Pobjeda-Arhimed, gdje se za isti projekat odobrava dva puta po skoro 40.000 eura. Zatim, zapošljavanja u opštinama koje su u reprogramu duga, gdje je preko 500 ljudi zaposleno mimo neophodne saglasnosti Ministarstva finansija. Bitno je napomenuti i program za osposobljavanje za rad kod poslodavca, gdje sam utvrdio da je mimo odluka Upravnog odbora Zavoda zaposleno preko 20 ljudi i da će se na taj način nezakonito potrošiti preko 42.000 eura. Nažalost, nepravilnosti je bilo mnogo, a vremena malo, ali uspio sam bar dio problema da riješim i velike nepravilnosti objelodanim i procesuiram.

MONITOR: Podnijeli ste krivičnu prijavu protiv bivše direktorice Zavoda Vukice Jelić i njenog muža, inače poslanika DPS-a, Zorana Jelića. Kakva je sudbina te prijave?
MILOŠEVIĆ: Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je prijavu, jer je smatralo da je neosnovana. Interesantno je da Tužilaštvo nije preduzelo nijednu radnju koju sam tražio. Međutim, zakon mi je omogućio da podnesem pritužbu Vrhovnom državnom tužilaštvu da preispita odluku. Do danas o tome nemam povratnu informaciju.

Ovo će biti najteži izborni proces

MONITOR: Da li će Vlada izbornog povjerenja uspjeti da obezbijedi uslove za demokratske i slobodne izbore zakazane za 16. oktobar?
MILOŠEVIĆ: Nakon izlaska URE iz Vlade biće teško ostvariti cilj projekta, a to su slobodni i fer izbori. Kontrola je svakako neophodna i smatram da će se postići neki napredak u stvaranju uslova za fer i slobodne izbore, ali neće se otkloniti sve zloupotrebe. Mislim da će ovo biti najteži izborni proces, da će biti mnogo opstrukcija i da će DPS sve uraditi da se smanje efekti kontrole kako bi mogli nastaviti staru praksu – jedan zaposleni četiri glasa, ali i da se preko centara za socijalni rad kupuju glasovi. Teško je govoriti o Vladi izbornog povjerenja bez URE. Zato će se teško obezbijediti uslovi za fer i slobodne izbore, ali biće pomaka.

Vrijeme je za promjene i u opoziciji

MONITOR: Kako opozicija može da smijeni aktuelnu vlast?
MILOŠEVIĆ: Samo dobro organizovana opozicija može da smijeni ovu vlast. Ujedinjena opozicija. Ne mora biti sva opozicija u jednoj koloni, ali objedinjavanje svakako uliva povjerenje i građani očekuju da opozicija sarađuje, a ne da se između sebe prepucava. U svakom slučaju, vrijeme je da se pročisti crnogorska politička scena. Vrijeme je za promjene i u opoziciji. Ne zaboravimo da jedni isti ljudi već 25 godina pokušavaju da smijene DPS. Vjerujem da bi čovjek u privatnom poslu, nakon 25 godina neuspjeha shvatio da mora nešto promijeniti u pristupu.

Kontrolori smanjili partijsko zapošljavanje

MONITOR: Otkrili ste da je Vlada nenamjenski potrošila čak 34 miliona eura namijenjenih za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba sa posebnim potrebama i da je od 256 asistenata angažovanih u nastavi za djecu sa posebnim potrebama, za njih 210 oglas trajao samo jedan dan. Da li je to imalo nekog efekta?
MILOŠEVIĆ: Jeste. Javnost je počela da se budi. Vjerujem da će se u narednom periodu voditi više računa kada su u pitanju zapošljavanja. Budi se svijest da nije normalno da oglasi traju samo jedan dan. Zakon o zapošljavanju mora se mijenjati i uvesti red u oblasti zapošljavanja u javnom sektoru. Kada su u pitanju asistenti pokazala se nesposobnost Ministarstva prosvjete koje ovu oblast ne umije ili ne želi da uredi u interesu krajnjih korisnika. Izborio sam se da se obezbijedi budžet za asistente u nastavi, ali problem nije dugoročno riješen. Naše ućešće u Vladi izbornog povjerenja imalo je dosta efekata. Recimo, u institucijama gdje smo imali kontrolore od raspisivanja izbora nije bilo zapošljavanja, a one koje nijesu bile dio kontrole zaposlile su skoro 300 ljudi. Da nijesmo kontrolisali, bilo bi mnogo partijskog zapošljavanja, bilo bi zaposleno preko hiljadu ljudi. Bitno je i to što se pokazalo da i pored kadrova DPS-a ima ljudi koji mogu da vode državne institucije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi kao društvo uglavnom živimo od prošlosti i za prošlost, ali to ne znači da se sa njom suočavamo, naprotiv

 

 

MONITOR: Godišnjica NATO bombardovanja SRJ opet je proizvela polemike u javnosti, odnsno među političarima. Zašto se iznova interpretira prošlost i kako vidite aktuelne interpretacije?

PETRIČEVIĆ: Jubileji tome i služe. Nakon četvrt vijeka neobično bi bilo da se tim povodom prošlost ne rekapitulira i ne reinterpretira. Tu višeglasje ne treba da zabrinjava, ali ono što brine jeste iskorištavanje i dalje prisutnog bola za proizvođenje podrške onoj istoj ideologiji koja je do bombardovanja i dovela i za osnaživanje jednog nadmenog, pasivno-agresivnog autoviktimističkog narativa koji nenadoknadivi lični bol stavlja u službu fantazmagoričnih nacionalističkih projekata. Kao da su toliki civili izginuli kako bi se njihovim brojem i dalje licitiralo, a u njihovo ime preživjeli i dalje porobljavali i sluđivali.

Dobro  pamtim taj period, prozore po beogradskim ulicama izlijepljene smeđim selotejpom, prekid studija i povratak u Crnu Goru. Sjećam se straha, straha koji nije bio vezan samo za napade iz vazduha već i za vojsku i vojne brodove vezane na rivi, tik uz zidine Starog grada, za osnivanje 7. bataljona Vojske Jugoslavije, straha za prijatelje koji nisu htjeli da budu regrutovani, a koje su, kada bi došli doma na ručak, vojnoj policiji sporadično potkazivali prvi susjedi. Za mene su i ti dezerteri ratni heroji, ljudi koji su odbijali logiku rata, sekundiranje moralizatorskoj retorici i mržnju drugačijeg po naređenju.

MONITOR: Suočavanje sa prošlošću, odnosno ratni zločini, dio su agende koju treba ispuniti da bismo dobili završna mjerila za poglavlje 23,24. Iako vlasti, ali i Brisel optimistično gledaju na evoropski put zemlje, gdje je Crna Gora danas kada je suočavanje sa prošlošću u pitanju?

PETRIČEVIĆ: Ta napetost između suočavanja sa prošlošću koju smatram moralnom obavezom društva i suočavanja sa prošlošću kao uslova za pristupanje EU nerijetko mi djeluje – u nedostatku bolje riječi – ponižavajućom. Dok god motiv za tranzicionu pravdu bude bio eksterni i nepopularan, nepodržan i neželjen, samo suočavanje sa prošlošću i preuzimanje odgovornosti za ono što je učinjeno u naše ime neće moći da imaju iscjeliteljsku moć za zajednicu koja ih provodi. Svaka sadašnjost bira i na izvjestan način stvara svoju prošlost, artikuliše svoju kulturu sjećanja, kao i kulturu zaborava. Bira što slavi i čega se stidi, ako ima dovoljno integriteta da više uopšte poznaje stid.

Mi kao društvo uglavnom živimo od prošlosti i za prošlost, ali to ne znači da se sa njom suočavamo, naprotiv. Održavamo bol živim, ostavljamo rane kolektivnih stradanja na raspolaganju politikantskim lešinarima koji žive od njihovog struganja, na njima gojeći buduće topovsko meso najavljenih ratova, tovljeno transgeneracijskim traumama. Uporedite tri komemoracije ovim povodom i eto vam jasne ilustracije i potvrde ovoga o čemu govorim. Paradoksalni odnos prema prošlosti zapravo i omogućava ovako haotičnu sadašnjost i neizvjesnu, nimalo optimističnu budućnost. Dok god tuđi bol ne budemo mogli da osjetimo kao svoj, mira na ovom prostoru mislim da ne može biti.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I NOVINAR, ZAGREB: Hrvatska je već dugo na opasnom rubu ustavne krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Članstvo u EU nije čarobni štapić koji nezrele tranzicijske države pretvara u zrele demokratije

 

 

MONITOR: Parlamentarni izbori u Hrvatskoj planirani za jesen, raspisani su za 17. april. Zahtjev lijevo-liberalne opozicije prvo je odbijen, da bi premijer Plenković sam pokrenuo pitanje ranijeg održavanja izbora. Gotovo svi su glasali za to u Saboru…Kako gledate na ovo „jedinstvo“?

JAKIĆ: To, kako Vi kažete, jedinstvo, proizvod je trenutka i u njemu ne treba tražiti nikakvo dublje značenje. Jedni su najprije demonstrirali svoju moć u Saboru, da – naime – svojom glasačkom mašinerijom rade, ili sprečavaju što im padne na pamet, drugi su ocijenili kako bi bilo glupo da se, mada je – koliko jučer – bio odbijen njihov prijedlog za raspuštanje Sabora, ne priključe inicijativi, u osnovi svojoj, samo zato što je sada došla od HDZ-a. Pa se tako dogodilo da su dva sukobljena tabora glasala zajedno. Baš tako – dogodilo se. I ništa više od toga.

MONITOR: Ustavni sud je, „po hitnom postupku“ Milnovićevu kandidaturu proglasio neustavnom. No, ima i onih pravnih stručnjaka koji smatraju da je moguće i drugačije tumačenje Ustava. Milanović ne odustaje od kandidature, ali kaže da neće podnijeti ostavku na mjesto Predsjednika. Može li ovo Hrvatsku uvesti u neku vrstu krize vlasti, sa elementima ustavne krize?

JAKIĆ: Rekao bih da se Hrvatska već dulje vremena kreće opasnim rubom ustavne krize. Napokon, već i činjenica stalne konfrontacije dviju funkcija koje bi, upravo po Ustavu, morale surađivati u ne baš tako malom i nevažnom broju pitanja, opravdava da se barem posumnja nije li već i zbog toga Hrvatska u ustavnoj krizi, odnosno funkcionira li Hrvatska onako kako bi trebalo očekivati? Milanovićevo ’utrčavanje’ u predizborni ring otvorilo je dodatno pitanje: je li zaista dozvoljeno sve što nije izričito zabranjeno? Ako, naime, sve svedemo na to pitanje, na pogrešnom smo putu. Možda bi najispravnije bilo sastaviti skupinu stručnjaka za ustavno pravo i povjeriti im zadatak temeljite revizije sadašnjeg Ustava, ne mislim u sadržajnom smislu, nego u smislu održivosti, odnosno primjenjivosti njegovih odredbi kada dođu u koliziju sa stvarnim životom.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Umjesto reformi imamo kontinuitet izgovora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu

 

 

“Najvažniji zadatak, makar za civilno društvo, je da pomno prati rad uprave, kritikuje loše stvari, ukazuje na probleme i predlaže rješenja. Nećemo slijepo podržavati rad bilo koje Vlade, kakvu god istorijsku misiju ona misli da ima”, kaže u razgovoru za Monitor Marko Sošić, istraživač javnih politika Instituta alternativa, komentarišući preporuku da je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi”.

MONITOR: Znamo li mi šta planiraju a šta rade premijer Spajić i njegova Vlada?

SOŠIĆ: Ova Vlada je obećala krupne reforme, a uporno odbija da pruži više detalja o tome šta nas čeka. Naš zadatak je da insistiramo na tome da prilikom donošenja tih odluka politika ne zloupotrijebi podatke, da analize ne budu samo pravdanje onoga što se želi uraditi nego stvarno ispitivanje opcija.

Evropa sad 2 je možda najvidljiviji, ali nije jedini krupni plan ove Vlade o kojem ne znamo dovoljno:  šta je precizan plan, šta se želi postići, koliko sve to košta. Sve to može imati previsoku cijenu: mijenjaju se sistemski zakoni o lokalnoj samoupravi, najavljuje decentralizacija i veća potrošnja, radi se sistemski zakon o zaradama, prekrajaju se organi uprave, najavljuje se izmjena 85 zakona da bi se opet decentralizovale inspekcije… Upravo zbog tako krupnih promjena koje se planiraju, bilo bi dobro da imamo što više nezavisne kritike, objektivnog ispitivanja postupaka Vlade i konsultativnog postupka u donošenju odluka.

U oblasti javnih finansija je u ovom pogledu situacija posebno loša. Fiskalnog savjeta još uvijek nema, godinu nakon što je “uspostavljen”. DRI radi u krnjem sastavu i očigledno je da ih u Vladi ne slušaju. Većina u skupštinskom Odboru za budžet guši opozicione inicijative nadzora. Istovremeno je u javnosti sve glasnija prazna i politički motivisana kritika svakog poteza Vlade, koja se izdaje za nezavisnu i neutralnu. U toj  ogromnoj buci se objektivna i argumentovana riječ teško probija i čuje.

MONITOR: I ako nemamo “mapu puta” Vlada, verbalno,  ne odustaje od ambicioznih obećanja.  Šta očekujete?

SOŠIĆ: Teško je komentarisati planove ove Vlade jer se svakog dana javljaju nove ideje na nivou objava za društvene mreže – nove institucije, novi zakoni, novi projekti – bez uporišta u nekom planskom dokumentu, bez ozbiljnijeg obrazloženja koji se problem želi riješiti i zašto je baš ta opcija izabrana.

S obzirom na to koliko je važno mjesto u programu PES-a činila reforma javnih finansija, iznenađuje koliko se malo pažnje toj oblasti posvetilo u planskim dokumentima. Ne postoji nijedna mjera iz oblasti javnih finansija u nacrtu srednjoročnog programa rada vlade koja je reformska, nova ili korjenito važna. Ili ih nemaju planirane ili ne mare za plan, nego će raditi što im padne na pamet ili čega se dosjete u hodu.

MONITOR: Vjerovati ili ne vjerovati “na riječ”?

SOŠIĆ: Za pet mjeseci rada Vlada nije pripremila Fiskalnu strategiju, koja bi trebalo da vodi njihov rad za četiri godine mandata i pruži i programske mjere i fiskalni okvir u kojem će se kretati naš budžet. To je dokument koji bi trebalo i da pruži detalje u vezi sa sprovođenjem programa Evropa sad 2 i ostalih planiranih reformi u oblasti javnih finansija.

Vjerovatno naivno vjerujemo da strateška dokumenta daju odgovor na pitanje šta će to ova Vlada tačno uraditi? Ni program Evropa sad 1 nije bilo planiran u bilo kom dokumentu. Za njega sem Milojka Spajića i Jakova Milatovića niko u Vladi, Skupštini, javnosti nije znao dok nam ga jednog dana nisu “poklonili”.

MONITOR: Pomenuli ste program Evropa sad 2. Da li podaci s početka godine podržavaju optimizam s kojim su planirane javne finansije?

SOŠIĆ: Ključna informacija iz prvog mjesečnog izvještaja o budžetskoj potrošnji je da u januaru 2024. zarade u državnoj upravi plaćamo 10 miliona ili 20 odsto više nego u januaru 2023. godine, a to je bez dogovorenih povećanja iz pregovora sa sindikatima. To znači da ćemo ove godine potrošiti gotovo 200 miliona više za zarade nego 2020. godine.

Sistemski Zakon o zaradama je do te mjere obesmišljen naknadnim izmjenama i dopunama, što od Vlade što od poslanika, da se trenutno odnosi gotovo isključivo na javne funkcionere, ili tek pet odsto od 80-ak hiljada zaposlenih u javnom sektoru. Svi veliki sektori javne uprave su izvučeni iz zakona o zaradama, tako da se njihove plate uređuju  kolektivnim pregovaranjem, iako taj Zakon predviđa da se zarade mogu povećati samo kada je budžet uravnotežen ili je ostvaren suficit.

Često se kao rješenje za sve probleme pominje novi Zakon o zaradama u javnom sektoru – ali jedino što se može uraditi je da se troškovi još više povećaju, jer će se neki koji se sada smatraju nepravedno zapostavljeni nagraditi. Konačno, mi ni dalje ne znamo kako Vlada percipira probleme u toj oblasti i šta želi da mijenja.

MONITOR: Šta je, u tom kontekstu, pokazala lista 1000 najvećih zarada u javnom sketoru?

SOŠIĆ: Ništa. Način na koji je Ministarstvo finansija objavljivalo podatke o zaradama u javnom sektoru sve je samo ne sistemski i pouzdan. Umjesto sistemske informacije o nivoima zarada po organima, sektorima, o razlikama u osnovnim zaradama, dodacima, posebnim i varijabilnim djelovima zarade i slično, Ministarstvo objavljuje propagandne top liste, isključivo kao sredstvo u borbi sa sindikatima.

Još od 2015. godine, Ministarstvo finansija ima zakonsku obavezu da zna i vodi evidenciju o zaradi svakog zaposlenog u najšire definisanom javnom sektoru (centralna i lokalna uprava, ustanove, preduzeća). To nije urađeno, a nije ni centralizovan obračun zarada, Na primjer, 200 škola svaka na svoju ruku radi obračune zarada i rizikuje tužbe zaposlenih zbog neminovnih grešaka.

MONITOR: Vlada javnosti  i dalje duguje podatak o broju zaposlenih u javnom sektoru. Kako onda očekivati jasan plan za smanjenje tog broja?   

SOŠIĆ: O optimizaciji, odnosno smanjenju ili racionalizaciji broja zaposlenih u javnom sektoru nekada se (prije 2020. godine) mnogo pričalo, a ništa se nije radilo. Od promjena 2020.  do danas, ne samo što se ne radi na tome, već se više niko ni ne pretvara da mu je to prioritet.

Jedna stvar je ipak ista – nastavljaju da povećanje broja zaposlenih predstavljaju kao napredak u optimizaciji. Vlada izvještava da opada udio zaposlenih u javnoj upravi u odnosu na ukupnu zaposlenost u državi. Drugim riječima, zašto bismo smanjivali pretrpanu administraciju kada sticajem okolnosti raste opšta zaposlenost, pa se to “manje vidi”. Na sličan način se nekada ponašala Vlada DPS-a.

Kao ogroman uspjeh se predstavlja to što je Vlada u februaru ove godine “po prvi put” objavila listu zaposlenih u javnom sektoru, ali ona je u najbolju ruku poluinformacija, nepotpuna i nepouzdana. U toj listi nema zaposlenih u javnim preduzećima, odnosno, fali makar 30 odsto ukupnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Ako biste gledali samo ono što je vlada objavila, vjerovali biste da na lokalnom nivou radi oko sedam  hiljada ljudi, a zapravo ih je više od 15 hiljada kada se uračunaju lokalna javna preduzeća.

Takođe, nema nikakve analitike o broju privremeno angažovanih za koje znamo da ih ima više nego ikada jer se na  njih troši više nego ikada (21 milion ove godine). U Vladinoj listi nema ni informacija o zaposlenima koji su angažovani preko agencija za posredovanje u zapošljavanju (samo CEDIS ih ima oko 250 gotovo svakog mjeseca).

MONITOR: Kada smo kod novca, aktuelna je priča o EU fondovima i njihovoj dostupnosti?

SOŠIĆ: Dosta se barata sa poluinformacijama o tome koliko smo novca i za šta dobijali ranije a koliko tek treba da dobijemo. Premijer u tome prednjači, možda iz neznanja, možda iz loše namjere. Što god da je nije dobro.

Kada je riječ o tome koliko smo uspješni da dobijemo evropske pare za našu infrastrukturu, jedno znamo za sigurno: Nacionalna investiciona komisija, jedino zvanično tijelo koje može ažurirati listu infrastrukturnih projekata sa kojima apliciramo za EU novac, nije se sastala još od 2021. godine. Takođe znamo da je naša važeća Jedinstvena lista prioritetnih projekata – baza projekata sa kojom se obraćamo EU – objektivno najlošija u regionu po nivou informacija o planiranim projektima i preciznosti odrednica zrelosti projekata.

Ono što je kod nas štura tabela sa nazivima projekata, procjenama vrijednosti i zrelosti na desetak strana, na Kosovu je ozbiljan dokument od gotovo 700 stranica gdje je svaki projekat detaljno razrađen. U našoj zvaničnoj listi kojom se obraćamo EU/WBIF možete naći da su vrijednosti projekata pogrešno sabrane, da su projekti ocjenjivani nepostojećim oznakama zrelosti, da se očigledno površno daju ocjene zrelosti za cijele grupe projekata – odnosno, da se država ovim nije ozbiljno bavila.

Zbog Plana rasta, od kojeg će dvije trećine raspoloživh sredstava ići upravo za infrastrukturne projekte po ovom modelu, jako je važno da se u budućem periodu ozbiljno razgovara o tome šta predlažemo za finansiranje, šta nam je podržano i u kojem iznosu i kako se prate radovi.

MONITOR: Važi li isto i za kapitalni budžet?

SOŠIĆ: Kod kapitalnog budžeta nije pitanje samo koliko para imamo, gdje smo se uspjeli povoljno zadužiti, već i šta se sa tim novcem radi i na koji način. Ministri bi trebalo da nađu vremena da, između nenajavljenih (a medijski ispraćenih) posjeta gradilištima, svojeručnog “intenziviranja radova” i prijetnji izvođačima, unaprijede sistem kako planiramo i trošimo kapitalni budžet.

Skupština je uz budžet za 2024. godinu po prvi put usvojila zaključak da  Vlada kvartalno izvještava o izvršenju kapitalnog projekta. Nadam se da će ti izvještaji dobiti tretman koju zaslužuju, kao i da će, osim priče o pojedinačnim projektima, poslanici obratiti pažnju i na to kako se sprovodi reforma kapitalnog budžetiranja. Vremena nema mnogo, novi prijedlozi za kapitalni budžet za 2025.  predaju se već do kraja ovog mjeseca, a ova Vlada se ne može dovijeka pravdati greškama ili neradom prethodnika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo