Povežite se sa nama

OKO NAS

ZOV MORA I MUKE POMORACA: Cijenjeni vani, višak kod kuće

Objavljeno prije

na

Istorija je svjedok da je u Ulcinju i Crnoj Gori uvijek bilo ugodno živjeti kad se nesmetano plovilo i mnogo trgovalo sa svijetom, školovao pomorski kadar, gradili brodovi. Ulcinjani su bili čuveni pomorci, a u jednom periodu od 16-18. vijeka gusari poznati na cijelom istočnom Mediteranu.

To je omogućavalo sveopšti razvoj grada, mobilnost ljudi, upoznavanje drugih kultura i civilizacija, učenje stranih jezika. Naravno, i danas se od pomorstva može veoma lijepo živjeti. Posla za brodare će biti sve više, ubijeđeni su analitičari međunarodne trgovine. Kako se predviđa, za desetak godina u svijetu će nedostajati 40 hiljada kvalifikovanih pomoraca, pretežno viših zvanja.

Potvrđuje to najbolje slučaj najpoznatijeg morskog vuka iz Ulcinja, kapetana Maksuda Tivarija. Ovaj 75-godišnjak je fenomen, jer već punih pet decenija plovi svjetskim okeanima.

Tivari je trenutno kapetan na kontejner brodu MSC SVEVA, prave grdosije na moru. Naime, ovaj mega kontejner je jedan je od najvećih brodova na svijetu. Izgrađen je 2015. godine i krstari pod zastavom Paname. Dug je čak 396 metara, a širok 59 metara.

Velika je čast što je jedna od najvećih svjetskih brodarskih kompanija, kakva je Mediterranean Shipping Company (MSC), osnovana 1970. godine, sa sjedištem u Ženevi, povjerila Tivariju upravljanje ovim brodom. Radi se o ponosu te firme, brodu koji vrijedi više od sto miliona eura, a roba koja se njime prevozi je 4-5 puta vrijednija!?

Ovaj posao nije nipošto lak. Naprotiv, veoma je odgovoran, tvrdi kapetan iz Bara Petar Brakočević. ,,Ako se ukrcate na kontejnerski brod MSC, koji ide Evropa-Kina, za šest mjeseci imaćete 60 luka gdje ćete, ukoliko vas pretpostavljeni pusti, uspjeti da izađete samo do nekog Seaman's kluba i eventualno po tri puta u Chiwanu, Singapuru i Valenciji, “, kaže Brakočević. ,,S obzirom na to da je radno vrijeme na brodu 10-12 sati, teško da će ti izlazi biti duži od 3-4 sata, u najboljem slučaju. Za tih šest mjeseci na brodu imaćete minimum 20 dana teškog valjanja i posrtanja broda. Ukoliko plovite u zimskom periodu, to je neizbježno u Mediteranu i sjevernom Atlantiku, a ukoliko ste na brodu ljeti, čekaju vas jugozapadni monsuni u Indijskom okeanu i tajfuni po Kini”, objašnjava on.

Sličan je stav poznatog kapetana iz Tivta Rajka Čavora. ,,Mislim da će pomorstvo i dalje biti svijetla tačka. Posao jeste težak, teži nego što je bio. Pomorac više nije u lukama po sedam ili deset dana kao nekada. Danas dođe u luku i ako je na kontejnerskom brodu, ostaje šest ili dvanaest sati. Jedino pozitivno je što ima komunikaciju sa porodicom, tu je internet, skajp… U moje vrijeme, prije tridesetak godina, mi smo znali da po deset dana nemamo komunikaciju ni sa kompanijom ni sa porodicama. Danas u sekundi možete da dobijete nekoga na drugom kraju svijeta”, kaže Čavor.

Inače, pravilo je da se sada plovi od deset do petnaest godina, jer se od te zarade može kasnije otvoriti neki drugi biznis i lagodno živjeti na kopnu. U slučaju nevolje, more je ponovo spasitelj.

,,Gdje će sada u Ulcinju ljudi da rade? Nema hotela, Solane, Građevinskog preduzeća Primorje, Otrantkomerca… More je uvijek tu”, kaže pomorac u penziji Džavid Voglić.

On smatra da se u kratkom roku ne treba očekivati zaustavljanje negativnih trendova u ekonomiji, i da je stoga pred odgovornu vlast prioritetan zadatak da pokuša obnoviti pomorsku flotu, koja je nemilosrdno uništena u posljednjih 25 godina.

Bio je to jedan od najvećih zločina, sa teškim posljedicama po čitavu zemlju. Jer, do 1992. godine i do uvođenja međunarodnih ekonomskih sankcija, dvije crnogorske pomorske kompanije, Jugooceanija iz Kotora i Prekookeanska plovidba iz Bara, imale su moćnu i modernu trgovačku flotu sa 43 broda.

Samo je Jugooceanija, nekadašnji gigant i u okvirima bivše Jugoslavije, sa 27 brodova i oko 900.000 tona nosivosti, donosila prihod i do 100 miliona dolara. Posljednji brod Novi prodat je 2007. da bi se namirila posada.

Svi su brodovi pod misterioznim okolnostima, koje ni do danas nijesu razjašnjene, izbrisani iz registra te dvije kompanije i Crna Gora je ostala ne samo bez moćne pomorske flote nego i bez barem jednoga trgovačkog broda.

Još teže je za „mare di gente” (ljudima sa mora) u ovoj zemlji možda bilo saznanje da su se u protekloj deceniji neki pomorci iz Crne Gore bavili krijumčarenjem droga za potrebe domaćih narko-klanova i da su zbog toga bili hapšeni po Evropi i Latinskoj Americi.

Epizoda iz 2014. sa nabavkom dva broda iz Kine i zaklinjanja crnogorskih zvaničnika da će se obnoviti flota, ostala su samo na pokušaju, ali Crna Gora i dalje proizvodi dobar pomorski kadar. Svjetskim morima plovi oko 4.500 mornara iz Crne Gore, od kojih je čak oko 260 kapetana. Mnogi od njih su, što je svakako interesantno, sa sjevera zemlje!

Stoga, kako ističe kapetan duge plovidbe u penziji Luka-Batko Đakonović, zov mora treba iskoristiti za naše dobro. „Imućniji građani Ulcinja, što je pravilo na Mediteranu, mogli bi udružiti kapital i formirati malu brodarsku kompaniju, dok bi se, pri Srednjoškolskom centru, istovremeno trebao otvoriti pomorski odsjek. Sada imamo Fakultet za mediteranske poslovne studije, i u međunarodnim krugovima afirmisanu visoku školu u Kotoru”, ističe on. ” Stari narodi su divno, i potvrđuje se, proročanski govorili: ‘Živjeti se ne mora, ali ploviti se mora’. Možda je upravo ovo trenutak da se vratimo na put sa kojeg smo, greškom i na svoju štetu, skrenuli”.

Biće to onda kada pomorci ponovo budu cijenjeni.

KAPETANKE

Izazovima mora u Ulcinju tokom 18. i 19. vijeku nijesu mogle odoljeti ni žene, iako je tokom čitave istorije pomorstvo bilo isključivo muški posao. Tada su se, naime, među vlasnicima ili kapetanima ulcinjskih brodova nalazile i žene. Tako je, na primjer, Hana Išmi bila vlasnik i kapetan broda Fljora, Hata Karamindžoja je nakon smrti svog muža postala komandant njihovog broda, dok je Sofije Škambi naslijedila od roditelja brod Fortuna.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA: UNIPROM MJERKAO MERMER, BEMAKS ŽELI DROBLJENI KAMEN: Novo vrijeme – stare navike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od koncesionih ugovora na sirovine sjevera: šume, vode i rude, opštine nemaju skoro nikakvu korist. Neka nova Vlada će morati da poradi na tome da se izvrši decentralizacija i da o svojim bogatstvima odlučuju građani regija sa kojih se to bogatstvo eksploatiše. Ako je vrijeme tajkuna prošlo

 

Biznismen Veselin Pejović bacio je oko na nalazište mermera ispod planine Žoljevice u Andrijevici, ali mu nije pošao od ruke da realizuje taj posao. Za nešto manje kvalitetan kamen zainteresovali su se iz kompanije Bemaks. Tako trenutno stoje stvari sa rudnim nalazištima mermera i mineralnog kamena u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, predsjednik BS, zamalo da progura ideju da se posao s mermerom dodijeli Pejoviću. Ponuda je već bila pripremljena. Ministarstvo kapitalnih investicija je prihvatilo, a onda su se usprotivili ministri iz redova SNP, koja je na vlasti u Andrijevici, i na sjednici Vlade nije bio dovoljan broj glasova da ugovoreni posao dobije zeleno svjetlo.

Pejović je sa svojom kompanijom Uniprom metali trebalo da prvih šest mjeseci vrši pripreme, a da narednih 28 godina, nakon što dobije koncesije, eksploatiše mermer. Neko bi rekao – bolje i da ruda stoji netaknuta nego da se dodijeli Pejoviću. Ali, menadžer Opštine Andrijevica,Miloš Čukić ima mnogo konkretnije objašnjenje zašto pripremljena informacija nije prošla na Vladi i zbog čega je nalazište mermera ostalo nevalorizovano.

On kaže da je ponuda Uniprom metala bila loša, odnosno da opština od toga skoro da ne bi imala nikakve koristi, uprkos tvrdnjama koje su se mogle čuti da je, navodno, iz lokalne kase izbijen značajan novčani priliv. „Problematičan je prije svega iznos koncesione naknade koji bi pripao Opštini Andrijevica. To je svega sedam odsto za mineralne sirovine, kao, uostalom i za sva druga bogatstva na sjeveru države: šume, vode, druge rude. To je nešto što hitno treba da se mijenja, prije nego se bilo kome i bilo zašta daju koncesije”, smatra Čukić.

On objašnjava šta je to značilo u ovom slučaju i koliko bi iznosilo na godišnjem nivou prihoda za Opštinu. „To je trebalo da bude svega od 30.000 do 50.000 eura na godišnjem nivou ukupnih prihoda za Opštinu”.

Za sada se, s druge strane, čini da je prihvatanje ponude koju je dao Bemaks za nalazište mineralnog kamena koji bi drobili i koristili za pravljenje betona, gotova stvar. „To je sada atraktivno, jer poslije zabrane eksploatacije šljunka, mljeveni kamen ostaje kao alternativa za proizvodnju betona”, objašnjava Čukić.

Kompanija Bemaks dostavila je, naime, najpovoljniju ponudu na oglas za dodjelu ugovora o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju tehničko-građevinskog kamena u lokalitetu Piševska rijeka u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na osnovu Zakona o koncesijama i rang liste koju je 24. februara utvrdila Tenderska komisija za sprovođenje postupka javnog nadmetanja po tom oglasu, donijelo je odluku o izboru najpovoljnije ponude. Kako se može saznati, rok za žalbe na ovu odluku je istekao, tako da je to, u ovom trenutku, čini se, gotov posao. Koncesioni akt Vlada je usvojila još na sjednici 22. septembra prošle godine.

Kada je riječ o kriterijumima, ponuđeni procentualni iznos za obračun koncesione naknade i ponuđeni obim godišnje rudarske proizvodnje vrednovao se sa po 30 poena, reference ponuđača sa 15, prosječni bruto prihod i profit u posljednje tri godine sa po deset i kvalitet poslovnog plana i efekti na zapošljavanje i ekonomski razvoj sa pet bodova.

Tufik SOFTIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više puta najavljivan obračun sa vlasnicima lažnih diploma u zdravstvu, prosvjeti i policiji do sada je bez značajnijih rezultata. Iz NVO Alternativa tvrde da ne čudi nedostatak volje da se stane na kraj takvom stanju jer je, kažu, značajan dio kadrovika u svakoj političkoj partiji sa „kupljenom“ diplomom

 

U Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tome gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni da liječe sa lažnim diplomama, i dalje nesmetano rade.

Prethodno, sporne diplome su nostrifikovane, a medicinski radnici su položili i državne ispite.  Iz Alternative su prošle godine saopštili da je, prema njihovim nezvaničnim informacijama, u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto lažnih diploma. Prema istim računicama, broj onih koji državnu platu primaju s lažnom diplomom mjeri se hiljadama.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), nedavno su saopštili da je komisija za provjeru validnosti diploma policijskih službenika formirala 103 predmeta. Provjeravaju se diplome stečene u Bosni i Hercegovini (BiH), Srbiji i sa Kosova. U MUP-u, kako je kazao državni sekretar Mersudin Gredić, vjeruju „da će se ispostaviti da je najveći broj prijava podnijet bez osnova“.

Komisija MUP-a formirana je početkom prošle godine, a najavili su da će diplome provjeravati „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. Objašnjeno je da su prioritet provjera diploma visokoškolaca, te da je u planu i provjera diploma srednjih škola.

Ministar zdravlja Dragoslav Šćekić u maju prošle godine kazao je da je tražio od zdravstvenih ustanova da dostave informacije o dosijeima medicinskih radnika koji su se prekvalifikovali, sa podacima gdje su i kada završili srednju medicinsku školu ili fakultet, kako bi se utvrdilo ko ima lažne diplome. On je rekao da će na skener prvo medicinski radnici koji su stekli diplome van Crne Gore, a onda će biti provjerene i isprave iz naše države do kojih su došli prekvalifikacijom. Razultati „skreniranja“ još nijesu saopšteni.

Kako za Monitor kaže koordinator NVO Alternativa Vesko Pejak, ne čudi nedstatak volje nadležnih da stanu na kraj lažnim diplomama u zdravstvu, policiji, javnoj upravi, prosvjeti…  Prema njegovim riječima, prve presude izazvaće domino efekat, pa će se otkriti, tvrdi, da se značajan broj kadrova u svim političkim partijama školovao na taj način.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRONAĐENA BERANSKA KUPAČICA: Doplivala poslije dvije decenije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvena skulptura koja je početkom dvijehiljaditih nestala iz hotela Berane, pronađena je nedavno i vraćena u svoj dom. Gdje je bila – to će, možda, ostati tajna

 

Već nekoliko mjeseci Monitor je bio u saznanju da prepoznatljiva skulptura nije otišla iz Berana, kao što se neko vrijeme mislilo, i bilo je pitanje trenutka kada će se pojaviti. Prema pouzdanim saznanjima, neko je tada pokušao da reketira sadašnjeg vlasnika hotela Nebojšu Đekovića, tražeći mu veliki novac za otkup skulpture.

Đeković u razgovoru za Monitor to nije želio da komentariše, ali je rekao da je na potrazi radio pola godine. Navodno mu je sada anonimno dojavljeno gdje bi Kupačica mogla biti, a on je potom otišao i pronašao je. „Kupačica je konačno na svom mjestu. Idemo dalje. Uspio sam da vratim u hotel i stari klavir marke Petrof, koji se nakada nalazio u salonu“, rekao je Đeković, najavljujući da potraga za umjetninama nestalim iz hotela Berane neće stati.

Skulptura Kupačica djelo je akademskog vajara Dragana Mitrovića i pravljena je specijalno za hotel Berane, dok se njen drugi odlivak nalazi na plaži Ričardova glava u Budvi.

„Prošle godine, kada je u nevremenu nestala Kupačica sa plaže Mogren, iz Budve su me zvali i ponudili mi izliju nova dva primjerka, i za Budbu i za Berane. Ja sam pristao, ali se nisu više javljali. Sada mi je drago da je prvi primjerak pronađen, a onaj u Budbi je ipak umjetnička replika“, kaže kroz smijeh Đeković.

Predlog da se izliju novi primjerici vjerovatno je podrazumijevao da negdje postoji sačuvan kalup po kojem je čuveni vajar radio ovu skulpturu početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, ali će i to zasada ostati tajna.

Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat Hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Tada je ovu ugostiteljsko turističku kompaniju privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH. Kola su brzo krenula niz brdo.

Za društvo okupljeno oko Euroturista problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo, počeli štrajkovi. Šlag na tortu bio je neizmireni kredit kod Atlasmont banke, zbog kojeg je ova banka 2005. godine zaplijenila hotel Berane.

Hotel površine hiljadu kvadrata u osnovi, na tri sprata, sa 17.000 metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka je cijenila 700.000 eura a prodala, tek iz trećeg puta, za svega 200.000. Navodno, starim vlasnicima pod novim imenom.

Izvor iz filijale Atlasmont banke u Beranama rekao je tada da je banka zaplijenila samo objekte i zemljište, ali ne i inventar. Vrata hotela su plombirana, ali je plomba brzo oštećena, a inventar je počeo da nestaje.

„Nijesmo postali vlasnici inventara, i nijesmo bili u posjedu popisa sredstava, tako da nam nije poznata sudbina umjetničkih djela. Ne znam zbog čega, ali ključevi od hotela su završili u Podgorici, a ne kod nas“, kazao nam je pomenuti bankarski službenik.

U Podgorici je obavljena i prodaja, koju je u ime banke potpisao tadašnji generalni direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća Monte invest, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, njegova opunomoćenica Snežana Perović. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Slovenac ovlastio Monte nekretnine Berane, kao firmu kćerku, da preuzme ključeve.

Vjeruje se da je upravo u tom periodu došlo do nestanka najvećeg broja umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela i predmeta neprocjenjive vrijednosti.

Tada je nestao triptih Uroša Toškovića. Ta slika iz tri dijela kupljena je svojevremeno u Beogradu, kada je veliki crtač tamo živio i bio član umjetničke grupe Mediala. Sasvim je sigurno da je samo taj triptih vrijedio mnogo više nego što su berzanski mešetari platili većinski paket akcija hotela.

Ulje na platnu Aleksandara Aca Prijića veličine četiri puta tri metra pod nazivom Morske dubine, rađeno je specijalno za ovaj hotel, i stajalo je na čeonom zidu u restoranskom dijelu. To djelo je katalogizirano, ali je od svega ostala samo fotografija male rezolucije. I njegova vrijednost je neprocjenjiva.

Jedan od dobrih poznavalaca Monitoru je rekao da je u hotelu bilo mnogo slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, zatim veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.

U potpunosti su uništene dvije drvene zidne instalacije. Lopovi su ih skinuli sa zida, ali nijesu uspjeli da ih u komadu iznesu. Ostale su kao gomila drveta ispod zidova na kojima su se nalazile decenijama. Ukradena je i specijalno za ovaj hotel rađena tapiserija u dužini od šesnaest metara, kao i veliki broj pratećih bakroreza. Prema informacijama sa tržišta umjetnina, cijena jednog takvog bakroreza, kojih je u hotelu bilo više i činili su jedinstvenu umjetničku cjelinu sa tapiserijom, danas se kreće od 15.000 do 25.000 eura.

Baš u to vrijeme iz fontane na terasi hotela nestala je statua Kupačica. Kupačica je stručno razmontirana, što je ukazivalo na to da je neko radio mirno i bez straha, po čemu se još tada moglo zaključiti da to nisu učinili obični kradljivci radi preprodaje bronze. Po fotografijama koje su se mogle vidjeti ovih dana na društvenim mrežama, Kupačica je sačuvana u potpunosti, i potrebno je samo dobro i stručno očistiti.

Vjerovatno je da neće biti pravljena nova fontana na renoviranoj terasi hotela, već da će Kupačici biti pronađena neko drugo mjesto, gdje će moći da u svakom trenutku bude pristupačna ljubiteljima umjetnosti i turistima.

Sve dobronamjerne stanovnike Berana obradovala je vijest da je skulptura Kupačica pronađena i da bi ponovo trebalo da bude postavljena negdje u krugu hotela. Kulturni poslenici insistiraju da policija intenzivira potragu i za drugim umjetničkim djelima koja su nestala iz ovog hotela, a koja su predstavljala kulturno bogatstvo cijelog grada i države.

                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo