Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SPECIJALNA PSIHIJATRIJSKA BOLNICA U KOTORU: Osuđenici šetaju, a izliječeni ostaju jer nemaju kud

Objavljeno prije

na

dobrota

U organizaciji Akcije za ljudska prava i Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA 20. marta je u Podgorici održan skup na kome je predstavljen dokument čija je osnovna preporuka da se usvoji strategija i plan za deinstitucionalizaciju pacijenata iz Specijalne psihijatrijske bolnice u Kotoru. Ovaj izvještaj podsjetio je na manjkavosti i teško stanje u kome se nalazi jedna od najugroženijih kategorija stanovništva.

Rukovodstvo ove bolnice je ranije, u više navrata, predlagalo da Sudsko odjeljenje ostane u njenim okvirima, ali da se bavi samo vještačenjem i psihijatrskim osmatranjem. Lica bi ostajala koliko je potrebno da se da dijagnoza, a zatim bi bila upućena u drugu ustanovu koja bi se specijalizovala za prihvat osoba sa izrečenom sudskom mjerom liječenja.

Ponavljanje istih kriminalnih djela, tj. recidivi poput djela razbojništva, pljačke i nasilja u porodici koja su u najbližoj korelaciji sa duševnim bolestima odlika su jednog dijela pacijenata koji se nalaze na prinudnom liječenju u Kotoru. Liječenje ovih osoba traje dugo, najmanje tri godine. Kapacitet tog odjeljenja od dvadeset kreveta nije dovoljan, tako da dodatnih pedeset pacijenata koji su na sudskom liječenju postaju cimeri hroničnim pacijentima.

Na manjak kvalifikovanog obezbjeđenja i osoblja je, takođe, više puta upozoravano. Slučaj Rizva Babačića, o kom je Monitor više puta pisao, jedan je od najreprezentativnijih primjera nedostataka trenutnog rješenja kad je u pitanju smještaj osuđenika u Dobroti.

Podsjećanje: Babačić je u januaru 1997. ubio rođaka u sopstvenoj kući u bihorskom selu Tucanje. U ispovijesti Vijestima 2001, Babačić svjedoči da je kupio dijagnozu šizofrenije uz dodatak da je opasan po okolinu i neizliječiv. Umjesto u zatvor, završava u duševnoj bolnici u Dobroti. Po sopstvenom priznanju, iz bolnice je izlazio kad je poželio. Za TV Vijesti ponovo svjedoči o tome kako četiri godine nakon ubistva bježi iz Dobrote i Crne Gore. Njemačka policija ga 2003. po crnogorskoj potjernici hapsi. Nakon deportacije Babačića premještaju iz jedne duševne bolnice u drugu – Dobrota, Niš, Beograd. Konačno, u junu 2006. Babačića vraćaju u Bijelo Polje. Čovjeka zvanično bolesnog od neizlječive šizofrenije i opasnog po okolinu, u bjelopoljskom Višem sudu šalju na kućno liječenje. Babačić je potpuno slobodan, uz uslov da za tri godine ne pokaže agresivnost.

Problem predstavlja i član 40 Zakona o zaštiti i ostvarivanju prava mentalno obolelih lica kojim se dozvoljava premještanje osoba iz psihijatrijskih ustanova u ustanove socijalne zaštite. Shodno tome, postoji realna opasnost da će „deinstitucionalizacija” Specijalne psihijatrijske bolnice dovesti do povećanja kapaciteta ustanova socijalne zaštite, a ne do povratka ovih osoba u zajednicu. Ne treba opet podsjećati na opasnosti njihovog premještanja u Dom za stare u Bijelom Polju, gdje je prošle godine dospio pacijent Psihijatriske klinike iz Danilovgrada koji je protivpožarnim aparatom pretukao gluvonijemog starca.

To nije jedini problem. U javnosti je odjeknula i činjenica da se veliki broj osoba nalazi u Specijalnoj bolnici bez potrebe za daljom hospitalizacijom, to jest da više od 140 osoba – „predstavljaju glavnu kategoriju pacijenata koje treba uključiti u proces deinstitucionalizacije sa reintegracijom u socijalnu zajednicu”. Oni su u bolnici jer nemaju gdje, a država nema adekvatne institucije koje bi ih podržale u toj reintegraciji.

Autorka Dragana Ćirić-Milovanović predlaže uvođenje zaštićenih stanova, koji bi mogli biti u nadležnosti Centara za socijalni rad, sa različitim nivoima podrške od kućnih posjeta, prijepodnevnog prisustva terapeuta, dnevnog prisustva ili 24-časovno prisustva, što bi u narednim godinama ukinulo potrebu za dugotrajnim hospitalizacijama u psihijatrijskim bolnicama ili za trajnim smještajem mentalno oboljelih osoba u ustanovama socijalne zaštite azilarnog tipa. U finansijskom smislu je takođe znatno isplativije od specijalnih bolnica

Proces deinstitucionalizacije ovih bolesnika započet je u Zapadnoj Evropi tokom sedamdesetih godina. Trebala je proći najmanje jedna decenija da bi se vidjeli i osjetili pozitivn rezultati. Ipak oni su nesporni, ukazuje se u izvještaju.

U jednoj italijanskoj regiji posljednja psihijatrijska bolnica zatvorena 1997. godine, a do toga se došlo izmještanjem pacijenata u manje vanbolničke jedinice i uspostavljanjem mreže psihijatriskih odjeljenja u opštim bolnicama i domovima zdravlja. U španskoj regiji Andaluziji je ova reforma dovela do zatvaranja svih psihijatrskih bolnica i preusmjeravanja na pomoć koja ne bi podrazumijevala odvajanje pacijenata od društva. U Finskoj ovih bolnica više i nema.

Dobra praksa postoji i u komšiluku. U izvještaju se pominje slučaj niške opštine Medijana gdje je formiran prvi srpski Centar za zaštitu mentalnog zdravlja u zajednici. U izvještaju se navodi da je Pilot centar formiran kao posebna jedinica Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti Gornja Toponica uz angažovanje stručnog kadra Bolnice. Centar je alternativa hospitalizaciji.

Obezbjeđujući po prvi put sveobuhvatni i, još važnije, kontinuirani psihijatrijski tretman za oboljele od psihoza koji žive na teritoriji opštine Medijana, vrlo brzo se došlo do toga da skoro svi pacijenti iz ove opštine, koji su bili na dugotrajnoj hospitalizaciji u Gornjoj Toponici, napuste bolnicu i da sada žive u zajednici uz adekvatnu podršku članova multidisciplinarnih timova Centra – navodi se u ovom izvještaju.

Izvještaj podsjeća da je Crna Gora 2009. godine ratifikovala Konvenciju za prava osoba sa invaliditetom i njen Opcioni protokol, čime je preuzela obavezu da shodno odredbama člana 19 Konvencije sprovede proceduru deinstitucionalizacije i svim osobama sa invaliditetom omogući život u zajednici uz odgovarajuću podršku.

Nadajmo se da i ovo neće ostati mrtvo slovo na papiru.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVOLJE RADNIKA  KOMBINATA ALUMINIJUMA: Bez osnovnih radnih prava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

KAP je u stečaju već osam godina, a radnici nemaju pravo na godišnji odmor i druga osnovna prava. Radnik KAP-a Miroslav Jović, koji se pobunio zbog toga, prošao je kao Sandra Obradović prije šest godina. Dobio je otkaz. U Privrednom sudu kažu da je sve u skladu sa sudskom praksom

 

Miroslav Jović radnik Kombinata aluminijuma u Podgorici (KAP) dobio je otkaz 31. decembra. Tvrdi da je otkaz uslijedio kao odmazda zbog početka prikupljanja potpisa od strane radnika s ciljem da ostvare prava na godišnji odmor i druga prava koja im pripadaju po zakonu. Radnici KAP-a nemaju odmor od uvođenja stečaja u julu 2013. godine.

,,Nakon najave tužbe zbog godišnjih odmora, počeli su pritisci od strane mog nadređenog i generalnog menadžera, Nebojše Dožića. Striktni su da odmora ne može biti. Onda idu one priče da vlasnik Veselin Pejović drži KAP zbog nas da ne bi ostali na ulici i slično. Prijetili su otkazima. Meni su ga dali uz obrazloženje da sam otpušten zbog reorganizacije”, priča Jović za Monitor.

Stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić 31. decembra daje otkaz o radu Joviću, koji 5. januara podnosi prigovor Privrednom sudu. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić odbija Jovovićevu žalbu krajem januara ove godine.

Jovanić u obrazloženju kreće otpočetka pa objašnjava da je stečaj u KAP-u otvoren  davne 2013, u julu mjesecu, a oktobru je donijeto rješenje o bankrotstvu. Navodi se dalje da je tokom 2014. imovina stečajnog dužnika prodata privrednom društvu Uniprom za 28 miliona eura.

Objašnjava da zbog imovinsko-pravnih odnosa nije mogao da se okonča postupak prodaje, koji bi podrazumijevao i preuzimanje radnika od strane kupca imovine. Umjesto toga potpisan je Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Članom pet ovog ugovora stečajni upravnik se obavezuje da se radnicima koji se radno angažuju zaključi ugovor o radu na određeno vrijeme sa mogućnošću raskida ugovora u slučaju prestanka proizvodnje ili na zahtjev Uniproma.

Jovanić u presudi navodi da radnici koji su nakon otvaranja stečajnog postupka angažovani od strane stečajnog upravnika svoja prava mogu ostvarivati isključivo u skladu sa Zakonom o stečaju kao lex specialis propisom koji se primjenjuje u stečajnom postupku. S toga, Jovanić objašnjava, da se ovdje ne primjenjuje Zakon o radu niti drugi radno-pravni propisi, jer radno angažovana lica imaju samo ona prava koja su utvrđena i priznata rješenjem stečajnog upravnika. Onda Jovanić objašnjava da ,,radno angažovanim licima u toku stečaja ne pripada pravo na godišnji odmor, pravo na plaćeno odustvo za vrijeme privremene spriječenosti za rad, pravo na plaćeno odsustvo za dane državnih i vjerskih praznika, pravo na uplatu doprinosa na ime benificiranog radnog staža i dr., kao i predviđena zaštita u slučaju otkazivanja ugovora o radnom angažmanu”.

Drugim riječima sem isplate plate, nemaju nikakvih drugih prava. Tako su radnici KAP-a već osam godina onemogućeni da koriste Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovana radna prava. A stečaj, iako je jedna od prvih odredbi u Zakonu o stečaju načelo hitnosti, traje li traje, bez najave da će biti okončan.

Jovanić se u donošenju pomenute  odluke poziva na brojne sudske odluke u ovom stečajnom postupku i ističe presudu Apelacionog suda iz januara 2016. Radi se o presudi u slučaju Sandre Obradović, koja je 2015. godine kao predsjednica sindikata KAP-a tražila da radnici imaju godišnje odmore i zbog toga dobila otkaz, kao sada Jović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJA U VLADINOM PREDUZEĆU MORSKO DOBRO: Kako se krčmilo državno zemljište u zaštićenoj zoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među hiljadama nelegalnih objekata koji su izgrađeni u zoni morskog dobra nalaze se i vile i vikendice, kafići i restorani istaknutih političara, sudija, bankara i biznismena. Državni funkcioneri gradili su vile na pjeni od mora, gazila se Barselonska konvencija, UNESCO standardi, betonirala šetališta, staze, pristaništa, ali nikome iz JP Morsko dobro do danas, to nije zasmetalo

 

Po nalogu Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića u utorak, 15. februara privedeno je više funkcionera Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, zbog osnovane sumnje za zloupotrebu službenog položaja u poslovima otuđenja djelova morske obale, koja je nizom pravnih vratolomija i nezakonitih radnji, prešla u privatno vlasništvo.

U Specijalnom tužilaštvu najavili su krajem prošle godine istragu o tome kako je značajan dio crnogorske obale, kojom gazduje JP Morsko dobro, na volšeban način uknjižen na pojedince i ko je sve u lancu donošenja odluka, tome doprinio.

Spektakularna akcija privođenja većeg broja funkcionera Vladinog preduzeća, odigrana je sticajem okolnosti opet u Budvi, u kojoj se nalazi sjedište JP Morsko dobro. Bila je to već viđena situacija na kakve su Budvani gotovo oguglali. Uhapšen je direktor preduzeća Predrag Jelušić, koji je istovremeno i prvi čovjek budvanskog DPS-a i član Glavnog odbora ove partije. Privedeni su i prethodni direktori Rajko Barović i Rajko Mihović, zatim bivši i sadašnji članovi Upravnog odbora MD Aleksandar Tičić, Boro Lazović, Ljubomirka Vidović i Selim Rsulbegović. Nalog za privođenje izdat je i za Zoricu Šarenac, Đura Marića,  Aleksandru Ivanović Kalezić i Ivana Kalezića.

Privedeni  funkcioneri JP Morsko dobro sumnjiče se za zloupotrebu službenog položaja, dozvolili su nelegalnu gradnju objekata na morskoj obali i učestvovali u poslovima knjiženja pojedinih parcela na privatna lica.

U konkretnom slučaju radi se o nekretninama u Tivatskom zalivu, u prostoru Luke Bonići, u kojoj duži niz godina posluje brodogradilište i remontni centar za jahte,  kompanije Navar iz Herceg Novog, u vlasništvu poznatog bokeljskog privrednika Branka Zgradića.

Polovinom januara po nalogu SDT Zgradić je uhapšen i njemu je tada određen pritvor od 30 dana. Radi se o nastavku akcije u kojoj je krajem decembra prošle godine uhapšen direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević i Ana Lakićević Grdinić, kao i sudija kotorskog Osnovnog suda Marija Bilafer. Njima se stavlja na teret da su dio kriminalne organizacije koja je nelegalno upisivala pojedine objekte u zoni morskog dobra u katastar.

Specijalno tužilaštvo sumnjiči Zgradića za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja putem pomaganja u produženom trajanju i krivično djelo zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju, jer je poslovnim transakcijama kompanije Navar Doo, Herceg Novi, čiji je osnivač i vlasnik, sa preduzećem Morsko dobro, u periodu od 2009. do 2015. godine, upisao svoju firmu kao trajnog ili doživotnog korisnika parcela u zoni morskog dobra u Bonićima, površine od 14.500 kvadrata.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo