Povežite se sa nama

HORIZONTI

NOVE FAZE UKRAJINSKOG RATA: Sve jači govor oružja, sankcije ne daju rezultate

Objavljeno prije

na

Specijalizovani energetski portal Newsbase je objavio izvještaj po kojem je izvoz ruske nafte u Evropu skočio za 40 odsto u prvih 100 dana rata. Procjenjuje se da će do kraja septembra Rusija izvozom nafte nadoknaditi skoro svih 300 milijardi dolara koji su zarobljeni Centralnoj banci Rusije u inostranstvu.  Primjena naftnog embarga EU će početi tek od 1. januara 2023. godine a do tada se može puno poslova obaviti

 

Dok se vode teške borbe za industrijski grad Sjeverodonjetsk u Donbasu, i dok ruske rakete padaju po čitavoj zemlji u srijedu je upriličena prva državnička posjeta Kijevu sa Zapadnog Balkana. Premijeri Crne Gore Dritan Abazović i Albanije Edi Rama su avionom albanske Vlade sletjeli u Poljsku i odatle vozom stigli u Kijev. Premijer Abazović je ispod crnog sakoa nosio sivomaslinastu majicu kakvu nosi i domaćin, predsjednik Volodimir Zelenski od kada je njegova zemlja brutalno napadnuta od Ruske Federacije 24. februara ove godine. Gosti su obišli gradove Irpin i Borodianku u blizini glavnog grada gdje su mogli iz prve ruke „svjedočiti o paklu ratnog razaranja“ kako je premijer Abazović napisao na Twitteru. Ti gradovi su prvih dana rata doživjeli velika uništenja od strane ruske armije u njenom pokušaju brzog opkoljavanja i zauzimanja Kijeva kako bi tamo instalirali „narodnu vlast“ po uzoru na sovjetska vremena. Abazović je napomenuo da „Ukrajina danas, uz borbu za očuvanje teritorijalnog integriteta, brani i evropske demokratske principe“ te da su gosti poručili premijeru Denisu Šmihalu da „ostanu snažni i dostojanstveni u borbi za slobodu svojih građana“. Na sastanku sa predsjednikom Zelenskim je istaknuto da će Crna Gora i Albanija podržati članstvo Ukrajine u EU i da će ove dvije zemlje kao članice NATO-a, uprkos svojim malim resursima, sve učiniti u okviru Alijanse da se pomogne Ukrajini.

Stvari sa pridruživanjem EU ne idu lako ni za goste. Isti dan kada se desila posjeta Ukrajini, briselski Politiko je objavio intervju sa premijerom Ramom gdje je predsjednik albanske vlade izjavio da ne očekuje da će se na sljedećem samitu otvoriti put za početak pristupnih pregovora sa Evropskom komisijom (EK) zbog protivljenja Bugarske u sporu sa Sjevernom Makedonijom u kojem je njegova zemlja kolateralna šteta jer su tretirani u paketu sa Makedoncima. Edi Rama je, na iznenađenje neupućenih, upozorio da Zapad ne treba previše pritiskati Srbiju da uvede sankcije Rusiji i da se „mora shvatiti da je Srbija u veoma različitoj poziciji od drugih zbog svoje istorije, zbog svojih posebnih veza sa Rusijom“. Rama je dodao da tražiti od Srbije da to uradi odmah, i to u punom obimu je praktično nemoguće jer bi to značilo samoubistvo za srbijansku ekonomiju. On je izrazio očekivanje da se Srbija vremenom pridruži sankcijama ali da semoramo ponekad nositi s drugima i razumjeti šta se događa, inače ne možemo zadržati ovu zajednicu na okupu za više i bolje ciljeve“. Zvučalo je  kao da prenosi Vučićevu poruku. Radi šire slike, valja napomenuti da albanski parlament, zahvaljujući Raminim poslanicima, nije usvojio rezoluciju o osudi genoocida u Srebrenici.

Samo dan prije puta dvojice prmijera za Kijev,  Spoljnopolitički odbor Evropskog parlamenta usvojio je nacrt Izveštaja o Srbiji (sa 50 od ukupno 58 glasova) kojim se od Srbije traži hitno uvođenje sankcija Rusiji. Izražena je zabrinutost zbog toga što je Srbija među malobrojnim zemljama Evrope koja se nije uskladila sa pozicijom EU. Štaviše, u jednom od amandmana koji je ušao u konačan tekst, radi nastavka evropskog puta traži se normalizacija odnosa sa Kosovom i potpisivanje pravno obavezujećeg sporazuma zasnovanog na međusobnom priznanju. Takođe se u briselskim krugovima razmatra mogućnost da EK obustavi otvaranje novih klastera poglavlja sa Srbijom zbog njenog odnosa sa Rusijom.

Sankcije koje se očekuju od Srbije su više simboličkog karaktera. Međutim, Srbija bi na evropsku argumentaciju mogla odgovoriti kontraargumentima i reći da je Evropa neopravdana pritiska jer i u svojoj kući ima različite kriterije oko sankcija. Česka, Slovačka i Mađarska su dobile izuzeće za određeni period kada je u pitanju embargo na rusku naftu.

Specijalizovani energetski portal Newsbase je objavio izvještaj po kojem je izvoz ruske nafte u Evropu naglo skočio za 40 odsto u prvih 100 dana rata. Do sada je Kremlj zaradio 93 milijarde eura ove godine i na putu je da ubrzo bude u platnom plusu od 200 milijardi. Štaviše, procjenjuje se da će do kraja septembra Rusija izvozom nafte nadoknaditi skoro svih 300 milijardi dolara koji su zarobljeni Centralnoj banci Rusije u inostranstvu.  Primjena naftnog embarga EU će ionako početi tek od 1. januara 2023. godine a do tada se može puno poslova obaviti.

Drugi specijalizovani portal za strateška istraživanja BNE Intellinews navodi da iako Rusija najviše izvozi ka EU, raste i ruski izvoz ka Kini i Indiji koje zajedno već kupuju skoro polovinu ruske nafte. Osim količine izvoza veliku igru ima i cijena koja je na berzama porasla gotovo za trećinu od početka rata. BNE Intellinews procjenjuje da gubitak koji će Rusija osjetiti smanjenjem izvoza u EU se dobrim dijelom već sad nadoknađuje većim cijenama energenata. Štaviše, u žurbi da se završe poslovi prije stupanja sankcija na snaga Rusija sada zarađuje puno više novca od prodaje nafte nego prije početka rata. Portal dalje navodi da bi bila logičnije da se EU i Sjedinjene Države sa Velikom Britanijom odmah fokusirali na obaranje cijena nafte nego na pokušaje ograničavanja ruskog izvoza koji će teško ići zbog velike granice i nemogućnosti kontrole izvoza preko centralnoazijskih zemalja jer Rusija može svoju naftu plasirati kao kazahstansku ili turkmensku. Ukoliko bi se osiguralo redovno snabdijevanje naftom od strane glavnih svjetskih proizvođača koje bi povećale proizvodnju onda bi se cijena barela spustila na podnošljiviji nivo. Cijena od 70 dolara po barelu ili niža je prag boli za ruski budžet. Da bi se došlo do toga, neophodno je pridobiti prije svega Saudijsku Arabiju od koje su se zapadne zemlje udaljile nakon ubistva, čerečenja i iznošenja u kesama saudijskog novinara Džamala Kašogija iz saudijskog konzulata u Istanbulu. Kašogi je bio kritičar kraljevske porodice i apsolutističkog režima u Rijadu. Mnoge zapadne zemlje su direktno optužile prijestolonasljednika princa Mohameda bin Salmana kao naredbodavca i organizatora ubistva, uključujući i tada kandidata za predsjednika Sjedinjenih Država Džozefa Bajdena. Princ Salman je odlučno negirao da ima veze sa ubistvom. Kada je Rusija otpočela invaziju na Ukrajinu zapadne zemlje su tražile od OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte sa sjedištem u Beču) da poveća proizvodnju što su one predvođene Saudijskom Arabijim i Ujedinjenim Arapskim Emiratima odbili. To se odmah očitovalo na berzi skokom cijena. Američki predjednik Bajden planira posjetiti Saudijsku Arabiju sredinom jula i sastati se sa princom prijestolonasljednikom Bin Salmanom u nadi da će se igladiti problemi sa energentima. Saudijci sa druge strane navodno očekuju da će Bajden povući svoje kritike za ubistvo Kašogija i druga teška kršenja ljudskih prava.

Dok se ne riješi pitanje energenata i sankcija koje će stvarno zaboljeti Rusiju i njenu mogućnost da finansira krvoproliće i destrukciju u Ukrajini dotle će generali na terenu imati primat. Kako je nastupilo ljeto i zemlja se stvrdnula ruske oklopne jedinice i artiljerija imaju mnogo veću mobilnost. Uprkos svemu ulične borbe za Sieverodonjetsk traju više od mjesec dana i ruska armija napreduje mnogo sporije nego se očekivalo. Ukrajinske snage i dalje drže industrijsku zonu grada, koji je efektivno sravnjen sa zemljom, ali je ruska artiljerija porušila sva tri mosta preko rijeke Siverskij Donjets koja razdvaja industrijsku zonu od susjednog grada Lisičansk tako da su branitelji i civili koji se kriju u hemijskoj fabrici Azot efektivno odsječeni. Rusija je najavila da će otvoriti humanitarni koridor za izvlačenje civila. Vode se i teške borbe sjeveroistočno od Harkova gdje su ukrajinske jedinice ranije oslobodile značajni pojas teritorije i ugrozile napredovanje sjevernog ruskog klina iz Iziuma. Ukrajinska armija tvrdi da su na jugu njene jedinice napredovale i stigle na 18 kilometara od okupiranog grada Hersona. Takođe se javlja da ukrajinski gerilci na okupiranim područjima Hersona i Melitopolja izvode akcije protiv ruskih jedinica i domaćih kolaboracionista.

Ruske vlasti ubrzavaju planove za aneksiju okupiranih oblasti i prave nove administrativne podjele na teritorijama koje kontrolišu. Ruski vojni dopisnik Saša Kots je objavio sliku mape izložene na Ekonomskom forumu u Sankt Petersburgu koja pokazuje šemu administrativno-teritorijalne podjele Ukrajine nakon rata koja bi bila tranzicione prirode za period od 3-5 godina poslije rata. Predložena šema dijeli ukrajinske oblasti u ruske teritorijalne okruge i sugerira način na koji se ruske vlasti planiraju uvesti ukrajinski teritorij u sastav Rusije. Na dijelu okupiranih oblasti se već uvodi rublja kao valuta a ruske vlasti nude ruske pasoše stanovnicima. Nedavno se opet oglasio i Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika Savjeta bezbijednosti Ruske Federacije koji je na Telegram kanalu napisao da „pitanje je samo, ko kaže da će Ukrajina postojati za dvije godine“. Ranije je izjavio da su Ukrajinci „degenerici i gadovi“, da ih mrzi i da će sve učiniti da nestanu, što se vidi na terenu. Rusija je, po riječima portparola ukrajinskih vazdušnih snaga, intezivirala upotrebu sovjetskih raketa X-59 i X-22 od kojih zadnja nosi moćnu bojevu glavu od 900kg i izaziva velika razaranja. Glavni problem X-22 je njena nepreciznost pa često slučajno ili namjerno završi na mjestima punim civila.

Predsjednik Zelenski tvrdi da Ukrajina neće dati ni pedlja svoje teritorije u zamjenu za navodni mir i da će se ukrajinska zastava kad tad vijoriti i na Krimu koji je pod okupacijom još od 2014. Ukrajinske vlasti nastavljaju za zahjevima da se ubrza isporuka oružja koje su zapadne zemlje obećale. Amerika je nedavno najavila još milijardu dolara vojne pomoći. Američka vojska je izjavila da će 4 višecjevna dalekometna raketna sistema HIMARS biti u Ukrajini do kraja mjeseca i tri malo starija MLRS britanska sistema nakon što se posada obuči za njihovu upotrebu i nakon što se ukrajinska strana obaveže da neće njima gađati teritorij Rusije. Zamjenica ukrajinskog ministra odbrane Hana Maliar je nedavno izjavila da je od potrebnog i obećanog naoružanja iz zapadnih zemalja isporučeno svega 10 odsto i da postoje razne birokratske prepreke kojima se odlaže isporuka, prevashodno iz evropskih zemalja. Na kraju dana, Ukrajinci se, kako vrijeme pokazuje, najviše uzdaju u svoje vlastite oružane sisteme i njihove improvizacije.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

PRILIV MOZGOVA: Ruski stručnjaci masovno sele firme u Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnogi među novopridošlima u Crnu Goru su stručnjaci za informacione tehnologije a ima i puno mašinskih i inžinjera elektronike i ne mali broj ljekara. Samo od 1. februara do 9. juna prošle godine, po zvaničnim podacima, Rusi su osnovali 1.100 firmi i to uglavnom iz IT sektora. Monitor je razgovarao sa vlasnicima i direktorima još par IT firmi koje su se preregistrovale u Crnoj Gori

 

Crna Gora je i prije ruske agresije na Ukrajinu bila primamljivo mjesto za ruski kapital i investicije. Po zvaničnim podacima Centralne banke Crne Gore, Rusija je preko 15 godina prva zemlja po direktnim stranim investicijama, pogotovo nakon što je Crna Gora postala međunarodno nezavisna država, dobrim dijelom zahvaljujući velikoj podršci Kremlja prethodnoj vlasti. Osim ruskih oligarha i šefova bezbjedonosnih službi, veliki broj običnih ruskih građana je kupio nekretnine i osnovao firme. Nakon početka invazije na Ukrajinu februara prošle godine Crna Gora bilježi hiljade novih dolazaka iz Rusije. Samo u septembru kada je otpočela masovna djelimična mobilizacija 300 hiljada rezervista po naredbi predsjednika Vladimira Putina zabilježeno je 11 hiljada ulaza iz Rusije. Investicije iz Rusije su, uprkos ratu u prvom kvartalu prošle godine porasle za trećinu u odnosu na prethodnu 2021. god, i opet bile prve, sa 41,6 miliona direktnih investicija. Od toga je 20 miliona otišlo u kupovinu nekretnina uz otprilike još toliko novca kojima su plaćeni stanovi, kuće i zemljište sa računa ruskih građana u Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ulazak novca je pratio značajan skok cijena nekretnina u glavnom gradu i na primorju. Do sada su Rusi postali vlasnici gotovo 19 hiljada nekretnina u zemlji. Crna Gora je, uz Srbiju, ostala jedina destinacija u Evropi gdje ruski građani mogu putovati bez viza.

Nevladina Ruska asocijacija za elektronske komunikacije (RAEK) je objavila da je čak 70 hiljada kompjuterskih stručnjaka napustilo Rusiju u prvim sedmicama rata. Mnogi među novopridošlima u Crnu Goru su stručnjaci za informacione tehnologije ili takozvani IT a ima i puno mašinskih i inžinjera elektronike i ne mali broj ljekara. Samo od 1. februara do 9. juna prošle godine, po zvaničnim podacima, Rusi su osnovali 1.100 firmi i to uglavnom iz IT sektora. Radi se poslovima koji su softverske prirode i koji najvećim dijelom mogu da se rade od kuće na bilo kojoj geografskoj lokaciji diljem svijeta. Od tih kompanija čak 229 se bavi računarskim programiranjem, 81 kompanija se bavi obradom podataka i pružanjem servisnih usluga za razne aplikacije i 63 preduzeća se bavi konsaltingom iz IT oblasti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

ŠATL DIPLOMATIJA KVINTE – SKIDANJE KOSOVA S DNEVNOG REDA: Vučić pred teškim izborom – kao Milošević u Rambujeu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po tekstu Osnovnog sporazuma Kosova i Srbije, koji je 22. januara objavio beogradski list Danas, pozivajući se na to da ga je dobio diplomatskim kanalima, Sporazum de fakto vodi priznanju Kosova kao suverene i nezavisne države

 

Kosovo je doskora služilo kao nepresušni izvor političkih poena i pokrivalica za sve probleme u Srbiji. Kad god bi izbile korupcionaške afere ili ozbiljne optužbe o povezanosti države i organizovanog kriminala, vlast u Beogradu je preko svojih medija preusmjeravala fokus na Kosovo i na „teror kojima su kosmetski Srbi izloženi“. Odmah bi išle i kontraoptužbe da se opozicija i nezavisni mediji bave jeftinim politikanstvom dok se predsjednik Aleksandar Vučić „bori za teritorijalnu celovitost zemlje“. Čak su i neki ruski portali počeli ismijavati frekventna povećanja borbene gotovosti Vojske Srbije i posjete državnog vrha vojnim bazama blizu granice. Dugo najavljivano finalno uređenje srpsko-kosovskih odnosa je dobilo na urgentnosti sa ruskom agresijom na Ukrajinu u februaru prošle godine i konstantnim napetostima na Kosovu. Blokade cesta i oružani incidenti na većinski srpskom sjeveru zemlje su primoravale Brisel da organizuje sastanke između lidera dvije zemlje u Briselu. Na kraju su Francuska i Njemačka konačno koncipirale mjesecima najavljivani i prerađivani tekst sporazuma koji je dobio i podršku drugih članica EU ali i Sjedinjenih Država i Britanije.

Prošlog petka, tačnije 20. januara, Vučića je posjetila petorka koju su činili specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, savjetnik za vanjsku politiku francuskog predsjednika Emanuel Bon, savjetnik za vanjsku i bezbjedonosnu politiku njemačkog kancelara Jens Pletner, savjetnik za bezbjednost i vanjske poslove italijanske premijerke Frančesko Talo i specijalni izaslanikom EU Miroslav Lajčak. Diplomate su izložili Vučiću plan od 10 tačaka za uređenje odnosa između Kosova i Srbije (čija prva verzija je bila spremna još u septembru prošle godine) kao i posljedice prihvatanja ili odbijanja ponuđenog.  Nakon sastanka prvi je dao izjavu Miroslav Lajčak rekavši da je Vučić pokazao da je spreman za teške odluke u interesu evropske perspektive i da će rad diplomatske ekipe „biti nastavljen bez odlaganja“.

Lajčak je dodao i da je na ranijem razgovoru sa kosovskim premijerom Albinom Kurtijem očekivao „veće razumijevanje“ za francusko-njemački plan bez daljeg pojašnjenja. Kurti je do sada pokazao veliku upornost da ne dozvoli formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO) koje su dogovorene Briselskim sporazumom iz 2013. godine pozivajući se da ni drugi segmenti sporazuma nisu implementirani te da ZSO pri tome nema smisla a i protivan je ustavu Republike Kosovo koji ne dopušta udruživanja po etničkoj osnovi. Američki izaslanik Gabrijel Eskobar ga je nedavno opet javno upozorio rekavši da će ZSO biti formiran „sa ili bez Kurtija“ time aludirajući da Amerika opet može radikalno okrenuti politiku protiv njega kao tokom njegovog prvog mandata kada je srušen nakon tri mjeseca prebjegom Kuritjevog koalicionog partnera Demokratskog saveza Kosova (LDK). Sad Kurtijeva vlada ima apsolutnu većinu u parlamentu ali nije isključeno da dođe do pobune dijela poslanika ako bude potrebe.

Vučić je nakon sastanka izjavio da je „bio vrlo težak razgovor, možda i najteži koji smo imali“ i da zamrznuti konflikt nije rješenje o čemu se složio sa svojim sagovornicima. Srbijanski lider je dodao mu je tekst prihvatljiv s „tim što je napravio vrlo jasnim jednu stvar i pokazao svu brigu i rezervisanost po jednom važnom pitanju“ ne pojašnjavajući dalje jer „predlog nije javan“.

Po tekstu Osnovnog sporazuma Kosova i Srbije, koji je 22. januara objavio beogradski list Danas pozivajući se na to da ga je dobio diplomatskim kanalima, Sporazum de fakto vodi priznanju Kosova kao suverene i nezavisne države. Naime, u članu 4 se navodi da „nijedna od strana ne može predstavljati drugu stranu u međunarodnoj sferi ili djelovati u njeno ime“ te da se „Srbija neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji“. Član 5 navodi da će „obje strane podržati njihove težnje da postanu članice Evropske unije“ iz čega se dodatno vidi da je predviđen koncept dvije potpuno suverene države kako opisuje i preambula Osnovnog sporazuma gdje se konstatuje „nepovredivost granica i poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, kao i zaštita nacionalnih manjina“. S druge strane, glavni srbijanski zahtjev za formiranjem Zajednice srpskih opština na Kosovu se ne pominje direktno već članom 10 „obe strane potvrđuju svoje obaveze za sprovođenje svih prethodnih sporazuma“.

U ponedjeljak je Vučić na sjednici Vlade Srbije izložio tok razgovora, a istog dana uveče se obratio naciji.  Rekao je da Srbija nije učestvovala u pravljenju tog plana „ni na koji način“ te da „niko nas ništa nije ni pitao, niko nas ni oko čega nije ni konsultovao“. Kaže i da je „mogao da kaže (izaslanicima) izađite napolje, nećemo da razgovaramo o tome… ali bi bilo posledica… bilo bi pitanje dana, ili nedelje, kada bi nam ukinuli bezvizni režim koji imamo sa EU… ne bi bilo više stranih investicija, a mnoge bi se i povukle iz Srbije“. Istakavši da Srbija ne može dopustiti da se nađe u izolaciji, Vučić je naglasio to da samo Njemci zapošljavaju 80.000 radnika u Srbiji a kad se dodaju i Amerikanci, Francuzi i Italijani onda je taj broj još toliki. Srbija samo sa Njemačkom ima 8,2 milijarde eura razmjene i tek koliko dobija novca iz evropskih predpristupnih i drugih fondova. Vučić je priznao i da nije samo u pitanju francusko-njemački plan – prihvatile su ga i sve članice EU – što znači da je prihvatljiv i za pet država koje do sada nisu priznale Kosovo, od kojih je Španija najveća i na čiju podršku je Srbiju puno polagala. Poručio je da će nastaviti konsultacije sa političkim subjektima u zemlji, uključujući i glavne vjerske zajednice, te da on „živi za državu“, da je „vojnik države“ i „ono što bude državni interes u određenom trenutku, ja ću to da uradim, nemam nikakav problem sa tim“. Najavio je i obraćanje srbijanskoj Skupštini 2. februara, na kojoj će se  raspravljati o ponudi Zapada kao i da slijedi borba za ZSO.

Sastancima sa Petorkom sa Zapada prethodila je lavina podrške članova i simpatizera Srpske napredne stranke (SNS) Vučiću preko društvenih mreža sa fotografijama „vukova“ uz poruke da su „vukovi tvoji uvek uz tebe“. U postu ministra odbrane Miloša Vučevića je takođe osvanula slika „vukova“ uz poruku „uvek uz svog predsednika“. Poslanik SNS-a Nebojša Bakarec je izjavio da „kao i Isus Hristos, predsednik Vučić će pobediti sva iskušenja“. Ministar spoljnih poslova Ivica Dačić je poslije naknadnog susreta sa evropskim komesarom za vanjsku politiku Žozepom Boreljom donekle neodlučno dodao da Srbija ima „crvenu liniju koju ne može preći“ kada je u pitanju članstvo Kosova u UN-u.

Na ponudu Zapada se glasnuo i jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Milan Knežević poručivši na twitteru da je uvjeren da predsjednik Srbije „neće prihvatiti ultimatum da Kosovo postane članica Ujedinjenih nacija“ te da za to „ima podršku srpskog naroda na svih pet kontinenata“. Knežević je ocijenio da to više nije „visoka“ politika, već „sastanak sa istorijom na koji ne smijemo zakasniti“. Drugi politički akteri iz prosrpskog bloka u Crnoj Gori se do sada nisu izjašnjavali. Knežević je ranije izjavio da će DF, ako bude imao većinu u nekoj novoj vladi,  povući priznanje Kosova.

Iz RS se javio Milorad Dodik rekavši da Srbija nikada ne treba priznati Kosovo ali i da je neophodno srpsko jedinstvo po tom pitanju jer „ako odbijamo, odbićemo zajedno, ako prihvatimo, moramo prihvatiti zajedno“. U Srbiji javno mnjenje odavno nije većinsko kada se radi o pristupanju EU. U novembru prošle godine je objavljeno istraživanje stručnog časopisa Nova srpska politička misao prema kome je samo 35 odsto građana Srbije za ulazak u EU dok je gotovo 49 odsto protiv uz ostale neopredijeljene. Ulazak u EU uz uslov priznanja Kosova je po istoj anketi podržalo samo 8 odsto anketiranih dok je gotovo 80 odsto bilo apsolutno protiv a toliki je i procenat onih koji se protive sankcijama Rusiji. Posmatrači tvrde da je takvo javno mnjenje pažljivo stvarano i kultivirano upravo od strane Vučićevih medija svih ovih godina. Smatra se da ako Vučić prihvati ponudu Sporazuma sa Kosovom, mogu se očekivati velika talasanja na srbijanskoj političkoj sceni. Nije nemoguće i prelivanje na Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu. Kakva god bude odluka Srbije, posljedice po zemlju i Zapadni Balkan će biti dugoročne i strateške.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

IZJAVA I DOKAZI ADVOKATA TOBIJA KEDMANA U VESTMINSTERSKOM SUDU U LONDONU: Pažin, Katnić i Čađenović tražili da Džozef Asad lažno svjedoči protiv lidera DF-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Britanski advokat Tobi Kedman koji je zastupao Asada nakon njegovog hapšenja u Emiratima u septembru 2018. po Interpolovoj potjernici iz Crne Gore, ljetos je pred Sudom u Vestminsteru, London, ispričao kako je išla komunikacija sa crnogorskim vlastima. „Glavni specijalni tužilac je pokušavao da me impresionira pričom da će goniti mog klijenta i njegove zaposlene ako ne bude sarađivao sa njima na njihov način, a to je značilo davanje izjave pod okolnostima koje bi oni diktirali i koja bi obuhvatala i članove političke opozicije bez obzira da li je g. Asad imao neposredna saznanja o tome ili ne“

 

Nedavno hapšenje specijalnog državnog tužioca Saše Čađenovića zbog navodnih kriminalnih veza sa kavačkim narko-kartelom pokrenulo je pitanja i sumnje šta se još sve dešavalo u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) za vrijeme mandata prethodnog rukovodioca. „Nije uhapšen bilo ko, već desna ruka Milivoja Katnića“, izjavio je premijer Dritan Abazović nedugo nakon objave SDT-a. „Imamo konačno ljude iz iste institucije prema kojima se sprovodi zakon…“.

Čađenović je ranije pominjan u sklopu drugih afera, prvenstveno Carine i Telekom gdje su ga kritičari optuživali da je radio sve da se izvuku ljudi bliski predsjedniku države, uključujući i predsjednikovu sestru. Međutim, do sredine 2020. godine, kada je po navodima SDT-a postao član kavačkog narko-klana, najviše se „proslavio“ po Državnom udaru i suđenju liderima Demokratskog fronta (DF), gdje su nemali broj puta njegove i Katnićeve groteskne konstrukcije optužbi zasmijavale crnogorsku javnost. Da priča o puču sponzorisanom od Rusije ima puno rupa shvatili su i Milivojev SDT i partijski vrh DPS-a pa su krenuli u „pojačavanje“ dokaza. Godine 2018. su zavjerenicima dodali ime Džozefa Asada, bivšeg operativca američke CIA-e (Centralne obavještajne agencije) i kasnijeg vlasnika kompanije Peregrine Consulting, specijalizovane za razne vrste bezbjednosnih usluga. Njega je, po Milivoju, angažovao Izraelac Aron Šaviv, šef kampanje DF-a za parlamentarne izbore zakazane za 16. oktobar 2016. godine. Asad je navodno bio dio logističke mreže koja je pripremala terorističke napade na dan izbora.

Britanski advokat Tobi Kedman, koji je zastupao Asada nakon njegovog hapšenja u Emiratima u septembru 2018. po Interpolovoj potjernici iz Crne Gore, ispričao je ljetos pred Sudom u Vestminsteru, London, kako je išla komunikacija sa crnogorskim vlastima. Kedman je svjedočio u sklopu zahtjeva Crne Gore za izručenjem biznismena Duška Kneževića gdje engleski sud treba da utvrdi da li bi Knežević imao fer i pošteno suđenje u sistemu kojim i dalje vlada njegov bivši prijatelj i predsjednik države.

Kedman je primio poziv oko 21. septembra 2018, dok je bio u Minhenu, od kolege iz Amerike koji ga je zamolio da preuzme slučaj. Kedman je i ranije imao dosta iskustva sa Crnom Gorom, jer je od 2002. do 2010. radio na projektima reforme i obuke crnogorskih institucija, prvenstveno pravosudnog sistema, koji je finansiralo britansko Ministarstvo vanjskih poslova, razvojnih programa i Komonvelta. Tokom perioda od 8 godina Kedman je posjetio Crnu Goru najmanje 12 puta i upoznao veliki broj crnogorskih tužilaca, sudija i državnih zvaničnika.

Nakon poziva iz Amerike, Kedman je u Crnu Goru stigao preko Ćilipa 22. septembra 2018. gdje su ga čekali zvaničnici crnogorske policije i odmah prevezli u Podgoricu do kabineta potpredsjednika Vlade i ministra pravde Zorana Pažina (kome je ranije tokom projekata reformi i obuke sudija i tužilaca Kedman bio mentor). Osim Pažina u kabinetu je bio i Glavni specijalni tužilac Katnić. U tom momentu su crnogorske vlasti vjerovale da je Asad i dalje u pritvoru u Abu Dabiju, iako je on već bio oslobođen i na putu kući. Kedman navodi da je sastanak bio kratak i da mu „jasno stavljeno do znanja da Crna Gora nema namjeru da procesuira Asada već želi da on bude svjedok u slučaju pokušaja državnog udara protiv vodećih ljudi opozicione koalicije, uključujući Andriju Mandića i Milana Kneževića“.

Tokom sastanka su predstavnici vlasti bili veoma agresivni, pogotovo Pažin. Na ponovnom sastanku idućeg jutra je izgleda javljeno i Podgorici da je Asad pušten, pa je ton prema Kedmanu bio „još agresivniji“ sa pojačanim prijetnjama prema Asadu. „Glavni specijalni tužilac je pokušavao da me impresionira sa pričom da će goniti mog klijenta i njegove zaposlene ako ne bude sarađivao s njima na njihov način, a to je značilo davanje izjave pod okolnostima koje bi oni diktirali i koja bi obuhvatala i članove političke opozicije bez obzira da li je g. Asad imao neposredna saznanja o tome ili ne“.

Kedman je putovao u Crnu Goru još tri puta i svaki put mu je saopštavano da „g. Asad nije meta istrage već da se samo traži od njega da bude svjedok tužilaštva i da pruži dokaze protiv članova političke opozicije“. Kasnije, 9. novembra 2018. američko Ministarstvo pravde (DoJ) je pisalo Kedmanu da će u Vašingtonu u Ministarstvu biti organizovan sastanak iduće sedmice na zahtjev SDT-a na koji će doći zamjenik specijalnog tužioca Saša Čađenović. Sastanku su prisustvovali prestavnici DoJ i FBI-ja (Federalni istražni biro). Asad nije bio prisutan. Čađenović je prvo tražio da Asad svjedoči preko video linka, na šta su Kedman i drugi advokat Vins Citro pristali, ali je nakon nekog vremena Čađenović rekao da Asad ipak mora lično doći u sud jer tako nalaže crnogorski zakon, što su njegovi advokati odbili.

Kedman je opet došao u Podgoricu oko 1. decembra i Katnić mu je saopštio da „želi veoma jaku izjavu koja će obuhvatiti rukovodstvo političke opozicije“. Kedman je na sastanku dobio 12 fotografija osoba koje Specijalno tužilaštvo želi da njegov klijent pomene na način koji to žele tužioci. Na fotografijama su bili Sreten Šošić, Andrija Mandić, Jovan Jole Vučurović, Slaven Radunović, Milutin Đukanović, Mihailo Čađenović, Pregrag Bulatović, Nebojša Medojević, Koča Pavlović, Milan Knežević, Janko Vučinić i Branko Radulović. Katnić je na sastanku rekao da oni (SDT) imaju dokaze u vidu fotografija Džozefa Asada sa ovim osobama. „Tražio sam da mi pokažu te dokaze da bih mogao upoznati Asada sa tim“ i da će „Asad iznijeti samo ono što je istina oko tih dešavanja“. Ove riječi i zahtjev da vidi „dokaze protiv Asada“ su „izazvale ljutitu reakciju Specijalnog državnog tužioca i potpredsjednika Vlade koji su počeli ponavljati prijetnje da će procesuirati Asada ako ne bude dao izjavu protiv osoba na fotografijama“ objašnjava Kedman na londonskom sudu. Katnić je na sastanku još rekao da će poslati detalje izjave koju Asad treba da nauči i da će biti u kontaktu sa Čađenovićem jer Katnić „ne govori engleski“. Nakon tri dana Kedman je kontaktirao Čađenovića preko Whatsapp-a i tražio mu izjavu koja mu je najavljena na sastanku sa Katnićem. Čađenović je odgovorio da će dobiti tekst u vidu pitanja i odgovora (WhatsApp komunikacija od 3. decembra 2018. u 20:34:57).

Dana 6. decembra 2018. Čađenović je poslao e-mail sa adrese novikorisnik@gmail.com koji je potpisan sa Saša i dobio je nekoliko poruka preko Whatsapp-a sa Čađenovićevog broja kojim ga obavještava da mu je poslao e-mail u formi pitanja i odgovora koje je Asad trebao naučiti. Kedman navodi da odgovori svjedoka koje je SDT „pripremio“ za Asada su bili „daleko od onoga što smo se prije dogovarali i informacije (u odgovorima) su bile potpuno netačne“.

Kedman je ponudio da Asad ispriča ono što stvarno zna o predmetnom događaju umjesto lagarije koju je SDT nudio. Međutim, Kedman navodi da mu je jasno predočeno, i lično i kroz WhatsApp pozive i serije dopisivanja putem poruka sa potpredsjednikom Vlade Pažinom (kroz aplikaciju CONFIDE koja automatski briše pročitane poruke) da pričanje samo istine „neće biti dovoljno i da ako g. Asad ne bude sarađivao na način na koji se to traži i ako ne da izjavu po diktatu SDT-a da će biti gonjen, i da će takođe goniti njegove kolege i još njegovu suprugu“.

Nakon toga je Kedman poslao izjavu Asada koju je on bio spreman dati, i koja je dostavljena Čađenoviću (WhatsApp komunikacija od 21. decembra). Kada je vidio izjavu „zamjenik specijalnog tužioca je ljutito reagovao i krenuo sa bujicom prijetnji“.

Nakon ponovljenih prijetnji od strane SDT i „dokazima“ koje imaju protiv Asada, Kedman je u komunikaciji preko WhatsApp-a 23. decembra 2018. opet tražio da mu SDT dostavi fotografije Asada sa osobama koje je trebao optužiti u izjavi. Na to je Čađenović odgovorio da imaju dokaze komunikacije Asada „sa nekim od osoba na fotografijama“. Kedman je blefirajući sugerirao Čađenoviću da sa takvim „dokazima“ može pritisnuti Asada da pomogne u istrazi. Kedman kaže da mu je bilo „sasvim jasno da takvi dokazi ne postoje i da je to bila samo taktika“.

Nakon još nekoliko komunikacija sa Čađenovićem pred kraj 2018. god. Kedman naredne godine više nije imao kontakta sa SDT-om ni sa Pažinom.

Marta 2020. godine SDT je pokušao reaktivirati tzv. crvenu potjernicu Interpola za Asadom. Kedman je dostavio podnesak Interpolovoj Komisiji za kontrolu fajlova (CCF) gdje je tražio brisanje zahtjeva crnogorskih vlasti. Komisija je 2. jula 2020. utvrdila da crnogorski zahtjev nije u skladu sa pravilima Interpola i da se treba izbrisati iz Interpolove datoteke.

Da li će se crnogorski istražitelji pozabaviti i ovom epizodom iz bogate Katnićeve i Čađenovićeve karijere ostaje da se vidi. Spisi ovog svjedočenja sa priloženom prepiskom su na Tužilačkom savjetu od januara prošle godine, ali za sada nema nikakvih reakcija. Sve će, izgleda, opet zavisiti od politike.

                                         Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo