Kolašinski Spomen dom trebalo je “novo ruho” da dobije početkom oktobra. No, radovi koje je prekinuo snijeg daleko su od kraja. U međuvremenu, umjesto adaptacija, taj posao je nazvan “redovnim održavanjem” i poskupio je za 100.000 eura. Opozicija optužuje vlast da objekat zaštićen zakonom adaptira nestručna firma, bez konzervatorskog projekta i stručnog nadozora
Radovi na kolašinskom Spomen domu, podignutom 1976. godine, prema ideji slovenačkog arhitekte Marka Mušiča, umjesto 60 traju gotovo 150 dana i ne nazire im se kraj. Zbog toga, u centru grada, pred sam početka zimske turističke sezone, stoje skele. Nema ni radnika niti zvaničnih objašnjenja za brojne nedoumice oko tog posla.
Kada su, početkom avgusta, lokali čelnici otvorili radove na, kako je tada saopšteno, “adaptaciji Spomen doma”, bila je to jedna od ljepših vijesti pristiglih sa adrese kolašinske Opštine poslednjih 30 godina. Taj objekat, jedan od arhitektonskih simbola Kolašina, podignut u znak sjećanja na prvo zasijedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja (ZAVNO) Crne Gore i Boke, održanog 1943. godine, bio je na putu da postane ruina. Radovi započeti tokom ljeta, ujedno su bili i prvi u poslednjih nekoliko decenija, pa se činilo da je aktuelna lokalna vlast na putu da riješi jedan od krupnih problema u tom gradu. Početak adaptacije, tadašnji predsjednik Opštine Vladimir Martinović, nazvao je “velikim danom za građane Kolašina.
“Nažalost, od dana kada je Spomen dom sagrađen, nije se imalo sluha za njegovu adaptaciju. Zbog toga su brojne kancelarije u tom objektu, gdje se nalaze i kancelarije lokalne samouprave i državnog katastra, uveliko oronule. Sve to zbog nemara mnogih koji su bilo dužni da vode računa svih ovih godina”, rekao je Martinović.
Prvom fazom projekta predviđeni su demontažni radovi, postavljanje skele, armirano-betonski radovi i sanacija fasadnih površina (termoizolacija i hidroizolacija), kao i zamjena stakala na svim prozorima. Nakon toga trebalo je, u kasnijim fazama, da uslijedi saniranje unutrašnjosti, posebno velike kongresne sale, koja već godinama nije u funkciji. Vijest o adaptaciji Spomen doma stigla je i do Slovenije. Mušić je predsjedniku Opštine odmah poslao pismo u kojem veliča njegov trud.
“…Sa malim zakašnjenjem je do mene stigla radosna vijest o adaptaciji i obnovi Spomen doma u Kolašinu. Kao arhitekta i autor tog, širom svijetu visoko cijenjenog objekta, presretan sam, te Vama čestitam na toj historiskoj odluci…Želim Vas uvjeriti, da sam uvijek spreman na saradnju kod obnove i adaptacije te moje arhitekture i to, ako je potrebno pro bono, dakle bez honorara za moj autorski rad”, napisao je, očigledno, ushićeni Mušič.
Radovi na Spomen domu mjesec i po išli su “kao po loju”, a povjerenje je ulivalo i to što je kao izvođač izabrano preduzeće , koje je, neposredno prije toga, ekspresno i uspješno obnovilo fasadu zgrade Zavičajnog muzeja. No, u vrijeme kad se očekivalo da će biti završeni stigla je informacija da još ima posla, ali da će taj posao, prema novoj računici, koštati 100.000 više u odnosu na, prvobitno planiranih, 560.000 eura.
Razlog poskupljenja je, kako objašnjavaju iz Opštine, izuzetno loše stanje pojedinih elemenata objekata, koji su otkriveni tokom izvođenja radova. Prilikom izvođenja demontažnih radova primijećeno je, kako tvrde, između ostalog, da je stanje čelične konstrukcije prozorskih ramova u veoma lošem stanju.
“Poslije uklanjanja limenih lajsni utvrđeno je da su čelični elementi ramova-kutijasti profili i obodni ramovi, usljed korozije truli, u tolikoj mjeri da ih je nemoguće reparirati. S tim u vezi, potrebno je nabaviti sve nove čelične elemente, koji će biti ugrađeni na pripremljenim pozicijama, a kako bi uslijedila promjena i ugradnja stakala. Takođe, po uvođenju izvođača u posao, primijećeno je da odvodi za atmosfersku kanalizaciju propuštaju vodu. Kako su cijevi ugrađene čitavom dužinom kroz beton , ne mogu se sanirati već je potrebno napraviti nove sa cijevnim razvodom na predviđenim mjestima…”, neki su od razloga za koje iz Opštine tvrde da su poskupjeli radove.
Prilikom demontaže limova na krovu, navodno, utvrđeno je i da ispod njih ne postoji armirano-betonska ploča, kako se očekivalo, već je prostor bio ispunjen mineralnom vunom. Takođe, na kupolama su, tvrde iz opštine, stradali nosači stakala, koji su istrurili, a ni ti radovi nijesu bili predviđeni prvobitnim tenderom. To je, kažu, zahtijevalo hitnu intervencija, koja podrazumijeva antikorozionu zaštitu i dodatne ankerne držače. Iz lokalne uprave su, početkom jeseni, to što su se posao odužio pravdali i činjenicom da je rok podrazumijevo “60 radnih dana, uz idealne vremenske uslove (suvo i sunčano vrijeme)”. Kad je vlažno vrijeme, tvrde, nije mogao biti nanošen materijali za hidroizolaciju.
Kako su radovi odmicali, lokalni čelnici su ih i “preimenovali” , pa, umjesto adaptacijom, sada ih nazivaju “redovno održavanje”. Ubrzo su stigle i kritike opozicije i civilnog sektora, blaže zbog kašnjenja i poskupljenja, a oštre zbog načina na koji se posao obavlja. Kako tvrde iz Pokretu Zajedno gradimo Kolašin (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti) “redovno održavanje Spomen doma lokalna uprava izvodi bez konzervatorskog projekta i bez stručnog nadzora konzervatora”.
“Kako se radovima na kulturnom dobru ne nazire kraj, a vrijednost projekta je narasla na preko 700.000 eura , postavlja se pitanje zakonitosti te investicije. Ne sporeći značaj objekta, koji je podignut u znak sjećanja na ZAVNO i kojem je potrebna temeljna restauracija, kako bi povratio svoj pređašnji arhitektonski sjaj, važno je napomenuti da se postojeći radovi izvode bez konzervatorskog projekta i bez stručnog nadzora konzervatora”, tvrde odbornici Pokreta.
Oni podsjećaju da je, “na zahtjev Martinovića, Uprava za zaštitu kulturnih dobara, izdala konzervatorske uslove za izradu konzervatorskog projekta”. Međutim, kako tvrde, “ slučajnim ili namjernim obrtom sudbine bivši predsjednik Opštine zaobilazi izdate konzervatorske uslove i planirane radove na Spomen domu podvodi pod radove na “redovnom održavanju”. Opozicioni odbornici podsjećaju da su, i u slučaju redovnog održavanja zakon i Uprava za zaštitu kulturnih dobara predvidjeli stručni nadzor i radove po instrukcijama konzervatora”.
“Javni tender je na brzinu sklapan , predviđa “adaptaciju Spomen doma”, a više od polovine stavki u tom tenderu se odnosi na radove koji obuhvataju zamjenu postojećih prozora, staklenih površina i vrata. To se ne može podvesti pod “redovno održavanje”. Na osnovu tog tendera, čija je ugovorena vrijednost 540.000 eura, jedini ponuđač se u avgustu uvodi u posao i od tada svjedočimo višemjesečnom mučenju izvođača da ovaj posao privede kraju”, tvrde iz Pokreta Zajedno gradimo Kolašin.
Oni su sigurni da će se ta investiciji “jednom, kada bude izrađen konzervatorski projekat, pokazati kao uzaludna, jer je obavljana od firme koja nema stučne reference da radi restauraciju i adaptaciju jednog kulturnog dobra”. Kolašinska opozicija je, zbog toga, poslala dopis Upravi za zaštitu kulturnih dobara, Ministartvu kulture, Ministartvu prostornog planiranja i predsjedniku Vlade Milojku Spajiću, zahtijevajući “da u domenu svojih nadležnosti spriječe varvarizam koji se trenutno vrši nad kulturnim dobrom i simbolom Kolašina”.
Za sada sa tih adresa nema rekacije na sumnje Pokreta. Izostao je i odgovor novog predsjednika Opštine Petka Bakića. Izvjesno je i da radovi neće biti skoro nastavljeni, pa za preispitivanje načina na koji su do sada obavljani ostaje cijela zima. Umjesto u novom ruhu Spomen dom, koji je, prema izboru platforme Word Monuments Fund, svrstan među 30 najatraktivnijih arhitektonskih dostignuća na svijetu, prezimiće okovan skelama.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ