Da li su u Kaluđerskom lazu, tokom NATO bombardovanja 1999. godine, ubijene dvadeset dvije albanske izbjeglice sa Kosova koje su tražile spas u Crnoj Gori? To apsurdno pitanje nameće se kao logično i ovog 18. aprila – dana kada se navršilo osamanest godina od tog ratnog zločina. Zašto? Ukratko – zato što su svi optuženi pravosnažno oslobođeni zbog nedostatka dokaza i što nadležni o tom tragičnom događaju i dalje ćute.
Da podsjetimo. Pukovnik Predrag Strugar i sedam pripadnika bivše Vojske SR Jugoslavije bili su optuženi da su, kršeći pravila međunarodnog prava, nečovječno postupili prema civilnom stanovništvu albanske nacionalnosti. U obrazloženju presude Apelacionog suda Crne Gore oslobođeni su zbog nedostatka dokaza. Time je okončan višegodišnji sudski proces, tokom kojeg su prvo bili optuženi za smrt 22 albanska civila, da bi njihov broj kasnije bio smanjen na 15.
Zvanično vojno obavještenje glasilo je da se radilo o obračunu sa teroristima. Zločin je izvršen u vrijeme oštre konfrontacije zvanične Podgorice i režima Slobodana Miloševića, a crnogorskoj policiji izlazak na mjesto zločina dozvoljen je tek nakon 24 sata nakon što su mnogi tragovi i materijalni dokazi uklonjeni.
Izvršioci zločina pokušali su da prikriju zločin tako što su tijela ubijenih, skinuvši im civilnu odjeću, odvezli na teritoriju Kosova da bi ih predstavili kao ubijene vojnike, iako je među njima bilo djece, žena i staraca. Leševi su kamionom komunalnog preduzeća iz Berana prevezeni iz Andrijevice, gdje je vršena obdukcija, u Novo Selo kod Peći, gdje ih je pronašla ekipa stručnjaka Unprofora.
I crnogorsko tužilaštvo pokušavalo je da prikrije zločin, pa je podnijelo optužnicu tek šest godina kasnije. Advokat porodica žrtava Velija Murić podnio je krivičnu prijavu Vrhovnom državnom tužiocu Vesni Medenici, a i presuda je donesena za vrijeme njenog mandata.
Glavni pretres počeo je 19. marta 2009. godine. Strugaru se sudilo u odsustvu, ali su ga srpski pravosudni organi izručili Crnoj Gori. Strugar je tokom iznošenja odbrane rekao da je kompletan državni vrh znao da se planira i sprema građanski rat na vjerskoj i političkoj osnovi i da nije bilo njega – Rožaje bi gorjelo.
Komentarišući optužnicu, Strugar je nazvao neistinom podatak da je 18. aprila 1999. zauzeo položaj u Kaluđerskom lazu, izdao naredbu za ubijanje albanskih civila i na njih pucao iz automatskog oružja.
,,Ništa u optužnici nije istinito, sem mog imena i prezimena, kao i to da sam bio komandant te jedinice”, kazao je Strugar.
I ostali okrivljeni Momčilo V. Barjaktarović, Petar M. Labudović , Aco D. Knežević, Branislav I. Radnić, Boro D. Novaković , Miro M. Bojović i Radomir M. Đurašković ostali su pri ranijim iskazima – da razumiju optužnicu, da nijesu krivi i da ne žele da odgovaraju na pitanja tužioca i suda.
Vanpretresno vijeće Višeg suda u Bijelom Polju, nakon pribavljenog mišljenja državnog tužioca, ukinulo je početkom maja 2011. godine pritvor svim optuženim. Vijećem Višeg suda – Specijalizovano odjeljenje za suđenje za krivična djela ratnih zločina predsjedavao je sudija Drago Konatar.
Advokat Velija Murić tada je kazao da su sudski postupak i optužnica koju je podiglo tužilaštvo unaprijed bili osuđeni na propast.
,l,Predrag Strugar je komandovao jedinicom koja je ubijala, što automatski znači da se radi o komandnoj odgovornosti. On je mogao da bude optužen zbog lošeg komandovanja, a ne da je izdao naredbu vojničkom vodu da otvori vatru na civile. Tužilac je potom potpuno nasumično imenovao 12 izvršilaca, od kojih je odustao od četvorice odmah iako je na samom startu znao da nemaju nikakve veze sa tim”, izjavio je Murić.
Povodom oslobađajuće presude Bošnjačka stranka je saopštila:
,,Cijenimo da zločin počinjen u Kaluđerskom lazu u proljeće 1999. godine ne može biti obuhvaćen procesom zastarijevanja, kao ni drugi zločini, poput Bukovice i deportacija za koje očekujemo ponovna suđenja nakon nepristrasnog i profesionalnog djelovanja tužilaštva”,
U martu prošle godine Specijalno državno tužilaštvo pokrenulo je novu istragu u slučaju Kaluđerski laz. Nova istraga uslijedila je nakon što je Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava podnio krivičnu prijavu protiv N.N. izvršilaca, pripadnika Vojske Jugoslavije, zbog ratnog zločina u Kaluđerskom lazu. Porodice žrtava tom prijavom tražile su da tužilaštvo, nakon što otkrije i imenuje izvršioce zločina, preduzme krivično gonjenje radi njihovog kažnjavanja.
Od tada iz tužilaštva o tome nema nikakvih vijesti. Istraga je, valjda, u toku.
Velija Murić, advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava: Zločin je i ćutanje države
,,I ovog 18. aprila obilježen je strašni zločin koji su 1999. godine na rožajskom prostoru, gdje su, samo zbog toga što su bili Albanci i ljudi druge vjere, od ruku pripadnika tadašnje Vojske Srbije i Crne Gore, ubijene dvadeset i dvije civilne osobe. I opet ništa novo – tužilaštvo ovaj slučaj i dalje istražuje, kaže u izjavi za Monitor Velija Murić. advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika za zaštitu ljudskih prava ,,U ime oštećenih porodica i kao čovjek koji se zalaže za zaštitu ljudskih prava i pravičnost ne pristajem na to, niti na ‘alibi’ – eto sudilo se, optuženi su oslobođeni i ta stranica o zločinu je u državi Crnoj Gori zatvorena. Naprotiv. Zločin je samo po sebi hronično ćutanje države, direktno i indirektno skrivanje onih koji su izvršili i zataškavali zločin, a posebno odgađanje da se u istinskom sudskom postupku desi suočavanje oštećenih i zločinaca, države sa zločinom, nepravde sa pravdom, neljudskosti sa ljudskim… Prevarnim ili nestručnim optuživanjem, izvjesnog komandanta za navodno naređenje ubijanja i nekoliko sumnjivo odabranih pripadnika vojne jedinice za navodno ubijanje civila, u samom startu sudskog procesa pokazalo se kao klasična sudsko-pravna farsa. Ne pristajući da budem dio te strašne ,,predstave”, odgovorno potvrđujem da je zbog veoma loše pravno neutemeljene optužnice uslijedila oslobađajuća presuda optuženih. Po naredbi nekoga ko je u ono ratno – neratno vrijeme mogao davati naređenja, bilo onaj što je komandovao ili onaj što je rukovodio uviđajem i zadužen za predaju tijela žrtava porodicama, koje su se tada zbog vojnog terora našle u Rožajama, ,,desilo se” ali ne i slučajno: tijela žrtava zločina u Kaluđerskom lazu, nedugo po zločinu, nađena su 40 kilometara dalje, u Novom Selu kod Peći, i to sva u jednoj jami. Mada se pouzdano znaju detalji o svemu tome, a riječ je o klasičnom skrivanju i zataškavanju zločina, kojima raspolaže crnogorsko tužilaštvo, izvjesno je da istinsko istraživanje o tom zločinu praktično još nije krenulo sa mrtve tačke. Takođe se zna da su izvršioci zločina u Kaluđerskom lazu iz Crne Gore i da je jedino crnogorsko tužilaštvo dužno da zločin istraži, otkrije i pred lice pravde izvede ne samo izvršioce već i nalogodavce, saučesnike, pomagače, one koji su skrivali zločin i izbjegavali da preduzmu obavezujuće pravne radnje da ga rasvijetle. Zbog svega toga, apelujem da se slučaj ne prepusti zaboravu i da se tužilaštvo konačno osmjeli, otkrije i privede pravdi sve one koji su u ime Crne Gore ubijali nedužne građane i one koji su lobirali da se zločin ne otkrije”.
Veseljko KOPRIVICA
DRUŠTVO3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice
FOKUS2 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
INTERVJU3 sedmice