Novinari i novinarke koje su žrtve prijetnji i napada u Crnoj Gori na raspolaganju imaju samo uobičajnu proceduru prijave policiji. Ni vaninstitucionalni mehanizmi zaštite nijesu razvijeni i ojačani

Plašila sam se, bila izgubljena i bespomoćna i to sedmicama, kaže dopisnica TV Vijesti Alisa Hajdarpašić  koju su dok je izvještavala ispred kuće porodice bivšeg visokog policijskog zvaničnika Zorana Lazovića u Bijelom Polju, tokom policijskog pretresa njenih prostorija, vrijeđali i omalovažavali.

Slučaj je odmah prijavila policiji. No, reakcije nije bilo. “Nakon što sam shvatila da dani prolaze a pomaka u istrazi nema, odlučila sam da se oglasim javno, preko Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG)”, kaže Hajdarpašić.

Ona je iz Tužilaštva kontaktirana tek nakon što je DPNCG javno osudio ovaj napad. “Tek tada su me pozvali da dam izjavu, što mi je stvorilo dodatne sumnje u postupanje istražnih organa, jer do tada nisam doživjela da su ozbiljno shvatili moju prijavu, odnosno,  šikaniranje i zastrašivanje kojim sam bila izložena”, kaže Hajdarpašić. Dodaje da država nema apslotno nikakve mehanizme prevencije i zaštite novinara i novinarki u slučaju napada, nego čak svojim nedjelovanjem ohrabruje nove napade.

Hajdarpašić ističe i utisak da se, bez podrške DPNCG i advokata kojeg su angažovali, Tužilaštvo ne bi ni pozabavilo njenom prijavom.

Slično  iskustvo proživjela je i novinarka iz Kolašina Dragana Šćepanović. Ona je skoro dvije godine bila meta anonimnih tekstova na portalu Aktuelno. Taj portal nije evidentiran u registru Ministastva kulture i medija. U vlasništvu je  Ski Resort Kolašina, tj. biznismena Zorana Bećirovića.

Dragana Šćepanović je izvještavala o njihovim poslovima u tom gradu. ,,Nedopustivo dugo sam trpjela kampanju diskreditacije, sve dok nisam primijetila da sam postepeno izmijenila životne navike – nijesam više išla sama nigdje noću, imala sam nesanice, osjećala sam nelagodu”, priča Šćepanović. Konstatuje i da je u anonimnim komentarima na portalu Aktuelno bilo niz seksističkih uvreda, komentara na račun njenog izgleda i privatnog života koje uredništvo nije filtriralo. Slučaj je prijavila policiji, ali tužilaštvo je utvrdilo da nema elemenata krivičnog djela.

Teodora ĐURNIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. juna ili na www.novinarnica.net

Već je izvjesno da će ovo biti jedna od najneizvjesnijih sezona na ulcinjskoj rivijeri. Potvrđuju to podaci u prvih pet mjeseci ove godine. Dok istovremeno konkurentske destinacije bilježe rekorde. Svi bi bili prezadovoljni da ove godine bude kao lani

“April je bio dobar, maj dosta slabiji u poređenju sa prošlom godinom. Ni jun nije baš najbolje krenuo. Nadamo se da će se vrijeme konačno stabilizovati, jer  tada dolazi najviše gostiju”, kaže za Monitor analitičar turističkih prilika u Ulcinju Ismet Karamanaga.

Prema njegovim riječima, to je očekivano, jer ova zemlja ne “diše” turistički, iako se jedna četvrtina bruto-društvenog proizvoda ostvaruje od turizma. “Mnogo je problema koji nam se gomilaju iz godine u godinu. Mi i sada dočekujemo goste sa prokopanim ulicama. Kako se približava špic sezone, ulazi se u zonu nervoze i stihije. I to nakon propasti zimske sezone, kada je trebao da bude upaljen crveni alarm za cijelu državu”, ističe profesor Karamanaga dodajući da za to vrijeme naša konkurencija radi sve i uspijeva u namjeri da privuče goste.

To se, prije svega, odnosi na susjednu Albaniju, kao i na dubrovačko područje. U prvih četiri mjeseca ove godine Albaniju je posjetilo za 29,3 odsto više gostiju nego u istom periodu 2023. godine. Aerodrom u Tirani je postao najprometnija zračna luka u ovom dijelu Evrope, a Albanija uz Hrvatsku i Tursku bilježi najveći rast broja gostiju. Najviše turista u “zemlju orlova” stiže iz Italije, Njemačke i Poljske.

Istovremeno je za građane Kosova ukinuta carinska kontrola, pa oni ulaze u Albaniju bez ikakvih ograničenja. Kada se zna da Kosovari na graničnom prijelazu Sukobin-Muriqan čekaju ponekad satima da uđu u Crnu Goru, onda je logično da ubuduće neće htjeti da se dobrovoljno izlažu takvim neprijatnostima. Treba takođe znati da građani te države sada bez viza putuju i u zemlje EU, pa svakog dana iz Prištine, na primjer, nekoliko desetina autobusa saobraća prema Solunu. Cijena karte je 10 eura.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. juna ili na www.novinarnica.net

Ustavni sud ocijenio je  da je Čađenoviću povrijeđeno pravo na ličnu slobodu, jer Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud Crne Gore nijesu postupili sa dužnom pažnjom u procjeni dovoljnih i relevantnih razloga za dalje trajanje pritvora

Ustavni sud većinom glasova donio je odluku kojim je usvojena ustavna žalba na rješenje o produženju pritvora bivšem zamjeniku specijalnog tužioca Saši Čađenoviću, zbog opasnosti od bjekstva. To je treći put da ovaj sud donosi istu odluku.

U odluci je navedeno da Ustavni sud ocjenjuje da je podnosiocu ustavne žalbe povrijeđeno pravo na ličnu slobodu, jer Viši sud u Podgorici i Apelacioni sud Crne Gore nijesu postupili sa dužnom pažnjom u procjeni dovoljnih i relevantnih razloga za dalje trajanje pritvora. Istom odlukom, ukinuto je rješenje Apelacionog suda od 30. novembra 2023. godine i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

Ustavni sud je ocijenio da u rješenju nijesu dati jasni i relevantni razlozi za zaključak da postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva okrivljenog Čađenovića.

„ Sama činjenica da se nekom licu može izreći relativno visoka kazna zatvora, koja ga ne može ostaviti ravnodušnim u odnosu na dostupnost tužilaštvu i sudu, kao i to da je lice za koja se osnovano sumnja da je organizator i pojedina lica za koje se osnovano sumnja da su pripadnici kriminalne organizacije nalaze u bjekstvu, sa velikom vjerovatnoćom da se neki od njih nalaze van područja Crne Gore i da su za sada nedostupni državnim organima Crne Gore, ne mogu biti, same po sebi, razlog za produženje pritvora“, navodi se u odluci. „ Ovo posebno što je zaključak sudova da bi okrivljeni mogao očekivati i dobiti pomoć od tih lica za slučaj da se nađe na slobodi baziran na pretpostavci, pa uopštena mogućnost da se ista ostvari ne čini opasnost od bjekstva u konkretnom slučaju realnom“, konstatuje sud.

U odluci se dalje pojašnjava stav suda: „ Činjenica da su navedena lica u bjekstvu jeste okolnost koja ta lica u ovom momentu čini nedostupnim organima krivičnog gonjenja, ali navedena okolnost nije dokaz da će i okrivljeni (podnosilac) automatski pobjeći, te da će mu ta lica pomoći u tome. Ustavni sud, stoga, nalazi proizvoljnost u osporenim rješenjima o produženju pritvora podnosiocu ustavne žalbe, u cilju nesmetanog vođenja krivičnog postupka protiv istog, jer su sudovi zanemarili da procijene i obrazlože jedan broj faktora specifičnih za predmet, kao što su karakter lica, moral, dom, zanimanje, imovina, porodične veze i veze sa državom Crnom Gorom, u kojoj se krivično goni. Obaveza je suda da, ukoliko ocijeni da podnosiocu treba produžiti pritvor, u rješenju navede detaljne razloge za takvu odluku. Sama mogućnost teške kazne i težina dokaza nijesu, sami po sebi, dovoljni da kompenzuju ove faktore, odnosno da opravdaju produženje pritvora“.

Sudije Ustavnog suda Crne Gore usvojile su žalbu branilaca suspendovanog specijalnog tužioca Saše Čađenovića i krajem prošle godine, ali i onu koja im je dostavljena nekoliko mjeseci prije toga.

Tako su prvi put u maju uvažili  stav odbrane da se Vrhovni sud u rješenju o produženju pritvora poziva na okolnosti koje su u domenu pretpostavki, dajući uopštene razloge, iz kojih proizilazi da opasnost od bjekstva nije izvjesna i realna, već nemoguća.

Stiče se utisak da za čitanje njihovih odluka sudije nižih sudova nemaju vremena, a još manje da ih primijene u praksi. Umjesto toga, sudovi su nastavili svoju praksu i tokom kontrole pritvora uredno isti produžavaju ne posvećujući previše pažnju na razloge i ne ispitujući da li je neki od razloga iz kojeg je pritvor određen prestao da postoji od 9. decembra 2022. godine kada je Čađenović uhapšen zbog sumnje da je službeno djelovanje podredio interesima kavačkog kriminalnog klana.

Dok se odluke Ustavnog suda nižu,  Viši sud u Podgorici odbija  i ponuđena jemstva koje je u slučaju Čađenovića iznosilo  377.000 eura u nekretninama.

Slučaj Čađenovića nije usamljen slučaj. Ni Milošu Medenici – sinu Vesne Medenice, bivše predsjednice Vrhovnog suda, pritvor nije ukinut i pored stava Ustavnog suda koji mu ide u korist, a na koje je Višem sudu ukazao i Apelacioni sud.

Do samo prije nekoliko mjeseci neumorno se ponavljalo i ukazivalo da je Crnoj Gori potreban Ustavni sud kako bi odblokirali procese jer moramo pokazati da naša država ostaje pouzdan partner Europske unije i čvrsto posvećen reformama i procesu pristupanja.  Očekivalo se  da će  Ustavni sud početi da obavlja osnovni zadatak –  da štiti ustavnost i zakonitost, da štiti prava i slobode građana.

Nekoliko mjeseci kasnije  moglo bi se zaključiti da je i njegovo postojanje jedno u nizu dobro urađenih kozmetičkih promjena i da njihove odluke gotovo nikad ne poštuju niži sudovi.

Svetlana ĐOKIĆ