Povežite se sa nama

INTERVJU

RASTKO MOČNIK, SOCIOLOG: Otpor ponižavanju

Objavljeno prije

na

Protesti u Sloveniji iznenadili su svojom rasprostranjenošću i upornošću. Šta bi oni mogli značiti za slovenačku političku scenu u budućnosti i koliko su njihovi zahtjevi ostvarivi, razgovarali smo sa dr Rastkom Močnikom, profesorom na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i ljevičarem.

MONITOR: U Sloveniji su nemiri. Iz naše perspektive, nije sasvim jasno ko su akteri. Pored građana koji se mobilišu preko Fejsbuka, pojavljuju se i „huligani” koji su nasilni i za koje se kaže da su pripadnici neonacističkih grupa. Da li je to pokušaj da se nezadovoljstvo građana kompromituje?
MOČNIK: Protestna okupljanja održavaju se u više gradova u Sloveniji. Počela su u Mariboru, nastavila su se u Ljubljani, Kranju, Novom Mestu, Idriji, Kopru… U Ljubljani i Mariboru okupljanja su se održala već dvaput. Organizatori su anonimni: ali u biti su manifestacije spontane, iza njih ne stoje ni partije ni sindikati. Udruženi sindikati održali su manifestaciju u Ljubljani 17. novembra, dakle pre sadašnjih spontanih okupljanja. Možda je ta manifestacija na kojoj se okupilo 10 do 15 hiljada ljudi, i pobudila sadašnje „narodne” demonstracije. Zahtevi su delimično isti: odbrana socijalne države (javnog školstva, javnog zdravstva, javnog penzijskog sistema), protiv siromaštva, za zapošljavanje, protiv iskorištavanja i „tajkuna”. Spontane demonstracije ipak su radikalnije: traže odstup Janševe vlade, povlačenje svih političara koji su u kaznenom postupku (prvi bi se trebao povući premijer Janša, a među ostalima i gradonačelnik Maribora protiv kojeg je pokrenuto više kaznenih i istražnih postupaka), promenu ustava, oduzimanje imovine za koju vlasnici ne mogu dokazati legalni izvor, ograničenje političke aktivnosti pojedinaca na 12 godina, prekvalifikaciju vojske i istup iz NATO-pakta. U Ljubljani na prvu je manifestaciju upalo tridesetak mladih ljudi, srednjoškolaca, sa neo-nacističkom ikonografijom i parolom „Sami protiv svih – protiv EU”. Izazvali su sukob sa policijom i vodili su ga taktički vrlo vešto: no policija se nije dala isprovocirati, relativno brzo je pohvatala provokatore, a nije intervenisala protiv mirnih manifestanata. Policijski sindikat je podržao neke zahteve okupljanja i istakao da njihova funkcija nije odbrana režima nego održavanje reda i mira, omogućavanje mirnog protesta. U Mariboru, naprotiv, izgleda da je oba puta nasilje izazvala policija: tamo su upotrebili i policijsku konjicu, vodeni top i helikopter i pretukli nekoliko ljudi koji nisu ni znali da se održava manifestacija.

MONITOR: Pred izbore 2011. u štampi je bilo komentara da Janeza Janšu podržava Dejan Prosen iz neonacističke organizacije Krv i čast, da su neonacisti „slijepi putnici” na Janšinom pobjedničkom brodu. Da li su se zato pojavili u kompromitaciji građanskih okupljanja?
MOČNIK: Navodno je Prosen bio član Janšine stranke. Što se tiče incidenta u Ljubljani, opšte je mnenje da je to bila unapred pripremljena provokacija da bi se kompromitovao protest. Pojave koje nam izgledaju kao fašistoidne, ipak imaju dva suprotna izvora: jedan je reakcionarna reakcija protiv neoliberalne globalizacije, kao Zlatna zora u Grčkoj. Taj tip politike ima dobre razloge (siromaštvo, besposlenost, nemoć običnih ljudi), a katastrofalnu politiku. Pre nekoliko godina neonacisti ovog tipa upali su na tribinu na Filozofskom fakultetu: bili su veoma mladi, adolescenti, suvi i bledi – meni ih je bilo nekako žao. No drugi tip fašistoidne politike su pojave tipa Berluskoni ili pokojni Hajder: produžetak neoliberalizma autoritarnim i rasističkim sredstvima. Njihov je rasizam osnov brutalne eksploatacije migrantske radne snage, način razbijanja solidarnosti među radnicima i narodima; a njihov je autoritarizam usmeren prema vlastitom narodu. U Sloveniji takav je režim htela uvesti Demosova vlada (1990-1992). Na sreću ta vlada nije dugo trajala. Sadašnja Janšina vlada vodi politiku u tom pravcu: sa jedne strane disciplinirano izvršava neoliberalne direktive iz Brisela i Berlina, sa druge strane ponižava vlastito stanovništvo. Janša je uveo i nešto novo: militantni antiintelektualizam.

MONITOR: Najnoviji podaci pokazuju još veći pad slovenačkog BDP. Jesu li građani već vitalno pogođeni krizom ili je ovo zadnji voz da se nešto radikalnije promijeni?
MOČNIK: U drugom kvartalu 2012. BDP opao je u poređenju sa istim periodom 2011. za 3,2 odsto. Privredna komora prognozira godišnji pad BDP za 2,5 odsto. Stepen nezaposlenosti u 3. kvartalu 2012. iznosio je 9,2 odsto; u 2. kvartalu bio je 8,2 odsto. Uz to i oni koji su zaposleni postaju sve siromašniji. Vlada smanjuje socijalne pomoći i zaoštrava kriterije za njihovo primanje, smanjuje ili ukida subvencije školama za nekadašnji besplatni topli obrok. Humanitarne organizacije pokreću akcije protiv gladovanja dece. Snižavaju se standardi lečenja u bolnicama. Snižavaju se standardi u dečjim vrtićima i školama (više dece u grupi, manje osoblja). Najveće smanjenje javnog financiranja pogodilo je univerzitet. Izgleda da vlada želi da podupire privatne visoke škole koje su osnovali bliski joj ljudi ili čak državni činovnici. Slika je depresivna i naravno da se ljudi bune. Međutim, iako je spontanost simpatična kao oblik, taj je tip protesta nesposoban da iznudi realizaciju svojih zahteva. A zahtevi su za sada suviše apstraktni (neka država investicijama omogući zapošljavanje) ili moralistički (oni protiv „tajkuna” i korumpiranih političara) ili čak nekonzistentni, kao što je zahtev za tehničkom vladom. U Italiji tehnička vlada sprovodi iste reforme kao Janšina vlada, ali na nepolitički način, znači bez političke debate i opozicije.

MONITOR: Novom predsjedniku Borutu Pahoru, i sa ljevice stižu optužbe da je već napravio dogovor sa Janšom. Ima li u Sloveniji uticajne ultraljevice koja bi mogla da mobiliše jače i radikalnije nezadovoljstvo krizom?
MOČNIK: Pahor je u stvari bio Janšin kandidat, dok je Tirk bio Kučanov. Na ovim predsedničkim izborima Janša je prvi put pobedio Kučana. Na proglašenju rezultata predsedničkih izbora govorio je i Janša, što je bilo bizarno sa protokolarne tačke gledišta. Štoviše, on je nastupio kao premijer i nagovestio je da će vlada pored ekonomskih reformi posle Pahorove pobede sprovesti i političke reforme. Navodno da „probije sadašnju blokadu” u procesu odlučivanja. Pošto vlada ima većinu u parlamentu, „probijanje blokade” može se odnositi samo na ustavne promene za koje je potrebna dvotrećinska podrška – koju Janša za sada nije uspeo sakupiti. Te su ustavne inovacije vrlo opasne: unošenje „fiskalnog pravila” u ustav znači trajno osakaćenje javnog sektora i kraj socijalne države. Janša želi i veća ovlaštenja za vladu, što miriše na vanredno stanje. U Sloveniji među parlamentarnim strankama nema levice: te se partije ređaju od centra prema desnoj, kao u većini postsocijalističkih zemalja. Radikalna, to jest, antikapitalistička levica naravno postoji: pogotovo među mladim ljudima i inteligencijom. Ali je mediji bojkotuju. To je inače intelektualno najjaća sredina – ali je marginalizovana. Univerzitet progoni teoriju i kvalitetnu društvenu nauku – tako se teorijski i politički radikalna misao sakuplja na margini, kao što je Radničko-pankerski univerzitet, ili oko malih neprofitnih izdavačkih kuća.

MONITOR: Očekuju li se reakcije iz Brisela i NATO? Boji li se EU, kako slovenački premijer kaže, novog „grčkog scenarija” i haosa?
MOČNIK: Te opasnosti nema, panika oko „grčkog scenarija” je propagandni potez vlade. Slovenački javni dug manji je nego francuski ili nemački, a mnogo je manji nego talijanski.

MONITOR: Šta bi mogao da uradi novi slovenački predsjednik ukoliko ovi protesti prerastu u masovnije?
MOČNIK: On ima vrlo mala ovlaštenja. Po ustavu predsednik je više nekakva moralna instancija. Nekadašnji predsednik Tirk podržao je proteste, dok ih Pahor nije ni pomenuo. Realnije je očekivati da će protesti razbiti sadašnju Janšinu koaliciju: prema anketama, sve stranke u vladi gube javnu podršku, a to za manje partnere (kao što su umirovljenička stranka Desus ili Građanska lista) znači opasnost da na sledećim izborima ispadnu iz parlamenta.

MONITOR: Kako da ova, neka vrsta „direktne demokratije” preraste u artikulisanu političku snagu, u politički pokret za koji se može glasati?
MOČNIK:Protesti bi mogli rezultirati osnivanjem antikapitalističke stranke ili bar jedne autentične socijal-demokratske stranke. Do sada takvi pokušaji nisu bili uspešni. Ali jednom će sigurno doći do osnivanja stranke ili pokreta koji će zastupati većinu stanovništva – one koji rade.

Dobra samoorganizacija

MONITOR: Protesti su dobro „samoorganizovani”. Zna li se ko su inicijatori, da li su to oni koji su pokušavali da organizuju slovenačku „occupy” akciju pre više od godinu ?
MOČNIK: Akciju „occupy” (ispred Ljubljanske berze) organizovao je Pokret 15. oktobar. Najaktivniji su bili anarhisti i „negristi”, a pokret je imao simpatije većine javnog mnenja. U međuvremenu pokret Mi smo univerzitet (koji okuplja radnice i radnike u visokom školstvu, studentice i studente, a i one koje univerzitet odbija da primi jer su prekvalitetni pa se akademski „rentijeri” plaše njihove konkurencije), organizovao je dvomesečnu okupaciju Filozofskog fakulteta u Ljubljani. Ta je akcija mnogo pomogla omasovljenju protestnog pokreta, podigla je intelektualni nivo i političku svest, a bila je i „škola” za aktiviste. Sadašnji su spontani protesti dobro organizovani, ali su ideološki heterogeni i, moglo bi se reći, dobroćudno naivni.

Policijsko nasilje u Mariboru

MONITOR: Ima li među uhapšenima, sem neonacista za koje se tvrdi da imaju policijske dosijee, i „običnih” protestanata?
MOČNIK: U Ljubljani policija je privela nekolicinu neonacističkih provokatora. A u Mariboru je uhapšen veći broj mirnih manifestanata pa čak i osobe koje nisu manifestirale. To je prouzrokovalo proteste građana i javnih medija. Preovlađuje mišljenje da je policija u Mariboru upotrebila prekomerno nasilje. To je utoliko neprihvatljivije jer mariborske manifestacije imaju vrlo konkretan cilj: ostavku sadašnjeg gradonačelnika Franca Kanglera.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo