Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

S Milom vazda

Objavljeno prije

na

Sve dok se osijedjeli mrzitelj šahovnice predstavlja kao garant stabilnosti u regionu kako bi do zadnje izrasle sijede dlake na glavi ostao na vlasti, biće Mirni i njenih mrzitelja.  Jer baš on nikako ne želi društvo koje se suočilo sa svojom ratnom prošlošću, suočilo sa mržnjom  i ozdravilo.  To bi ga moglo skupo koštati

 

Ženomrzitelji, srbomrzitelji, mrzitelji Crnogoraca, Bošnjaka, Albanaca, mrzitelji svega drugog,  mrzitelji pripadnika drugačije seksualne orijentacije,  drugačije vjere, oni koji bi rušili crkve, palili za kaznu na lomači, mrzitelji tek onako, svi su tu u multikulturalnom i tolerantnom Montenegru, zahuktalom da stigne u Evropu.  Cijela bi ova sedmica  mogla stati u dvije riječi: govor mržnje i pozivanje na nasilje. Valjda je tako i htio predsjednik države, osvjedočeni mirotvorac, kada je otvorio pitanje crkvene imovine na svoj prepoznatljivi tolerantan način. Zna on s kim ima posla. Koverta je daleka  prošlost. A prošlost je i dalje tu sa nama. Neko bi rekao miriše na devedesete, a u stvari miriše na laž koja nam se servira s vrha gotovo tri decenije  – da nas oni vode ka demokratskom društvu.

Za sada mrzi se uglavnom na društvenim mrežama i  u medijima.  Ovonedjeljni slučaj savjetnice u ambasadi Crne Gore u Turskoj Mirne Nikčević možda najbolje zbraja na jednom mjestu sve vrste ovdašnjih on-line mrzitelja. Nakon što je ona na svojoj fejzbuk stranici ispoljila vidan stepen tolerancije i građanske profilacije kojoj navodno pripada, ocijenivši da bi spalila hram i „sva goveda tamo“,  tolerantna vojska miroljubaca, navodno se boreći za pravo na vjeroispovijest,  sabrala se na njenom profilu i raščerečila je pred svima. Kao ženu najprije. Istovremeno se gadeći njenog govora mržnje.  Ministarstvo se ogradilo od njene izjave, a ona od Ministarstva jer je nije zaštitilo. Javno se odrekla mizerne plate i  državnih organa koji joj ne pružaju zaštitu. Nije se jedino odrekla Predsjednika. „S Milom vazda“, napisala je.  Nije lako, znam, razjasniti nekom ko je prvi put u Montenegru, zašto se  mrziteljka, predstavnica crnogorske diplomatije, koja se predstavlja kao antifašistkinja, nakon što je raščerečena u javnom prostoru od mrzitelja koji se predstavljaju kao borci za vjersku slobodu, odlučila da se odrekne svih  sem onoga koji je kreirao ovaj sistem. Ali je baš sve u stvari rečeno u tom Mirninom – Sa Milom vazda.

Sve dok se osijedjeli mrzitelj šahovnice predstavlja kao garant stabilnosti i regiona kako bi do zadnje izrasle sijede dlake na glavi, ostao na vlasti, biće Mirni i njenih mrzitelja.  I dok je njegovih pomagača u opoziciji i crkvama.  Jer baš on nikako ne želi društvo koje se suočilo sa svojom ratnom prošlošću i ozdravilo.  To bi ga moglo skupo koštati. S Milom vazda, u bolje nikad.

Ne čudi zato što je njegov Specijalni tužilac bivši KOS oficir kog optužuju za navodna nepočinstva u Cavtatu. Niti što je isti odbacio sve slučajeve ratnih zločina. Potpuno je prirodno i da Specijalni u parlamentu izjavi to što je izjavio ove sedmice – da je to tužilaštvo branilo sve građane, pa  i Nebojšu Medojevića „kad su ga šamarali kao ženetinu“. Jednakost, ravnopravnost i sloboda ne idu ruku pod ruku sa ratom, nasiljem, patrijarhatom, diskriminacijom.  Zanimljivo je i da je Specijalni upotrijebio gotovo identičnu formulaciju Milovog tajkuna Veselina Pejovića kada je na aerodromu fizički nasrnuo na  poslanika Nebojšu Medojevića.  Kad god ga sretnem „šamaraću ga kao ženturaču“, kazao je tada Pejović. To je Montenegro danas – prljavi novac, zarobljene institucije, nasilje, i ratna prošlost koja čeka mig.

Ima ovdje, ni to ne treba zaboraviti, i one drugačije Crne Gore. Onih koji su se suprotstavljali ratu i mržnji devedesetih, i mladosti koja ne pamti te godine, ali koja je ustala i šetala protiv ovakvog sistema.  Onih koji žele bolju Crnu Goru.  Zemlju u kojoj se ne ratuje na internetu zbog zakona o crkvi i vjerskim zajednicama, već se o njemu razgovara. Zemlju u kojoj se zaista živi vjerska i nacionalna tolerancija i crkvena zvona mirno zvone jedna pored drugih.  U kojoj  tajkuni i tužioci nijesu ženomrsci, i miloljupci.  Vrijeme je da se oni opet počnu sabirati. Na ulici.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Mi zarobljeni, oni slobodni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok društvo ostaje zarobljeno u političkim nadgornjavanjima vlasti i opozicije, jedno po jedno da se brane sa slobode izlaze osumnjičeni za organizovani kriminal i korupciju u predmetima kojima se Vlada diči pred Briselom. U Spužu je, čini se, ostao samo predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Za sada

 

Kao da je vrijeme stalo. Sedmica za nama skoro da se ne razlikuje od one prethodne. Osim što smo, sve dalje od razrešenja političke i institucionalne krize.  Dijalog parlamentarnih stranaka kako bi se kriza počela razrešavati nije se pomjerio s mjesta. Tačnije, ne postoji. Lideri parlamentarne većine u Skupštini sada razgovaraju sami sa sobom. Na isti način, o istim temama. Hoće Vladu sa Lekićem na čelu, Zakon o predsjedniku  i da se utvrdi da je Đukanović prekršio Ustav. Tačka.  Paralelno, opozicija je u potpunosti napustila Skupštinu. Nakon protesta ove sedmice u Podgorici, razmotriće i druge oblike  vaninstitucionalnog djelovanja, saopštili su. I oni ponavljaju jedno te isto. Hoće izbore, da se povuče Zakon o predsjedniku, i da se uvtrdi da vlast, a ne Đukanović, krši Ustav. Tačka.

U sve zaoštrenijoj atmosferi, očekuje se glasanje za sudije Ustavnog suda krajem novembra, kako bi se taj sud odblokirao, te nastavak dijaloga vlasti i opozicije, na sastanku koji je predsjednica parlamenta zakazala za petak ove sedmice, kada ovaj broj Monitora bude u štampi. Ne treba biti vidovit, da se zaključi da je teško da će se taj sastanak održati, a kamoli da se na njemu nešto razriješi.

Dok društvo ostaje zarobljeno u političkim nadgornjavanjima vlasti i opozicije, jedno po jedno da se brane sa slobode izlaze osumnjičeni za organizovani kriminal i korupciju u predmetima kojima se Vlada diči pred Briselom.  U Spužu je, čini se, ostao samo predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Nakon što su pritvor napustili osumnjičeni u slučaju Plantaže, na slobodu je izašla i dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, i pored tvrdnji Specijalnog tužilaštva da postoji opasnost da će napustiti zemlju. ,,Uvijek sam bila u prvim borbenim redovima, koja bi to crnogorska majka napustila svoju djecu”, kazala je Medenica. Malo je crnogorskih majki osumnjičeno da su  članice kriminalne organizovane grupe koju su predvodili njihovi sinovi, ali dobro sad.

Na slobodu će sve su prilike izaći i visoki funkcioner Agencije za nacionalnu bezbijednost Petar Lazović, nakon što je sutkinja Suzana Mugoša odobrila da se brani sa slobode uz jemstvo od million eura, što je predložila Lazovićeva odbrana. Ima se. I njegovi su uvijek bili u prvim borbenim redovima.  Petar Lazović je  sin dugogodišnjeg funkcionera ANB-a Zorana Lazovića, javnosti poznatog kao jednog od gostiju  na svadbi narkobosa Safeta Kalića. SDT sumnjiči njegovog sina Petra Lazovića da je imao veze sa pripadnicima kavačkog klana, te da je navodno učestvovao u međunarodnom švercu narkotika.

MANS je zatražio od Agencije za spječavanje korupcije da u što hitnijem roku objavi rezultate kontrole imovine Petra Lazovića, ,,kako ne bi došli u situaciju da se sloboda za osumnjičenog kupuje novcem za koji postoji sumnja da je stečen kriminalom”. Iz te su organizacije ukazali da je dio imovine koja se nudila kao garancija da će Petar Lazović biti dostupan nadležnim organima, predmet provjere Agencije koja je početkom oktobra potvrdila da je pokretnut postupak kontrole imovine njegovog oca, Zorana Lazovića. Agencija se nije oglašavala.

Nije dovoljno samo odblokirati institucije. Da ne bi ostali zarobljeni u društvu nepravde, i podređeni  interesima političkih klasa, potrebne su nam korjenite promjene. Bolje institucije i bolje političke klase.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Štrajk i(li) bankrot

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zahtjevi za povišicama u javnom sektoru su opravdani, baš kao i upozorenja da nas nastavak trošenja nezarađenog može odvesti u bankrot. Od obećanih ušteda u državnoj kasi, koje bi nam dale priliku da bolje balansiramo između želja i mogućnosti, za sada nema ništa

 

U sjenci beskompromisnih političkih, pravnih, pa i kriminalnih zađevica kojima svakodnevno svjedočimo, ostala je najava jednog važnog konsenzusa: talas povišica ponovo ,,prijeti” Crnoj Gori. Samo da se finalizuju dogovori oko procenata tog povećanja. I, mada to sada ne izgleda toliko važno, pronađu pare da se sve to plati.

Uvećanje zarada traže u prosveti, policiji, zdravstvu (tzv. nemedicinsko osoblje), službi zaštite i spašavanja, javnoj upravi, pravosuđu… Više od 50.000 zaposlenih, kojima je poslodavac država, insistiraju da se njihove zarade uvećaju u procentu od 12,5 do 45 odsto.

Za svoje zahtjeve imaju jaku argumentaciju i odlučni su, tvrde, da se za njih izbore. Budu li prinuđeni organizovaće proteste i štrajkove, kažu, čak i po cijenu da takvim postupcima prekrše postojeće propise koji su dosta ,,strogi” I nedorečeni kada je u pitanju obustava rada, recimo, prosvetnih radnika ili policajaca.

Izgleda, međutim, kako zaposleni koji od države-poslodavca traže veće plate kucaju na otvorena vrata.

,,Doći će do povećanja zarada u javnom sektoru, to mora da se desi”, najavio je  ministar finansija. Inflacija pogađa, prije svega, najranjivije kategorije konstatovao je Aleksandar Damjanović najavljujući kako će izvršna vlast pokazati razumijevanje za opravdane zahtjeve zaposlenih ,,da se održivim povećanjem zarada utiče na unaprjeđenje životnog standarda, a da se radikalizmom, kakvom smo bili svjedoci, ne ugroze (državne) finansije”.

Riješen problem? Već sljedeće nedjelje, kada ističe zadnji rok da u parlament stigne Vladin prijedlog budžeta za 2023. godinu, bićemo u prilici da vidimo šta ministar finansija, odnosno Vlada, podrazumijeva pod ,,održivim povećanjem”. I da li će ponuđena povišica biti prihvatljiva za zaposlene koji je traže. Ali tu se priča neće završiti.

Ministar finansija najavio je uvećanje zarada u pauzi između dva pokušaja da pronađe kreditore i pozajmi novac neophodan za normalno funkcionisanje države u nekoliko narednih mjeseci. Riječ je o nekih 350 miliona koji su u ovogodišnjem budžetu svoje mjesto našli nakon nedavnog rebalansa. Tim novcem se, uglavnom, pokrivaju troškovi nastali usvajanjem programa Evropa sad, nizom dodatnih povečanja/usklađivanja plata i penzija i novim socijalnim davanjima (dječji dodatak, naknade za majke, besplatni udbenici…).

Pojedinačno, svaki od tih programa ima opravdanje. A svi skupa – nijesu finansijski održivi. Zato resorni ministar nedjeljama traži zajmodavca. I, kako sada stvari stoje, mogao bi ga pronaći ponajviše zahvaljujući činjenici da Crna Gora kao domaću valutu koristi euro, a da smo do njega stigli preko njemačke marke, uz saglasnost Bundesbanke. Tako da ovdašnji finansijski problemi ne prave glavobolju samo nama. Ali bi mi mogli biti jedini koji će zbog toga stezati kaiš.

Crnogorska privreda, tzv realni sektor, sve teže podmiruje obaveze prema državi, bankama, poslovnim partnerima i zaposlenima. Statistika Centralne banke pokazuje kako skoro 20 hiljada preduzeća kojima su računi blokirani (skoro polovina od ukupnog broja registrovanih ,,poslovnih subjekata”) duguju blizu milijardu eura. Precizno – 957 miliona. I taj dug se, iz mjeseca u mjesec, uvećava.

Srđa Keković, generalni sekretar Unije saveza sindikata Crne Gore je, nedavno, u Monitoru prezentovao podatke prema kojima preko 61.000 zaposlenih (oko trećine ukupnog broja) prima minimalnu zaradu od 450 eura, dok manje od minimalca zarađuje 15-20 hiljada radnika/radnica. Nezadovoljni su i poslodavci. ,,Imamo 50 hiljada nezaposlenih a mi ne možemo da pronađemo radnika”, požalio se predsjednik Unije poslodavaca Predrag Mitrović, uz ocjenu da je zvanična priča o borbi protiv sive ekonomije ,,postala neozbiljna”. Valjda se nema kad od viših ciljeva.

Nezaposleni traže posao, zaposleni veće plate a poslodavci profit. I svi, skupa sa penzionerima i socijalno ugroženima, očekuju pomoć države. Koja se sve teže nosi sa sopstvenim finansijskim problemima. Pa nas čekaju neke teške odluke. Ili opasne. Zahtjevi za povišicama su opravdani, baš kao i upozorenja da bi nas nastavak politike trošenja nezarađenog mogao odvesti u bankrot. A od obećanih ušteda, koje bi nam dale priliku da bolje balansiramo između želje i mogućnosti, za sada nema ništa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Evropa sjutra

Objavljeno prije

na

Objavio:

I baš kao što je u trenu kada se avgustovska većina, sa zakašnjenjem konsolidovala i ponudila Vladu, Đukanović izignorisao tu političku činjenicu, danas avgustovski pobjednici ignorišu činjenicu da bi vanredni parlamentarni izbori uveli u političku igru na državnom nivou neke nove snage. Da su se stvari promijenile. I da volja građana danas izgleda drugačije nego juče

 

Još jedna sjednica parlamenta završena u ponoć, i još jedno „rješenje“ koje je podiglo društvene tenzije. Iz političke krize, kliznuli smo u još dublju.

Poslanici avgustovske većine izglasali su ove sedmice Zakon o predsjedniku, da bi omogućili da se konstituiše Vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. Čije je formiranje onemogućio predsjednik Milo Đukanović, iskoristivši priliku koju mu je dao upravo dio te avgustovske većine, odnosno premijer Dritan Abazović, lider URA-e, koji se do zadnje ure nećkao da podrži tu istu Vladu. Sve u svemu, svi su se ogriješili o Ustav. Đukanović ignorišući radi svojih interesa političku činjenicu da postoji većina za formiranje Vlade, a ta većina usvajanjem ovog Zakona, kog sa mnogih relevantnih adresa vide kao neustavani, kako bi doakala Đukanoviću. Opet radi svojih političkih interesa. Od kojih je jedan pokušaj da se zatvore oči pred činjenicom da smo u međuvremenu dobili novu političku realnost. Evropu sad.

Lokalni izbori koji su se odigrali nakon što su avgustovski pobjednici odlučili da formiraju Vladu na čelu sa Miodragom Lekićem, pokazali su da su građani kaznili neke od avgustovskih pobjednika, posebno partije koje su sa Đukanovićem ušle u projekat manjinske vlade, a da su dali podršku novoformiranoj partiji Evropa sad, koju vode ministri finansija i ekonomije u prvoj postavgustovskoj Vladi Milojko Spajić i Jakov Milatović, autori ekonomskih reformi kojima je napravljena rupa u budžetu, ali i podignut standard crnogorskih građana suočenih sa krizom i inflacijom. I baš kao što je u trenu kada se avgustovska većina, sa zakašnjenjem konsolidovala i ponudila Vladu, Đukanović izignorisao tu političku činjenicu, danas avgustovski pobjednici ignorišu druge važne fakte. Vanredni parlamentarni izbori uveli bi u političku igru na državnom nivou neke nove snage. Stvari su se promijenile. Volja građana danas izgleda drugačije nego juče.

Izbori su, kad se sve složi, jedini izlaz iz političke krize. I jedini način da se uvaže nove političke okolnosti. Do tada, do vanrednih parlamentarnih i predsjedničkih izbora, koji bi se mogli organizovali istovremeno, potrebno je odblokirati Ustavni sud, i napraviti pripreme da se volja građana iskaže u fer uslovima.

Sve drugo su pogrešni odgovori. Ili odgovori u pogrešno vrijeme, svejedno. Zbog kojih je Crna Gora društvo hronično propuštenih šansi. U vrijeme kada su građani, u avgustu 2020, tražili promjene, odgovor su bila beskrajna međupartijska trvenja, u kojima je jedno vrijeme prednjačio Demokratski front, zbog čega je šansa da se Đukanovićev sistem na pravi način počne demontirati, izgubljena. Uz, naravno, slabosti Krivokapićeve vlade. Umjesto promjena kontinuirano su se dešavale samo smjene. Loših kadrova novim lošim kadrovima. Podobnih podobnima. Između bivših i novih nije napravljena istinska razlika. Iz te se krize upalo u još dublju, kada je Abazović pokušao sa Đukanovićevom podrškom, da popravlja stvari. Opet ignorišući zahtjev za suštinskim promjenama. I opet beskrajna politička trvenja. Pa netransparentno potpisivanje Temeljnog ugovora umjesto evropske agende. Ili makar izborne reforme.

Ako se i nova politička realnost bude ignorisala, društvo propuštenih šansi može postati rizično mjesto za život. Evrope neće biti ni sad, ni sjutra.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo