Povežite se sa nama

OKO NAS

REKORDAN ROD PEČURKE NA SJEVERU: Zanemarena privredna grana

Objavljeno prije

na

Iako je ova godina rekordna po rodu pečurke i šumskih plodova, ekonomska kriza izazvana ratom u Ukrajini, mogla bi se negativno odraziti na izvoz. Država ne pomaže

 

U domaćinstvu šezdesetogodišnjeg stanovnika beranskog sela Petnjik, Borovija Barjaktarovića, puši se dim iz malenog objekta pored kuće. Ovaj čovjek tu, na toplom vazduhu, na manuelan način, suši pečurke, i objašnjava da je ova godina najrodnija od kada pamti i bavi se u slobodno vrijeme tim poslom.

On priča da su zbog toga magacini na sjeveru puni i da otkupljivači sada uzimaju samo najkvalitetniju pečurku, prve klase.

„Ja se na ovaj način snalazim. Svježu, prvu klasu, prodam, a ostalu ovdje sušim, i tako osušenu mogu da čuvam koliko god hoću. Ljetos je sušena bila četrdeset eura za kilogram, dok je trenutno zbog velike ponude cijena znatno manja. Zašto bih je sada prodavao. Čim prođe svježa, počeće ponovo da raste cijena sušene“, kaže Borivoje.

Posao berača pečurke njemu predstavlja dodatni prihod, a može da se zaradi sasvim dobro tokom sezone.

„Čim pečurka krene s proljeća, supruga i ja svaki slobodni dan koristimo da idemo u branje. Najviše je zastupljen vrganj, ali ima i svih drugih vrsta. Taj posao, nije nikakva tajna, donosi nam dobre prihode“, dodaje ovaj čovjek.

Da dobar rod, međutim, može otkriti  i neke probleme, pričaju otkupljivači, odnosno vlasnici nekih od najvećih firmi  za otkup i preradu pečurke, šumskih plodova i ljekobilja, na sjeveru Crne Gore.

Oni kažu da bi se ekonomska kriza u zapadnoevropskim zemljama izazvana ratom u Ukrajini, mogla ove godine negativno odraziti i na izvoz pečurke i šumskih plodova, što je postala značajna privredna grana u ovom dijelu države.

„Naša roba se smatra luksuzom čak i na zapadoevropskom tržištu. Zbog globalne ekonomke krize, potražnja za njom je manja, pa je manji i izvoz. Najveći dio robe ćemo, možda, biti prinuđeni da lagerujemo i čuvamo do nekog povoljnijeg momenta za prodaju“, kaže za Monitor vlasnik bjelopoljske firme Eko promet Nebojša Nedović.

On ističe da to znači istovremeno da su otkupljivačima „zarobljena“ novčana sredstva koja su uložili, a da pri tome ne znaju sa sigurnoću kada će ih moći povratiti.

„Rod pečurke je dobar, ali se poklopilo ove godine da je dobar rod i u Bosni i Hecegovini, u Srbiji. Svi bi htjeli da izvezu. Sa druge strane solidan rod je bio i u Italiji i Francuskoj, koji ove godine imaju svoju robu, i njihovo interesovanje za uvoz je slabo, pa je slaba i cijena“, kaže Nedović.

Njegova firma, jedna od većih na sjeveru, svake godine izvozi po stotinu tona pečurke, ali je, tako, ove godine, to dovedeno u pitanje.

„Svi smo na izdisaju, što bi se reklo. Roba mora brzo da se preradi, inače propada. Država bi morala da pomogne da se ovaj problem riješi“, smatra Nedović.

On ukazuje da su se problemi na globalnom evropskom tržištu, osim sa pečurkama, odrazili i na  plasman maline.

„Ja trenutno imam u hladnjači stotinu tona maline. Nekako smo u regionu postigli dogovor da otkupna cijena bude jedinstvena, 4,80 eura. Problem je u tome što u ovom trenutku mi ne možemo da je prodamo više od četiri eura, znači ni toliko koliko smo je otkupljivali“, kaže privrednik sa dugogodišnjim iskustvom u poslu sa otkupom šumskih plodova, malina i drugog voća.

Nedovića, kao i većinu drugih firmi iz ove djelatnosti, spašava donekle to što su izgradili značajnu infrastrukturu, prije svega magacine i hladnjače značajnih kapaciteta.

U Rožajama postoje makar tri registrovana preduzeća u oblasti otkupa i prerade pečurke, šumskih plodova i voća, i svi se suočavaju sa sličnim problemom. Posao sa otkupom pečurke je trenutno u punom jeku, i neki od njih, zauzeti poslom, nijesu imali vremana čak ni za kratak telefonski razgovor.

I vlasnik kompanije K.D. Sloga iz tog sjevernog grada, Feho Kalač, potvrđuje za Monitor da od kada se bavi ovim poslom, ne pamti bolji rod pečurke nego što je to ove godine.

On je već uspio da izveze oko pedeset tona u svježem stanju, ali je zato još pedeset tona zamrznuo, dvanaest osušio, a oko četrdeset tona salamurio i pripremio, odnosno sačuvao za naknadnu preradu.

„Ove godine je i rod i kvalitet pečurki najbolji od kada sam ja počeo da radim. Obično sam do sada otkupljivao oko 150 tona pečurke godišnje, i sve je to išlo u izvoz. Ove godine sam izvezao samo trećinu“, kaže Kalač.

Dobar rod donio je probleme i beračima, koji sada, uz slabiju otkupnu cijenu, nemaju kome da je prodaju, jer su svi magacini na sjeveru puni. Dok pojedini od njih tvrde da je otkup potpuno stao, iz najvećih preduzeća za otkup to demantuju, ali objašnjavaju da se kupuje samo najkvalitetnija roba, odnosno prva klasa pečurke, najčešće vrgnja.

Osim Borivoja Barjaktarovića iz Berana, i u ovom gradu, kao i na čitavom sjeveru Crne Gore, ima još veliki broj drugih individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom.

Svi oni, kao i Borivoje, toliko su razvili posao, da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena.

U jednom velikom domaćinstvu u Andrijevici, poznatom po otkupu pečurke za firmu u Rožajama, Monitoru su kazali da se čak i pri ovako trenutno niskim otkupnim cijenama, od svega 1,5 eura za prvu klasu, može dosta dobro zaraditi.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Kada se to pomnoži sa  cijenom od euro i po, a bila je i skuplja, dobija se oko šezdeset eura za samo jedan dan. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Zbog činjenice da je pečurka na sjeveru Crne Gore prerodila, i da su otkupljivači postali probirljivi u nedostatku skladišnih prostora i smanjene potražnje na tradicionalnom evropskom tršištu, u crnogorskim šumama na sjeveru države, vjerovatno će dosta ostati neubrano.

Sezona branja pečurke traje sve do prvih snjegova, a dobri i vješti berači, znaju je pronaći čak i ispod prvog snijega, na mjestima na kojima stalno rađa.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadomjestili bivše državne poljoprivredne kompanije.

Ova godina je pokazala da bi, kako ističu, država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike koji se bave poslom otkupa i prerade i zapošljavaju značajan broj radnika, ali i da spriječi da trunu neubrane pečurke i drugi šumski plodovi.

Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u Crnoj Gori, u kojima bi sirovina mogla da se čuva sve do trenutka kada je najpovoljnija situacija, najbolja potražnja i najbolja cijena na tržištu.

                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo