Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Po rješenju Apelacionog suda „iz sadržine provedenih dokaza ne može se pouzdano utvrditi da li je potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužioca prouzrokovan povredom na brodu, kako to tužilac navodi, ili je posljedica bolesti (dijabetesa) što tuženi ukazuje“.

Radulović, inženjer brodomašinstva, ukrcao se na brod MSC Lorena krajem maja 2011. u Roterdamu, kao drugi oficir stroja. Prethodno je obavio ljekarske preglede u Baru i Beogradu. Tokom plovidbe, prilikom rada na dekarbonizaciji bloka motora, mala količina opasne hemikalije mu se neosjetno ulila u cipelu lijeve noge. Kada je primijetio promjene na nozi, kapetan broda ga je uputio kod kompanijskog ljekara u Panama City. U Međupresudi Privrednog suda se navodi da je doktor naložio iskrcaj Radulovića, ali kapetan broda to nije dozvolio. Razlog je bio jer prvi oficir stroja nije imao uredne papire za plovidbu, a Radulović jeste. Sud konstatuje da je iskrcan sa zakašnjenjem od pola mjeseca, tek 15. novembra 2011, pa se kasnilo sa adekvatnom ljekarskom intervencijom.

„Nakon pregleda u bolnici Santa Fe SA ljekar je preporučio iskrcaj i nastavak liječenja koje je započeto prilikom posjete i pregleda 30. X 2011. Dolaskom na brod i prezentiranje mišljenja doktora, kapetan ne dozvoljava iskrcaj tužiocu, već ga zadržava na brodu sljedećih 15 dana plovidbe do Roterdama. Ta odluka bila je suprotna svim pravilima i uobičajenoj praksi u sprovođenju dužne pažnje i brige o zaštiti članova posade, njihovog zdravlja i sigurnosti, na što ga je obavezivala i konvencija MLC”, navodi se u nalazu vještaka pomorske struke, kapetana duge plividbe Krsta Rakočevića. On je dao mišljenje da – brodar snosi punu odgovornost za invalidnost Radulovića i gubitak radne sposobnosti od 100 odsto u svojoj struci.

Apelacioni sud u svom rješenju navodi sasvim suprotan nalaz ljekara iz Paname. „Navedeni ljekar je nakon izvršenog pregleda dao konačnu dijagnozu i to da tužilac ima hemijske opekotine na lijevom stopalu sa otokom, ali i da ima dijabetes i dijabetsko stopalo, te da njegovo stanje ne zahtjeva hitnu hospitalizaciju, da treba da se vrati kući i da sljedeći pregled obavi što prije, kako to proizilazi iz medicinskog izvještaja tog ljekara dostavljenog u ovjerenom prevodu od strane stalnog sudskog tumača“.

Sporne činjenice u pogledu zdravstvenog stanja Radulovića, navodi se u rješenju Apelacionog suda, ne mogu se razjasniti putem vještačenja od strane vještaka pomorske struke, već je to u domenu medicinskog vještačenja od strane ljekara odgovorajuće struke. Ističu i da je teret tog dokazivanja na Raduloviću kao licu koje potražuje nadoknadu štete zbog gubitka radne sposobnosti.

Privredni sud je utvrdio da tokom liječenja zbog povrede dobijene na poslu,  kompanija iz Napulja nije Raduloviću isplaćivala naknadu zarade u visini od 100 odsto, dok kompanija iz Napulja nije Raduloviću isplatila iznos premije osiguranja.

Radulović traži da mu Mediterranean Shiping Company na ime naknade materijalne štete zbog neisplaćene zarade za vrijeme liječenja od posljedica od povređivanja od 15. XI 2011. kao dana iskrcaja, pa do 30. V 2013. kao dana utvrđivanja potpunog gubitka radne sposobnosti,  isplati iznos koji će se precizirati nakon iskaza sudskog vještaka finansijske struke… Tražio je i da se kompanije iz Napulja i Đenove obavežu da solidarno na ime naknade štete isplate iznos premije osiguranja zbog nastupanja invalidnosti u iznosu od 235.000 dolara.

Advokati italijanskih kompanija u žalbi Apelacionom sudu na Međupresudu Privrednog suda insistirali su  na nenadležnosti sudova u Crnoj Gori za ovaj slučaj: „Shodno Kolektivnom ugovoru jasno je definisano da će svaki spor između moreplovca i odgovorne kompanije biti riješen pred Američkom asocijacijom za arbitražu, te da će arbitraža biti u Panami, pri čemu će mjerodavno pravo biti pravo zastave broda, koje bi u ovom slučaju pravo bili pravo Paname”, navodi se u Žalbi.

Dok je Apelacioni sud umnogome prihvatio ovakvu žalbu i naložio da se utvrdi nadležnost, u poništenoj presudi Privrednog suda stoji: „U konkretnom slučaju nije razumno očekivati da tužilac koji je teški invalid sa minimalnom penzijom koju prima po osnovu invalidnine pokrene postupak u Panami, već je za očekivati da zbog troškova angažovanja stranih advokata, nepoznavanja stranog jezika na kome se postupak vodi, potrebe prevođenja dokumentacije, nepoznavanja stranih propisa, da ga sve te pretrage toliko obeshrabre da odustane i od samog pokretanja postupka”. Za slučaj da ne postoji nadležnost suda u Crnoj Gori, tužiocu bi bilo uskraćeno pravo na pristup pravosuđu, a to se ne smije dozvoliti, navodi se u Međupresudi. Citira se i evropska Konvencija o ljudskim pravima i slobodama koja propisuje da je svakom garantovano pravo na pravično suđenje u razumnom roku pred nepristrasnim sudom.

Sam Apelacioni sud u svom rješenju upozorava Privredni sud na član 113 Zakona o međunarodnom privatnom pravu po kome je mogućnost zasnivanja nadležnosti domaćeg suda izuzetnog karaktera i da se ona primjenjuje kada se dokaže postojanje uslova koji moraju biti kumulativno ispunjeni: da se postupak ne može pokrenuti u drugoj državi ili se ne može razumno zahtijevati da bude pokrenut u drugoj državi.

Radulović vjeruje da nije razumno od njega očekivati da može pokrenuti postupak pred sudom u Panami. „Da smo zemlja Evropske unije, po automatizmu bih dobio odštetu, premda su morali i ovako da isplate, a nisu. Hrvati su nedavno donijeli zakon po kome je država Hrvatska mjerodavna u ovakvim sporovima“, kaže Radulović.

On ističe da čeka pravdu na domaćim sudovima već osam godina. „Oni se nadaju da ću odustati, ali neću. Optimista sam da će Privredni sud poštovati zakon i da će omogućiti pravdu svom građaninu“, kaže Radulović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari