Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SPECIJALNA PSIHIJATRIJSKA BOLNICA U KOTORU: Osuđenici šetaju, a izliječeni ostaju jer nemaju kud

Objavljeno prije

na

U organizaciji Akcije za ljudska prava i Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA 20. marta je u Podgorici održan skup na kome je predstavljen dokument čija je osnovna preporuka da se usvoji strategija i plan za deinstitucionalizaciju pacijenata iz Specijalne psihijatrijske bolnice u Kotoru. Ovaj izvještaj podsjetio je na manjkavosti i teško stanje u kome se nalazi jedna od najugroženijih kategorija stanovništva.

Rukovodstvo ove bolnice je ranije, u više navrata, predlagalo da Sudsko odjeljenje ostane u njenim okvirima, ali da se bavi samo vještačenjem i psihijatrskim osmatranjem. Lica bi ostajala koliko je potrebno da se da dijagnoza, a zatim bi bila upućena u drugu ustanovu koja bi se specijalizovala za prihvat osoba sa izrečenom sudskom mjerom liječenja.

Ponavljanje istih kriminalnih djela, tj. recidivi poput djela razbojništva, pljačke i nasilja u porodici koja su u najbližoj korelaciji sa duševnim bolestima odlika su jednog dijela pacijenata koji se nalaze na prinudnom liječenju u Kotoru. Liječenje ovih osoba traje dugo, najmanje tri godine. Kapacitet tog odjeljenja od dvadeset kreveta nije dovoljan, tako da dodatnih pedeset pacijenata koji su na sudskom liječenju postaju cimeri hroničnim pacijentima.

Na manjak kvalifikovanog obezbjeđenja i osoblja je, takođe, više puta upozoravano. Slučaj Rizva Babačića, o kom je Monitor više puta pisao, jedan je od najreprezentativnijih primjera nedostataka trenutnog rješenja kad je u pitanju smještaj osuđenika u Dobroti.

Podsjećanje: Babačić je u januaru 1997. ubio rođaka u sopstvenoj kući u bihorskom selu Tucanje. U ispovijesti Vijestima 2001, Babačić svjedoči da je kupio dijagnozu šizofrenije uz dodatak da je opasan po okolinu i neizliječiv. Umjesto u zatvor, završava u duševnoj bolnici u Dobroti. Po sopstvenom priznanju, iz bolnice je izlazio kad je poželio. Za TV Vijesti ponovo svjedoči o tome kako četiri godine nakon ubistva bježi iz Dobrote i Crne Gore. Njemačka policija ga 2003. po crnogorskoj potjernici hapsi. Nakon deportacije Babačića premještaju iz jedne duševne bolnice u drugu – Dobrota, Niš, Beograd. Konačno, u junu 2006. Babačića vraćaju u Bijelo Polje. Čovjeka zvanično bolesnog od neizlječive šizofrenije i opasnog po okolinu, u bjelopoljskom Višem sudu šalju na kućno liječenje. Babačić je potpuno slobodan, uz uslov da za tri godine ne pokaže agresivnost.

Problem predstavlja i član 40 Zakona o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno obolelih lica kojim se dozvoljava premještanje osoba iz psihijatrijskih ustanova u ustanove socijalne zaštite. Shodno tome, postoji realna opasnost da će „deinstitucionalizacija” Specijalne psihijatrijske bolnice dovesti do povećanja kapaciteta ustanova socijalne zaštite, a ne do povratka ovih osoba u zajednicu. Ne treba opet podsjećati na opasnosti njihovog premještanja u Dom za stare u Bijelom Polju, gdje je prošle godine dospio pacijent Psihijatriske klinike iz Danilovgrada koji je protivpožarnim aparatom pretukao gluvonijemog starca.

To nije jedini problem. U javnosti je odjeknula i činjenica da se veliki broj osoba nalazi u Specijalnoj bolnici bez potrebe za daljom hospitalizacijom, to jest da više od 140 osoba – „predstavljaju glavnu kategoriju pacijenata koje treba uključiti u proces deinstitucionalizacije sa reintegracijom u socijalnu zajednicu”. Oni su u bolnici jer nemaju gdje, a država nema adekvatne institucije koje bi ih podržale u toj reintegraciji.

Autorka Dragana Ćirić-Milovanović predlaže uvođenje zaštićenih stanova, koji bi mogli biti u nadležnosti Centara za socijalni rad, sa različitim nivoima podrške od kućnih posjeta, prijepodnevnog prisustva terapeuta, dnevnog prisustva ili 24-časovno prisustva, što bi u narednim godinama ukinulo potrebu za dugotrajnim hospitalizacijama u psihijatrijskim bolnicama ili za trajnim smještajem mentalno oboljelih osoba u ustanovama socijalne zaštite azilarnog tipa. U finansijskom smislu je takođe znatno isplativije od specijalnih bolnica

Proces deinstitucionalizacije ovih bolesnika započet je u Zapadnoj Evropi tokom sedamdesetih godina. Trebala je proći najmanje jedna decenija da bi se vidjeli i osjetili pozitivn rezultati. Ipak oni su nesporni, ukazuje se u izvještaju.

U jednoj italijanskoj regiji posljednja psihijatrijska bolnica zatvorena 1997. godine, a do toga se došlo izmještanjem pacijenata u manje vanbolničke jedinice i uspostavljanjem mreže psihijatriskih odjeljenja u opštim bolnicama i domovima zdravlja. U španskoj regiji Andaluziji je ova reforma dovela do zatvaranja svih psihijatrskih bolnica i preusmjeravanja na pomoć koja ne bi podrazumijevala odvajanje pacijenata od društva. U Finskoj ovih bolnica više i nema.

Dobra praksa postoji i u komšiluku. U izvještaju se pominje slučaj niške opštine Medijana gdje je formiran prvi srpski Centar za zaštitu mentalnog zdravlja u zajednici. U izvještaju se navodi da je Pilot centar formiran kao posebna jedinica Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti Gornja Toponica uz angažovanje stručnog kadra Bolnice. Centar je alternativa hospitalizaciji.

Obezbjeđujući po prvi put sveobuhvatni i, još važnije, kontinuirani psihijatrijski tretman za oboljele od psihoza koji žive na teritoriji opštine Medijana, vrlo brzo se došlo do toga da skoro svi pacijenti iz ove opštine, koji su bili na dugotrajnoj hospitalizaciji u Gornjoj Toponici, napuste bolnicu i da sada žive u zajednici uz adekvatnu podršku članova multidisciplinarnih timova Centra – navodi se u ovom izvještaju.

Izvještaj podsjeća da je Crna Gora 2009. godine ratifikovala Konvenciju za prava osoba sa invaliditetom i njen Opcioni protokol, čime je preuzela obavezu da shodno odredbama člana 19 Konvencije sprovede proceduru deinstitucionalizacije i svim osobama sa invaliditetom omogući život u zajednici uz odgovarajuću podršku.

Nadajmo se da i ovo neće ostati mrtvo slovo na papiru.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo