Pohvalio se golman njemačke fudbalske reprezentacije kako je na utakmici s Englezima na Svjetskom prvenstvu uspio da prevari sudiju: „Shvatio sam da je lopta prešla gol-liniju i mislim da je sudija pomislio da to nije slučaj zato što sam je tako brzo vratio u teren”. Ne bude ti lijen Piter Singer nego mu uputi oštru „etičku kritiku”. Objavio ju je u tekstu na koji „ekskluzivno pravo” prenošenja i objavljivanja ima ko zna koliko novina po svijetu! Eto, ima ljudi čiji se tekstovi o najrazličitijim temama organizovano distribuiraju diljem planete. Bože me prosti, tako su se za onoga vakta u nas povjerljivi materijali iz CK „prorađivali” po osnovnim organizacijama Saveza komunista. Ko je Piter Singer? Profesor na univerzitetima u Melburnu i Prinstonu. Smatra se jednim od najznačajnijih živih etičara utilitarista. Dotični je tekst naslovio tipično anglosaksonski: „Da li je u redu varati u fudbalu”?

I strategija odgovora na to mučno i teško pitanje tipično je anglosaksonska, a to znači – analitička. Ona se pouzdava u to da se bit stvari o kojima se misli može dokučiti njihovim raščlanjivanjem, tj. analiziranjem. I dobro, šta je neobično u činjenici da poznati etičar promišlja temu koja, posebno ovih dana, zaokuplja duhove po svijetu?

Ništa neobično. A može li biti čega neobičnog što primjenjuje analitičko promišljanje, što hoće da rezonuje. Ni tu nema neobičnog. U potonjih stotinu godina u onome što bi se moglo nazvati maistream filozofije tj. u vodećim tokovima suvereno vlada rezonirajuća analitička filozofija. A je li neobično što Singer i slični velikani vježbaju planetu kako da rezonerski misli? Nije ni to. Neobično je koliko malo ljudi vide „kratkoću” pameti koja rezonira. Kad smo bili mali, moj stariji brat je rezonerski „analizirao” novi majčin budilnik. Kad ga je htio „sintetizirati”, ostalo je viška djelova, a sat je zauvijek zaćutao.
Kako Singer rastavlja i ponovo sastavlja svoj mali etičko-fudbalski budilnik? Prvo konfrontira „normalne etičke standarde” i jedino etičko pravilo koje važi u fudbalu: Pobjeda po svaku cijenu! „Standardi” kažu da je golman učinio nepoštenu stvar. Malo ga opravdava, smatra Singer, žestoka konkurencija u današnjem sportu. U njemu su „na kocku stavljene ogromne količine novca”. Pravda ga i „kultura prekomjerne timske bliskosti”, koja zna da „nadjača etičke vrijednosti”. A i navijači, vragovi jedni, „ne mare ako članovi njihovog tima uspješno varaju”. No, ne da se ipak Singer! Kaže da se nešto nade može položiti u savremenu tehniku koja će umanjiti šanse za varanje. Uostalom, golmanovo varanje mnogo je gore od onoga u privatnom životu, jer ima milijarde svjedoka. Tako izlazi da je glavni problem u lošem karakteru njemačkog golmana. Pardon, problem je samo u tome što je ta dika momačka slijedio ne baš prihvatljivo etičko pravilo pobjede po svaku cijenu, koje eto „dominira u fudbalu”. A da je slijedio ono „normalno” etičko pravilo, pa pošteno priznao da je lopta prešla crtu njegovog gola, rezonuje Singer, onda bi postao moralni heroj i poslužio kao uzor milionima mladih u svijetu.
Eto Singerovog konačnog zaključka. Valja mu taman koliko sat u rukama moga brata poslije „sinteze”. Pogrešnom analizom ne može se doći do prave sinteze. Gotovo nikome na zemnom šaru pošteni njemački golman ne bi poslužio kao moralni uzor, nego kao ekstraordinarna avetinja. Zašto? Zato što vodeći planetarni deračko-pljačkaško-profiterski sistem života ne dopušta luksuz poštenja. Nije ni Singer toliko blentav da ne bi mogao doći do takvog zaključka. Ali kad bi ga napisao, ko bi „ekskluzivno” objavljivao njegove tekstove!? Dakle, je li u redu ne govoriti i ne pisati istinu? Nije, ali jako se isplati!

Milenko A. Perović