Povežite se sa nama

Izdvojeno

SPOMEN-KUĆA VOJVODE GAVRA VUKOVIĆA: Zaključana istorija                   

Objavljeno prije

na

Zatvorena za posjetioce, spomen-kuća vojvode Gavra Vukovića u Beranama podsjeća na vrijeme kada je prvi crnogorski ministar inostarnih poslova u vladi kralja Nikole, provodio u njoj posljednje dane i pisao memoare

 

Vojvoda Gavro Vuković je kuću u strogom centru Berana podigao između 1890. i 1900. godine. Koliko se zna, prvi crnogorski diplomata koristio je za tu namjenu kredit skopske Hipotekarne banke, i po tom osnovu se prije Drugog svjetskog rata u njoj  i nalazila filijala te banke. Kuća je površine je 250 kvadrata. Zidana je od kamena.

Turistička tabla ispred kuće onima koji ne znaju previše o vojvodi Gavru, priča priču o njegovom istorijskom značaju, ali i intimne detalje iz vojvodinog privatnog života. Tu je podsjećanje da je vojvoda Gavro Vuković, dugogodišnji ministar inostranih poslova Knjaževine Crne Gore, jedna od najznačajnih ličnosti crnogorske istorije.

„Rođen je 1852. godine u selu Lopate, u Lijevoj Rijeci, u poznatoj vojvodskoj porodici crnogorskog glavara, junaka i senatora Miljana Vukova Vešovića. Školovanje je započeo u manastiru Đurđevi stupovi, a nastavio na Cetinju, Nici i Beogradu gdje je diplomirao pravo na Velikoj školi i tako postao prvi diplomirani pravnik iz Crne Gore. Po povratku u zemlju zauzima visoke položaje i povjeravaju mu se značajni državni poslovi. Na mjestu ministra inostranih poslova bio je šesnaest godina (od 1889. do 1905.). Bio je predsjednik Državnog savjeta od 1906. do 1914. godine. Za svoje zasluge 1892. godine dobija zvanje vojvode, koje je imao i njegov otac“  – prisjeća nas, ili edukuje, promotivni tekst.

Vrijeme u kojem se vojvoda Gavro Vuković bavio diplomatijom, smatra se jednim od najkomlikovanijih u crnogorskoj istoriji. „Poslije višedecenijskog vojevanja i borbi za oslobođenje, sve probleme sada je trebalo rješavati diplomatskim putem. Razgraničiti se sa Turskom, održati dobre odnose sa Rusijom, popraviti odnose sa Srbijom i uklanjati sve izvore konfrontacija sa novim susjedom, Austrougraskom. Najteže je bilo u pregovorima sa Osmanskim carstvom kada je poslije Berlinskog kongresa trebalo izvršiti razgraničenje teritorija. Upravo Gavro Vuković postavljen je za otpravnika poslova Knjaževine Crne Gore u Carigradu, gdje je boravio sa prekidima  od 1879. do 1884. godine“, ostalo je zapisano.

O tom periodu u svojim memoarima vojvoda Gavro piše: „Ni pomoćnika ni dragomana ni kaveza pa ni sluge nijesam imao. A morao sam raditi najteži posao, pregovarati sa nemogućim Turcima dan i noć. Sa očajničkim strpljenjem izdržao sam cijelu godinu dana boreći se i sa materijalnim oskudicama. Sam, takoreći iskrpio sam, pitanje političkih granica“.

Navodi se kako se vojvoda Gavro Vuković posljednjih godina života povukao u ovu kuću u Beranama i potpuno posvetio pisanju svojih memoara. Kroz to obimno štivo, koje u rukopisu broji preko hiljadu strana, želio je da napravi prikaz spoljne politike Crne Gore sa kraja 19. i početka 20. vijeka, utemeljen na originalnim dokumentima iz lične arhive. U Beranama je i umro, 29. jula 1928. godine, a sahranjen je kod manastira Đurđevi stupovi koji je, kažu, pred kraj života svakodnevno posjećivao.

Milovan Đilas u svom djelu Besudna zemlja Gavra Vukovića opisuje iz vremena kada je vojvoda pisao memoare, a Đilas pohađao čuvenu beransku Gimnaziju. „Bio je niskog, srednjeg rasta, već star i oslabio, tih i mio čovjek, kojemu nije bilo, što se kaže, zazorno ni sa djetetom da progovori. Uprkos tom povučenom držanju,  bilo je kod njega utoliko više nečeg dostojanstvenog i na dlaku odmjerenog. Držao je do svakog pokreta i svake riječi. Vidjelo se na njemu da je iz glavarskih kuća“.

Spomen-kuća vojvode Gavra Vukovića, obnovljena je 2001. godine, po projektu arhitekte Slobodana Slovinića i sačuvala je umnogome svoju osobenu arhitekturu sa baroknim elementima. Prema mišljenu stručnjaka,  ova kuća predstavlja i jedini profani spomenik sa odlikama secesije u Gornjem Polimlju. Njen prvobitni arhitekta ostao je nepoznat.

U prizemlju kuće nalazi se galerijski prostor i nekadašnja radna soba sa bibliotekom. Namještena po uzoru na kuće tog vremena, u radnoj sobi se čuvaju lične stvari vovjode Gavra, među kojima i njegova sablja i brojni rukopisi.

Ispred kuće je postavljena vojvodina bista, rad vajara Mitana Vučeljića. U čast najznačajnijeg crnogorskog diplomate, 2003. godine osnovana je Diplomatska akademija Gavro Vuković, koja svakog ljeta započinje u njegovoj Spomen-kući.

Prije nekoliko godina za kuću se zainteresovao i princ Nikola Petrović, kada je posjetio i najavio neke sadržaje u cilju njene bolje kulturno-istorijske pa i turističke valorizacije. Spomen-kuća vojvode Gavra Vukovića je, uostalom, simbol kraljevske porodice u Beranama. Kao relativno mlad grad, Berane u užem jezgru nema previše starih građevinskih zdanja. A ovakvo zdanje, kao što je kuća vojvode Gavra, svaki grad bi poželio da ima.

Ali ne zaključano i nepristupačno, kako Berancima, tako i turistima koji dođu u Berane i traže kulturne znamenitosti kojih nema mnogo. Ova kuća bi morala biti otvorena dvadeset i četiri sata, uz domaćine koji bi dočekivali goste sa pričom o vojvodi, njegovom značaju za istoriju Crne Gore, i njegovom životu u Beranama gdje je proveo staračke dane, napisao memoare i preminuo.

                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

SUOČAVANJE SA KRIZOM: Između strahova i obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta Vlada do jeseni može da popravi, šta da pokvari, a za šta je već kasno oko urednog snabdijevanja hranom i energentima

 

Red optimizma, talas pesimizma. Po tom principu zvaničnici u region i svjetskim centrima moći iznose očekivanja i prognoze o nastavku globalne krize hrane i energenata. U trendove su se uklopili i naši politički prvaci.

Premijer Dritan Abazović je, neki dan, našao za shodno da sa javnošću podijeli svoje strepnje. „Ne samo da ćemo imati krizu energenata, već i krizu hrane. Jednostavno – sve na svijetu čeka teška godina, i ona neće zaobići ni Crnu Goru. Apelujem i na građane da budu odgovorni, da rade na uštedama električne energije, goriva…”, upozorio je. U istom dahu, dodao da to ipak nije poziv građanima da promijene navike (iako je, možda, trebalo da uradi baš to) nego više apel da „dok je lijepo vrijeme” prihvate zdrave stilove života.

Onda je ministar ekonomskog razvoja Goran Đurović predočio ljepšu stranu stvarnosti: „Imamo dovoljno energenata, raspoloživost svih prehrambenih proizvoda je dostupna. Tu nemamo problema…”.

Umjereni optimisti su i Monitorovi sagovornici iz Vladine Komisije za ekonomsku politiku. Ministar Đurović im je, kažu, nedavno predočio dio aktivnosti njegovog Ministarstva na planu obezbjeđivanja urednog snabdijevanja osnovnim životnim namirnicama i naftnim derivatima. Pošto je Crna Gora izrazito zavisna od uvoza hrane i benzina, iz Ministarstva su se obratili kolegama iz zemalja naših tradicionalnih dobavljača ali i onima koji bi to, izmijene li se okolnosti, mogli postati. Odgovori su, prenose naši izvori, ohrabrujući. Makar kada je u pitanju dostupnost osnovnih životnih namirnica. Budemo li mogli da platimo – nećemo biti gladni.

Koji detalj više dobili smo od Vladimira Jokovića, ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Podsjećajući da iz Srbije godišnje uvezemo hranu vrijednu blizu pola milijarde eura (500.000.000, računajući po prošlogodišnjim cijenama, ovogodišnje su za nekih 30 odsto veće, za sada) Joković najavljuje da su proljetošnje blokade i zabrane izvoza iz Srbije prošlost. „Znam da u toj susjednoj zemlji postoji volja da se Crnoj Gori rezervišu osnovni prehrambeni proizvodi za naredni period od šest mjeseci”, rekao je Joković za Radio Crne Gore, najavljujući da će to biti jedna od tema predstojećih razgovora premijera Abazovića i predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića.

Treba da se uzdamo, dakle, u „postojanje volje” i dobre lične odnose Abazovića i Vučića, pošto očigledan interes srpske poljoprivrede da zadrži stečene tržišne pozicije u Crnoj Gori ne vrijedi mnogo ako se na tom putu ispriječi politika. Ista ona koja je Vladu Duška Markovića u ljeto 2020. natjerala da pšenicu kupuje u Francuskoj. A Zdravka Krivokapića i njegove saradnike, zimus, da odu u Bugarsku po brašno. Jer, Srbija je uvela zabranu izvoza osnovnih životnih namirnica, pokazalo se, na štetu svojih proizvođača i prerađivača.

Dugoročno, to je neodrživa pozicija. Toga su, izgleda svjesni i u našoj vladi. „Naredne godine treba izdvojiti što više novca za poljoprivredu kako bi značajno povećali subvencije i omogućili da poljoprivrednici proizvedu više hrane”, rekao je ministar Joković. „Analize i bilansi pokazuju da dovoljno imamo samo domaće lubenice i u jednom momentu mladog krompira”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA RASPODJELA DUBINE PO PARTIJSKOM KLJUČU: Kao da i nije bilo avgusta

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-u bi, kako sada stvari stoje, trebalo da pripadne 30 odsto državnih pozicija po „dubini“. Pored Pošte, ta partija  je bacila oko na Investiciono razvojni fond, EPCG, Plantaže, Rudnik uglja, Željeznicu… Ni ostali ne zaostaju. A skoro niko više ne pominje da za zapošljavanje ne smije biti presudna partijska knjižica, već znanje

 

Skupštinska većina mora do kraja mjeseca dogovoriti raspodjelu pozicija u odborima najvećih državnih preduzeća jer mandati članovima tih tijela u većini kompanija ističu na kraju mjeseca.

Pregovori su dugi i mučni ali se „principi“ podjele odavno znaju – sve po partijskom ključu. Rijetko više ko i pominje obećanje da nakon smjene DPS-a neće biti presudna partijska knjižica, već znanje, sposobnosti, pregnuće…

Da se ništa nije promijenilo svjedoče aktuelni članovi Vlade. Potpredsjednik Vlade Vladimir Joković je izjavio da je DPS Vlada nakon što je 30. avgusta 2020. izgubila izbore uspjela da do Nove godine zaposli 4.700 radnika u državnim institucijama i preduzećima.

Iako je decenijska praksa čudo, ni prošla vlast nije imala zanemarljive učinke u ovom segmentu. Čelnici tri državne kompanije su za godinu dana uvećali broj zaposlenih za skoro 20 odsto, po kompaniji, precizirao je Ervin Ibrahimović, ministar kapitalnih investicija. Objasnivši da su Elektroprivreda, Crnogorski elektrodistributivni sistem, Rudnik uglja Pljevlja od kraja 2020. do kraja 2021. godine dobile po skoro 200 novih radnika. I to je bilo malo pa je menadžment CEDIS-a pred smjenu pokušao da zaposli još 300 novih radnika i da časti pojedine u menadžmentu sa po stanom.

Koja je razlika između podgoričkog Vodovoda, tog višedecenijskog pribježišta za DPS-ovsku porodično-umreženu klijentelu i današnjeg CEDIS-a, tog hrama nepotističkih poriva i potreba, pogotovo Demokrata i DF-ovaca, pita se u izjavi za Monitor bloger Duško Kovačević: „Ima li ko da pita direktora Vladimira Čađenovića koliko tisuća on i žena prihoduju mjesečno? A on nije DPS-ovac. Mnoge stvari su čak neuporedivo gore i tragičnije“.

On kaže da kada smo konačno vidjeli bivšu opoziciju na djelu, na ministarskim, direktorskim i svim tim funkcijama „naišli smo na isto zlo, i to, da ironija bude veća, upravo putem koji smo odabrali da bi pobjegli od zla, da parafraziram jednu divnu rečenicu Žana de Lafontena. Nova vlast nam je upriličila istu korupciju, nepotizam i filozofiju partitokratije, pa DPS više nije usamljeni bauk koji kruži Crnom Gorom. Jednu traumu izliječili smo novom došavši na to nihilističko mjesto o kojem su nam uporno govorili oni koji su davno doživjeli ‘promjene’: ne očekujte bolje, sve će ostati po starom i nakaradnom, a oni koji su bili moćni u starom sistemu postaće još moćniji u novom“.

Na nedavnoj sjednici Vlade, njen potpredsjednik Raško Konjević je bio otvoren i izjavio je da su zapošljenja stvar političkog dogovora. Imao je i određenih nedoumica: „Za dogovor jesam, ali mislim da kondukter i ugostitelj ne treba da budu predstavnici državnog kapitala, jer nemaju dovoljno znanja i iskustva“, rekao je Konjević konstatujući da se takvim predlozima pravi velika šteta dignitetu Vlade. Na Konjevićeve primjedbe, premijer Dritan Abazović je konstatovao da „dogovor kuću gradi“ uz ocjenu da to što je neko završio fakultet nije garant znanja.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo