Povežite se sa nama

HORIZONTI

NOVE FAZE UKRAJINSKOG RATA: Sve jači govor oružja, sankcije ne daju rezultate

Objavljeno prije

na

Specijalizovani energetski portal Newsbase je objavio izvještaj po kojem je izvoz ruske nafte u Evropu skočio za 40 odsto u prvih 100 dana rata. Procjenjuje se da će do kraja septembra Rusija izvozom nafte nadoknaditi skoro svih 300 milijardi dolara koji su zarobljeni Centralnoj banci Rusije u inostranstvu.  Primjena naftnog embarga EU će početi tek od 1. januara 2023. godine a do tada se može puno poslova obaviti

 

Dok se vode teške borbe za industrijski grad Sjeverodonjetsk u Donbasu, i dok ruske rakete padaju po čitavoj zemlji u srijedu je upriličena prva državnička posjeta Kijevu sa Zapadnog Balkana. Premijeri Crne Gore Dritan Abazović i Albanije Edi Rama su avionom albanske Vlade sletjeli u Poljsku i odatle vozom stigli u Kijev. Premijer Abazović je ispod crnog sakoa nosio sivomaslinastu majicu kakvu nosi i domaćin, predsjednik Volodimir Zelenski od kada je njegova zemlja brutalno napadnuta od Ruske Federacije 24. februara ove godine. Gosti su obišli gradove Irpin i Borodianku u blizini glavnog grada gdje su mogli iz prve ruke „svjedočiti o paklu ratnog razaranja“ kako je premijer Abazović napisao na Twitteru. Ti gradovi su prvih dana rata doživjeli velika uništenja od strane ruske armije u njenom pokušaju brzog opkoljavanja i zauzimanja Kijeva kako bi tamo instalirali „narodnu vlast“ po uzoru na sovjetska vremena. Abazović je napomenuo da „Ukrajina danas, uz borbu za očuvanje teritorijalnog integriteta, brani i evropske demokratske principe“ te da su gosti poručili premijeru Denisu Šmihalu da „ostanu snažni i dostojanstveni u borbi za slobodu svojih građana“. Na sastanku sa predsjednikom Zelenskim je istaknuto da će Crna Gora i Albanija podržati članstvo Ukrajine u EU i da će ove dvije zemlje kao članice NATO-a, uprkos svojim malim resursima, sve učiniti u okviru Alijanse da se pomogne Ukrajini.

Stvari sa pridruživanjem EU ne idu lako ni za goste. Isti dan kada se desila posjeta Ukrajini, briselski Politiko je objavio intervju sa premijerom Ramom gdje je predsjednik albanske vlade izjavio da ne očekuje da će se na sljedećem samitu otvoriti put za početak pristupnih pregovora sa Evropskom komisijom (EK) zbog protivljenja Bugarske u sporu sa Sjevernom Makedonijom u kojem je njegova zemlja kolateralna šteta jer su tretirani u paketu sa Makedoncima. Edi Rama je, na iznenađenje neupućenih, upozorio da Zapad ne treba previše pritiskati Srbiju da uvede sankcije Rusiji i da se „mora shvatiti da je Srbija u veoma različitoj poziciji od drugih zbog svoje istorije, zbog svojih posebnih veza sa Rusijom“. Rama je dodao da tražiti od Srbije da to uradi odmah, i to u punom obimu je praktično nemoguće jer bi to značilo samoubistvo za srbijansku ekonomiju. On je izrazio očekivanje da se Srbija vremenom pridruži sankcijama ali da semoramo ponekad nositi s drugima i razumjeti šta se događa, inače ne možemo zadržati ovu zajednicu na okupu za više i bolje ciljeve“. Zvučalo je  kao da prenosi Vučićevu poruku. Radi šire slike, valja napomenuti da albanski parlament, zahvaljujući Raminim poslanicima, nije usvojio rezoluciju o osudi genoocida u Srebrenici.

Samo dan prije puta dvojice prmijera za Kijev,  Spoljnopolitički odbor Evropskog parlamenta usvojio je nacrt Izveštaja o Srbiji (sa 50 od ukupno 58 glasova) kojim se od Srbije traži hitno uvođenje sankcija Rusiji. Izražena je zabrinutost zbog toga što je Srbija među malobrojnim zemljama Evrope koja se nije uskladila sa pozicijom EU. Štaviše, u jednom od amandmana koji je ušao u konačan tekst, radi nastavka evropskog puta traži se normalizacija odnosa sa Kosovom i potpisivanje pravno obavezujećeg sporazuma zasnovanog na međusobnom priznanju. Takođe se u briselskim krugovima razmatra mogućnost da EK obustavi otvaranje novih klastera poglavlja sa Srbijom zbog njenog odnosa sa Rusijom.

Sankcije koje se očekuju od Srbije su više simboličkog karaktera. Međutim, Srbija bi na evropsku argumentaciju mogla odgovoriti kontraargumentima i reći da je Evropa neopravdana pritiska jer i u svojoj kući ima različite kriterije oko sankcija. Česka, Slovačka i Mađarska su dobile izuzeće za određeni period kada je u pitanju embargo na rusku naftu.

Specijalizovani energetski portal Newsbase je objavio izvještaj po kojem je izvoz ruske nafte u Evropu naglo skočio za 40 odsto u prvih 100 dana rata. Do sada je Kremlj zaradio 93 milijarde eura ove godine i na putu je da ubrzo bude u platnom plusu od 200 milijardi. Štaviše, procjenjuje se da će do kraja septembra Rusija izvozom nafte nadoknaditi skoro svih 300 milijardi dolara koji su zarobljeni Centralnoj banci Rusije u inostranstvu.  Primjena naftnog embarga EU će ionako početi tek od 1. januara 2023. godine a do tada se može puno poslova obaviti.

Drugi specijalizovani portal za strateška istraživanja BNE Intellinews navodi da iako Rusija najviše izvozi ka EU, raste i ruski izvoz ka Kini i Indiji koje zajedno već kupuju skoro polovinu ruske nafte. Osim količine izvoza veliku igru ima i cijena koja je na berzama porasla gotovo za trećinu od početka rata. BNE Intellinews procjenjuje da gubitak koji će Rusija osjetiti smanjenjem izvoza u EU se dobrim dijelom već sad nadoknađuje većim cijenama energenata. Štaviše, u žurbi da se završe poslovi prije stupanja sankcija na snaga Rusija sada zarađuje puno više novca od prodaje nafte nego prije početka rata. Portal dalje navodi da bi bila logičnije da se EU i Sjedinjene Države sa Velikom Britanijom odmah fokusirali na obaranje cijena nafte nego na pokušaje ograničavanja ruskog izvoza koji će teško ići zbog velike granice i nemogućnosti kontrole izvoza preko centralnoazijskih zemalja jer Rusija može svoju naftu plasirati kao kazahstansku ili turkmensku. Ukoliko bi se osiguralo redovno snabdijevanje naftom od strane glavnih svjetskih proizvođača koje bi povećale proizvodnju onda bi se cijena barela spustila na podnošljiviji nivo. Cijena od 70 dolara po barelu ili niža je prag boli za ruski budžet. Da bi se došlo do toga, neophodno je pridobiti prije svega Saudijsku Arabiju od koje su se zapadne zemlje udaljile nakon ubistva, čerečenja i iznošenja u kesama saudijskog novinara Džamala Kašogija iz saudijskog konzulata u Istanbulu. Kašogi je bio kritičar kraljevske porodice i apsolutističkog režima u Rijadu. Mnoge zapadne zemlje su direktno optužile prijestolonasljednika princa Mohameda bin Salmana kao naredbodavca i organizatora ubistva, uključujući i tada kandidata za predsjednika Sjedinjenih Država Džozefa Bajdena. Princ Salman je odlučno negirao da ima veze sa ubistvom. Kada je Rusija otpočela invaziju na Ukrajinu zapadne zemlje su tražile od OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte sa sjedištem u Beču) da poveća proizvodnju što su one predvođene Saudijskom Arabijim i Ujedinjenim Arapskim Emiratima odbili. To se odmah očitovalo na berzi skokom cijena. Američki predjednik Bajden planira posjetiti Saudijsku Arabiju sredinom jula i sastati se sa princom prijestolonasljednikom Bin Salmanom u nadi da će se igladiti problemi sa energentima. Saudijci sa druge strane navodno očekuju da će Bajden povući svoje kritike za ubistvo Kašogija i druga teška kršenja ljudskih prava.

Dok se ne riješi pitanje energenata i sankcija koje će stvarno zaboljeti Rusiju i njenu mogućnost da finansira krvoproliće i destrukciju u Ukrajini dotle će generali na terenu imati primat. Kako je nastupilo ljeto i zemlja se stvrdnula ruske oklopne jedinice i artiljerija imaju mnogo veću mobilnost. Uprkos svemu ulične borbe za Sieverodonjetsk traju više od mjesec dana i ruska armija napreduje mnogo sporije nego se očekivalo. Ukrajinske snage i dalje drže industrijsku zonu grada, koji je efektivno sravnjen sa zemljom, ali je ruska artiljerija porušila sva tri mosta preko rijeke Siverskij Donjets koja razdvaja industrijsku zonu od susjednog grada Lisičansk tako da su branitelji i civili koji se kriju u hemijskoj fabrici Azot efektivno odsječeni. Rusija je najavila da će otvoriti humanitarni koridor za izvlačenje civila. Vode se i teške borbe sjeveroistočno od Harkova gdje su ukrajinske jedinice ranije oslobodile značajni pojas teritorije i ugrozile napredovanje sjevernog ruskog klina iz Iziuma. Ukrajinska armija tvrdi da su na jugu njene jedinice napredovale i stigle na 18 kilometara od okupiranog grada Hersona. Takođe se javlja da ukrajinski gerilci na okupiranim područjima Hersona i Melitopolja izvode akcije protiv ruskih jedinica i domaćih kolaboracionista.

Ruske vlasti ubrzavaju planove za aneksiju okupiranih oblasti i prave nove administrativne podjele na teritorijama koje kontrolišu. Ruski vojni dopisnik Saša Kots je objavio sliku mape izložene na Ekonomskom forumu u Sankt Petersburgu koja pokazuje šemu administrativno-teritorijalne podjele Ukrajine nakon rata koja bi bila tranzicione prirode za period od 3-5 godina poslije rata. Predložena šema dijeli ukrajinske oblasti u ruske teritorijalne okruge i sugerira način na koji se ruske vlasti planiraju uvesti ukrajinski teritorij u sastav Rusije. Na dijelu okupiranih oblasti se već uvodi rublja kao valuta a ruske vlasti nude ruske pasoše stanovnicima. Nedavno se opet oglasio i Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika Savjeta bezbijednosti Ruske Federacije koji je na Telegram kanalu napisao da „pitanje je samo, ko kaže da će Ukrajina postojati za dvije godine“. Ranije je izjavio da su Ukrajinci „degenerici i gadovi“, da ih mrzi i da će sve učiniti da nestanu, što se vidi na terenu. Rusija je, po riječima portparola ukrajinskih vazdušnih snaga, intezivirala upotrebu sovjetskih raketa X-59 i X-22 od kojih zadnja nosi moćnu bojevu glavu od 900kg i izaziva velika razaranja. Glavni problem X-22 je njena nepreciznost pa često slučajno ili namjerno završi na mjestima punim civila.

Predsjednik Zelenski tvrdi da Ukrajina neće dati ni pedlja svoje teritorije u zamjenu za navodni mir i da će se ukrajinska zastava kad tad vijoriti i na Krimu koji je pod okupacijom još od 2014. Ukrajinske vlasti nastavljaju za zahjevima da se ubrza isporuka oružja koje su zapadne zemlje obećale. Amerika je nedavno najavila još milijardu dolara vojne pomoći. Američka vojska je izjavila da će 4 višecjevna dalekometna raketna sistema HIMARS biti u Ukrajini do kraja mjeseca i tri malo starija MLRS britanska sistema nakon što se posada obuči za njihovu upotrebu i nakon što se ukrajinska strana obaveže da neće njima gađati teritorij Rusije. Zamjenica ukrajinskog ministra odbrane Hana Maliar je nedavno izjavila da je od potrebnog i obećanog naoružanja iz zapadnih zemalja isporučeno svega 10 odsto i da postoje razne birokratske prepreke kojima se odlaže isporuka, prevashodno iz evropskih zemalja. Na kraju dana, Ukrajinci se, kako vrijeme pokazuje, najviše uzdaju u svoje vlastite oružane sisteme i njihove improvizacije.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

HORIZONTI

EUROPOL I KODIRANE TELEFONSKE APLIKACIJE: Najveći zemljotres na kriminalnom balkanskom tlu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neformalno će se svi u EK složiti da najveće zasluge za napretke zapadnobalkanskih zemalja u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije pripadaju Evropskoj policijskog službi ili skraćeno Europol. Pojedinačno, najzaslužniji su Francuzi i Holanđani čije policije su uradile gro posla na razbijanju šifri sa kripto telefona koje su koristili kriminalci i zvaničnici balkanskih država i sigurnosnih agencija u službi organizovanog kriminala

 

Kada je početkom novembra Evropska komisija (EK) objavila izvještaje o napretku pojedinačno za svih 6 zemalja koje, deklarativno, teže članstvu u Evropskoj Uniji (EU) navedene su razne pohvale i kritike državnim vladama. Međutim, neformalno će se svi u EK složiti da najveće zasluge za sadašnje napretke zapadnobalkanskih zemalja u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije pripadaju Evropskoj policijskog službi (European Police Office) ili skraćeno Europol. Pojedinačno, najzaslužniji su Francuzi i Holanđani čije policije su uradile gro posla na razbijanju šifri sa kripto telefona koje su koristili kriminalci i zvaničnici balkanskih država i sigurnosnih agencija u službi organizovanog kriminala. Podaci do kojih je došao Europol će jasno profilirati miloističku Crnu Goru i vučićevsku Srbiju kao zarobljene mafijaške države u kojima je došlo do visokog stapanja i sinergije državnih institucija sa kriminalnim kartelima. U Crnoj Gori je najznačajniji pad bivših vodećih osoba pravosuđa i policije i ogoljavanje sistema koji je bio dizajniran da štiti privatne interese vladajuće porodice Đukanović i njenih satrapa. U Srbiji su „državni vojnici“ Veljko Belivuk i Darko Šarić morali biti uhapšeni i pored nevoljnosti srbijanskih vlasti. Šarić je  i u zatvoru i pod 24-satnom kamerom i obezbjeđenjem nastavio sa „vođenjim poslova“ preko četiri kripto -telefona što je, kada je otkriveno od Europola, izazvalo dodatnu blamažu vrha srpske vlasti kao direktnih pokrovitelja organizovanog kriminala. Osim „dva oka u glavi“ podaci Europola su izazvali i ozbiljne potrese u ostale 4 zemlje Zapadnog Balkana sa hapšenjem ili pokretanjem istraga protiv kriminalaca i njihovih pomogača u policiji, tajnoj službi i pravosuđu. U Albaniji je bivši zamjenik premijera i bivši ministar finansija u bjekstvu, dok je protiv bivšeg premijera pokrenuta istraga i zabranjeno mu je napuštanje zemlje. U Bosni, Makedoniji i Kosovu došlo je do hapšenja niza policajaca zbog učešća u trgovini drogom, reketiranju i organizovanju prostitucije.

Tehnološki napredak i želja kriminalaca da nesmetano komuniciraju u novim okruženjima u kojima se brzo živi i još brže donose odluke odavno je prevazišla model komunikacije dona sicilijanske mafije Bernarda Provenćana. Provenćano je rukovodio svojom „korporacijom“ putem poruka napisanim na sitnom komadu papira u vidu tzv. Cezarove šifre u kojem se svako slovo pomjeralo za tri mjesta u abecedi.

Početkom 90-tih lansiran je u Americi tzv. Crni telefon (Blackphone) koji je nudio enkripciju (kodiranje) poziva i poruka i vrlo brzo postao popularan među kriminalcima i zvaničnicima represivnih režima. Od tada su takvi uređaji samo dobijali na sofistikaciji tehnologije i zaštite ili su jednostavno obični telefoni „impregnirani“. Impregnacijom bi se uklanjale sve aplikacije koji nisu neophodne za rad uređaja i koje mogu biti infilitrirane špijunskim programima. Tako da se na impregniranim telefonima nisu mogle igrati igrice, ćaskati na društvenim mrežama ili, još gore, objavljivati fotografije. Uglavnom bi komunikacija bila „fiksirana“ na zatvoreni krug ljudi i poruke bi se nakon čitanja same brisale. U razgovoru za Monitor jedan, kako tvrdi, bivši pripadnik kriminalnog klana iz Crne Gore se sjeća svog prvog posla u „karijeri“ prije 12 godina dok je radio na trgovačkom brodu na relaciji Latinska Amerika – Španija. „Ukrcao“ je na brod 400kg kokaina uz koje je dobio GPS lokator, nepromočive naduvavajuće vreće i crni BlackBerry objašnjavajuće da je „bolje ponijeti što više droge na brod jer će te teško neko otkucati kao mamac kad nosiš toliko vrijedan tovar“. Oni sa tovarom od 30-40 kg su riskirali puno više. „Rečeno mi je da je BlackBerry  bio siguran samo za jedan poziv“. Nakon javljanja obavljenog posla (spuštenja kokaina da polupotopljen pluta u moru uz uključen lokator) telefon se „odma bacao u more“.

BlackBerry je već do 2016. godine izgubio tri četvrtine tržišta zbog pojave novih digitalnih platformi, novih operativnih sistema i navodno bolje enkripcije koja se marketinški reklamirala. U Holandiji je toliko procvjetala trgovina „kriptama“ (kripto telefonima) da je maltene svaki kriminalac imao po jedan uređaj. Međutim, holandska policija je imala pravo privesti svakoga kod koga bi prilikom pretresa našla takav uređaj i zadržati ga do okončanja provjera.

Kripto aplikacije nisu samo planirali kompjuterski eksperti. MPC, ugašen prije četiri godine, bio je vlasništvo ozloglašene braće, Džejmsa i Berija Gilespija, koji su stvorili imperiju droge. Pobjegli iz Evrope u Južnu Ameriku nakon što su izdate potjernice 2019. godine i od tada im se gubi svaki trag.

Sky Global, kompanija sa sjedištem u Kanadi je javno ponudila nagradu od 5 miliona dolara svakome ko bude u stanju provaliti (krekovati) njenu SKY ECC enkripciju. Encrochat je na svojim proizvodima stavljao slike snuždenog Edvarda Snoudena jer ni on, navodno, ne bi mogao probiti njihovu enkripciju. Oba komercijalna proizvođača su tvrdili da su im serveri sa svim podacima smješteni na „offshore destinacijima, daleko od svih onih koji bi željeli narušiti vašu privatnost“.

Da li opijeni uspjehom i novcem ili zbog nečega drugog, glavni proizvođači kripta i aplikacija su slagali svoje mušterije koje su za uređaje plaćale oko 1500 eura i još hiljadu za 6-mjesečnu pretplatu za „bezbjedne kanale komunikacije“. Prvo je holandska policija 2016. otkrila da su serveri Ennetcom-a smješteni u Kanadi. Kako američki časopis Njujorker (Newyorker) u svom velikom istraživanju objavljenom polovinom aprila ove godine piše, na zamolnicu iz Amsterdama, kanadska policija je dobila nalog za pretres i kopiranja podataka. Ennetcom u vlasništvu Holanđanina Denija Manupasa je napravila spektakularnu glupost ili previđaj. Digitalni privatni ključevi koji se koriste za otvaranje i čitanje poruka su bili na istom serveru kao i poruke mreže. Otključavanjem mreže su počele padati velike ribe, uključujući i Manupasa.

Nekoliko godina kasnije, istu grešku će ponoviti i Encrochat i Sky ECC ne naučivši ništa iz primjera Ennetcom-a. Ispostavit će se da su, uprkos reklami o offshore destinacijama, njihovi serveri zapravo smješteni u indistrijskom gradu Rubeu, na sjeveroistoku Francuske. Kada su shvatili u januaru 2019. godine šta imaju u dosegu ruke, Francuzi su izdali nalog za tajno kopiranje Encrochat servera i počeli tražiti grešku u sistemu kako bi mogli ući u njega. Prema riječima jednog stručnjaka koji je pričao sa novinarom američkog časopisa, Francuzi su kopirali razvojni server i napravili virus. Virus je poslat pod maskom ažuriranja aplikacije na sve telefone koji su imali instaliran Encrochat. Operacija je počela u aprilu 2020. godine. Policiji su prvo poslate kopije svih tekstova i slika sačuvanih na uređajima. Nakon dva mjeseca, policija je mogla čitati poruke u realnom vremenu, a ne samo kopije koje su svakih 7 dana gomilane na server.

Enkročet je ugašen u julu 2020. godine. Istraga je samo u Britaniji dovela do hapšenja gotovo tri hiljade korisnika od ukupno deset hiljada pretplaćenih na Encrochat. Čak ni ovakva blamaža Encrochat-a nije natjerala Sky Global i njegovog izvešnog direktora Žan-Fransoa Eapa da izmjesti servere iz Rubea na sigurniju lokaciju. Operacija protiv Sky-ja je imala slične odlike, kako je napisao američki novinar Ed Cezar Njujorkeru. Prvo je francuska policija kopirala servere koji su bili na drugačijem sistemu od Encrochat-a koji je bio otporniji na masovni virus. Umjesto toga, kompjuterski stručnjaci su pokrenuli „protokolarni napad“ koji je prevario telefone da otkriju svoje privatne digitalne ključeve u martu 2021.god.  Eap je optužen od američkih vlasti za reketiranje i za omogućavanje „transnacionalnog uvoza i distribucije narkotika prodajom i servisiranjem šifrovanih komunikacionih uređaja“. Sky Global tvrdi da je njegova imovina nepravedno napadnuta dok advokat firme tvrdi da je samo “mali dio“ Sky klijenata bio umiješan u kriminal.

Erik Van De Sandt, član holandske policijske jedinice za sajber (cyber) kriminal je na predavanju  studentima na Univerzitetu Kembridž u Engleskoj 2020. godine rekao da je „glavna slabost kodiranih mreža to što su njihovi protokoli za šifrovanje razvijeni u tajnosti, često od strane kriptografa koji nijesu bili dovoljno vješti“. “Morate obratiti pažnju na antropologiju“, rekao je tada Van De Sandt studentima. Provajderi kriptovanih usluga fokusiraju se na „isključivo kriminalnu zajednicu… i primenjuju povjerljivost i na sopstveni procedure“. Naime, nikada nijesu mogli stvarno testirati tu bezbjednost dok nije bilo prekasno pa je na kraju navodni „bezbjedni proizvod“  postao „zaista loš proizvod jer nije bilo transparentnosti“ .  Na radost običnih pravdoljubivih građana.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO U VENECIJI MILU ĐUKANOVIĆU: Samočašćavanje opskurnim priznanjem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na web stranici Gran Premio Internazionale di Venezia navodi se da je Zlatni lav za životno djelo ustanovljen 2007. godine za “objavljivanje muzičkih, plesnih, komunikacijskih i drugih uspješnih produkcija kao i za domaće i međunarodne umjetnike”. Kako se Milo Đukanović našao u opisu međunarodnih umjetnika i uspješnih plesnih i muzičkih producenata nije jasno. Interesantno je i to da je njegov prijatelj i politički partner Aleksandar Vučić bio dobitnik iste nagrade prije 5 godina o čemu su tada brujali režimski mediji

 

Prošlog petka je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore i trodecenijski vladar Milo Đukanović primio međunarodnu nagradu Zlatni lav za životno djelo, koju mu je dodijelio Komitet za Orden Zlatnog venecijanskog lava u palati regije Veneto u Veneciji.

Kancelarija bivšeg predsjednika je dostavila medijima i govor bivšeg predsjednika sa svečanosti rekavši da je Komitet “izrazio veliko poštovanje” prema njemu lično, i njegovoj zemlji. Crna Gora se posljednjih decenija našla pred krupnim političkim i istorijskim izazovima, rekao je Đukanović, i na te izazove je “uspjela da odgovori, i da preskoči vjekove”. Bivši predsjednik se pohvalio i “strateškom državnom politikom” koja je dovela do “partnerstva i savezništvo sa zemljama EU i NATO”, navodno “usvajajući vrijednosti savremenog demokratskog svijeta”. On je “imao privilegiju da bude na čelu tima koji je upravljao tim procesima”. Nakon fraza o “slavnoj crnogorskoj istoriji” Đukanović je istakao da “kad se radi o najvažnijim postignućima Crne Gore kojima sam doprinosio ništa ne bih mijenjao”. On je ponosan što je u “vrijeme krvavog raspada Jugoslavije umjesto sukoba i razaranja izabrao mir” i  “učvrstio nacionalno dostojanstvo”. Pomenuo je i referendum o nezavisnosti ali bez zahvaljivanja Putinu u stvaranju njegove “države” koja je sada “u predvorju EU, najrazvijenija ekonomija na Zapadnom Balkanu” i “uspješna evropska priča”. Osim ovakvog kabinetskog “obraćanja  pučanstvu” nije se više nigdje mogao pročitati ni govor niti naći bilo kakva informacija o našem nagrađenom ex predsjedniku slobodnim pretraživanjem Interneta.

 Jedino se mogla naći kratka informacija na talijanskom portalu Prima Pagina News od 16.decembra gdje se govorilo o dodjeli nagrada u Palacu Regio Veneta. Predsjednik Zlatnog lava Sinelo Kandelarezi je rekao da su nagrađeni kombinacija svih vrlina iz preduzetništva, sporta i kulture diljem Italije. Milo Đukanović se spominje prvi među počasnim gostima na svečanosti ali nema ni riječi o njemu kao nagrađenom. Na Facebook stranici Gran Premio Internazionale di Venezia nema ni pomena Đukanovića ni u kontekstu gosta ni nagrađivanog.

Ova nagrada inače nije isto što i nagrada Zlatnog lava filmskog festivala u Veneciji koja je osnovana 1932. u vrijeme vladavine fašističkog lidera Benita Musolinija. Tada se zvala Musolinijev kup. 

Na web stranici Gran Premio Internazionale di Venezia navodi se da je predsjednik Lava Kandelarezi “vlasnik brendova vezanih za Zlatnog lava preko 16 godina sa licencom izdatom od Ministarstva ekonomskog razvoja za korištenje imena (slavnog filmskog festivala). Onda se navodi 9 različitih nagrada dok je Zlatni lav za životno djelo ustanovljen 2007. godine za “objavljivanje muzičkih, plesnih, komunikacijskih i drugih uspješnih produkcija kao i za domaće i međunarodne umjetnike”. Kako se Đukanović našao u opisu međunarodnih umjetnika i uspješnih plesnih i muzičkih producenata nije jasno. Interesantno je i to da je njegov prijatelj i politički partner Aleksandar Vučić takođe bio dobitnik iste nagrade prije 5 godina o čemu su tada brujali režimski mediji.

Ovo nije prva nagrade ovakve vrste. Internacionalna liga humanista (ILH) iz Sarajeva dodijelila je 2007. godine nagrade Đukanoviću i njegovom tadašnjem  potpredsjedniku DPS-a Svetozaru Maroviću koji sada uživa zaštitu Aleksandra Vučića od odlaska u zatvor kao osuđeni vođa organizovane kriminalne grupe. Marović je tada dobio priznanje Prvi počasni ambasador mira za zemlje jugoistočne Evrope, a Đukanović je dobio Zlatnu povelju mira sa plaketom i zlatnom značkom. Dodjela tih nagrada je izazvala zgražavanje dijela javnosti u BiH i Crnoj Gori zbog izrazito velikosrpske i ratoborne politike dvojice političara u doba krvavog raspada Jugoslavija 90tih. Tada nije bilo ni govora da je Đukanović “umjesto sukoba i razaranja izabrao mir” kako je rekao u Veneciji nedavno. Te 2007. godine je reagovala i Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja žena žrtava rata u BiH i ranija dobitnica priznanja ILH-a. Hasečić se odrekla nagrade i napisala javno pismo gdje je  Đukanovića i Marovića opisala kao “najodanije i najvjernije saradnike Slobodana Miloševića i njegove ratne politike”. Hasečić je tada naglasila i da je crnogorski MUP pod premijerom Đukanovića  “protivno svim međunarodnim konvencijama hapsio izbjegle Bošnjake i izručivao ih Karadžiću na nož, a da do dan-danas niko nije odgovarao.”

Sarajevski univerzitetski profesor Zdravko Grebo je u znak protesta vratio svoju nagradu dok je Sonja Stiegelbauer, predsjednica ILH-a, dala ostavku dva dana prije uručivanja nagrada, rekavši da nije bila “uključena u tu prljavu rabotu”. Naplata od IHL je stigla kasnije, 2016. godine, iako je možda novac obećan puno ranije – 2007. Sarajevska ILH je tada prinudnim putem sa računa Opštine Budva skinula 82.188 eura, na ime duga iz 2007. godine kada su dotični i dobili “nagrade”.

Da se stvari mogu regulisati, pokazalo se na primjeru rukovodstva Majki Srebrenice koje je išlo kod Đukanovića da ga politički podrži uprkos ozbiljnim i do sada neispitanim sumnjama da je  logistički pomagao srpsku vojsku u srebreničkoj operaciji u kojoj je počinjen genocid nad Bošnjacima. Bivši Karadžićev ministar Momčilo Mandić je javno pohvalio dva puta Đukanovićevu presudnu pomoć Vojsci Republike Srpske (VRS) u gorivu i municiji jer da nije bilo njega srpski “tenkovi bi stali”.

Milo Đukanović je 2019. u Briselu dobio Evropsku nagradu Kralj David od predsjedavajućeg Evropske jevrejske asocijacije rabina Menahima Margolina. Tada je naš predsjednik na sastanku borda ove asocijacije govorio o crnogorskom modelu međunacionalnih i međuvjerskih odnosa.

To nije sve. Đukanović je u maju 2022. godine dobio u Prištini međunarodnu nagradu za ljudska prava internacionalnog koledža AAB zbog “prijema i smještaja izbjeglica sa Kosova tokom rata 1999. godine i datom doprinosu unapređenju građanskih prava u Crnoj Gori”. Javljeno je da je College AAB ”najveća institucija u nejavnom visokom obrazovanju u regionu i broji oko 22 hiljade studenata, među kojima ima studenata iz Crne Gore, i 1000 profesora”. Među ranijim laureatima ove nagrade su i bivši hrvatski predsednik Stjepan Mesić, bivši premijer Italije Masimo D’Alema, književnici, diplomate i čak i bivši portparol NATO-a Džejmi Šea. 

Koliko su građanska prava bila unaprijeđena su najbolje mogli osjetiti na vlastitoj koži crnogorski Albanci uhapšeni u policijskoj akciji kodnog naziva Orlov let. Prije toga su Bošnjaci na svojoj koži osjetili Operaciju Lim i Bukovicu dok je Srbima zajedno sa Vučićem spremio Državni udar i Velikog inkvizitora Milivoja Katnića. On se prije toga 90tih “proslavio” na hrvatskom ratištu i kasnijim opravosnaženim oslobađanjem Branislava Brana Mićunovića za teško ubistvo ispred Kliničkog centra.

Nesporno je da je Đukanović imao bogatu političku karijeru. Takođe, niko ne sumnja da je njegova porodična i poslovna karijera “uspješna priča” koja se možda meri stotinama miliona i kolekcijama raznih skupocjenih švajcarskih satova. Međutim, ostaje da se vidi da li će silne “stvari na koje je ponosan” ipak morati da dobiju neki drugi epilog jednog dana. Transkripti sa Sky ECC aplikacije koje zabavljaju crnogorsku javnost posljednju godinu i po za sada  su najbolja slika kakve je institucije,  posebno pravosuđe, ostavio. Uz teško breme podjela i korupcije.

Gledaćemo još.

Jovo MARTINOVIĆ

 

 

 

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

ALEKSANDAR VUČIĆ, PREDIZBORNA BORBA PROTIV IZDAJNIKA: Najave Katnićevog scenarija na izborni dan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ana Brnabić se,  na  sada režimskoj B92 televiziji, pohvalila „informacijama“ da „opozicija koju predvodi Dragan Đilas na dan izbora planira haos i rušenje ustavnog poretka “. Objasnila je, rječnikom koji neodoljivo podsjeća na rječnik našeg Milivoja Katnića i njegovih šefova, kako je plan da se od  jutra prave neredi na biračkim mjestima, zatrpava RIK ,  sudovi, i tužilaštva prijavama, kako bi uveče proglasili pobjedu i prije preliminarnih rezultata. To će sve raditi „da bi izašli na ulice i pokušali da zauzmu vlast preko ulice“ kaže premijerka

 

U Srbiji se u nedjelju, 17. decembra održavaju četvrti vanredni izbori od kako je Srpska napredna stranka (SNS) aktuelnog predsjednika države Aleksandra Vučića došla na vlast 2012.godine. Srbijanski građani će sa 18 lista izabrati poslanike državne skupštine, parlamenta Vojvodine i preko 60 opština. Prvi na listi je front Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane čija okosnica je SNS. Od drugih partnera tu su socijaldemokrate Rasima  LjajićaPokret socijalista doskorašnjeg šefa Bezbednosno-informativne agencije (BIA) Aleksandra Vulina i Srpski pokret obnove Vuka Draškovića uz još neke manje stranke. Ova koalicija je predala 9 puta više potpisa od potrebnih, uz brojne optužbe za krivotvorenje i zloupotrebu privatnih podataka osoba koje nisu ni znale da su pružile podršku.

Proevropska i građanska opozicija, tradicionalno razjedinjena, je većim dijelom okupljena u koaliciju Srbija protiv nasilja – Miroslav Aleksić – Marinika Tepić. Okosnicu ove koalicije čini Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa i Narodni pokret Srbija Miroslava Aleksića koji se odvojio od sve više desne Narodne stranke Vuka Jeremića, bivšeg ministra spoljnih poslova Srbije i izaslanika pri UN, koji sada nastupa samostalno. Osim ove koalicije imaju još dvije manje proevropske koalicije kao i nekoliko otvoreno desnih i proruskih blokova.

Kao i svaki put do sada,  i ovi izbori su „sudbinski za opstanak države“. Tako je prije dva dana rekao ministar odbrane i formalni predsjednik SNS-a Miloš Vučević. „Batler porodice Vučić“ kako ga kritičari zovu i najavljeni novi premijer Srbije je poručio da je „izbor jednostavan“ –  patriotski front je lista AV – Srbija ne sme da stane „gde su rezultati, ljudi, ideje, energija“. Sa druge strane su „lažne proevropske patriote… koje  imaju prezir prema sopstvenom narodu, neodgovornost prema sopstvenoj državi…i koji bi prvi dan uveli sankcije Rusima, priznali Kosovo, ušli u NATO alijansu“. Stoga je ministar odbrane pozvao građane da „razgovaraju sa kumovima, prijateljima, poznanicima i objasne im da (su) izbori… pitanje života Srbije njene sudbine i sudbine svih nas“. Kritičari se slažu da bi sudbina Vučevića, koji je akter velikog broja korupcionaških afera, i kumovsko -kriminalne klike oko predsjednika države bila veoma upitna ako bi došlo do oslobađanja zarobljenjih institucija, prije svega privatnog Vučićevog i SNS pravosuđa stvaranom po ugledu na DPS.

Sadašnja premijerka Ana Brnabić je povećala predizborni ulog izjavom na, sada režimskoj B92 televiziji, da „opozicija na dan izbora planira rušenje ustavnog poretka“. Pohvalila se „informacijama“ za koje je „sigurna da ih imaju i strane organizacije u Srbiji, različite misije i ambasade“ da „opozicija koju predvodi Dragan Đilas na dan izbora planira haos“.  Objasnila, rječnikom koji neodoljivo podsjeća na bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegove šefove, da je plan da se od samog jutra prave neredi na biračkim mjestima, zatrpava RIK (izborna komisija), sudovi, i tužilaštva raznim prijavama, kako bi uveče, bez obzira na rezultate, proglasili pobjedu i prije preliminarnih rezultata. To će sve raditi „da bi izašli na ulice i pokušali da zauzmu vlast preko ulice“ kaže premijerka. Ocjenjujući da se radi o „direktnom stvaranju haosa, panike“ i svega što ruši Srbiju. Istakla je da za sve to postoje dokazi. Da li će slijediti reakcija Republičkog javnog tužioca Zagorke Dolovac po ugledu na Katnića u Crnoj Gori 2016., vjerovatno će zavisiti od izlaznosti i procjene rezultata u štabu SNS-a.

Dolovac, koju opozicija naziva mitskim bićem jer sumnja u njeno postojanje kao vrhovne tužiteljke, do sada nije reagovala da ispita brojne navode i objavljene snimke o zastrašivanju zaposlenih u državnim preduzećima da glasaju Vučićevu listu, kupovini glasova, ponovno vaskrsavanje mrtvih na glasačkom spisku i podjele novca zaposlenima i penzionerima. Na pomen ovih navoda premijerka Brnabić je rekla da su „to sve laži“. Brnabićku srpska javnost pamti i po izjavi da materijalni dokazi o korupciji nisu dokazi dok sud formalno ne kaže da jesu i dok ne da pravno tumačenje istih. Izjava je uslijedila nakon otkrića Pandora papira kojim je potvrđeno ranije pisanje da ministar Siniša Mali ima 24 neprijavljena apartmana u bugarskom crnomorskom ljetovalištu. Prije objave i Brnabićka i Vučić su govorili o „lažima protiv Siniše“ nepatriotskih medija. Vučić je na televiziji pitao „da li neko stvarno može da veruje u takve priče“ o kupovini glasova. Kasnije je, po prikazivanju snimka u kojem se državni službenici dogovaraju o plaćanju glasača, rekao da će on „ zamoliti policiju da ispita to“.

Posla za policiju i tužilaštvo bi bilo preko glave. Osim najveće evropske farme kanabisa u Jovanjici iza koje su stajale osobe bliske vrhu države, Srbiju potresa mnoštvo afera ljudi iz najbližeg Vučićevog okruženja. Miroslav Aleksić, nosilac Srbije protiv nasilja pozvao je prošle subote državno tužilaštvo da utvrdi vjerodostojnost procurjelog pisma Aleksandra Papića, biznismena i nekada bliskog saradnika ministra policije Nebojše Stefanovića, takođe aktera brojnih korupcionaških afera. Papić je poslao pismo Vučiću početkom godine u kojem se može pročitati mnogo detalja oko gradnje auto-puta Ruma-Šabac-Loznica kao i ugradnje na račun državnog novca od strane SNS-a i narko bosa (kako tvrde procurjeli dokumenti srpske policije i objava američkog Ministarstva finansija) Zvonka Veselinovića bliskog porodici Vučić. Aleksić je na presu rekao da su pismo, prema njegovim informacijama, dobili i ljudi iz vrha srpske policije, ali da nisu smjeli reagovati.

U pismu, uz koje idu i odštampani snimci ekrana mobilnih telefona sa prepiskama između raznih aktera, od kojih je glavni Veselinović, Papić izvještava Vučića kako je išla „ugradnja“ u put i ko je koliko trebao dobiti i koji su problemi u međuvremenu ispali između njega, Veselinovića i drugih. Dogovor je napravljen na sledeći način, kaže Papić. Četiri firme – Raketa, CLC group, Product engenering i Savičić – treba da rade zemljane radove na dionici i nasip visini od 5 miliona kubika na projektu čiji glavni nosilac je firma Azvirt iz, srpskom režimu bliskog, Azerbejdžana. „Osnovna vrednost za taj posao i količinu je 50 miliona evra. To su tržišne cene, za koje je dogovoreno da se uvećaju na 75 miliona evra. Od tih 25 miliona evra, 10 je trebalo da ide za stranku, 15 miliona za Zvonka, mene i podizvođače“. I Siniša Mali je trebao da se „ugradi“ 200 hiljada. Međutim, Papić se žali da je „počeo dobijati danonoćne pozive i poruke od raznih posrednika Zvonka Veselinovića“ u kojima je nazivan prevarantom jer im „nije odgovarala brzina i vremenski okvir po kojima su dobijali dogovorene ugovore“. Papić se dalje žali da su „pritisci  bili preveliki, postavljeni su ultimatumi, uličarskim rečnikom“, koje nije mogao ispuniti pa je prekinuo komunikaciju sa Zvonkom. Miroslav Aleksić je takođe objavio i neke ugovore podizvođača koje potvrđuju Papićevu priču u pismu rekavši da nije ni čudo što je Srbija broj 2 po korumpiranosti u Evropi dok je Transparency International rangirao zemlju na 101. mjestu od ukupno 181 države.

U reagovanju predsjednika Vučića rečeno je da nikakvo pismo nije stiglo“ i pozvao je Tužilaštvo „da proveri navode“.  Nije teško pretpostaviti kakav će biti rezultat „provere“.

Vučić je juče na otvaranju auto puta Ruma – Šabac, na koji su se njegova stranka i prijatelji ugradili 25 miliona ako sadržaj pisma bude tačan, izjavio da „ni Đilas ni Aleksić nisu izgradili ovaj auto-put, već su krali pare, jedan u Beogradu, jedan u Trsteniku“ što su uobičajene priče vlasti da je opozicija opljačkala Srbiju. Međutim, Vučićevi tužioci i policija do sada nisu dokazali a kamoli procesuirali „lopovsku i izdajničku opoziciju“.

Kosovo je odličan adut srbijanskoj vlasti da na fonu „odbrane države“ maskira sve moguće korupcionaške afere. SNS i Vučić su jedini garant da će „Kosovo i Metohija ostati u Srbiji“ iako Beograd od 1999. nema nikakvu formalnu vlast u toj zemlji. I Vuk Jeremić se takođe založio za očuvanje KiM i odustajanje od EU ako priznanje Kosova bude uslov pristupanja Srbije. Jeremić je takođe pozvao da na narednim izborima Srbi iz Crne Gore i Republike Srpske imaju svoje predstavnike u srbijanskom parlamentu.

Na ovim izborima, zabilježena  je posjeta lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i ostrašćenog gradonačelnika Nikšića Marka Kovačevića skupu SNS-a početkom mjeseca. Na ulazu u Arenu ih je dočekao Danilo Vučić, predsjednikov sin i prijatelj poznatih lica iz podzemlja. Ovoga puta su se crnogorski političari uzdržali od javnih, grlatih  govora podrške Vučiću  srodnom režimu koji je srodan onom koji je dugo vladao Crnom Gorom i njih progonio.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo