Povežite se sa nama

OKO NAS

BIJELO POLJE: NIKAD KRAJA REKONSTRUKCIJI MOJKOVAČKE ULICE: Jedva do bolnice

Objavljeno prije

na

Bjelopoljci već sedam mjeseci čekaju završetak rekonstrukcije Mojkovačke ulice, kojom se dolazi do Opšte bolnice i naselja Medanovića, pa je zbog toga i jedna od najfrekventnijih u gradu. Rok za završetak radova odavno je probijen, a još nije saopšteno kada će radovi, koji su počeli krajem prošle godine, biti okončani. Ta saobraćajnica jedina je kojom se može do bolnice, a od kada je počela rekonstrukcija, nije pronađen alternativni prilaz, pa se od tada i vozači suočavaju s brojnim problemima.

Teškoća nije falilo ni prije početka rekonstrukcije. Ta saobraćajnica dugo je podsjećala na zapuštene i izrabljene seoske puteve. Još 2012. godine Medanovići su nekoliko puta upozoravali nadležne u Opštini da je krajnje vrijeme da se riješe komunalno-infrastrukturni problemi. Odgovor koji su dobijali nije bio ni malo originalan, lokalni čelnici su ponavljali da je za ozbiljne radove potreban i veliki novac.

Asfalt je još tada, čitavom dužinom ulice, koja se nalazi na uzbrdici, bio uglačan i pun rupa koje su najizraženije na krivini nedaleko od ulaza u krug gradske Bolnice. Na nekoliko mjesta put je bio počeo da ,,potanja”. Pješacima je bilo otežano kretanje u vrijeme kiše i poledice.

,,Ulica nema trotoar, kao ni adekvatne šahtove za odvod atmosferskih voda, ali ni drugu neophodnu infrastrukturu. Često se dešavaju i kvarovi na javnoj rasvjeti, što predstavlja dodatnu opasnost za kretanje pješaka u noćnim satima. Ništa nije bolja situacija ni na dionici puta koji vodi prema Cerovu i u više navrata smo se obraćali nadležnima u lokalnoj upravi”, saopštavali su tada iz Mjesne zajednice Medanovići.

Mojkovačkom ulicom prilazi se i do Doma zdravlja, Doma za stare i Dnevnog centra za djecu sa smetnjama u razvoju Tisa. Jedinu brigu lokalna uprava za tu saobraćajnicu, prije nego što je počela rekonstrukcija, pokazala je prije šest godina kada je premijer Milo Đukanović otvarao Dom za stare. Tada je ulica ekspresno i organizovano oprana i sanirane najveće rupe. Ubrzo nakon toga sve se vratilo na staro, pa je do novembra prošle godine Opština čekala na pomoć države, a država projekat rekonstrukcije nije ubrajala u prioritete.

Kada je konačno ,,saobraćajnica od vitalnog interesa za sve građane”, kako su govorili čelnici lokalne vlasti, došla na red za novo ruho, počela je i višemjesečna muka onih koji su prinuđeni da svakodnevno njome prolaze.

,,Jedva se mimoilazimo, radi se, zaustavlja se saobraćaj više puta. Nije mi jasno da trista metara puta ne može da se završi za više od pola godine. Kako na drugim mjestima kilometre urade za mjesec ili dva”, kaže vozač Danilo Knežević.

Bjelopoljski taksisti kažu da imaju znatnu štetu na automobilima zbog takvog puta. Osim toga, ako se naprave velike gužve, tvrde, čeka se i po 15 minuta.

U naselju Medanovići kažu da je bolje bilo da radovi nijesu ni počinjali kada ovoliko treba da se okončaju.

,,Od prašine se ne može živjeti još od novembra. Auto ne možemo da izvedemo, otvorile su se neke kanalizacije, vode, sve nam se oko kuća nagrdi. Bolje da su ulicu ostavili u onom stanju u kojem je bila, nego što se ovo čudo sada dešava. Za par mjeseci na drugim mjestima prave se desetine kilometara puta, a ovih nekoliko stotina metara, evo, mjesecima nikako da završe. Ko zna da li će sve biti okončano do kraja ljeta. Kako su krenuli, najvjerovatnije će ulicu svečano otvoriti tek pred izbore”, plaše se vlasnici kuća oko Opšte bolnice.

Na gradilištu ne stoji tabla s preciziranim rokom završetka radova. U Opštini nerado govore na temu jednog od najvećih bjelopoljskih infrastrukturnih projekata ove godine. Ipak, u lokalnoj upravi priznaju da je probijen rok za završetak radova što pravdaju lošim vremenskim uslovima.

,,Rekonstrukcija Mojkovačke ulice, koja podrazumijeva izradu asfalta, rasvjete, vodovoda i kanalizacije, koštaće oko 600 hiljada eura. Završetak radova očekuju ubrzo”, kazali su nezvanično u Opštini.

Podsjećaju i da je, takođe novcem Direkcije javnih radova Crne Gore, prije nekoliko dana završeno asfaltiranje Ulice Lenke Jurišević, u centru grada, koja je nakon rekonstrukcije svih instalacija dobila novi izgled, a čija ukupna vrijednost iznosi 140.000 eura.

,,Osim asfalta, Ulica Lenke Jurišević dobila je novi vodovod i kanalizaciju, a pri kraju su i radovi na uređenju parka gdje je postavljena spomen skulptura za nastradale u Štrpcima. Radove je izvelo preduzeće Tehnoput”, saopštavaju u lokalnoj upravi.

Zvanične odgovore na nekoliko puta ponovljena pitanja o ulici koja vodi k bolnici nije bilo moguće dobiti ni iz podgoričkog preduzeća Tošković koje izvodi radove. Nazvanično, u toj firmi kažu da je završetak rekonstrukcije prolongirala činjenica da je puno spornih priključaka za vodu i kanalizaciju u obližnjim kućama. To će, strahuju, uzrokovati još veće kašnjenje.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo