Istorija je svjedok da je u Ulcinju i Crnoj Gori uvijek bilo ugodno živjeti kad se nesmetano plovilo i mnogo trgovalo sa svijetom, školovao pomorski kadar, gradili brodovi. Ulcinjani su bili čuveni pomorci, a u jednom periodu od 16-18. vijeka gusari poznati na cijelom istočnom Mediteranu.

To je omogućavalo sveopšti razvoj grada, mobilnost ljudi, upoznavanje drugih kultura i civilizacija, učenje stranih jezika. Naravno, i danas se od pomorstva može veoma lijepo živjeti. Posla za brodare će biti sve više, ubijeđeni su analitičari međunarodne trgovine. Kako se predviđa, za desetak godina u svijetu će nedostajati 40 hiljada kvalifikovanih pomoraca, pretežno viših zvanja.

Potvrđuje to najbolje slučaj najpoznatijeg morskog vuka iz Ulcinja, kapetana Maksuda Tivarija. Ovaj 75-godišnjak je fenomen, jer već punih pet decenija plovi svjetskim okeanima.

Tivari je trenutno kapetan na kontejner brodu MSC SVEVA, prave grdosije na moru. Naime, ovaj mega kontejner je jedan je od najvećih brodova na svijetu. Izgrađen je 2015. godine i krstari pod zastavom Paname. Dug je čak 396 metara, a širok 59 metara.

Velika je čast što je jedna od najvećih svjetskih brodarskih kompanija, kakva je Mediterranean Shipping Company (MSC), osnovana 1970. godine, sa sjedištem u Ženevi, povjerila Tivariju upravljanje ovim brodom. Radi se o ponosu te firme, brodu koji vrijedi više od sto miliona eura, a roba koja se njime prevozi je 4-5 puta vrijednija!?

Ovaj posao nije nipošto lak. Naprotiv, veoma je odgovoran, tvrdi kapetan iz Bara Petar Brakočević. ,,Ako se ukrcate na kontejnerski brod MSC, koji ide Evropa-Kina, za šest mjeseci imaćete 60 luka gdje ćete, ukoliko vas pretpostavljeni pusti, uspjeti da izađete samo do nekog Seaman's kluba i eventualno po tri puta u Chiwanu, Singapuru i Valenciji, “, kaže Brakočević. ,,S obzirom na to da je radno vrijeme na brodu 10-12 sati, teško da će ti izlazi biti duži od 3-4 sata, u najboljem slučaju. Za tih šest mjeseci na brodu imaćete minimum 20 dana teškog valjanja i posrtanja broda. Ukoliko plovite u zimskom periodu, to je neizbježno u Mediteranu i sjevernom Atlantiku, a ukoliko ste na brodu ljeti, čekaju vas jugozapadni monsuni u Indijskom okeanu i tajfuni po Kini”, objašnjava on.

Sličan je stav poznatog kapetana iz Tivta Rajka Čavora. ,,Mislim da će pomorstvo i dalje biti svijetla tačka. Posao jeste težak, teži nego što je bio. Pomorac više nije u lukama po sedam ili deset dana kao nekada. Danas dođe u luku i ako je na kontejnerskom brodu, ostaje šest ili dvanaest sati. Jedino pozitivno je što ima komunikaciju sa porodicom, tu je internet, skajp… U moje vrijeme, prije tridesetak godina, mi smo znali da po deset dana nemamo komunikaciju ni sa kompanijom ni sa porodicama. Danas u sekundi možete da dobijete nekoga na drugom kraju svijeta”, kaže Čavor.

Inače, pravilo je da se sada plovi od deset do petnaest godina, jer se od te zarade može kasnije otvoriti neki drugi biznis i lagodno živjeti na kopnu. U slučaju nevolje, more je ponovo spasitelj.

,,Gdje će sada u Ulcinju ljudi da rade? Nema hotela, Solane, Građevinskog preduzeća Primorje, Otrantkomerca… More je uvijek tu”, kaže pomorac u penziji Džavid Voglić.

On smatra da se u kratkom roku ne treba očekivati zaustavljanje negativnih trendova u ekonomiji, i da je stoga pred odgovornu vlast prioritetan zadatak da pokuša obnoviti pomorsku flotu, koja je nemilosrdno uništena u posljednjih 25 godina.

Bio je to jedan od najvećih zločina, sa teškim posljedicama po čitavu zemlju. Jer, do 1992. godine i do uvođenja međunarodnih ekonomskih sankcija, dvije crnogorske pomorske kompanije, Jugooceanija iz Kotora i Prekookeanska plovidba iz Bara, imale su moćnu i modernu trgovačku flotu sa 43 broda.

Samo je Jugooceanija, nekadašnji gigant i u okvirima bivše Jugoslavije, sa 27 brodova i oko 900.000 tona nosivosti, donosila prihod i do 100 miliona dolara. Posljednji brod Novi prodat je 2007. da bi se namirila posada.

Svi su brodovi pod misterioznim okolnostima, koje ni do danas nijesu razjašnjene, izbrisani iz registra te dvije kompanije i Crna Gora je ostala ne samo bez moćne pomorske flote nego i bez barem jednoga trgovačkog broda.

Još teže je za „mare di gente” (ljudima sa mora) u ovoj zemlji možda bilo saznanje da su se u protekloj deceniji neki pomorci iz Crne Gore bavili krijumčarenjem droga za potrebe domaćih narko-klanova i da su zbog toga bili hapšeni po Evropi i Latinskoj Americi.

Epizoda iz 2014. sa nabavkom dva broda iz Kine i zaklinjanja crnogorskih zvaničnika da će se obnoviti flota, ostala su samo na pokušaju, ali Crna Gora i dalje proizvodi dobar pomorski kadar. Svjetskim morima plovi oko 4.500 mornara iz Crne Gore, od kojih je čak oko 260 kapetana. Mnogi od njih su, što je svakako interesantno, sa sjevera zemlje!

Stoga, kako ističe kapetan duge plovidbe u penziji Luka-Batko Đakonović, zov mora treba iskoristiti za naše dobro. „Imućniji građani Ulcinja, što je pravilo na Mediteranu, mogli bi udružiti kapital i formirati malu brodarsku kompaniju, dok bi se, pri Srednjoškolskom centru, istovremeno trebao otvoriti pomorski odsjek. Sada imamo Fakultet za mediteranske poslovne studije, i u međunarodnim krugovima afirmisanu visoku školu u Kotoru”, ističe on. ” Stari narodi su divno, i potvrđuje se, proročanski govorili: ‘Živjeti se ne mora, ali ploviti se mora’. Možda je upravo ovo trenutak da se vratimo na put sa kojeg smo, greškom i na svoju štetu, skrenuli”.

Biće to onda kada pomorci ponovo budu cijenjeni.

KAPETANKE

Izazovima mora u Ulcinju tokom 18. i 19. vijeku nijesu mogle odoljeti ni žene, iako je tokom čitave istorije pomorstvo bilo isključivo muški posao. Tada su se, naime, među vlasnicima ili kapetanima ulcinjskih brodova nalazile i žene. Tako je, na primjer, Hana Išmi bila vlasnik i kapetan broda Fljora, Hata Karamindžoja je nakon smrti svog muža postala komandant njihovog broda, dok je Sofije Škambi naslijedila od roditelja brod Fortuna.

Mustafa CANKA

Komentari