Povežite se sa nama

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Ubi nas ,,prejaka pamet”

Objavljeno prije

na

Ne brinem za velesile, već bih da mi riješimo: Ko smo i šta smo mi, gde hoćemo da budemo, kako to da ostvarimo i ko nas i čime predstavlja

 

MONITOR: Aleksanadar Vučić je prošle godine najavio formiranje „srpsko-patriotskog“ bloka koji bi trebalo da bude nosilac državotvorne ideje. Ponovio je da odlazi sa čela SNS-a. Koliko to može biti povezano sa realizacijom „pokreta državotvorne ideje“ i ko bi i sa kojim doprinosom Vučićevoj politici mogao da se nađe u tom „kolu“?

JANKOVIĆ: Vučić ne improvizuje, već političke tokove kontroliše određenim metodama. On zna da je u ljude prirodno usađena težnja za promenama. Posle više od decenije na vlasti, nagomilanih afera i ljudi koji su mu postali balast, zašto bi pasivno čekao da ga vreme uhvati na spavanju? Okolnosti su takve da može da bira kada i kako da povede novu igru, da među svojim kadrovima promeša karte, svojim glasačima da katarzu (a pri tom ih ne uplaši neizvesnošću od nečeg zaista novog), i da opoziciji baci novu rukavicu u lice da se bave njom umesto sobom. On, istina, ima i priliku da stvarno pobedi sebe i uvede preko potrebne istinske promene, da vrati podelu vlasti i tako ojača državu, ili pak može opet da napravi privid, samo veći nego kada menja vladu – može da sebe „ponovo izmisli“; da se smeni samim sobom i okruži još opskurnijim likovima da među njima izgleda bolje. Ali je li to ono što Srbiji  treba? Ja ga ne potcenjujem niti mu se smejem, od početka njegove vlasti mi ništa nije smešno. Ali znam da njegov novi kostim neće dati odgovore na dalje izazove za Srbiju.

MONITOR: Dolaskom Aleksandra Bocan Harčenka i Kristofera Hila za ambasadore Rusije i SAD-a u Srbiji, bilo je jasno da ponašanje Srbije i Srba u regionu ulaze ponovo u fokus ovih država. Može li se razmišljati i o tome da je njihova uloga značajnija od diplomatske borbe na našem uskom regionalnom terenu?

JANKOVIĆ: Pitanja Kosova, Srbije i Crne Gore od momenta ruske agresije na Ukrajinu postala su mnogo bitnija i Vašingtonu i Moskvi jer svako od njih na svoj način predstavlja ogledno polje, pokaznu vežbu, argument, izgovor ili presedan u igri mnogo većih uloga, što je predsednik Putin i otvoreno iskazao. U globalnoj partiji šaha u kojoj su skinuli rukavice (mada je to suviše fina metafora za sukob u kome ljudi masovno ginu), i Rusiji i SAD-u je bitno da znaju da li su ovaj region i države u njemu crne ili bele boje – njihove ili protivničke. Ambasadori Bocan-Harčenko i Hil su predstavnici velesila koje znaju i uzimaju šta im treba, a mi smo region u kome se prečesto neće ni ono što se hoće, a šta se stvarno hoće – to niko više  i ne zna. Ja dakle ne brinem o ulogama ambasadora, već bih da mi rešimo ko smo i šta smo, gde i s kim hoćemo da budemo i šta smo za to spremni da uradimo, te ko da nas i kako predstavlja, pa da te ciljeve i ostvarujemo. A ne kao ovo mrcvarenje sa EU: 20 i kusur godina „pridruživanja“ i gde smo bili – nigde, šta smo radili – ništa.

MONITOR: Govori se da će američke bezbjednosne službe „duboko zamrznuti“ saradnju sa kolegama u Srbiji, što se objašnjava bliskim vezama koje šef BIA Aleksandar Vulin ima sa ruskim službama bezbjednosti. Koliko je ovaj potez SAD-a značajan i može li se proširiti i na prekid saradnje i pomoći i u drugim oblastima?

JANKOVIĆ: Nema tu ništa suštinski novo u Srbiji, ali su sada međunarodne okolnosti drugačije. Odavno je za neke službe važilo ne samo da imaju bliske veze sa stranim, već da su njihova produžena ruka. Takva etiketa sledi kada, npr. u realnom vremenu nekom šaljete sirove obaveštajne podatke o kretanju trećih lica. BIA nije bila ruska baza, a ne znam da li se to promenilo – u tom svetu istina često nije tamo gde se preko medija  „otkriva“ da jeste. To da neki ljudi na značajnim pozicijama u službama vole da ih smatraju za ruske, američke ili nečije treće, pa se čak time i hvale, to je neki čudan patriotizam za koji uzor verovatno imaju u pojedinim političarima. U svakom slučaju, posebno posle promena u obaveštajnim zajednicama nakon 11. septembra, suštinski se ne može sarađivati sa jednom službom, a isključiti drugu, jer su povezane. A da li će timovi FBI sa pripadnicima BIA opet da treniraju pucanje, to je predstava. Ja svakako ne bih voleo da bilo ko prekine saradnju od interesa za bezbednost ljudi sa bilo kojom našom službom.

MONITOR: Često ima incidenata u našem regionu koji se mogu označiti i kao šovinistički. Sada se to desilo na dječijem takmičenju u fudbalu, u Sarajevu. Međunarodna zajednica i tzv. velike sile su uspjele da prekinu rat, ali su društva ostala prepuštena sama sebi, pritisku političkih i crkvenih oligarhija, i organizovanog kriminala?

JANKOVIĆ: Nacionalizam navijača je ogledalo nečeg u državi. Ja nisam anacionalan i ne prihvatam nastojanja da se nacija, etnička pripadnosti i poreklo stave u negativnu konotaciju. Verujem da i svetu i čovečanstvu doprinosimo svojim posebnostima. Poznajem dobro osećaj „ja sam građanin sveta“, ali mislim da treba da ga razumemo kao težnju ka univerzalnim ljudskim vrednostima i duhovnoj širini, a ne bezličnosti ili još gore, jednoobraznosti. Realnost je i da država i nacija pod imenom „Svet“ ne postoje. Može li migrant koji spasava život od ratova u Aziji i Africi da na granici EU kaže – „ja sam građanin Sveta i tretirajte me isto kao Šveđanina, Nemca ili Francuza“? Tačno je i da ništa kao osećaj pripadnosti naciji i veri nije sa toliko strašnim posledicama zloupotrebljeno, odjeke zloupotreba videli smo i sad u Sarajevu. Ali, istina je i da je trener pokušao da spreči strašne reči hrvatske mladeži prema srpskom rodu, a bosanska policija brzo privela osumnjičene za brutalni napad na srpsku porodicu. Bitka između dobrog i lošeg oduvek se vodi i vodiće se, pitanje je na kojoj smo strani mi i da li sedimo skrštenih ruku.

MONITOR:  Očekuje se da Bajden uskoro objavi svoju zvaničnu kandidaturu za predsjedničke izbore. Dok predstavnik Rusije u UN tvrdi da nema pravnog osnova da se sudi ruskom rukovodstvu za zločine u Ukrajini, Bajdenova administracija bi htjela da se to sprovede. Ni Rusija ni SAD nisu podržale djelovanje Međunarodnog krivičnog suda. Kako vidite mogućnost za djelovanje međunarodnog pravnog poretka u ovom slučaju?

JANKOVIĆ: Istoriju su do sada pisali i međunarodni poredak organizovali pobednici, nekad i licemerno kako ste ilustrovali, a ne bih rekao da je rat u Ukrajini i ceo sukob koji on predstavlja završen, ni da će skoro da bude. Ni jedan ratni zločinac ne bi trebalo da prođe nekažnjeno, ali da li će „pravda umeti da peva kao što su žrtve pevale o njoj“, da parafraziram Branka Miljkovića? Želim da tako bude. A inače, ne očekujem da se predsednik Bajden ponovo kandiduje. On je to istina najavio, ali bez te najave bi njegov autoritet pred kraj mandata lako počeo da slabi.

Vi i ja smo eto, analizirali Vučića, EU, Ameriku i Rusiju…bavili se i previše onim što ne možemo da promenimo, a evo i zašto: možda po prvi put u modernoj političkoj istoriji autokratije imaju način da se neograničeno održe na vlasti, i to receptom koji se primenjuje globalno: delu populacije koji je skloniji „čvrstoj ruci“ preko svih kanala, medija i mreža ponavlja  se  ,,Vođa zna sve najbolje!“ i jača se njihova disciplina. To nije novo, ali nova je ogromna moć novih tehnologija da znaju i beleže sve o svakome, da otkriju ko je čemu sklon i da ga zaspu totalnom, a personalizovanom propagandom. U stvari, do sada nerešiv problem i nije bio kako okupiti pokorne pristalice, već kako trajno kontrolisati neistomišljenike, buntovnike i stručnjake slobodnog duha, jer i oni su znali da se organizuju, preuzmu vlast i načine promene. E, za njih je stvorena druga mantra: ,,Ti znaš sve najbolje!“ i manifest:  „Budi opozicija svakome, uvek o svemu imaj svoje mišljenje i ne prihvataj ničiji autoritet. Budi nepokoran; najlepši si i najpametniji, potpuno slobodan i jedinstven; tebi lider ne treba, to je sloboda…“ i to nam se primilo. I tako, malo ljudi sad može da donosi odluke u ime većine i da ih partijska država kakve-takve kako-tako sprovodi, dok sa druge strane najčešće nema odluke jer svi imamo svoju analizu i najpametniji predlog za sve. Ako do odluke i dođemo biće kasno. A ako kojim slučajem nije – neće biti sprovedena jer nam je izvršavanje ispod časti, a država ne radi za nas. I bićemo svako ostrvo za sebe, u sve totalitarnijim autokratskim državama, sve dok pamet nastavljamo da brkamo sa mudrošću.

 

Samo međunarodna istraga može otkriti istinu o ubistvu Olivera Ivanovića

MONITOR: Pet je godina od ubistva Olivera Ivanovića koje se smatra političkim ubistvom. Sve je drugo u vezi sa njim na nivou politikantskih objašnjenja, a sudski postupak koji se vodi u Prištini ne djeluje da će dovesti ni do osude organizatora na terenu i neposrednih izvršilaca, a još manje do naručilaca ubistva – tvrdi se da i zaštićeni svedoci odustaju. Da li je moguće ovaj postupak izmjestiti i tako ga privesti kraju?

JANKOVIĆ: Do koliko-toliko celovite istine bi se u ovim okolnostima moglo doći upravo preko međunarodne istrage. Ona je dakako moguća – npr., generalni sekretar UN uputio je 2009. godine međunarodne istražitelje da rasvetle ubistvo bivše pakistanske premijerke Benazir Buto, počinjeno kada je krenula u novu političku kampanju. Taj tim je otkrio da su državne bezbednosne snage namerno ignorisale informacije o planovima za atentat i tako ga omogućile, a zatim lažirale istragu i prikrivale dokaze. Međutim, za međunarodnu istragu je potreban poziv vlade. Ako zvanični Beograd i Priština stvarno dele nezadovoljstvo brzinom i sveobuhvatnošću tekućeg sudskog postupka na koji formalno ne mogu da utiču, onda mogu da pozovu na međunarodnu istragu koja bi rasvetlila sve okolnosti i pozadinu ubistva.

 

 

EU treba integracija Balkana koliko je i nama EU potrebna kao oslonac

MONITOR: Tanja Fajon je, kao izaslanica EU, ponovila da će EU prekinuti pristupne pregovore sa Crnom Gorom ukoliko se Ustavni sud ne učini funkcionalnim. Vidljivo je da je Brisel veoma uzdržan kada se radi o Srbiji i da tu nema javnih prijetnji. Kako to da razumijemo?

JANKOVIĆ: Iznenadilo bi me da se to desi. Evropskoj uniji treba integracija Zapadnog Balkana isto koliko je i nama potreban oslonac u vidu EU. Kakav to globalni igrač može da bude Brisel, ako su mu u sopstvenom dvorištu ratovi i krize, a nova pridruživanja propadaju? I šta ako neke opozicione stranke u članicama EU svojim vlastima i Briselu postave pitanje – ko je kriv za pogrešne procene i koliko ste to novca evropskih poreskih obveznika potrošili za integraciju zemalja Zapadnog Balkana koju prekidate? Zato ne očekujem takve rezove, niti ih priželjkujem. Jer ponavljam, koliko EU trebamo mi, toliko i ona treba nama kao oslonac i pravac. Stari – socijalistički i nesvrstani smo davno napustili, novi sami nismo bili jaki da izgradimo, a nismo stvarno prihvatili ni onaj koji je EU za to vreme zacrtala. I zato smo kao društva dezorjentisani. A ako se Fajon pita šta to neka zemlja Balkana nije uradila, ne može da se ne pita šta su to ona i njene kolege sve vreme pogrešno radile. Ja bih voleo da se postave oba pitanja, ali ne svađalački, osvetnički već konstruktivno, i da se počne sa drugačijim, iskrenijim i principijelnijim pristupom.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo