Povežite se sa nama

INTERVJU

RADE MILOŠEVIĆ, BIVŠI DIREKTOR ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE CRNE GORE: Opozicija mora popuniti naša mjesta u Vladi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vi ste prvi funkcioner Ujedinjene reformske akcije koji je podnio ostavku nakon što je URA odlučila da napusti Vladu izbornog povjerenja zbog nepoštovanja Sporazuma o slobodnim i fer izborima od strane DPS-a. Da li će napuštanje Vlade predstavnika URE oslabiti kontrolu izbornog procesa?
MILOŠEVIĆ: DPS nije poštovao Sporazum i URA je donijela odluku da se napusti Vlada izbornog povjerenja. Mislim da će kontrola biti oslabljena izlaskom kadrova URE, jer su po mom sudu upravo kontrolori URE dali veliki doprinos procesu kontrole, o čemu je svjedočila crnogorska javnost. Naši ljudi su bili na vrlo važnim pozicijama – od Poreske uprave, Uprave carina, Uprave za inspekcijske poslove, Direkcije za saobraćaj, Ministarstva prosvjete, Zavoda za zapošljavanje.

URA poštuje odluku Demosa i SDP da ostanu u Vladi izbornog povjerenja i njihovim kontrolorima želimo uspjeh u daljem radu. Ne treba zanemariti da je dobro da postoji bar neki vid kontrole, a pogotovo kada je u pitanju birački spisak. Razumijem argumentaciju da se opet ostavlja prostor DPS-u da nastavi sa mahinacijama i ona je djelimično tačna. Ali, takođe smo vidjeli da DPS nastavlja sa zloupotrebama i pored toga što je potpisao Sporazum kojim se obavezao da će opozicija da ih kontroliše, ponašao se kao da se ništa nije desilo, po starom sistemu iz afere Snimak. Potpuno su ignorisali gotovo sve naše napore da djelujemo u okviru Sporazuma, da ne podsjećam da su minirali donošenje medijskih zakona i najvažniju normu – da je konsenzus uslov za svaku odluku od posebnog značaja. U takvoj situaciji možemo da biramo da li ćemo da trpimo takvo omalovažavanje ili da sačuvamo kredibilitet. Bavljenje politikom ne podrazumijeva stalno varakanje i pristajanje na prljavu igru, nego držanje do riječi, principa i dostojanstva. Da bi u Crnoj Gori došlo do nužnih promjena, svi oni koji to žele moraju pokazati da su drugačiji od DPS-a i da će pošteno da rade posao kojeg su se prihvatili kako bi građani tačno znali što od njih mogu očekivati. URA se zalaže za bolju Crnu Goru i odgovorniju vlast.

Realno je očekivati da kontrola bude oslabljena ukoliko izlazi trećina kontrolora, bez obzira na to koji subjekat izlazi. Da je URA ostala u Vladi, a neki drugi partner izašao, kontrola bi isto bila oslabljena.

MONITOR: Čiji će kadrovi popuniti upražnjena mjesta?
MILOŠEVIĆ: To je pravo pitanje. Ko će naslijediti kadrove URA-e? Ukoliko se držimo Sporazuma onda su to mjesta koja treba da popuni opozicija koja ostaje u Vladi. Riječ je o jako važnim institucijama, preko kojih su moguće razne zloupotrebe.

Međutim, kako je DPS poznat kao partija koja „poštuje” dogovoreno očekujem da će kadrovi vlasti pokriti pozicije kontrolora URE, što će svakako oslabiti proces kontrole i dodatno narušiti projekat Vlade izbornog povjerenja.

MONITOR: Na kakve ste sve opstrukcije nailazili u Zavodu dok ste bili njegov direktor?
MILOŠEVIĆ: Nailazio sam na razne opstrukcije, sa nekima sam upoznao crnogorsku javnost. Opstrukcija koja je meni rađena je i dokumentovana i postoje opipljivi materijalni dokazi koji ukazuju na organizovanu akciju pojedinaca u Zavodu sa bivšim rukovodstvom i sa nekim poslanicima DPS-a. Bilo je raznih pokušaja da se ugrozi moj kredibilitet i da se derogira moja funkcija, ali ja to nijesam dozvolio.

Bivše rukovodstvo je pokušalo da paralelno vodi Zavod, vršen je pritisak na ljude kako bi potpisivali saopštenja koja su imala za cilj da demantuju moj rad i činjenice koje ukazuju na zloupotrebe državnih resursa.

Veći dio zaposlenih nije podlegao pritisku, što me kao čovjeka raduje, jer se pokazalo da u državnoj upravi postoje ljudi koji profesionalno obavljaju svoj posao, bez obzira na političke turbulencije. Realno je očekivati da će se nakon mog izlaska u Zavodu pokrenuti obračun sa „neposlušnima”. Uvjeren sam da svi kontrolori nailaze na opstrukcije i da će one biti još više izražene nakon što su predstavnici URE napustili Vladu.

MONITOR: U Zavodu ste otkrili niz zloupotreba. Koje biste posebno izdvojili?
MILOŠEVIĆ: One koje se tiču bračnog para Jelić. Prosto je nevjerovatno šta se sve dešavalo u Zavodu. Situacija da neko ne dolazi na posao, a uredno prima zaradu dovoljno govori šta se radi u ovoj instituciji. Tu je i slučaj Vojinović, zloupotreba državne imovine, uzurpacija stana Zavoda, o čemu tek treba da vidimo epilog. Nije manje važan i slučaj Pobjeda-Arhimed, gdje se za isti projekat odobrava dva puta po skoro 40.000 eura. Zatim, zapošljavanja u opštinama koje su u reprogramu duga, gdje je preko 500 ljudi zaposleno mimo neophodne saglasnosti Ministarstva finansija. Bitno je napomenuti i program za osposobljavanje za rad kod poslodavca, gdje sam utvrdio da je mimo odluka Upravnog odbora Zavoda zaposleno preko 20 ljudi i da će se na taj način nezakonito potrošiti preko 42.000 eura. Nažalost, nepravilnosti je bilo mnogo, a vremena malo, ali uspio sam bar dio problema da riješim i velike nepravilnosti objelodanim i procesuiram.

MONITOR: Podnijeli ste krivičnu prijavu protiv bivše direktorice Zavoda Vukice Jelić i njenog muža, inače poslanika DPS-a, Zorana Jelića. Kakva je sudbina te prijave?
MILOŠEVIĆ: Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je prijavu, jer je smatralo da je neosnovana. Interesantno je da Tužilaštvo nije preduzelo nijednu radnju koju sam tražio. Međutim, zakon mi je omogućio da podnesem pritužbu Vrhovnom državnom tužilaštvu da preispita odluku. Do danas o tome nemam povratnu informaciju.

Ovo će biti najteži izborni proces

MONITOR: Da li će Vlada izbornog povjerenja uspjeti da obezbijedi uslove za demokratske i slobodne izbore zakazane za 16. oktobar?
MILOŠEVIĆ: Nakon izlaska URE iz Vlade biće teško ostvariti cilj projekta, a to su slobodni i fer izbori. Kontrola je svakako neophodna i smatram da će se postići neki napredak u stvaranju uslova za fer i slobodne izbore, ali neće se otkloniti sve zloupotrebe. Mislim da će ovo biti najteži izborni proces, da će biti mnogo opstrukcija i da će DPS sve uraditi da se smanje efekti kontrole kako bi mogli nastaviti staru praksu – jedan zaposleni četiri glasa, ali i da se preko centara za socijalni rad kupuju glasovi. Teško je govoriti o Vladi izbornog povjerenja bez URE. Zato će se teško obezbijediti uslovi za fer i slobodne izbore, ali biće pomaka.

Vrijeme je za promjene i u opoziciji

MONITOR: Kako opozicija može da smijeni aktuelnu vlast?
MILOŠEVIĆ: Samo dobro organizovana opozicija može da smijeni ovu vlast. Ujedinjena opozicija. Ne mora biti sva opozicija u jednoj koloni, ali objedinjavanje svakako uliva povjerenje i građani očekuju da opozicija sarađuje, a ne da se između sebe prepucava. U svakom slučaju, vrijeme je da se pročisti crnogorska politička scena. Vrijeme je za promjene i u opoziciji. Ne zaboravimo da jedni isti ljudi već 25 godina pokušavaju da smijene DPS. Vjerujem da bi čovjek u privatnom poslu, nakon 25 godina neuspjeha shvatio da mora nešto promijeniti u pristupu.

Kontrolori smanjili partijsko zapošljavanje

MONITOR: Otkrili ste da je Vlada nenamjenski potrošila čak 34 miliona eura namijenjenih za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba sa posebnim potrebama i da je od 256 asistenata angažovanih u nastavi za djecu sa posebnim potrebama, za njih 210 oglas trajao samo jedan dan. Da li je to imalo nekog efekta?
MILOŠEVIĆ: Jeste. Javnost je počela da se budi. Vjerujem da će se u narednom periodu voditi više računa kada su u pitanju zapošljavanja. Budi se svijest da nije normalno da oglasi traju samo jedan dan. Zakon o zapošljavanju mora se mijenjati i uvesti red u oblasti zapošljavanja u javnom sektoru. Kada su u pitanju asistenti pokazala se nesposobnost Ministarstva prosvjete koje ovu oblast ne umije ili ne želi da uredi u interesu krajnjih korisnika. Izborio sam se da se obezbijedi budžet za asistente u nastavi, ali problem nije dugoročno riješen. Naše ućešće u Vladi izbornog povjerenja imalo je dosta efekata. Recimo, u institucijama gdje smo imali kontrolore od raspisivanja izbora nije bilo zapošljavanja, a one koje nijesu bile dio kontrole zaposlile su skoro 300 ljudi. Da nijesmo kontrolisali, bilo bi mnogo partijskog zapošljavanja, bilo bi zaposleno preko hiljadu ljudi. Bitno je i to što se pokazalo da i pored kadrova DPS-a ima ljudi koji mogu da vode državne institucije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo