Početkom godine iz Doma zdravlja Podgorica dobili smo informaciju: broj izabranih doktora nije dovoljan u odnosu na broj stanovnika u Glavnom gradu. Brojke dovoljno govore: oko 240 hiljada ljudi imaju pravo na registraciju. Međutim, izabrani timovi pokrivaju 175 hiljada osiguranika. Kod njih više nema mjesta za registraciju. Ko umije da oduzima jasno mu je da 65 hiljada građana, sa pravom na registraciju, ne može da dođe do izabranog ljekara. Među nima je i oko dvije hiljade djece! Dvanaest godina od kada je započet koncept izabranog ljekara, pitanje je koliko je on uspješan, tj. koliko je uspješno sproveden.
Institutom izabranog doktora Crna Gora je svoju primarnu zdravstvenu zaštitu uskladila sa standardima EU, jednom je (sredinom 2009. godine) kazao bivši direktor Fonda za zdravstveno osiguranje Crne Gore Ramo Bralić.
Naveo je da su po tom konceptu sprovedene aktivnosti: definisana pravna infrastruktura; postavljene organizacione pretpostavke, kroz usvajanje Modela organizacije sistema primarne zdravstvene zaštite čime je reorganizovan kompletan dom zdravlja; usvojena metodologija finansiranja; izvršena edukacije kadra kroz opštu obuku za rad na računaru i specijalstičke za rad na korisničkoj aplikaciji; upoznavanje svih zainteresovanih subjekata sa ciljevima i tokovima reformskih aktivnosti; nabavljena oprema za izabrane doktore, kao i medicinska i nemedicinska oprema; izgrađen informacioni sistem, koji je podrška svim poslovno – medicinskim aktivnostima i poslovno – finansijskim procesima u domovima zdravlja…
Međutim iako je sistem – kako se čuje od nadležnih – integrisan, iako je, kako se čuje, automatizovan i podržan elektronskim sistemom, iako se sistem – kako kažu – ,,uhodava”, problem cijele reforme su ogromni. Dio, slikovit, na početku je teksta.
Sagovornik Monitora iz sistema primarne zdravstvene zaštite, izabrani ljekar koji je insistirao na anonimnosti, tvrdi da ovaj sistem nije utemeljen kako treba.
Koncept porodičnog ljekara postoji odavno, širom svijeta, kako na zapadu tako i na istoku. U Crnoj Gori se za vrijeme mandata ministra zdravlja Miodraga Pavličića, 2004. godine godine krenulo – zahvaljujući kreditu Svjetske banke (od 7.5 miliona eura) – sa projektom porodičnog ljekara. Međutim, samo kao privremeno rješenje uveden je pojam izabranog ljekara za odrasle, djecu i žene, priča naš izvor.
Prema ideji izabranog doktora pored ljekara u timu su i dvije sestre kao i određene službe, laboratorija i rendgen, kao podrška izabranom timu. Plan je, kaže sagovornik Monitora, bio da već tada, u startu, počnu specijalizacije porodične medicine. Međutim, to nije ostvareno.
„Hipotetički: ako u jednoj petočlanoj porodici imamo pet različitih izabranih ljekara, iako su u toj porodici četiri osobe ženskog pola, onda u slučaju da svi obole isti dan, što je moguće, u tu porodicu bi trebalo istovremeno da dođe devet ljekara i devet sestara, ili da oni pođu kod devet ljekara i devet sestara”.
Da bi se takvi slučajevi izbjegli, porodični ljekar koji je istovremeno i internista, i pedijatar, i ginekolog (to su specijalizacije koje ulaze u specijalizaciju porodične medicine) sa svojom sestrom obišao bi porodicu i sam rješavao zadrvatsveni problem te porodice. Ili bi oni išli kod njega.
Pripreme za uvođenje izabranog ljekara, objašnjava naš izvor, bile su izuzetno ozbiljne i trajale su oko godinu dana. Iz sredstava Svjetske banke, plaćani su strani stručnjaci i do 50.000 eura mjesečno.
Dom zdravlja Podgorica bio je pilot projekat. Već u startu, 2005. godine, za izabranog ljekara se prijavilo oko 100.000 građana. Oni su odmah izabrali najbolje ljekare opšte medicine, pedijatrije i ginekologije, tako da oni koji su se kasnije javljali, ili čak ni danas to nijesu uradili, imali su mjesta, i danas imaju, kod, tako reći, „slabijih” ljekara.
„Odmah su se pokazale slabosti izabranog ljekara. Mora se znati da izabrani tim ljekara dolazi na 2000 stanovnika, i da se pregledi zakazuju. Porodični ljekar dolazi na 500 porodica. Jedanaest godina je prošlo od uvođenja izabranog ljekara, a raspisano je svega par specijalizacija porodične medicine”.
Ne smije se zanemariti da je izabrani ljekar prvi korak ka porodičnoj medicini. Taj korak je veliki, priznaje naš izvor, jer svako zna ko je njegov ljekar, ali i dalje u mnogim porodicama ima više izabranih ljekara, što porodični ljekar isključuje. Dok u opštoj medicini izabrani ljekar stiže da pokrije cijelu populaciju, zbog nedostatka pedijatara u Domu zdravalja Podgorica to ne uspijeva. Uz to, izabrani ljekar mora obavljati i kućne posjete, zbog čega mora izdvojiti poseban dio radnog vremena.
„Svugdje u svijetu porodični ljekar je krenuo kao izabrani ljekar, a kasnije postao porodični za uzrast za 0 do 100 godina. U zemljima sa razvijenom organizacijom zdravstvene zaštite izabrani ljekar više ne postoji jer ga je zamijenio porodični”.
Naš izvor se pita ko je kriv što još stojimo u 2005. godini. Da li to znači da nema sredstava za finansiranje specijalizacije porodične medicine?
Još nešto: izabrani ljekar u opštoj medicini može biti specijalista opšte medicine ili medicine rada, kao i ljekar opšte prakse. To takođe negativno utiče na kvalitet zdravstvene zaštite imajući u vidu stručno znanje specijalista i ljekara opšte prakse.
Imajući sve rečeno u vidu sagovornik Monitora vjeruje da proces koji je započet, i stao, treba dovršiti. Budućnost je, tvrdi u porodičnoj medicini, ako želimo stati u red zemalja sa dobro organizovanom zdravstvenom zaštitiom.
„Naš prvi korak ka tome bio je izabrani ljekar, ali nijesmo napravili dalje korake u smislu unapređivanja zdravstvene zaštite. Očekujem da će odgovorni – Ministarstvo i Fond zdravstva – od prvog koraka ministra Pavličića doći do svjetskih standarda i da će Crna Gora imati porodičnog ljekara kao vrh u organizaciji primarne zdravstvene zaštite”.
Izgubljeni na putu od izabranog do porodičnog ljekara.
Marko MILAČIĆ