Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Slučaj Milanović

Objavljeno prije

na

Nakon što je desetak godina vodio stranku, izgubio sve izbore osim onih koje mu je dobilo hrvatsko Tužilaštvo uhapsivši Sanadera uoči glasanja 2012., Zoran Milanović lider hrvatske ljevice napušta politiku. Plaća ceh vlastoljublju i osionosti koji su ga obuzeli toliko da je pomislio kako umjesto građanske stranke lijevog centra vodi i predstavlja populistički, primitivni desničarski pokret. Milanović je uspio da od SDP-a odbije čak 200 hiljada birača. Nekad velika stranka Ivice Račana je toliko urušena da se analitičari u Zagrebu pitaju da li je ljevica, nakon Mađarske i Poljske, sahranjena i u Hrvatskoj?

Milanovićev primjer može biti veoma poučan za Crnu Goru. Gubitak na izborima je kao debakl nacionalnog tima na svjetskom prvenstvu ili Olimpijadi – selektori podnose ostavke, politički lideri pakuju kofere i mijenjaju profesiju. Crna Gora nije imala za ove tri decenije takvo iskustvo. Đukanović je na poznati nedemokratski način čuvao vlast i time pravdao svoj ostanak na čelu stranke, dok su opozicioni lideri uvijek nalazili razlog za poraz u nekom drugom, i ostajali nepromijenjeni. Vrijeme je da oktobarski izbori napokon i u ovom smislu donesu promjene. Jasno je da će Đukanović u slučaju poraza abdicirati i više brinuti o svojoj slobodi nego o svojoj partiji. To je pozicija za koju je mnogo više zaslužan on sam nego uroci i kletve njegovih oponenata.

Čak i u slučaju pobjede, došlo je vrijeme da se lider DPS-a definitivno povuče i oslobodi i društvo i svoju stranku balasta korumpirane vladavine. To treba tražiti i od opozicionih vođa – ako ne smijene DPS ni na ovim izborima, onda se nijedan od njih ne može pravdati najboljim rezultatom u opozicionoj, gubitničkoj kvoti. Eventualna pobjeda DPS-a morala bi biti razlog preispitivanja odgovornosti svih lidera i povlačenje poteza nalik Milanovićevom.

Još jedan aspekt slučaja Milanović je zanimljiv za poređenje sa našom situacijom. Više se odnosi na birače nego na lidere. Novi predsjednik HDZ-a, evropski parlamentarac Andrija Plenković, iako je preuzeo stranku u svojevrsnom rasulu nakon skandala Karamarko i pada Vlade, pobijedio je Milanovića najviše iz jednog razloga – bio je u kampanji pristojan. Otuda i naslov u jednoj hrvatskoj novini, ispod slike Plenkovića: ,,Došao, šutio, pobijedio”! Iako je nastupao u ime tradicionalne i pučke stranke koju su pratile podrugljive opaske kako joj prosječni glasač ima par zuba u vilici, Plenković je briselskim stilom zadobio njihovo povjerenje a možda i uticao da dobar dio lijevih glasača ostane kod kuće. Bilo ih je sramota da pored uglađenog Plenkovića glasaju za đilkoša i kabadahiju Milanovića.

Crna Gora nema takvo iskustvo. Posebno kada su u pitanju glasači DPS-a. Zato i imamo paradoks da ta stranka ne samo da vlada tri decenije, već konstantno dobija podršku sirotinje za svoj neolibaralni i turbo-kapitalistički ekonomski koncept. DPS je član Sociajlističke internacionale, a u lokalu je Đukanović glavni neprijatelj otvorenog društva i vrijednosti koje ono simbolizuje. Poput Milanovića sklon je uvredama, prijetnjama, omalovažavanju ali mu se nikada nije desilo da ga njegovi birači zbog toga kazne.

DPS je samo formalno ljevičarska stranka, a suštinski interesna grupa izrasla iz ratnih i kriminalnih 90-ih. Niti je ikad bila, niti se trudila da bude pristojna partija. Đukanović je dobijao kod svojih poene i glasove što je više vrijeđao konkurenciju i kritičare. Tako je u Crnoj Gori jezik ulice postao uobičajen, gotovo zvanični jezik političke klase. Prvo DPS-a, a onda i jednog broja opozicionara. Opet, sve zahvaljujući DPS-u i njegovoj propagandi koja je bila i jeste nosač zvuka primitivne i vulgarne političke kulture.

U zaostalom, pretpolitičkom stadijumu razvoja, Crna Gora čeka 16. oktobar sa dosta bahatih i samoljubivih, a malo pristojnih i vaspitanih. Treba se ipak nadati da će ti izbori donijeti i promjene i veliko provjetravanje političke scene i vođstva partija. Kako bi tri decenije nakon pada Berlinskog zida konačno dobili normalne partije, lijevog i desnog centra, pristojne lidere, koji bi se u fer utakmici 2020. borili za pobjedu svojih programa i ljudi. Vrijeme je da igru krimosa i budala, četnika i partizana, izdajnika i patriota, ostavimo iza nas.

Željko IVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Oduševljenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro

 

 

U Briselu su oduševljeni progresom koji je Crna Gora napravila za samo tri mjeseca, pohvalio se premijer. Toliko je mnogo urađeno za kratko vrijeme da „svi kažu“, prenosi Spajić, kako je njihov „subjektivni osjećaj“ da su prošle tri godine a ne tri mjeseca. „Oduševljeni su i reformama koje smo pripremili“.

Ajde da povjerujemo premijeru, pa da se zapitamo zašto u Podgorici nema tog i tolikog oduševljenja? Možda je razlog što o pripremljenim reformama, izgleda, znamo manje nego oni  u Briselu. Ili je u pitanju to  što smo ovdje u (ne)prilici da umjesto subjektivnog osjećaja živimo stvarnost.

Ta stvarnost nije baš idilična. U parlamentu slušamo optužbe za korupciju visokopozicioniranih zvaničnika sektora bezbjednosti i pravosuđa. Ispred njega, najavljuju se štrajkovi. Djeca stradaju u sirotinjskim udžericama. Željeznički saobraćaj obavlja se autobusima. Zimska turistička sezona je propala. I ljetnja je u opasnosti pošto pripreme uveliko kasne, tvrde oni koji od tog posla žive. Službeno proslavljamo tuđe državne praznike. Gradske ulice pokušavaju se imenovati po ljudima koji simbolizuju vrijeme zločina, afirmacije kriminala i diskiminacije po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Sudovi progone medije i kolumniste koji problematizuju angažman zvanične Rusije, Srbije i SPC u Crnoj Gori. I ima toga još.

U Podgorici je, desetak dana, boravio tim Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Posjeta je prošla prilično nezapaženo, pošto je domaća javnost bila zaokupljena prethodno pomenutim dešavanjima.   Od gostiju iz MMF mogli smo čuti i pročitati nekoliko zanimljivih, ako ne i zabrinjavajućih, stavova.

Privredni rast će značajno usporiti ove godine u odnosu na 2023. godinu. Javni dug će narednih godina rasti, i u nominalnom iznosu i u odnosu prema BDP-u. Inflacija će nastaviti da pada, ali će ostati iznad prosjeka eurozone… Iz saopštenja MMF-a saznajemo da u posljednji čas usvojeni Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma jeste bio neophodan, ali nije i dovoljan uslov da Crna Gora trajno izbjegne stavljanje na sivu listu Radne grupe za finansijske akcije (FATF) članica EU.

„Implementacija praktičnog i potpuno operativnog okvira za sprječavanje pranja novca i fninasiranje terorizma je od suštinskog značaja“, stoji u saopštenju.  Samo su, čini se, rijetki u Crnoj Gori svjesni koliko je to zahtjevan posao u koji treba uključiti kompletan državni sistem.

U istom tekstu možemo pročitati kako MMF baš i nije oduševljen premijerovom idejom da Crna Gora postane oaza kriptovalutnog biznisa. „Potrebni su odgovarajući supervizorski kapaciteti za razumijevanje kompleksnih globalnih rizika povezanih sa takvim inovacijama”, poručeno je. Uz pojašnjenje: “Digitalizacija i razvoj kripto imovine i fintech inicijativa treba da budu praćeni pravnim okvirom koji je usklađen sa novim smjernicama tijela koja postavljaju standarde kao što su Bazelski odbor za superviziju banaka, Odbor za finansijsku stabilnost (FSB), Evropska centralna banka (ECB) i Radna grupa za finansijske mjere u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma (FATF)”.

Ne zvuči baš jednostavno kao mantra koju ovih dana ponavljaju formalni i neformalni promoteri budućeg ekonomskog programa 44. Vlade: “zelena energija + kriptorudarenje = finansijsko blagostanje”.

Uostalom, dok je premijer na zajedničkom presu najavio kako će njegova vlada, uz pomoć MMF-a, kreirati obećani program reformi, šef njihove delegacije kaže kako oni nijesu vidjeli program Evropa sad 2, pa ga ne mogu ni komentarisati. Zato je  saopštio kako „država nije nadoknadila gubitak prihoda nastao zbog programa Evropa sad 1”. Mada to može uraditi “opštim oporezivanjem”.

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Dječji snovi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako još ne znamo koliko je, uglavnom mladih, otišlo iz Crne Gore između dva popisa, ono makar možemo naslutiti zašto odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan

 

Nije lako biti vlast.

Uzmimo za primjer Janka Odovića ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. U njegovom resoru posla ima preko glave a on, prema sopstvenom priznanju, u njega i nije ponajbolje upućen. Prosto, nije ga sve to  interesovalo dok nije saznao za dodijeljenu funkciju u izvršnoj vlasti. Sad se trudi i muči.

Nekima se  ne dopada ono što ministar radi. Na već čuvenoj lameli c, umjesto obavještenja o zabrani gradnje pojavili su se posteri sa Odovićevim likom i porukom rušiš dječje snove. A ministar je samo pokušao da provede odluku iz, da provjerimo, marta 2019.  Prije nego je shvatio da tu još postoje neke pravne komplikacije.

Moguće, ne samo zato, još  je teže biti ministar pravde. Kad je prethodni šef tog resora Marko Kovač odbio da provede sudsku odluku o izručenju srpskog državljanina koga na Kosovu optužuju za ratne zločine, tadašnji opozicionar Andrej Milović konstatovao je da bi ministrov postupak mogao ugroziti saradnju Crne Gore sa državnim institucijama u Prištini.

Onda je Milović postao ministar pravde. I odbio je da Turskoj izruči njenog državljanina optuženog da je vođa velikog kriminalnog klana umiješanog u brojne zločine. To je naljutilo  prethodnika. “Očigledno se bivšim pripadnicima Vojske Jugoslavije i veteranima kosovskog rata nije poklanjala pažnja u smislu poštovanja ljudskih prava, koju vidimo da Milović i te kako ima za turskog državljanina…”, oglasio se Kovač.

Premijer Milojko Spajić zabrinuo se da bi odluka njegovog bliskog saradnika iz PES-a i vlade mogla ugroziti odnose Crne Gore i Turske. Dovesti u pitanje ekonomsku pomoć i očekivane investicije iz Ankare.

Da premijer vodi računa o tim stvarima čuli smo, neku noć. U  intervjuu javnom servisu. Spajić je objašnjavao kako bi odustajanje od izdavanja crnogorskih aerodroma u višedecenijski zakup (koncesiju) moglo naljutiti Svjetsku banku. Pošto je jedna od firmi koje rade pod njenim okriljem savjetnik vlade u tom poslu. Koji je, otprilike, započet kada je donijeta odluka o rušenju lamele c. I jednako ostao nezavršen.

Da se na čas vratimo onom Kurdu sa turskim državljanstvom, koji je u Crnu Goru došao sa falsifikovanim ličnim ispravama. Zbog toga je, nakon što je otkriven, odslužio dosuđenu zatvorsku kaznu.

Kada je ministar pravde odbio da ga izruči Turskoj, ministar policije se pohvalio kako je ponovo uhapšen. Jer je u Crnoj Gori koristio ona falsifikovana dokumenta. “Ovaj slučaj je samo jedan u nizu koji pokazuje našu odlučnost da se suočimo sa komplikovanim izazovima i neprestano radimo na očuvanju sigurnosti i pravde u našoj zemlji”, saopšteno je iz kabineta Danila Šaranovića.

To je saopštenje, zbog onog jedan u nizu, podsjetilo na nedavni slučaj službenice M.P. Zapravo, M.P, nije službenica, nego je do pred kraj prošle godine bila  pomoćnica direktora Instituta za javno zdravlje.  Iako je  još 2014. osuđena zbog falsifikovanja diplome Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Dakle, pravosnažno osuđena zbog lažne diplome, M.P. je nastavila da rukovodi našim  sistemom javnog zdravlja. Pored ostalog, kao rukovoditeljka sistema menadžmenta kvalitetom IJZ i predsjednica Komisije za akreditaciju Ministarstva zdravlja. Ovi što su je prijavili tužilaštvu zbog lažne diplome nijesu se intersovali za ishod suđenja. Oni što su je osudili nijesu nikoga obavijestili o presudi. Tako funkcioniše sistem.

Saznali smo, u međuvremenu, da je uz diplomu M.P pribavila i falsifikovano uvjerenje o njenoj nostrifikaciji u Ministarstvu obrazovanja. To uvjerenje nestalo iz njenog ličnog dosijea u Institutu, nakon što je neko medijima dostavio njegovu fotokopiju. Otprilike, tvrde verzirane kolege, u isto vrijeme kada je lažna biohemičarka svratila do firme da izvrši primopredaju dužnosti.

Niko iz ove priče nije uhapšen. Istraga je u toku. Baš kao i u slučaju lamele c. Nadležni ćute o investitorima, izvođačima i svim onim malim i velikim šarafima sistema koji su omogućili da stanovi u zgradi kojoj je “presuđeno” rušenje budu prodati i uknjiženi na ime novih vlasnika – (ne)savjesnih kupaca.

I to  valjda, pokazuje koliko je onaj (uhapšeni) turski državljanin opasan po Crnu Goru i njen pravni poredak. Ima veze i sa rušenjem dječjih snova. Ako ne znamo koliko je mladih otišlo iz Crne Gore između dva popisa,  možemo naslutiti dio razloga zbog kojih odlaze. “Nekad smo išli trbuhom za kruhom, sada idemo glavom za dostojanstvom”, reče jedan.

Iz vlasti se trude da ostanu tu đe su. Koliko god da im je teško.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Čestitka

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS je opet propustio šansu da se reformiše. Samo da nove vlasti ne propuste svoju da napuste Đukanovićev koncept, i istinski reformišu ključne institucije. Da i njima Đukanović ne tvitne čestitku

 

Đukanović je zadovoljan. Čudo neposredne demokratije, poduprijeto tehnološkim napretkom, kako su prve unutarstranačke neposredne izbore najavljivali iz DPS-a, završeni su taman kao da je Đukanović rezultate izvukao iz rukava. Bez promjena. Danijel Živković ostaće predsjednik stranke, dok su za potpredsjednike izabrani: Ivan Vuković, Aleksandra Vuković Kuč i Abaz Dizdarević.

„Nema se šta mnogo mijenjati“, saopštio je  Živković. „Što se tiče tih programskih ciljeva, nema se šta mnogo mijenjati, jer smo mi utemeljili ono što je osnovna platforma u Crnoj Gori”, poručio je. O kojoj platformi Živković priča, nije razjasnio. Platforma Skaj aplikacije mjesecima svjedoči kako je funkcionisala Crna Gora pod vlašću DPS-a. Podzemlje i nadzemlje, stopljeni u jedno.

Ali ima jedna promjena u odnosu na to Đukanovićevo doba, podsjetio je  Živković: „Što se tiče načina političkog djelovanja u narednom periodu, to će se razlikovati jer smo u opoziciji“.  Samo još da podmladak DPS-a shvati zašto su tamo.

Đukanović im je čestitao: „Uvjeren sam u ispravnost i perspektivu politike Partije koja je bila i ostala okosnica državotvornog puta Crne Gore, kao i građanskog i evroatlantskog karaktera zemlje. Takva politika mora pobijediti. Nove, mlade snage garant su uspjeha. Srećno”. Sreća će im, ako ne žele da ostaraju u opoziciji, svakako trebati. Pošto „ne vide“  razloge zbog kojih im je koalicioni kapacitet i dalje na nuli.

Jedna druga čestitka, doduše,  to je dovela  u pitanje.  Kada je ministar pravde Andrej Milović čestitao novoizabranom podmlatku DPS-a, bilo je i  onih koji su se zapitali znači li to moguću saradnju PES-a i DPS.a . Iz PES-a su se ogradili od Milovićeve čestitke nazvavši je ličnim činom, dok je premijer Spajić čestitku okarakterisao kao sportski čin Milovića.

Ima i onih koji misle da je Milović čestitkom htio skrenuti pažnju javnosti sa nečeg važnijeg, potencijalno štetnijih tema.  Kojih, možemo samo da nagađamo.

Ono što je vidljivo je da u vlasti ima problema. Sa sve Milovićem. Borba  Demokrata i PES-a, oko bezbjednosnog sektora, zahuktava se. Ove sedmice premijer je saopštio da Zoran Brđanin ostaje direktor Uprave policije, uprkos zahtjevu ministra policije za njegovo razrešenje, nakon što parlament nije usvojio Brđaninove izvještaje.

“Ne bih volio da se igram galimatijasa kojeg se igrala 43. Vlada. Mislim da postoji prostor i za dogovor i za razgovor s Brđaninom, kao i načini koji su civilizovani i primjereni demokratskoj i evropskoj praksi…”, saopštio je.

Iako je nova vlast, pozivajući se na zakone i legalnost, ispoštovala presudu suda, i Brđanina vratila na mjesto šefa policije, sa kog ga je smijenila Abazovićeva vlada, ostalo je upitno koliko je zakonito bilo to što je parlament razmatrao njegove izvještaje mnogo kasnije od uobičajenog, i tek nakon što je vraćen na poziciju, koristeći taj mehanizam za njegovu ponovnu smjenu. U odluci suda navodi se da to što parlament nije razmatrao izvještaje kada su podnešeni, znači da su usvojeni.

Premijeru je odgovorio ministar policije iz redova Demokrata, Danilo Šaranović, pozvavši se na obavezu izvršne vlasti da ispoštuje odluke parlamenta.

Jasno je da se Demokrate i Evropa sad ne spore zbog zakonskih odredbi, već za kontrolu nad sektorom koji je nakon Sporazuma o formiranju vlasti pripao Demokratama. Prvi znak te borbe bila je upravo izjava ministra pravde Andreja Milovića da šef Specijalnog policijskog odjeljenja Predrag Šuković mora biti smijenjen. Za izlazak iz svojih nadležnosti, nagađalo se zbog ćutanja premijera,  imao je podršku Spajića. No i u tom odnosu izgleda nije sve bajno. Premijer je ove sedmice saopštio da ga Milović nije obavijestio o odluci da ne izruči optuženog državljanina Turske Binali Camgoza, za kog mediji tvrde da ga ANB vidi kao  opasnost po nacionalnu bezbjednost Crne Gore. “Ubuduće će me pitati za sve bitne odluke”.

DPS ne propušta prilike da se reformiše. Samo da nove vlasti ne propuste svoju da napuste Đukanovićev koncept, i istinski reformišu ključne institucije. Da i njima Đukanović ne tvitne čestitku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo