Povežite se sa nama

INTERVJU

RASTKO MOČNIK, SOCIOLOG: Otpor ponižavanju

Objavljeno prije

na

Protesti u Sloveniji iznenadili su svojom rasprostranjenošću i upornošću. Šta bi oni mogli značiti za slovenačku političku scenu u budućnosti i koliko su njihovi zahtjevi ostvarivi, razgovarali smo sa dr Rastkom Močnikom, profesorom na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i ljevičarem.

MONITOR: U Sloveniji su nemiri. Iz naše perspektive, nije sasvim jasno ko su akteri. Pored građana koji se mobilišu preko Fejsbuka, pojavljuju se i „huligani” koji su nasilni i za koje se kaže da su pripadnici neonacističkih grupa. Da li je to pokušaj da se nezadovoljstvo građana kompromituje?
MOČNIK: Protestna okupljanja održavaju se u više gradova u Sloveniji. Počela su u Mariboru, nastavila su se u Ljubljani, Kranju, Novom Mestu, Idriji, Kopru… U Ljubljani i Mariboru okupljanja su se održala već dvaput. Organizatori su anonimni: ali u biti su manifestacije spontane, iza njih ne stoje ni partije ni sindikati. Udruženi sindikati održali su manifestaciju u Ljubljani 17. novembra, dakle pre sadašnjih spontanih okupljanja. Možda je ta manifestacija na kojoj se okupilo 10 do 15 hiljada ljudi, i pobudila sadašnje „narodne” demonstracije. Zahtevi su delimično isti: odbrana socijalne države (javnog školstva, javnog zdravstva, javnog penzijskog sistema), protiv siromaštva, za zapošljavanje, protiv iskorištavanja i „tajkuna”. Spontane demonstracije ipak su radikalnije: traže odstup Janševe vlade, povlačenje svih političara koji su u kaznenom postupku (prvi bi se trebao povući premijer Janša, a među ostalima i gradonačelnik Maribora protiv kojeg je pokrenuto više kaznenih i istražnih postupaka), promenu ustava, oduzimanje imovine za koju vlasnici ne mogu dokazati legalni izvor, ograničenje političke aktivnosti pojedinaca na 12 godina, prekvalifikaciju vojske i istup iz NATO-pakta. U Ljubljani na prvu je manifestaciju upalo tridesetak mladih ljudi, srednjoškolaca, sa neo-nacističkom ikonografijom i parolom „Sami protiv svih – protiv EU”. Izazvali su sukob sa policijom i vodili su ga taktički vrlo vešto: no policija se nije dala isprovocirati, relativno brzo je pohvatala provokatore, a nije intervenisala protiv mirnih manifestanata. Policijski sindikat je podržao neke zahteve okupljanja i istakao da njihova funkcija nije odbrana režima nego održavanje reda i mira, omogućavanje mirnog protesta. U Mariboru, naprotiv, izgleda da je oba puta nasilje izazvala policija: tamo su upotrebili i policijsku konjicu, vodeni top i helikopter i pretukli nekoliko ljudi koji nisu ni znali da se održava manifestacija.

MONITOR: Pred izbore 2011. u štampi je bilo komentara da Janeza Janšu podržava Dejan Prosen iz neonacističke organizacije Krv i čast, da su neonacisti „slijepi putnici” na Janšinom pobjedničkom brodu. Da li su se zato pojavili u kompromitaciji građanskih okupljanja?
MOČNIK: Navodno je Prosen bio član Janšine stranke. Što se tiče incidenta u Ljubljani, opšte je mnenje da je to bila unapred pripremljena provokacija da bi se kompromitovao protest. Pojave koje nam izgledaju kao fašistoidne, ipak imaju dva suprotna izvora: jedan je reakcionarna reakcija protiv neoliberalne globalizacije, kao Zlatna zora u Grčkoj. Taj tip politike ima dobre razloge (siromaštvo, besposlenost, nemoć običnih ljudi), a katastrofalnu politiku. Pre nekoliko godina neonacisti ovog tipa upali su na tribinu na Filozofskom fakultetu: bili su veoma mladi, adolescenti, suvi i bledi – meni ih je bilo nekako žao. No drugi tip fašistoidne politike su pojave tipa Berluskoni ili pokojni Hajder: produžetak neoliberalizma autoritarnim i rasističkim sredstvima. Njihov je rasizam osnov brutalne eksploatacije migrantske radne snage, način razbijanja solidarnosti među radnicima i narodima; a njihov je autoritarizam usmeren prema vlastitom narodu. U Sloveniji takav je režim htela uvesti Demosova vlada (1990-1992). Na sreću ta vlada nije dugo trajala. Sadašnja Janšina vlada vodi politiku u tom pravcu: sa jedne strane disciplinirano izvršava neoliberalne direktive iz Brisela i Berlina, sa druge strane ponižava vlastito stanovništvo. Janša je uveo i nešto novo: militantni antiintelektualizam.

MONITOR: Najnoviji podaci pokazuju još veći pad slovenačkog BDP. Jesu li građani već vitalno pogođeni krizom ili je ovo zadnji voz da se nešto radikalnije promijeni?
MOČNIK: U drugom kvartalu 2012. BDP opao je u poređenju sa istim periodom 2011. za 3,2 odsto. Privredna komora prognozira godišnji pad BDP za 2,5 odsto. Stepen nezaposlenosti u 3. kvartalu 2012. iznosio je 9,2 odsto; u 2. kvartalu bio je 8,2 odsto. Uz to i oni koji su zaposleni postaju sve siromašniji. Vlada smanjuje socijalne pomoći i zaoštrava kriterije za njihovo primanje, smanjuje ili ukida subvencije školama za nekadašnji besplatni topli obrok. Humanitarne organizacije pokreću akcije protiv gladovanja dece. Snižavaju se standardi lečenja u bolnicama. Snižavaju se standardi u dečjim vrtićima i školama (više dece u grupi, manje osoblja). Najveće smanjenje javnog financiranja pogodilo je univerzitet. Izgleda da vlada želi da podupire privatne visoke škole koje su osnovali bliski joj ljudi ili čak državni činovnici. Slika je depresivna i naravno da se ljudi bune. Međutim, iako je spontanost simpatična kao oblik, taj je tip protesta nesposoban da iznudi realizaciju svojih zahteva. A zahtevi su za sada suviše apstraktni (neka država investicijama omogući zapošljavanje) ili moralistički (oni protiv „tajkuna” i korumpiranih političara) ili čak nekonzistentni, kao što je zahtev za tehničkom vladom. U Italiji tehnička vlada sprovodi iste reforme kao Janšina vlada, ali na nepolitički način, znači bez političke debate i opozicije.

MONITOR: Novom predsjedniku Borutu Pahoru, i sa ljevice stižu optužbe da je već napravio dogovor sa Janšom. Ima li u Sloveniji uticajne ultraljevice koja bi mogla da mobiliše jače i radikalnije nezadovoljstvo krizom?
MOČNIK: Pahor je u stvari bio Janšin kandidat, dok je Tirk bio Kučanov. Na ovim predsedničkim izborima Janša je prvi put pobedio Kučana. Na proglašenju rezultata predsedničkih izbora govorio je i Janša, što je bilo bizarno sa protokolarne tačke gledišta. Štoviše, on je nastupio kao premijer i nagovestio je da će vlada pored ekonomskih reformi posle Pahorove pobede sprovesti i političke reforme. Navodno da „probije sadašnju blokadu” u procesu odlučivanja. Pošto vlada ima većinu u parlamentu, „probijanje blokade” može se odnositi samo na ustavne promene za koje je potrebna dvotrećinska podrška – koju Janša za sada nije uspeo sakupiti. Te su ustavne inovacije vrlo opasne: unošenje „fiskalnog pravila” u ustav znači trajno osakaćenje javnog sektora i kraj socijalne države. Janša želi i veća ovlaštenja za vladu, što miriše na vanredno stanje. U Sloveniji među parlamentarnim strankama nema levice: te se partije ređaju od centra prema desnoj, kao u većini postsocijalističkih zemalja. Radikalna, to jest, antikapitalistička levica naravno postoji: pogotovo među mladim ljudima i inteligencijom. Ali je mediji bojkotuju. To je inače intelektualno najjaća sredina – ali je marginalizovana. Univerzitet progoni teoriju i kvalitetnu društvenu nauku – tako se teorijski i politički radikalna misao sakuplja na margini, kao što je Radničko-pankerski univerzitet, ili oko malih neprofitnih izdavačkih kuća.

MONITOR: Očekuju li se reakcije iz Brisela i NATO? Boji li se EU, kako slovenački premijer kaže, novog „grčkog scenarija” i haosa?
MOČNIK: Te opasnosti nema, panika oko „grčkog scenarija” je propagandni potez vlade. Slovenački javni dug manji je nego francuski ili nemački, a mnogo je manji nego talijanski.

MONITOR: Šta bi mogao da uradi novi slovenački predsjednik ukoliko ovi protesti prerastu u masovnije?
MOČNIK: On ima vrlo mala ovlaštenja. Po ustavu predsednik je više nekakva moralna instancija. Nekadašnji predsednik Tirk podržao je proteste, dok ih Pahor nije ni pomenuo. Realnije je očekivati da će protesti razbiti sadašnju Janšinu koaliciju: prema anketama, sve stranke u vladi gube javnu podršku, a to za manje partnere (kao što su umirovljenička stranka Desus ili Građanska lista) znači opasnost da na sledećim izborima ispadnu iz parlamenta.

MONITOR: Kako da ova, neka vrsta „direktne demokratije” preraste u artikulisanu političku snagu, u politički pokret za koji se može glasati?
MOČNIK:Protesti bi mogli rezultirati osnivanjem antikapitalističke stranke ili bar jedne autentične socijal-demokratske stranke. Do sada takvi pokušaji nisu bili uspešni. Ali jednom će sigurno doći do osnivanja stranke ili pokreta koji će zastupati većinu stanovništva – one koji rade.

Dobra samoorganizacija

MONITOR: Protesti su dobro „samoorganizovani”. Zna li se ko su inicijatori, da li su to oni koji su pokušavali da organizuju slovenačku „occupy” akciju pre više od godinu ?
MOČNIK: Akciju „occupy” (ispred Ljubljanske berze) organizovao je Pokret 15. oktobar. Najaktivniji su bili anarhisti i „negristi”, a pokret je imao simpatije većine javnog mnenja. U međuvremenu pokret Mi smo univerzitet (koji okuplja radnice i radnike u visokom školstvu, studentice i studente, a i one koje univerzitet odbija da primi jer su prekvalitetni pa se akademski „rentijeri” plaše njihove konkurencije), organizovao je dvomesečnu okupaciju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Ta je akcija mnogo pomogla omasovljenju protestnog pokreta, podigla je intelektualni nivo i političku svest, a bila je i „škola” za aktiviste. Sadašnji su spontani protesti dobro organizovani, ali su ideološki heterogeni i, moglo bi se reći, dobroćudno naivni.

Policijsko nasilje u Mariboru

MONITOR: Ima li među uhapšenima, sem neonacista za koje se tvrdi da imaju policijske dosijee, i „običnih” protestanata?
MOČNIK: U Ljubljani policija je privela nekolicinu neonacističkih provokatora. A u Mariboru je uhapšen veći broj mirnih manifestanata pa čak i osobe koje nisu manifestirale. To je prouzrokovalo proteste građana i javnih medija. Preovlađuje mišljenje da je policija u Mariboru upotrebila prekomerno nasilje. To je utoliko neprihvatljivije jer mariborske manifestacije imaju vrlo konkretan cilj: ostavku sadašnjeg gradonačelnika Franca Kanglera.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Oni koji zaista žele evropske vrijednosti, ne smiju ćutati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladi se gledalo kroz prste prvih mjeseci, što je na neki način i opravdano, ali kad su krenuli rušiti osnovne demokratske principe to je naišlo na otpor. I taj otpor će biti sve veći. Ako to Vlada ne razumije, ako ne shvata važnost unutrašnje stabilnosti, stvari će eskalirati toliko da im ni Brisel više neće moći pomoći

 

 

MONITOR:  Povodom godinu dana rada Vlade, CDT je objavio dokument Prva godina Vlade Crne Gore pod lupom: Od reformskog zamaha do političkog skretanja. Šta su vaši glavni nalazi, ili šta je dobro a šta ne?

KOPRIVICA: Činjenica je da nam je EU otvorila prostor kao nikad do sada i strateški je važno da se taj prostor iskoristi.

I pored manjkavosti nekih zakonskih rješenja i netransparentnosti procesa nesumnjivo najznačajniji rezultat koalicione vlasti u ovom periodu jesu i zaključci međuvladine konferencije na kojoj su zemlje Evropske unije odobrile dobijanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24, što Crnoj Gori omogućava prelazak u sljedeću fazu procesa pristupanja i zatvaranje pregovaračkih poglavlja.

Takođe, vrijedan je pomena i politički uspjeh Vlade, kroz uspostavljanje dogovora vezanog za sprovođenje popisa 2023. godine, koji je zadovoljio sve strane i bio ključni uzrok smanjivanja tenzija koje su prijetile da pređu u ozbiljnije društvene nesporazume.

Nakon dobrog starta, Vlada i koaliciona vlast su donijeli pogrešnu procjenu da će joj zbog IBAR-a biti sve dozvoljeno i povukli su poteze koji se ne mogu okarakterisati ni kao demokratski, a ni evropski.

MONITOR: Ocjenili ste da je dobijanje IBAR-a najznačajniji uspjeh Spajićeve Vlade, ali da je umjesto da to bude podstrek za sprovođenje suštinskih reformi, vlast “taj otvoreni prostor počela koristiti za različite nedemokratske i nereformske prakse”. Koje su to prakse?

KOPRIVICA: Te prakse možemo sublimirati u dvije teze: netransparentnost i nepoštovanje demokratskih vrijednosti i principa.

Prije svega, rekonstrukcija Vlade sprovedena je netransparentno, uz nepoštovanje demokratskih pravila i standarda, nepoštovanje procedura u Skupštini, i predstavlja jasan izraz neprincipijelne političke trgovine i partitokratije. Dobili smo Vladu sa najvećim brojem članova u Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR: Mi u  BiH više ne vjerujemo nikome i vjerujemo u sve

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posjeta Ursule fon der Lajen BiH i regionu prije svega  je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali

 

 

MONITOR: Tragedija koja je ovog mjeseca obilježila život u Donjoj Jablanici i BiH morala bi imati neke uzroke. O odgovornosti bi trebalo da odluči Tužilaštvo Kantona. U vezi sa tim pominje se i privatni vlasnik kamenoloma. Kako  ocjenjujete ovu situaciju, šta je do sada urađeno da se pomogne stradalima?

PUHALO: U ovom trenutku mi i ne znamo broj potencijalnih katastrofa čiji uzrok mogu biti nelegalni kamenolomi, šljunkare, deponije, površinski kopovi i sl. Jednostavno rečeno obični ljudi o tome ne vode mnogo brige ili su nemoćni da bilo šta promijene, dok država tj. sistem ne poštuje svoje zakone. Jer kada bi poštivala zakone, mnogi „biznismeni“ bi ostali bez posla, a neki bi završili i u zatvoru. Takođe, poštivanje zakona bi dovelo do smanjenja prihoda političarima i političkim partijama. Nisam optimista ni kad se radi o odgovornosti- jer Jablanica i okolna mjesta lagano tonu u zaborav, a nisam siguran da postoji spremnost da se to istjera na čistac do kraja. Biće interesantno pratiti i sudbinu prikupljenog novca i druge pomoći nastradalima, plašim se da će i tu biti malverzacija. Na kraju krajeva, zapitajmo se u kakvoj državi mi živimo, kada ona nema sredstava i resursa da pomogne nastradalima u par sela tj. šta bi se desilo da imamo neku veću katastrofu?

MONITOR: Ursula fon der Lajen je nedavno bila na pogođenom području, tokom svoje turneje po Zapadnom Balkanu. Obećala je i pomoć. Kako  izgleda njena najnovija posjeta Sarajevu i regionu?

PUHALO: Prije svega to je još jedan igrokaz EU i naših državica, gdje oni kao hoće da mi uđemo u EU-baš kao i mi, a i jedni i drugi znaju da to nije iskreno i tačno. Svima odgovara ovakvo stanje-i EU i domaćim vlastodršcima i zašto bi ga mijenjali. Realno, najveće briga EU je smanjenje uticaja Rusije i Kine na ovo područje i vjerujem da im je to mnogo važnije od našeg ulaska u ovaj savez.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 1. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nema reforme dok se ne odstrane kadrovi pravosudnog kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju

 

MONITOR: Sudije i tužioci izrazili su nezadovoljstvo platama i najavili da će naći način da stupe u štrajk uprkos zakonskim ograničenjima. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Pravo na štrajk je propisano Ustavom Crne Gore, ali to pravo se može ograničiti državnim organima. U skladu sa zakonom pravo na štrajk sudija i tužilaca moglo bi se ograničiti ako se procijeni da bi taj štrajk ugrozio nacionalnu bezbjednost, bezbjednost lica i imovine, opšti interes građana ili funkcionisanje organa vlasti, u konkretnom slučaju državnog tužilaštva i sudova.

Materijalni položaj sudija i tužilaca, odnosno njihove zarade nijesu jedini problem. Prostorni, tehnički i kadrovski kapaciteti su na zabrinjavajuće lošem nivou i nijedna izvršna vlast do sada nije pokazala spremnost da te probleme rješava. Na žalost, ni pravosuđe nikada nije jedinstveno ukazalo na probleme sa kojima se suočava. Kad kažem jedinstveno mislim na sve djelove pravosuđa – sudstvo, tužilaštvo i advokaturu, koji su morali jedinstveno mnogo ranije izvršnoj vlasti ispostaviti zahtjeve i dati rokove za njihovo rješavanje.

Pravosuđe nikada nije, prema bilo kojoj izvršnoj vlasti nastupilo sa integritetom i autoritetom. Tamo još imamo kadrove koji su, ne tako davno, snishodljivo molili izvršnu vlast da im riješi stambeno pitanje i kojima je izvršna vlast proizvoljno to omogućavala. Zato je ignorantski i često ponižavajući odnos drugih grana vlasti prema pravosuđu logična posljedica. Zbog toga mislim i da najavljeni štrajk ne bi doprinio rješavanju lošeg položaja zaposlenih u pravosuđu, već da bi se, naprotiv, brojni problemi samo još više produbili.

MONITOR: Ozbiljne razloge za nezadovoljstvo čuli smo nedavno od sudija Specijalnog odeljenja. Više je alarmantnih podataka –  da im je deset puta veći obim predmeta, nego sličnim sudijama u regionu, do toga da je u ovom trenutku u tom odeljenju nezavršeno preko 160 predmeta. Već ste ocijenili da njihov apel treba ozbiljno shvatiti. Šta  bi nadležni odmah morali preduzeti?

RADULOVIĆ: Apel sudija Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici morao bi se ozbiljno shvatiti jer on pokazuje da je rad tog odjeljenja pred kolapsom.

Sudski savjet, Vlada preko ministara pravde i finansija, ali i ostale sudije, u skladu sa svojim nadležnostima, moraju da preduzmu sve što je moguće kako bi se unaprijedio rad Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici.  I Sudski savjet bi, sa predsjednikom Višeg suda, to isto trebao  da razmotri,  kako i u kom periodu bi se mogao povećati broja sudija, sudijskih saradnika, zapisničara i pripravnika.

U Specijalno odjeljenje na ispomoć bi trebalo uputiti neke od sudija iz Apelacionog suda, Višeg suda u Bijelom Polju i Vrhovnog suda, a Sudski savjet bi morao ubrzati postupak izbora četvoro sudija u Viši sud u Podgorici, koji traje od aprila i koji je odložen jer još nijesu donijeta Pravila za ocjenjivanje. Takođe, trebalo bi ubrzati i izbor šest savjetnika po javnom oglasu iz jula ove godine.

Problem nedostatka prostornih kapaciteta mogao bi se  bar umanjiti korišćenjem velike sudnice u Osnovnom sudu u Podgorici, sudnice na Pravnom fakultetu UCG, a za suđenja sa manjim brojem učesnika u postupku mogle bi se koristiti i sudnice u Apelacionom i Vrhovnom sudu.

MONITOR: Sudije su upozorile da je u faktički u primjeni Zakon o krivičnom postupku iz 1974. godine. Šta to u stvari znači?

RADULOVIĆ: Sudije su ukazale da se odredbe koja se odnose na poštovanje procesne discipline i sprječavanje zloupotreba procesnih ovlašćenja nijesu mijenjala od 1974. godine. Međutim, mislim da ni te odredbe sudovi ne primjenjuju pravilno i dovoljno u praksi.

Svakodnevno svjedočimo brojnim zloupotrebama od strane okrivljenih i branilaca u nekim postupcima kojima se postupci odugovlače, prvenstveno sa motivom da protekne rok od tri godine bez donošenja prvostepene presude, kada se okrivljeni koji su u pritvoru moraju pustiti da se brane sa slobode. Nijesu rijetki slučajevi da sudovi to tolerišu. Te zloupotrebe su već dovele do toga da jedan broj okrivljenih za najteža krivična djela napuste pritvor zbog toga što sud nije donio prvostepenu presudu u roku od tri godine.

Taj problem je veoma lako riješiti izmjenom i dopunom člana 179. ZKP-a kojima bi se propisalo da se vrijeme odlaganja na zahtjev odbrane, odnosno okrivljenih i branilaca, ne računa u rok od tri godine za donošenje prvostepene presude. Na taj način okrivljeni i njihovi branioci bi se obeshrabrili da traže neopravdana odlaganja jer tako ne bi mogli uzrokovati ukidanje pritvora, a istovremeno bi to bilo za njih podsticajno da doprinesu bržem i efikasnijem vođenju postupka. Takođe, maksimalno trajanje pritvora od tri godine do donošenja prvostepene presude ostalo bi i dalje u zakonu kao dostignuti nivo zaštite ljudskih prava i obavezivalo sud da postupa ažurno. Tako bi zakon afirmisao suđenje u razumnom roku i podsticao i sud i učesnike u postupku da doprinose efikasnosti postupka.

MONITOR: Zbog čega vlast još nije izmijenila ovaj zakon?

RADULOVIĆ: Neprihvaljivo je i nerazumljivo zbog čega niko iz vlasti, ali niko ni iz opozicije, nije dao ovakav predlog ili ga podržao. To ukazuje da političke partije nemaju interesa da Crna Gora dobije efikasno, profesionalno i nezavisno pravosuđe koje bi obezbijedilo vladavinu prava, poštovanje pravnog poretka i u krajnjem pravdu koja bi trebala da bude ideal svakom pravnom poretku.

MONITOR:  Nedavno ste, nakon što je početkom mjeseca, dvadeseti put odloženo suđenje Vesni Medenici, saopštili da se ona i svi oni koje je u pravosuđu zadužila, izruguju ovom sistemu. Ko je sve odgovoran za takvu situaciju?

RADULOVIĆ: Odgovornost za takvo stanje je na vlasti koja nije uradila ništa kako bi se pravosuđe reformisalo i kako bi se iz pravosuđa odstranili kadrovi Vesne Medenice koji i dalje imaju veliki uticaj. Neki od njih se boje prijetnji koje je Medenica javno uputila, a pojedini imaju obavezu prema njoj jer ih je na razne načine zadužila dok je bila na poziciji predsjednice Vrhovnog suda. Podsjetiću da novi sastav Sudskog savjeta, koji su političari predstavljali kao „reformski“, još uvijek nije preduzeo konkretne korake ka uspostavljanju sistema u kome će sudije napredovati i odgovarati u skladu sa zaslugama. Naprotiv, neke odluke Sudskog savjeta su doprinijele sumnjama da i dalje napreduju kadrovi za koje su u javnosti objavljene kompromitujuće informacije koje dovode u pitanje njihov integritet i koje pokazuju da su puno više napora uložili da bi služili Vesni Medenici, nego Ustavu i zakonu.

MONITOR: Zašto još čekamo veting i druga slična sistemska rešenja,  i koliko još dugo možemo da ih čekamo obzirom na alarmantnu situaciju u pravosuđu?

RADULOVIĆ: Na veting i na suštinske reforme čekamo zato što ne postoji politička volja da se taj proces počne i sprovede. U partitokratskom sistemu kakav imamo u Crnoj Gori i koji je uzrok korupcije, a posljedično i organizovanog kriminala, političke partije i njihovi funkcioneri nemaju interes da Crna Gora dobije reformisano pravosuđe jer bi takvo pravosuđe izvjesno dovelo do utvrđivanja odgovornosti mnogih od njih. Svaki dan čekanja uzrokuje višestruku štetu za javni i državni interes i prijeti da bi i neki važni postupci koji su pokrenuti aktivnostima SDT-a i SPO-a mogli da završe neslavno, poput postupaka koji su svojevremeno vođeni protiv Svetozara Marovića. Odnos izvršne i zakonodavne vlasti prema pravosuđu glavna je kočnica ukupnim reformama i napretku Crne Gore u dostizanju standarda potrebnih za punu integraciju Crne Gore u društvo država EU.

MONITOR: Čekamo i predsjednika/cu Vrhovnog suda. Kako to vidite?

RADULOVIĆ: V.D. stanje u Vrhovnom sudu traje gotovo četiri godine od kako je Vesna Medenica krajem 2020. godine odlučila da napusti funkciju, nakon što je godinu i po suprotno Ustavu bila u trećem mandatu za koji je dobila podršku svih 18 tadašnjih sudija Vrhovnog suda. Četiri godine kasnije, uticaj Medenice na pravosuđe je još uvijek prisutan i tome svjedočimo gotovo svakodnevno, prvenstveno kroz postupak koji se vodi protiv nje i koji, jednako kao i izbor predsjednika Vrhovnog suda, ne može ni da počne.

Izbor predsjednika Vrhovnog suda je ključan za nezavisno i nepristrasno pravosuđe i taj postupak opstruiraju isti oni koji su pravosuđe doveli do stanja u kome se nalazi, u kome je moguće naručivati presude i u kome i dalje ključne uloge igraju kadrovi koji nijesu izabrani, niti su napredovali, na osnovu znanja i zasluga. Nakon osam neuspjelih pokušaja izbora koji su propali zbog neprihvatljive neodgovornosti i opstrukcije jednog broja sudija Vrhovnog suda, neophodno je bilo mijenjati Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, pa kada je to urađeno i stvoreni uslovi za izbor, imamo najave jednog dijela sudija da se oglas poništi dok se ne donese novi Poslovnik o radu Opšte sjednice Vrhovnog suda. Očigledno je da bi određenom broju sudija Vrhovnog suda jedini prihvatljiv kandidat za predsjednika Vrhovnog suda bila Vesna Medenica i da čine sve što su u mogućnosti da postupak izbora opstruiraju. Reforma pravosuđa i vladavina prava biće daleko sve dok god se ne sprovede veting i iz sudstva, ali i iz tužilaštva i advokature, ne odstrane takvi kadrovi koji su godinama bili akteri tzv. pravosudnog kartela preko koga su se naručivale presude.

MONITOR: Šta je u suštini urađeno na reformi pravosuđa nakon avgusta 2020?

RADULOVIĆ: Vrlo malo. Pozitivne pomake imamo u dijelu SDT-a koje je u saradnji sa SPO-om pokrenulo neke veoma važne postupke. Međutim, treba priznati i da su ti postupci pokrenuti na osnovu dokaza pribavljenih međunarodnom saradnjom sa Europolom. U sudstvu teško da možemo govoriti o bilo kakvim reformama, što predstavlja objektivan rizik da i ti postupci koji su pokretnuti neće imati pravičan i zakonit epilog.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo