INTERVJU
RASTKO MOČNIK, SOCIOLOG: Otpor ponižavanju

Protesti u Sloveniji iznenadili su svojom rasprostranjenošću i upornošću. Šta bi oni mogli značiti za slovenačku političku scenu u budućnosti i koliko su njihovi zahtjevi ostvarivi, razgovarali smo sa dr Rastkom Močnikom, profesorom na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i ljevičarem.
MONITOR: U Sloveniji su nemiri. Iz naše perspektive, nije sasvim jasno ko su akteri. Pored građana koji se mobilišu preko Fejsbuka, pojavljuju se i „huligani” koji su nasilni i za koje se kaže da su pripadnici neonacističkih grupa. Da li je to pokušaj da se nezadovoljstvo građana kompromituje?
MOČNIK: Protestna okupljanja održavaju se u više gradova u Sloveniji. Počela su u Mariboru, nastavila su se u Ljubljani, Kranju, Novom Mestu, Idriji, Kopru… U Ljubljani i Mariboru okupljanja su se održala već dvaput. Organizatori su anonimni: ali u biti su manifestacije spontane, iza njih ne stoje ni partije ni sindikati. Udruženi sindikati održali su manifestaciju u Ljubljani 17. novembra, dakle pre sadašnjih spontanih okupljanja. Možda je ta manifestacija na kojoj se okupilo 10 do 15 hiljada ljudi, i pobudila sadašnje „narodne” demonstracije. Zahtevi su delimično isti: odbrana socijalne države (javnog školstva, javnog zdravstva, javnog penzijskog sistema), protiv siromaštva, za zapošljavanje, protiv iskorištavanja i „tajkuna”. Spontane demonstracije ipak su radikalnije: traže odstup Janševe vlade, povlačenje svih političara koji su u kaznenom postupku (prvi bi se trebao povući premijer Janša, a među ostalima i gradonačelnik Maribora protiv kojeg je pokrenuto više kaznenih i istražnih postupaka), promenu ustava, oduzimanje imovine za koju vlasnici ne mogu dokazati legalni izvor, ograničenje političke aktivnosti pojedinaca na 12 godina, prekvalifikaciju vojske i istup iz NATO-pakta. U Ljubljani na prvu je manifestaciju upalo tridesetak mladih ljudi, srednjoškolaca, sa neo-nacističkom ikonografijom i parolom „Sami protiv svih – protiv EU”. Izazvali su sukob sa policijom i vodili su ga taktički vrlo vešto: no policija se nije dala isprovocirati, relativno brzo je pohvatala provokatore, a nije intervenisala protiv mirnih manifestanata. Policijski sindikat je podržao neke zahteve okupljanja i istakao da njihova funkcija nije odbrana režima nego održavanje reda i mira, omogućavanje mirnog protesta. U Mariboru, naprotiv, izgleda da je oba puta nasilje izazvala policija: tamo su upotrebili i policijsku konjicu, vodeni top i helikopter i pretukli nekoliko ljudi koji nisu ni znali da se održava manifestacija.
MONITOR: Pred izbore 2011. u štampi je bilo komentara da Janeza Janšu podržava Dejan Prosen iz neonacističke organizacije Krv i čast, da su neonacisti „slijepi putnici” na Janšinom pobjedničkom brodu. Da li su se zato pojavili u kompromitaciji građanskih okupljanja?
MOČNIK: Navodno je Prosen bio član Janšine stranke. Što se tiče incidenta u Ljubljani, opšte je mnenje da je to bila unapred pripremljena provokacija da bi se kompromitovao protest. Pojave koje nam izgledaju kao fašistoidne, ipak imaju dva suprotna izvora: jedan je reakcionarna reakcija protiv neoliberalne globalizacije, kao Zlatna zora u Grčkoj. Taj tip politike ima dobre razloge (siromaštvo, besposlenost, nemoć običnih ljudi), a katastrofalnu politiku. Pre nekoliko godina neonacisti ovog tipa upali su na tribinu na Filozofskom fakultetu: bili su veoma mladi, adolescenti, suvi i bledi – meni ih je bilo nekako žao. No drugi tip fašistoidne politike su pojave tipa Berluskoni ili pokojni Hajder: produžetak neoliberalizma autoritarnim i rasističkim sredstvima. Njihov je rasizam osnov brutalne eksploatacije migrantske radne snage, način razbijanja solidarnosti među radnicima i narodima; a njihov je autoritarizam usmeren prema vlastitom narodu. U Sloveniji takav je režim htela uvesti Demosova vlada (1990-1992). Na sreću ta vlada nije dugo trajala. Sadašnja Janšina vlada vodi politiku u tom pravcu: sa jedne strane disciplinirano izvršava neoliberalne direktive iz Brisela i Berlina, sa druge strane ponižava vlastito stanovništvo. Janša je uveo i nešto novo: militantni antiintelektualizam.
MONITOR: Najnoviji podaci pokazuju još veći pad slovenačkog BDP. Jesu li građani već vitalno pogođeni krizom ili je ovo zadnji voz da se nešto radikalnije promijeni?
MOČNIK: U drugom kvartalu 2012. BDP opao je u poređenju sa istim periodom 2011. za 3,2 odsto. Privredna komora prognozira godišnji pad BDP za 2,5 odsto. Stepen nezaposlenosti u 3. kvartalu 2012. iznosio je 9,2 odsto; u 2. kvartalu bio je 8,2 odsto. Uz to i oni koji su zaposleni postaju sve siromašniji. Vlada smanjuje socijalne pomoći i zaoštrava kriterije za njihovo primanje, smanjuje ili ukida subvencije školama za nekadašnji besplatni topli obrok. Humanitarne organizacije pokreću akcije protiv gladovanja dece. Snižavaju se standardi lečenja u bolnicama. Snižavaju se standardi u dečjim vrtićima i školama (više dece u grupi, manje osoblja). Najveće smanjenje javnog financiranja pogodilo je univerzitet. Izgleda da vlada želi da podupire privatne visoke škole koje su osnovali bliski joj ljudi ili čak državni činovnici. Slika je depresivna i naravno da se ljudi bune. Međutim, iako je spontanost simpatična kao oblik, taj je tip protesta nesposoban da iznudi realizaciju svojih zahteva. A zahtevi su za sada suviše apstraktni (neka država investicijama omogući zapošljavanje) ili moralistički (oni protiv „tajkuna” i korumpiranih političara) ili čak nekonzistentni, kao što je zahtev za tehničkom vladom. U Italiji tehnička vlada sprovodi iste reforme kao Janšina vlada, ali na nepolitički način, znači bez političke debate i opozicije.
MONITOR: Novom predsjedniku Borutu Pahoru, i sa ljevice stižu optužbe da je već napravio dogovor sa Janšom. Ima li u Sloveniji uticajne ultraljevice koja bi mogla da mobiliše jače i radikalnije nezadovoljstvo krizom?
MOČNIK: Pahor je u stvari bio Janšin kandidat, dok je Tirk bio Kučanov. Na ovim predsedničkim izborima Janša je prvi put pobedio Kučana. Na proglašenju rezultata predsedničkih izbora govorio je i Janša, što je bilo bizarno sa protokolarne tačke gledišta. Štoviše, on je nastupio kao premijer i nagovestio je da će vlada pored ekonomskih reformi posle Pahorove pobede sprovesti i političke reforme. Navodno da „probije sadašnju blokadu” u procesu odlučivanja. Pošto vlada ima većinu u parlamentu, „probijanje blokade” može se odnositi samo na ustavne promene za koje je potrebna dvotrećinska podrška – koju Janša za sada nije uspeo sakupiti. Te su ustavne inovacije vrlo opasne: unošenje „fiskalnog pravila” u ustav znači trajno osakaćenje javnog sektora i kraj socijalne države. Janša želi i veća ovlaštenja za vladu, što miriše na vanredno stanje. U Sloveniji među parlamentarnim strankama nema levice: te se partije ređaju od centra prema desnoj, kao u većini postsocijalističkih zemalja. Radikalna, to jest, antikapitalistička levica naravno postoji: pogotovo među mladim ljudima i inteligencijom. Ali je mediji bojkotuju. To je inače intelektualno najjaća sredina – ali je marginalizovana. Univerzitet progoni teoriju i kvalitetnu društvenu nauku – tako se teorijski i politički radikalna misao sakuplja na margini, kao što je Radničko-pankerski univerzitet, ili oko malih neprofitnih izdavačkih kuća.
MONITOR: Očekuju li se reakcije iz Brisela i NATO? Boji li se EU, kako slovenački premijer kaže, novog „grčkog scenarija” i haosa?
MOČNIK: Te opasnosti nema, panika oko „grčkog scenarija” je propagandni potez vlade. Slovenački javni dug manji je nego francuski ili nemački, a mnogo je manji nego talijanski.
MONITOR: Šta bi mogao da uradi novi slovenački predsjednik ukoliko ovi protesti prerastu u masovnije?
MOČNIK: On ima vrlo mala ovlaštenja. Po ustavu predsednik je više nekakva moralna instancija. Nekadašnji predsednik Tirk podržao je proteste, dok ih Pahor nije ni pomenuo. Realnije je očekivati da će protesti razbiti sadašnju Janšinu koaliciju: prema anketama, sve stranke u vladi gube javnu podršku, a to za manje partnere (kao što su umirovljenička stranka Desus ili Građanska lista) znači opasnost da na sledećim izborima ispadnu iz parlamenta.
MONITOR: Kako da ova, neka vrsta „direktne demokratije” preraste u artikulisanu političku snagu, u politički pokret za koji se može glasati?
MOČNIK:Protesti bi mogli rezultirati osnivanjem antikapitalističke stranke ili bar jedne autentične socijal-demokratske stranke. Do sada takvi pokušaji nisu bili uspešni. Ali jednom će sigurno doći do osnivanja stranke ili pokreta koji će zastupati većinu stanovništva – one koji rade.
Dobra samoorganizacija
MONITOR: Protesti su dobro „samoorganizovani”. Zna li se ko su inicijatori, da li su to oni koji su pokušavali da organizuju slovenačku „occupy” akciju pre više od godinu ?
MOČNIK: Akciju „occupy” (ispred Ljubljanske berze) organizovao je Pokret 15. oktobar. Najaktivniji su bili anarhisti i „negristi”, a pokret je imao simpatije većine javnog mnenja. U međuvremenu pokret Mi smo univerzitet (koji okuplja radnice i radnike u visokom školstvu, studentice i studente, a i one koje univerzitet odbija da primi jer su prekvalitetni pa se akademski „rentijeri” plaše njihove konkurencije), organizovao je dvomesečnu okupaciju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Ta je akcija mnogo pomogla omasovljenju protestnog pokreta, podigla je intelektualni nivo i političku svest, a bila je i „škola” za aktiviste. Sadašnji su spontani protesti dobro organizovani, ali su ideološki heterogeni i, moglo bi se reći, dobroćudno naivni.
Policijsko nasilje u Mariboru
MONITOR: Ima li među uhapšenima, sem neonacista za koje se tvrdi da imaju policijske dosijee, i „običnih” protestanata?
MOČNIK: U Ljubljani policija je privela nekolicinu neonacističkih provokatora. A u Mariboru je uhapšen veći broj mirnih manifestanata pa čak i osobe koje nisu manifestirale. To je prouzrokovalo proteste građana i javnih medija. Preovlađuje mišljenje da je policija u Mariboru upotrebila prekomerno nasilje. To je utoliko neprihvatljivije jer mariborske manifestacije imaju vrlo konkretan cilj: ostavku sadašnjeg gradonačelnika Franca Kanglera.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS4 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS3 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO4 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO3 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO4 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU4 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično