,,Volim male radnje s jeftinom, nošenom garderobom, jer kao i većina stanovništva nemam para za pothranjivanje ničije sujete – pa tako ni svoje. Zato ne kupujem i ne nosim skupe odjevne artikle. Oblačim ono što mi se dopada, što je izraz mog identiteta, nevažno gdje je kupljeno i za koliko novca, ako je jeftinije, naravno da je to prednost”, primjećuje jedna od mušterija prodavnice polovne garderobe.
Odavno smo primorani da pazimo na svaki cent. U posljednjih nekoliko godina situacija se, za većinu građana Crne Gore, pogoršala. Zato se i dovijamo kako umijemo. Od sniženja, akcija u supermarketima za proizvode kojima će uskoro isteći rok upotrebe, preko kupovine na rate, pri čemu cijena proizvoda, koji se kupuje na rate, bude za trećinu skuplja od istog koji se prodaje za keš…Nemamo izbora, pomislimo, kako je drugima tako je i nama. No, da li je zaista tako?
Buvljaci subotom, starinarnice gdje cijene nisu da ti se okrene želudac, prodavnice koje prodaju polovni namještaj, dekoraciju, potrepštine za kuću, lampe, tepihe, knjige – su uobičajene u cijelom svijetu, primjećuje žena, koju smo zatekli, u jednom od podgoričkih butika polovne garderobe. Ranije je redovnije obilazila seknd hend prodavnice. Primjećuje da je ponuda dobra, ali da bi bilo mnogo bolje da je preglednije izložena. ,,Sva je garderoba hemijski tretirana i čista, pa se ne treba razbacivati, jer ono što nekome nije potrebno drugome dobro dođe”, zaključuje naša sagovornica.
I pored toga što smo zatekli gužvu Obrad Vićo, jedan od vlasnika Vipexa – prodavnica polovne garderobe u Podgorici, nas uvjerava da je posao drastično opao. Zajedno sa svojim bratom Radovanom i ocem Perom, koji je osnovao preduzeće, ovi Novljani posluju sedamnaest godina, imaju devet prodavnica i oko četrdesetak zaposlenih. Pet prodavnica se nalazi u Podgorici. ,,Jedna postoji dvanaest godina, a druge su otvorene u posljednjih pet. Ipak situacija je loša u posljednje vrijeme, tako da ćemo, možda, morati da ih zatvaramo. Posao je opao. A kirije, komunalije, prirez, porez sve to košta…”
Počeli su sa radom u Herceg Novom, kasnije su se proširili. Roba dolazi iz Holandije spakovana u posebne hrpe. ,,Mora da prođe cijelu proceduru, provjere da bi stigla do nas. Na carini se roba kontroliše. U firmi se razvrstava, probira, pere, pegla, čisti”. Primjećuje da se može naići na dobre stvari, kvalitetne, markirane pogotovo kad se dobija nova roba, što se dešava dva puta nedjeljno. ,,Radnje su tada uvijek pune, još od ranog jutra”, zaključuje Vićo.
Na svim njihovim objektima je istaknuto koliko se kreću cijene za sve vrste odjevnih predmeta. ,,To je još jedan od načina na koji pridobijamo naše mušterije.” Ali u posljednje vrijeme im ni to ne pomaže, jer je posla mnogo manje. To ima veze sa platežnom moći građana, ali i sa konkurencijom: Kinezima, buticima koji daju popuste ili prodaju na rate. Na pitanje da li misli da ova vrsta trgovine ima budućnost, Vićo odgovara da ne zna.
Sofija, koju smo sreli kako izlazi iz radnje u centru, kaže da je to njen omiljeni butik. U njemu je srela mnoge sugrađane, koji su svjesni da ovdje kupuju jeftinu i kvalitetnu garderobu. ,,Počinula sam od kad se otvorio seknd hend. Nema više zamornih tumaranja po podgoričkim buticima sa istom robom. Ne volim uniformisanost, i upravo mi je ova radnja omogućila da izgradim svoj stil. Jedini problem je što mi treba još jedan ormar, jer ne znam gdje ću sa garderobom”.
,,Kupio sam tako kožnu rock’n’ roll jaknu za nekih osam eura. Kožne čizme od zmijske kože sam platio tri eura”, kaže nam Milan, koji ima malo oštriji i dublji pristup ovom fenomenu. On kaže da ne želi da se oblači u nalickanim podgoričkim buticima, inače vrlo jasnim simbolima modernog, ružičastog društva i načina nerazmišljanja, sa, nerijetko, treš robom, koju niko ne kupuje u zemljama njenog porijekla, jer je kič i neukusno napravljena. Kupuje nošenu odjeću jer je i boljeg kroja i dizajna nego ono što renomirani butici nabavljaju.
Da pristupačno može biti firmirano, lijepo i od prirodnih materijala pokazuju Jelena Pejović i Valentina Kovačević, vlasnice butika polovne garderobe koji nudi vintidž i retro garderobu poznatih dizajnera. Butik se zove One off i u britanskom slengu znači jedinstvena prilika – sada ili nikad. Radnja postoji već dvije godine i zasad su zadovoljne prodajom. Pošto su obje prošle kroz svoj lični pakao: Vanja kroz razvod, a Jelena sa administracijom koja joj je otežavala da nastavi postdiplomske studije istorije umjetnosti u Francuskoj, okrenule su se jedna drugoj, i ideji da pokrenu jednu vrstu vintidž šopa sa odjevnim komadima, koje same biraju na putovanjima kroz Francusku, Englesku ili Njujork. Nema potrebe naglasiti da obje imaju bekraund u modi: Valentina je imala svoj modni atelje, a Jelena je deceniju u Njujorku provela radeći kao menadžer u butiku sa ekskluzivnom garderobom i skupocjenim nakitom – tako da, što se tiče poznavanja materijala, garderobe i kvaliteta, itekako su ispekle zanat.
,,Nismo htjele da držimo robu iz nužde. Da me ne razumijete pogrešno. Valentina je samohrana majka, ja sam žena koja je završila fakultet, ima iskustva i znanja, i opet ne može da se zaposli. Ljepote se nismo htjele odreći ni u poslu. Ako imate priliku da se susretnete sa lijepim, treba prigrliti tu ljepotu, a mi smo pronašle naš način da je plasiramo, i naravno da sve to bude pristupačno”, zaključuje Jelena Pejović.
Aleksandra DRAGOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice